Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-389/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, kao predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog F. J. i optuženog M. Đ., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog F. J. i optuženog M. Đ., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj 1 Kmp-4/2022. od 9. rujna 2022. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2022.
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog F. J. i optuženog M. Đ. kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, broj 1 Kmp-4/2022. od 9. rujna 2022., nakon podignute optužnice zbog tri kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke rješenja, produljen je istražni zatvor protiv optuženog F. J. i optuženog M. Đ. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.). Pod točkom II. izreke rješenja optuženicima je u istražni zatvor uračunato vrijeme od uhićenja i lišenja slobode, i to od 11. ožujka 2022. pa nadalje. Pod točkom III. izreke određeno je da žalba na rješenje ne zadržava izvršenje rješenja (članak 134. stavak 2. ZKP/08).
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi F. J. po branitelju, odvjetniku S. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se "ova žalba usvoji, te rješenje kojim je određeno produljenje istražnog zatvora ukine jer posebni uvjet kao osnova za određivanje istražnog zatvora nije adekvatno obrazložen, odnosno isti nije ispunjen, te nije obrazložen niti opći uvjet u vidu promjene očitovanja o krivnji optuženog."
2.1. Žalbu je podnio i optuženi M. Đ. po braniteljici, odvjetnici V. Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka s prijedlogom da "se pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora ukine i optuženi pusti na slobodu ili isto zamijeni nekom od mjera opisanih u članku 98. ZKP/08."
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Naime, razmotrivši razloge pobijanog rješenja, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio postojanje opće, kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog J. F. i optuženog M. Đ. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Isto tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom. Također, prilikom donošenja rješenja prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer je za svoju odluku iznio valjane, jasne i dostane razloge.
6. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da su optuženi F. J. i optuženi M. Đ. počinili kaznena djela koja im se potvrđenom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza koji su provedeni tijekom istrage, kao i onih do tada izvedenih na glavnoj raspravi, a kako to prvostupanjski sud u obrazloženju svog rješenja navodi, a čime je i prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih, dok će odluku o tome jesu li optuženici počinili terećena im kaznena djela donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, pa tako i cijeneći obrane optuženika kada i ukoliko budu iznesene. Slijedom navedenog, neosnovani su ponovljeni žalbeni navodi optuženog M. Đ. da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja propustio navesti razloge zbog kojih smatra da je u konkretnoj situaciji ispunjena opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08, odnosno ponovljeni žalbeni navodi kojima osporava postojanje osnovane sumnje u vidu činjenice da optuženik M. Đ. nije znao da će optuženik F. J. počiniti kaznena djela u trgovinama pobliže opisanih u optužnici, kao i žalbeni navod optuženog F. J. koji se odnosi na "nepostojanje općeg uvjeta za određivanje istražnog zatvora."
7. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani optuženog F. J. i optuženog M. Đ. egzistiraju okolnosti koje ukazuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela te potom sasvim ispravno ocijenio da protiv imenovanih valja produljiti istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Naime, optuženi F. J. i optuženi M. Đ. su osnovano sumnjivi da su počinili tri kaznena djela razbojništva u veoma kratkom razdoblju od svega nešto više od mjesec dana, a prilikom čega su iskazali izrazitu upornost i visok stupanj kriminalne volje, i to na način da je optuženi F. J. prijetio nožem djelatnicama trgovina te tražio novac, dok je optuženi M. Đ. pritom pazio da netko ne naiđe.
7.1. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani optuženika F. J. i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a koja je dovela i do ranijeg produljenja istražnog zatvora te se navedena opasnost ogleda upravo u činjenicama terećenog im broja kaznenih djela počinjenih u veoma kratkom vremenskom periodu, kao i u načinu njihovog počinjenja, kada je pokazao izrazitu upornost i visok stupanj kriminalne volje, a koje okolnosti u svom zbiru uz činjenicu da je optuženik lošeg imovnog stanja (unatoč tome što u svojim osobnim podacima navodi da je zaposlen) ukazuju na egzistiranje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Nadalje, prvostupanjski sud u obrazloženju svog pobijanog rješenja ne spominje raniju osuđivanost optuženika zbog neistovrsnog i nenasilnog kaznenog djela iz članka 170. stavka 1. KZ/11., a kako se to navodi u žalbi, već se poziva na podatke centra , o njegovim osobnim i obiteljskim okolnostima.
7.2. Također, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da je optuženi M. Đ. već ranije bio u sukobu sa zakonom, obzirom da je prekršajno kažnjavan zbog počinjenja prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira dakle, radi prekršaja s elementima nasilja, što ukazuje da je njegovo protupravno ponašanje "eskaliralo" u zonu kaznenopravne odgovornosti te prema težim oblicima kažnjivosti i da ga njegova ranija prekršajna osuđivanost nije spriječila da se ubuduće kloni kažnjivog ponašanja. Nadalje, okolnost iskazane kriminalne volje i upornosti prilikom počinjenja kaznenih djela, uz činjenicu da je nezaposlen, a kako je to sam optuženik naveo u svojim osobnim podacima predstavlja okolnosti koje u svom zbiru ukazuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Pritom valja istaknuti da su neosnovani ponovljeni navodi optuženika da prvostupanjski sud nije na valjan način cijenio materijalni status okrivljenika s obzirom na činjenicu da je vlasnik kuće i da ima redovita primanja. Naime, iz socijalne anamneze centra od 31. svibnja 2022. proizlazi kako se cijela četveročlana obitelj M. uzdržava od zajamčene minimalne naknade, drugih prihoda nemaju, dok kuća u kojoj žive ne zadovoljava potrebe te obitelji, pa je po mišljenju i drugostupanjskog suda pravilna ocjena prvostupanjskog suda kako optuženi M. Đ. činjenjem kaznenih djela pribavlja sredstva za život.
8. Dakle, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o kvaliteti i značaju iznesenih okolnosti koje i nadalje opravdavaju primjenu mjere istražnog zatvora protiv oba optuženika te upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora nikako ne može ostvariti njegovom zamjenom blažom mjerom, u konkretnom slučaju mjerama opreza.
8.1. U tom smislu, bez utjecaja na zakonitost pobijane odluke su također ponovljeni žalbeni navodi optuženog F. J. o utjecaju dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru, da je optuženik postupao lakomisleno kao mlada osoba, da će produljenjem istražnog zatvora optuženik ostati bez posla.
9. Nije u pravu optuženi M. Đ. kada upire na povredu načela razmjernosti, te je ocjena Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede načela razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. vodeći pri tom računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Naime, oba optuženika se nalaze u istražnom zatvoru 7 mjeseci te uzimajući u obzir da u ovoj fazi postupka sukladno članku 133. stavku 1. ZKP/08. istražni zatvor može trajati najdulje 2 godine u konkretnom slučaju proizlazi kako ni na koji način ne prijeti iscrpljivanje rokova predviđenih citiranim člankom.
10. Naime, prema stavu Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, na strani optuženika egzistiraju upravo one osobite okolnosti koje govore u prilog nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora uzimajući u obzir opći interes društva koji se ostvaruje primjenom istražnog zatvora te još uvijek postoji predvidiva i realna opasnost da bi optuženik M. Đ. puštanjem na slobodu mogao ponoviti kaznena djela, kao i da navedeno svakako uživa prednost nad pravom pojedinca na slobodu. Pritom valja istaknuti da nije došlo do povrede odredbi Ustava i zakona, jer upravo u ovom slučaju lišenje slobode predstavlja iznimku koja ima svoje uporište u zakonskim odredbama, a čime se nipošto ne dovodi u pitanje "presumpcija nevinosti" kako to u žalbi ističe optuženik M. Đ. te s time u svezi ni od kakvog utjecaja nije niti dob optuženika odnosno okolnost da je riječ o mlađem punoljetniku, a kako se to ponovno ističe u žalbenim navodima.
11. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 6. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Tanja Pavelin,v.r.
