Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž-911/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u pravnoj stvari tužitelja Ž. L., OIB: …, iz S., …, zastupanog po punomoćnici J. M., odvjetnici iz Odvjetničkog društva L. i Č. j.t.d. iz S., …, protiv tuženice R. H., OIB: … zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., Građansko-upravnom odjelu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn- 160/2019-16 od 27. siječnja 2022., dana 5. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Ž. L. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-160/2019-16 od 27. siječnja 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju izos od 4.000,00 kn sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz čl.29.Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako poliugodište uvećanjem eskontne prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

2.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove“.

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi određenoj odredbom čl.29.Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev, odnosno ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Prvostupanjski je sud u postupku utvrdio da je tužitelj odvjetnik i član Hrvatske odvjetničke komore (dalje: HOK) te da je protiv njega vođen kazneni postupak koji je pravomoćno okončan donošenjem presude kojom je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio optužbu. U vezi s tim postupkom od strane HOK, po disciplinskoj prijavi Županijskog suda u Splitu privremeno mu je bilo zabranjeno obavljanje odvjetništva. Isto je tako utvrđeno da je protiv tuženice podnio zahtjev za mirno rješenje spora. Tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio je naknadu štete, jer nije bio pravomoćno osuđen i pravna osnova njegovog zahtjeva je odredba čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima koja glasi da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Tvrdi da mu je radnjom opisanom u tužbi nastupila šteta pa premda pravna osnova nije obuhvaćena pravilima o dokazivanju, smatra da je njegov tužbeni zahtjev osnovan.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega treba reći kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19) i čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22).

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. To znači da se u konkretnom slučaju presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nalazi kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. u svezi čl. 467. st. 1. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate naknade imovinske štete nastale 27. listopada 2015. zbog nemogućnosti pružanja odvjetničkih usluga (obrane optuženika u kaznenom postupku Županijskog suda u Splitu K-43/2013 u kojem je bio branitelj optuženog D. V.) zbog zabrane obavljanje odvjetništva koja mu je izrečena rješenjem Izvršnog odbora HOK broj 7070/2014 od 8. rujna 2014.

9. U provedenom postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je slijedeće:

- da je protiv tužitelja vođen kazneni postupak pred Županijskim sudom u Splitu pod brojem K-16/01 zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti - zlouporabom položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11 i 114/12) u vezi čl. 5. toč. 13. i čl. 1. Zakona o zastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije te zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa - zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju,

- da je tužitelju rješenjem Izvršnog odbora HOK na sjednici od 8. rujna 2014. temeljem odredbe čl. 53. st. 2. Zakona o odvjetništvu obustavljeno obavljanje odvjetništva do pravomoćnog okončanja disciplinskog postupka ili drugačije odluke disciplinskih tijela te mu je u toč. 2. izreke tog rješenja imenovan privremeni zamjenik i

- da je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-646/14-17 od 23. svibnja 2017. protiv tužitelja Željka Lubine odbijena optužba zbog zastare.

10. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom odbio postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan jer je zaključio da pravni sustav u Republici Hrvatskoj ne poznaje pravo na naknadu štete zbog neopravdanog vođenja kaznenog postupka te da odbijanje optužbe zbog zastare kaznenog progona ne znači da se radilo o nezakonitom lišenju slobode i da protek vremena i zastara kaznenog progona "ne mogu poništiti" zakonitost radnje uhićenja i vođenja istrage.

11. Prvostupanjski je sud osnovano utvrdio da činjenična osnova tužbe nije vezana za nepravilan i nezakoniti rad državnih tijela, jer tužitelj u tužbi, a ni u svom stranačkom iskazu, ne navodi kojom mu je to štetnom radnjom tuženica Republika Hrvatska počinila štetu, već ističe činjenicu vođenja kaznenog postupka protiv tužitelja i završetak tog kaznenog postupka odbijanjem optužbe. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da tužitelj nije dokazao postojanje valjane pravne osnove na temelju koje bi proizlazila obveza tuženice na naknadu štete.

12. Tužitelj neosnovano u žalbi ističe da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu čl.25. st. 4. Ustava Republike Hrvatske prema kojoj svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen ima, u skladu sa Zakonom, pravo na odštetu i javnu ispriku. Naime, pretpostavke za odštetnu odgovornost s tim ustavnim pravom uređene su Zakonom o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 - dalje: ZKP)

13. Odredbom čl. 476. ZKP uređeno je pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude, a odredbama čl. 480. istog Zakona uređeno je pravo na naknadu štete osobi lišenoj slobode. Kako je utvrđeno da tužitelj nije bio pravomoćno osuđen u kaznenom postupku, niti je u tužbi, a ni u svom stranačkom iskazu (l.s. 18) naveo da je bio lišen slobode, u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za primjenu navedenih zakonskih odredbi.

14. Sama okolnost da je protiv tužitelja vođen kazneni postupak i da je taj postupak završen presudom kojom je odbijena optužba nije od značaja za postojanje odštetne odgovornosti tuženice Republike Hrvatske, jer se vođenje kaznenog postupka i u slučaju kada je postupak završen presudom kojom se optužba odbija, odnosno oslobađajućom presudom, ne može smatrati protupravnom štetnom radnjom.

15. Slijedom navedenog, nema odgovornosti tuženice, pa ni prema posebnim propisima o naknadi štete za koju odgovora država - prema odredbi čl. 67. st. 1. Zakona o sudovima (Narodne novine, broj 28/13 i 148/13) kojom je propisano da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac građaninu ili pravnoj osobi, svojim nezakonitim ili nepravilnim radom, odnosno prema odredbi čl. 83. st. 1. Zakona o državnom odvjetništvu (Narodne novine, broj 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 130/11, 72/13 i 148/13) kojom je propisano da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju dužnosti nanese državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika građaninu ili pravnoj osobi nepravilnim ili nezakonitim radom.

16. Osim toga, zahtjev za naknadu imovinske štete neosnovan je i stoga što ne postoji uzročna veza između vođenja kaznenog postupka i obustave obavljanja odvjetništva, jer tužitelju nije bila izrečena disciplinska mjera zbog toga što se protiv njega vodi kazneni postupak, već zbog postojanja disciplinskog djela čije je postojanje utvrđeno rješenjem HOK od 8. rujna 2014.

16.1. Takav je pravni stav zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revr-1790/2015-2 od 6. rujna 2017.

17. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u visini zatraženog iznosa kao nagrade branitelju za zastupanje (obranu optuženika) u kaznenom postupku broj K-43/2013 Županijskog suda u Splitu te ga obvezao da sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP tuženici naknadi prouzročeni parnični trošak.

18. Na osnovi iznesenog trebalo je po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

U Zadru 5. listopada 2022.

Sutkinja

Blanka Pervan

OPĆINSKOM SUDU U SPLITU

Vraća se vaš spis s primjerkom odluke ovoga suda.