Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: II Kž-Us-33/2022-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog D. M., optuženog L. B. i optuženog D. S., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Kv I-Us-24/2022. od 5. rujna 2022. u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog D. M., optuženog L. B. i optuženog D. S. kao neosnovane.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, broj Kv I-Us-24/2022. od 5. rujna 2022., nakon podignute optužnice zbog kaznenih djela zločinačkog udruženja iz članka 328. stavak 1. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavak 4. i članka 131. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zavor protiv optuženog D. M., optuženog B. Š., optuženog L. B. i optuženog D. S. iz zakonske osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženicima je uračunato vrijeme lišenja slobode i to optuženom D. M., optuženom L. B. i optuženom D. S. od 21. svibnja 2020. pa nadalje, a optuženom B. Š. od 28. kolovoza 2020. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu je žalbu podnio optuženi D. M. osobno "iz zakonskih osnova prema članka 134. Zakona o kaznenom postupku", a u kojoj predlaže "ukinuti istražni zavor i dozvoliti mu da ode na izdržavanje kazne zatvora", kao i po branitelju odvjetniku M. V. iz "žalbenih osnova iz čl. 467. ZKP" u kojoj žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje i "okrivljenika pustiti na slobodu i podredno istražni zatvor zamijeniti mjerama opreza ili uputiti ga na izdržavanje kazne zatvora". S obzirom da se žalbe sadržajno nadopunjuju, razmatrati će se kao jedna žalba.

3. Žalbu je podnio i optuženi L. B. po branitelju, odvjetniku V. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da "se pobijano rješenje preinači i optuženi pusti na slobodu ili isto zamijeni mjera opreza, a podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na odlučivanje prvostupanjskom sudu", te po braniteljima iz odvjetničkog društva, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom "rješenje preinačiti na način da se okrivljenik odmah pusti na slobodu, a podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak." S obzirom da se žalbe sadržajno nadopunjuju, razmatrati će se kao jedna žalba.

4. Pravodobnu žalbu je podnio i optuženi D. S. osobno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te predlaže da mu se "ukine istražni zatvor", kao i po branitelju odvjetniku M. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 3., članka 468. stavak 3. i članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se "pobijano rješenje ukine, a podredno da se preinači i ukine istražni zatvor i zamjeni mjerom opreza redovnog javljanja u nadležnu policijsku postaju". S obzirom da se žalbe sadržajno nadopunjuju, razmatrati će se kao jedna žalba.

5. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je, zakonito i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv svih optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge u odnosu na optuženike i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama, odnosno mjerama opreza.

7.1. S time u svezi, drugostupanjski sud je ocijenio kako nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. kako to u svojim žalbama ističu optuženi L. B. i optuženi D. S. kada navode da je prvostupanjski sud u izreci pobijanog rješenja propustio navesti istražno zatvorsku osnovu za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., jer je na izvorniku rješenja (list 2712 spisa), prvostupanjski sud naveo istražnozatvorsku osnovu , dok okolnost da je navedeno propustio navesti u samom otpravku rješenja predstavlja očiglednu omašku u pisanju koja nije od utjecaja na zakonitost rješenja u smislu odredbe članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

7.2. Također, po ocjeni drugostupanjskog suda nije počinjena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 3. i članka 468. stavka 3. ZKP/08, a kako to u svojoj žalbi ističe optuženi D. S. navodeći kako njegov branitelj nije pristupio na ročište za produljenje istražnog zatvora od 5. rujna 2022. jer nije bio upoznat s datumom, mjestom niti točnim terminom održavanja sjednice pa da bi istoj mogao pristupiti niti osigurati eventualnu zamjenu jer nije primio niti pisani poziv niti poziv elektroničkom poštom pa niti sustavom e-komunikacije o kojem bi bio obaviješten o terminu održavanja istog pa je optuženiku bilo povrijeđeno pravo na obranu. Naime, iz zapisniku s nejavnog usmenog ročišta radi odlučivanja o produljenju istražnog zatvora pred vijećem od 5. rujna 2022. (list 2709 spisa), vidljivo je kako je branitelj optuženika od strane predsjednika vijeća usmeno telefonom izvješten o terminu održavanja sjednice, čime je zadovoljen kriterij članka 129. stavka 2. ZKP/08. da se sjednica održi bez njegove prisutnosti.

8. Nadalje, ističe se da je prvostupanjski sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da postoji osnovana sumnja da su optuženici počinili inkriminirana im kaznena djela za koja ih se tereti te da navedeno proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. Prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih, dok će odluku o tome jesu li optuženici počinili terećena im kaznena djela donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza. Stoga su s time u svezi bez utjecaja žalbeni navodi optuženog D. M. kada tvrdi "da policija tijekom pretrage nije pronašla niti jedan protuzakoniti predmet te da se dokumentacija koja se nalazi u sudskom spisu ne odnosi na njega, već na druge okrivljenike", kao i žalbeni navodi optuženog D. S. kada spori da bi on bio "član zločinačkog udruženja koje čine najmanje 3 osobe, a on je imao kontakt samo sa M. te se u 7 mjeseci provođenja posebnih dokaznih radnji nad D. M. on nigdje ne pojavljuje, odnosno pojavljuje tek 18. listopada 2019., a što predstavlja tek slučajnu povezanost između njih." Također, na pravilnost pobijanog rješenja nije od utjecaja niti žalbeni navod optuženika D. M. kako je sudsko vijeće kao temelj koristilo isti činjenični supstrat ranije potvrđene optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i kriminaliteta, a nakon prethodnog ukidanja presude od strane Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske 5. srpnja 2022., jer će se o pravilnosti činjenica raspravljati u ponovljenom postupku sukladno spomenutoj ranijoj odluci, a na koju se i sam optuženik poziva. Ovdje valja istaknuti kako žalitelj D. M. gubi iz vida da je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske rješenjem od 5. srpnja 2022. produljio istražni zatvor.

9. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani optuženog D. M. i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a koja je dovela i do ranijeg produljenja istražnog zatvora te se navedena opasnost ogleda upravo u činjenicama da je organizator dobro organizirane i uhodane zločinačke organizacije s prekograničnim i međunarodnim elementom te koju karakterizira visoki stupanj međusobne povezanosti pripadnika u činjenju inkriminiranih kaznenih djela izrazite društvene opasnosti. Naime, imenovanog se tereti međuostalim da je organizirao skupinu radi nabave veće količine "teških droga" (heroin i kokain) s ciljem daljnjeg plasmana na unosnom zapadno-europskom tržištu, dakle tereti ga se za kazneno djelo koje je motivirano stjecanjem velike ilegalne zarade i koristoljubljem. Kada se na navedeno nadoveže i činjenica njegove ranije osuđivanosti (4 puta) u razdoblju od 2007. do 2019. i to čak 3 puta zbog istog kaznenog djela, odnosno zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., dalje: KZ/97.) i to presudama Županijskog suda u Splitu Kus-22/06 i K-Us-10/09 te zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11 (a kako to proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije sa lista 1441 spisa) i to na bezuvjetne kazne zatvora opravdan je zaključak prvostupanjskog suda kako se realna opasnost od ponavljanja kaznenog djela može uspješno prevenirati jedino mjerom istražnog zatvora, a nikako mjerama opreza, a koji stav dijeli i drugostupanjski sud.

10. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske u odnosu na optuženog L. B. prvostupanjski sud je također ispravno utvrdio kako i za njega i nadalje postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela jer je imenovani već ranije dolazio u sukob sa zakonom, a kako to proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije sa lista 1444 spisa. Naime, imenovani je tijekom 2014. osuđen za teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz članka 222.stavka 1. u svezi s člankom 215. stavkom 1. KZ/11, a pri čemu je osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci pa kada se ima u vidu da mu se i sada stavlja na teret dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom iz članka 215. stavka 1. KZ/11 samo sada počinjeno u sastavu zločinačkog udruženja nije prihvatljiva tvrdnja optuženika koju iznosi u žalbi "da sama težina optužbe nije dovoljan razlog za produljenje istražnog zatvora, a obzirom da je tim djelom nastala isključivo materijalna šteta male vrijednosti", jer u konkretnom slučaju navedena okolnost nije bila jedina odlučna za donošenje odluke. Naime, kada se na navedeno nadoveže da je osuđen i zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 99. stavka 1. i 4. KZ/97 očigledno je kako je imenovani sklon nasilju te na njegovoj strani također egzistira realna opasnost od ponavljanja kaznenog djela koja se može uspješno prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora.

11. Ocjena je drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako i na strani optuženog D. S. postoji opasnost da bi svojim puštanjem na slobodu imenovani mogao ponoviti kazneno djelo jer je imenovani već osuđen zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 3. KZ/97 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci. Nadalje, uzimajući u obzir i činjenicu koja kaznena djela mu se i u ovom postupku stavljaju na teret i njegove osuđivanosti za druga kaznena djela (prijetnja iz članka 129. stavka 2. KZ/97, napad na služenu osobu iz članka 318. stavka 3. KZ/97, nasilničkog ponašanja u obitelji iz članka 215 a KZ/97 te zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz članka 224. stavka 2. u svezi s stavkom 1. KZ RS Okružnog suda u Banja Luci- izvadak iz kaznene evidencije na listu 1450 spisa) nije ni od kakvog utjecaja na pravilnost odluke žalbeni navod optuženika kako je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir da je od njegove osude za kazneno djelo iz članka 173. stavka 3. KZ/97 proteklo više od desetljeća, da je počinjeno u mladenačkoj dobi te da više nije osuđivan za kaznena djela.

12. Protivno žalbenoj tvrdnji optuženog D. M., optuženog L. B. i optuženog D. S. kako je opasnost od ponavljanja kaznenih djela njihovim dosadašnjim višemjesečnim boravkom u istražnom zatvoru u trajanju od 28 mjeseci, prestala, drugostupanjski sud, imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, napominje kako u konkretnom slučaju sve gore opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju, relevantnosti i aktualnosti zbog proteka vremena od trenutka njihova uhićenja dana 21. svibnja 2020. pa do donošenja pobijanog rješenja.

13. Također, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilan je i zakonit zaključak prvostupanjskog suda kako nije nikakva zapreka donošenju odluke o produljenju istražnog zatvora činjenica da optuženog D. M. čeka izvršenje kazne zatvora u drugom kaznenom predmetu jer imajući u vidu odredbu članka 56. stavka 5. Zakona o izvršenju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21.) određivanje ili produljenje istražnog zatvora u ovom kaznenom predmetu ima prednost nad izvršenjem kazne zatvora te dokle god postoji potreba za njegovom daljnjom primjenom nije dovoljan argument za ukidanje istog sama činjenica izvršavanja kazne zatvora.

14. Što se tiče žalbenih navoda optuženog D. M., optuženog L. B. i optuženog D. S. kojima upiru na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud ne nalazi da bi time bilo dovedeno u pitanje načelo razmjernosti iz članka 122. ZKP/08. u konkretnom slučaju te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju njegovog opravdanog cilja uzimajući u obzir opći interes društva te uvijek postojeću i predvidivu, realnu opasnost da bi navedeni optuženici svojim puštanjem na slobodu mogli ponoviti ili dovršiti kaznena djela, kao i da navedeno svakako uživa prednost nad pravom pojedinca na slobodu, te da nisu iscrpljeni zakonski rokovi trajanja istražnog zatvora.

15. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje niti ponovljenim isticanjem narušenog zdravstvenog stanja optužnog D. M. budući da mu je unutar zatvorskog sustava osigurana adekvatna medicinska skrb.

16. Slijedom svega navedenog s obzirom da su žalbe optuženika ocijenjene neosnovanima, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 6. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Tanja Pavelin,v.r.