Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-172/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ljiljane Stipišić predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr. sc. Marijana Bitange članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene L. C., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 6. u vezi sa stavcima 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženice podnesenim protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 16. veljače 2022. broj K-2/2021., u sjednici održanoj 6. listopada 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice, branitelja, odvjetnika N. Š.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optužena L. C. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 6. u vezi sa stavcima 1. i 2. KZ/11. zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašena krivom, na temelju članka 227. stavak 6. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

II Odbija se žalba optužene L. C. kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 16. veljače 2022. broj K-2/2021. optužena L. C. proglašena je krivom zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 6. u vezi sa stavcima 1. i 2. KZ/11. činjenično i pravno opisanog u izreci te presude pa je na temelju članka 227. stavak 6. KZ/11. osuđena na kaznu zatvora od jedne godine, a na temelju članka 56. stavak 2. KZ/11. izrečena joj je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako u vremenu od pet godina ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) optužena L. C. je dužna djelomično naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 6. ZKP/08. u iznosu od 6.500,00 kuna te paušala u iznosu od 1.000,00 kuna u roku 3 mjeseca od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.) s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da optuženoj izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora.

3. Žalbu je podnijela optuženica po branitelju, odvjetniku N. Š. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu, pobijanu presudu preinači na način da optuženu oslobodi od optužbe, podredno pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

6. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08., izviješteni su, na njihovo traženje, optužena L. C. i njezin branitelj, odvjetnik N. Š., a izvješten je i državni odvjetnik. Sjednici vijeća prisustvovao je branitelj, odvjetnik N. Š. dok je na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08. sjednica održana u odsutnosti uredno izviještene optuženice i državnog odvjetnika.

7. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženice nije osnovana.

8. Optuženica u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer "da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni, u znatnoj mjeri proturječni te da nisu dani valjani razlozi o eventualnoj krivnji optužene". Žaliteljica pritom naglašava da je u obrazloženju u točki 15. prvostupanjski sud na temelju iskaza njenog supruga M. C. utvrdio da je vozila s upaljenim kratkim svjetlima, ali zaključuje da je zbog vozila iz suprotnog smjera potpuno normalno da mora voziti s upaljenim dugim svjetlima, te su ti navodi u proturječju i u suprotnosti sa Zakonom o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10.,74/11.,80/13.,158/13., 92/14., dalje ZOSPC), koji propisuje da je vozač dužan ugasiti duga svjetla kada mu dolazi vozilo iz suprotnog smjera. Ističe da su stoga obrazloženje i izreka pobijane presude nejasni.

8.1. Međutim, prvostupanjski sud je proglasio optuženu L. C. krivom za kazneno djelo iz članka 227. stavak 6. u vezi sa stavcima 1. i 2. KZ/11., prema činjeničnom opisu inkriminacije zbog vožnje brzinom koja nije bila prilagođena noćnim uvjetima vožnje i upaljenim kratkim svjetlima, a to proizlazi i iz obrazloženja pod točkom 15. presude, kada prvostupanjski sud navodi: "Da je optužena kritične zgode vozilom upravljala s upaljenim kratkim svjetlima potvrdio je njezin suprug M. C. koji je sjedio na mjestu suvozača, navodeći da je kratka svjetla optužena imala upaljena zbog toga što su im u susret dolazila vozila iz suprotnog smjera". Kako iz obrazloženja ne proizlazi zaključak suda da je optuženica u konkretnim uvjetima bila dužna voziti sa dugim svjetlima, kako to pogrešno tvrdi obrana, ne postoji proturječje između izreke i obrazloženja.

8.2. Preostalim navodima optužena L. C. zapravo citira dio zakonskog teksta odredbe članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., ne konkretizirajući na koji bi to način pojedini vidovi te bitne postupovne povrede bili ostvareni, pa žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana. Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud ne nalazi niti da je ostvarena jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi prema odredbi članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

8.3. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optužena L. C. osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka da je vožnjom inkriminirane zgode izazvala prometnu nesreću, jer prema optuženici njena brzina nije bila nedozvoljena, a time niti u uzročnoj vezi s nastankom prometne nesreće. Tako žaliteljica ističe da se radi o prometnici na kojoj je znak ograničenja brzine 90 km/h, jer se ne radi o naseljenom mjestu, te se poziva na nalaz i mišljenje prometno tehničkog vještaka M. B. iz kojeg proizlazi da je vozila brzinom 67,7 km/h, dakle, 22,3 km/h manje od dopuštene brzine.

8.4. Istaknutim žalbenim navodima optuženice, međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je brzina kretanja vozila optuženice kritične zgode bila neprilagođena noćnim uvjetima vožnje kratkim svjetlima i da je takvom vožnjom koja je protivna odredbama članka 51. stavka 1. ZOSPC prema kojem je "vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima, može predvidjeti…". Dakle, optuženica se ne tereti da je vozila nedopuštenom brzinom, već da je njena brzina kretanja vozilom bila neprilagođena vožnji kratkim svjetlima u noćnim uvjetima.

8.5. Uporište za takav zaključak prvostupanjskog suda je u nalazu i mišljenju prometno-tehničkog vještaka M. B. iz kojeg proizlazi da bi prilagođena i sigurna brzina u noćnim uvjetima normalnog kolnika, vidljivosti i bez padalina kao što je to bilo kritične zgode trebala biti 45-50 km/h, jer tom brzinom "prosječan" vozač, a nema sumnje da je to optuženica, može u dometu kratkih svjetla na udaljenosti 25-30 m, uočiti katadiopter svjetala na stražnjem dijelu zaustavljenog vozila oštećenika i kočenjem ili zaobilaženjem pokušati izbjeći nalet na zaustavljeno vozilo. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da situacija na koju je optužena naišla na kolniku, a radi se o zaustavljenom pokvarenom vozilu, nije situacija koja je nerealna i koja se ne bi mogla očekivati u prometu.

8.6. U odnosu na navod žalbe o mogućnosti uočavanja katadiopter svjetala, obrana je isticala da je vještak uzeo da se radi o novom i čistom vozilu, ali da je naveo da je na mogućnost uočavanja katadioptera mogla utjecati starost vozila i čistoća automobila i u tom pravcu obrana ističe da je vozilo oštećenika bilo staro i onečišćeno od guranja dijelom po blatnoj cesti. Međutim, taj žalbeni prigovor nema uporišta u izvedenim dokazima, jer iz nalaza prometno-tehničkog vještaka proizlazi da je na uočavanje katadioptera na vozilu (kojem je svrha ista kao i trokuta) starost vozila utjecala u manjoj mjeri, a što se tiče onečišćenosti koja je mogla u većoj mjeri utjecati na vidljivost, čak i onemogućiti uočavanje katadioptera, valja imati u vidu fotografije očevida iz kojih je vidljivo da je kolnik na mjestu nesreće bio suh i da nema blatnih površina izvan kolnika, koje bi onečistili katadioptere kako to sugerira obrana. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je optuženica upravo zbog brzine od 67 km/h koja nije bila prilagođena noćnim uvjetima i vožnjom kratkim svjetlima prekasno uočila automobil (stražnji katadiopter svjetla) kojeg su gurali oštećenik R. N. i svjedok G. Č., radi čega nije poduzela nikakve radnje (kočenje ili zaobilaženje) u cilju izbjegavanja naleta na vozilo i pješaka. Slijedom izloženog, činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno.

9. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona optužena ističe da ne postoji kršenje propisa o sigurnosti prometa na cestama, i njegova ugrožavanja izazivanjem prometne nesreće, niti nehajem, jer da je do nesreće došlo isključivo zbog ponašanja oštećenika pa da stoga nije bilo osnova za primjenu članka 227. stavak 6. u vezi stavka 1. i 2. KZ/11.

9.1. Na taj način optuženica ističe tzv. posrednu povredu kaznenog zakona koja nije osnovana, jer je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon, utvrđujući da je optuženica postupala sa svjesnim nehajem, jer je bila svjesna da zbog brzine kojom je upravljala vozilom u noćnim uvjetima s kratkim svjetlima, može ugroziti sigurnost drugih sudionika koji sudjeluju u prometu, da može naići na opasnost ili prepreku koju će morati izbjeći, ali je lakomisleno smatrala da se to neće dogoditi, zbog čega nije pravovremeno uočila osobni automobil i pješaka R. N., koji ga je gurao i vozilom prouzročila prometnu nesreću sa posljedicom smrti jedne osobe. Time je ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 227. stavak 6. u vezi stavka 1.i 2. KZ/11. za koje je proglašena krivom.

9.2. Stoga nije osnovana žalba zbog povrede kaznenog zakona, a ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu na temelju članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da bi na štetu optuženice bio povrijeđen kazneni zakon.

10. S druge strane, osnovana je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni. Naime, prvostupanjski je sud optuženoj L. C. izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine pri čemu je pravilno cijenio kao olakotno da optuženica do sada nije osuđivana, da nije sklona kršenju prometnih propisa, da je ovo izolirani slučaj u njenom životu, da je majka dvoje djece u dobi ispod 18 godina za koju se dužna brinuti i uzdržavati ih, doprinos oštećenika, protek vremena od počinjenja djela (23. srpanj 2015.), a zatim je na tu kaznu primijenio institut iz članka 56. stavka 2. KZ/11., odnosno optuženici izrekao uvjetnu osudu.

10.1. Međutim, osnovano državni odvjetnik prigovara da je prvostupanjski sud propustio u dovoljnoj mjeri ocijeniti otegotnim upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola u koncentraciji većoj od dopuštene (0,61 g/kg). Naime, valja imati na umu da je optuženica neprilagođenom vožnjom u noćnim uvjetima i upaljenim kratkim svjetlima prekršila još jedan propis o sigurnosti prometa, jer je vozila pod utjecajem alkohola, da je riječ o osobi koja je zrele životne dobi, majci dvoje maloljetne djece, koja su se kritične zgode također nalazila u automobilu, zbog čega se od nje očekivalo pojačana pažnja i potpuno poštivanje propisa vezanih uz sigurnost prometa na cestama. Stoga je preocjena otegotne okolnosti, vožnja pod utjecajem alkohola, za koju se zalaže državni odvjetnik osnovana. Kada se cijeni značaj i težina kaznenog djela, uz istaknute olakotne okolnosti koje su ispravno vrednovane po prvostupanjskom sudu i ovaj drugostupanjski sud smatra da se izricanjem uvjetne osude, ne bi mogla postići svrha kažnjavanja u smislu generalne i specijalne prevencije. Naime, da bi se izrekla uvjetna osuda bilo je potrebno voditi računa o ličnosti počinitelja, njegovu prijašnjem životu, osobito je li ranije osuđivan, obiteljskim prilikama, okolnostima počinjenja samog kaznenog djela te ponašanju nakon počinjenog kaznenog djela, osobito o odnosu počinitelja prema žrtvi i nastojanju da oštećeniku popravi štetu, a povezano s društvenom opasnosti ovog djela. Iako je optuženica neosuđivana, majka dvoje djece, okolnosti počinjenja djela kada je ista kršila još jedan prekršajni propis, vožnjom pod utjecajem alkohola, da su u automobilu bila njena maloljetna djeca, da nakon počinjenja djela nije pokušala popraviti štetu, valjalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika optuženu osuditi na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine koja je minimalna kazna zatvora predviđena za ovo kazneno djelo, ali bez roka provjeravanja.

10.2. Naime, svrha kažnjavanja je izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo, što će biti moguće kaznom zatvora u trajanju od jedne godine.

10.3. Stoga je prihvaćena žalba državnog odvjetnika i prvostupanjska presuda je preinačena u odluci o kazni na način da je optužena L. C. za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz članka 227. stavak 6. u vezi sa stavcima 1. i 2. KZ/11. osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

11. Slijedom iznijetoga odlučeno je kao u izreci presude na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08.

Zagreb, 6. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić, v.r.