Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-394/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinje dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. H., zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi članka 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu, broj Kmp-3/2022-17 od 19. rujna 2022., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog Z. H. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kmp-3/2022-17 od 19. rujna 2022., u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog Z. H. zbog kaznenog djela ubojstava u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. te kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.- Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog Z. H. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 22. siječnja 2022. pa nadalje.
2. Žalbe protiv citiranog rješenja podnio je optuženi Z. H. po braniteljici, odvjetnici Đ. L. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, apsolutne bitne povrede iz članka 468. stavka 1. točke 3. i 11. ZKP/08. i pogrešne primjene Kaznenog zakona, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači na način da optuženiku ukine istražni zatvor ili ga podredno zamijeni bilo kojom mjerom opreza, odnosno da pobijano rješenje ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud potpuno je i pravilno utvrdio postojanje, kako opće, tako i posebnih pretpostavki, za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Z. H. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Obrazlažući svoju odluku, prvostupanjski je sud dao jasne, detaljne, neproturječne i u cijelosti dostatne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga su neosnovani žalbeni navodi optuženika da se zaključak o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora u odnosu na postojanje osnovane sumnje, ali i okolnosti za istražnozatvorsku osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., obrazlažu stereotipnim formulacijama bez navođenja konkretnih činjenica. Jednako tako, prvostupanjski sud je, u točkama 5. i 6. obrazloženja pobijanog rješenja, iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom zbog čega prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
6. U odnosu na žalbeni navod optuženika kako je relevantni stupanj osnovane sumnje naveden sumarno, drugostupanjski sud ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se podignutom i potvrđenom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji.
6.1. U ovom stadiju postupka, niti prvostupanjski sud niti drugostupanjski sud nisu ovlašteni analizirati i ocjenjivati vjerodostojnost pribavljenih dokaza. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje, a koji ovdje svakako postoji, da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku i to kako je prethodno utvrđeno iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se temelji, dok će odluku o krivnji optuženika, stupnju njegove krivnje i pravnoj kvalifikaciji kaznenih djela, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka, nakon provedenog kontradiktornog postupka.
7. Nadalje, opravdan je zaključak prvostupanjskog suda da način počinjenja predmetnog kaznenog djela koji se ogleda u zadavanju sedam ubodnih rana pri čemu jedna predstavlja tešku tjelesnu ozljedu te da je optuženik nastavio činiti kaznena djela prijeteći svom stricu ubojstvom njega i obitelji, upućuje na visok stupanj kriminalne volje i upornosti u činjenju kaznenih djela te predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu opasnost da će optuženik boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istog ili sličnih kaznenih djela zbog čega je i po ocjeni drugostupanjskog suda, istražni zatvor jedina prikladna mjera za otklanjanje te opasnosti te se svrha istražnog zatvora, za sada, ne može ostvariti primjenom blažih mjera. Pritom na opasnost od ponavljanja kaznenih djela nije od utjecaja optuženikova životna dob i obiteljske prilike jer ju iste ne umanjuju, tim više što iz podataka u spisu proizlazi da inkriminirano postupanje optuženika nije izoliran slučaj jer je osuđen zbog kaznenog djela teške krađe.
8. Nije u pravu optuženik kada upire na povredu načela razmjernosti, navodeći da se u istražnom zatvoru nalazi već 8 mjeseci, jer drugostupanjski sud utvrđuje da predmetnim produljenjem mjere istražnog zatvora nije došlo do povrede načela razmjernosti te da je sukladno članku 122. stavka 2. ZKP/08. prvostupanjski sud vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.
9. Imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, drugostupanjski sud nalazi da protivno tvrdnji žalitelja nije povrijeđen niti tzv. dinamički pristup, jer sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora.
10. Protivno žalbenim navodima optuženika, koje potkrepljuje praksom Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora, u raspravnom stadiju postupka, razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
11. Slijedom svega navedenoga, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu, 6. listopada 2022.
Predsjednica vijeća za mladež:
dr.sc. Tanja Pavelin,v.r.
