Poslovni broj 4 P-277/21-15

Republika Hrvatska

Općinski sud Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja J. D . iz S. M., V. G. 29, OIB , zastupan po punomoćniku A. B. odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. & B. j. t.d. iz V., protiv tuženika C. b. d.d. Z., R. F. M. 9, OIB: ., koju zastupaju D. L., A. P. 13, Z. OIB: ., predsjednik Uprave i T. V., C.c.9, Z., OIB: .8, član Uprave, po punomoćnici A. K. i E. M.d.o.o., Z., H. 82, OIB: 76674680107, zastupano po zaposlenici D. Z., radi utvrđenja ništetnosti, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika A. B., punomoćnika prvotuženika A.S. B. dipl. iur. i punomoćnika II tuženika D. Z., dipl. iur. , 6. rujna 2022. i objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 6. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi.

„1.Utvrđuje se ništetnim Ugovor o prijenosu zaključen između C.B. d.d. Iz Z , kao cedenta i E.M.d.o.o. Iz Z., kao

cesionara, dana 19.11.2019. godine, solmeniziran po Javnom bilježniku J.R. iz Z., broj ovjere OV-9452/2019.

2. Briše se uknjižba, ustupanje založnog prava, Ugovor o prijenosu br. Ov- 9452/2019 uknjižuje se prijenos založnog prava-promjena založnog vjerovnika na nekretnine u A, uknjiženog pod poslovnim brojem Z-6668/09 sa imena nositelja tog prava C.b. d.d. OIB: Z.,P. V., D. bb, za korist novog založnog vjerovnika: E.M. d.o.o. OIB:, H. . 82, Z..

3. Nalaže se Zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Vinkovcima, po pravomoćnosti ove presude, u zemljišnim knjigama, briše zabilježbu opisanu u točki dva ove presude. „

II. Nalaže se tužitelju D. J. OIB ., da naknadi

prvotuženiku C.b.d.d. ., OIB: . parnični trošak

u iznosu od 368,75 kuna/48,94 eura u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju D. J. OIB . da naknadni

drugotuženiku E.M.d.o.o., Z., OIB: ., parnični

trošak u iznosu od 368,75 kuna/48,94 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti. U tužbu navodi da je kao korisnik kredita i dužnik i zajedno sa svojom suprugom S. J.

kao sudužnikom su sa prvotuženikom C. B. d.d. Z., P.V., 18.10.2004. zaključili Ugovor o kreditu br. 2200099436, na iznos od 13.581,45 eura, da je 27.11.2009. zajedno sa svojom suprugom S. J. u.istim ulogama zaključili još jedan Ugovor o kreditu br.2200123294 na iznos 20.502,70.eura, da je u svrhu osiguranja povrata kredita tužitelj je dozvolio upis tereta založnog prava za korist davatelja kredita C. b. d.d. Z. na svojoj nekretnini

upisanoj u zk. ul. br.. ko. . i to na kč.br.. Kuća, dvorište i oranica

u selu, površine 2994 m2. Nadalje tužitelj navodi da je zbog ekonomske krize izazvane u svijetu s posljedicama i u RH, je ostao bez posla i bez primanja, zbog čega nije mogao na vrijeme izvršavali svoje dužničke obveze otplate kredita, da je otplatio cca 15.000,00 eura. Nadalje navodi da je prvotužena iako svjesna cjelokupne gospodarske situacije u države, umjesto da dužnike pozove na razgovor i s njima kao dužnicima zaključi neki oblik Sporazuma o otplati ostatka duga-kredita, to ne čini, već dug, po vrlo nepovoljnim uvjetima, po javnom pogovoru, prodala po cijeni 20% od ukupnog preostalog duga nepodmirene glavnice, što pretpostavlja iznos od cca 8.000,00 do 9.000,00 eura. Nadalje navodi da su sukladno zakonskim odredbama

Zakona o kreditnim institucijama i Odluke Hrvatske Narodne Banke o kupoprodaji plasmana kreditnih institucija, o stvarnoj kupoprodaji plasmana prvotužena C.

b. d.d. Z. i drugotužena agencija E.M.d.o.o. mogle i smjele zaključiti

jedino Ugovor o kupoprodaji s prijenosom plasmana, rizika, i koristi, ili s prijenosom samo plasmana, samo rizika ili samo koristi, ili prijenos odgovarajuće kombinacije plasmana, rizika i koristi, uz obvezu isticanja cijene prijenosa, s tim da navodi da koji oblik ugovora su zaključili C. b. d.d. i E.M.d.o.o. njemu nije poznato,

budući ga stjecatelj plasmana E.M.d.o.o. o tome nije obavijestio nego mu je dostavio samo “Obvezujuće pismo namjere". Nadalje navodi da je nakon Ugovora o kupoprodaji plasmana i prijenosom plasmana na stjecatelja prvotužena C. b. d.d. Z. potpisala Ugovor o cesiji, koji ugovor je zaključen između C. b. kao cedenta i E.M.d.o.o. kao cesionara, 19.11.2019. i solmeniziranog po

Javnom bilježniku J. R., a za koji ugovor protupravno postaje neopozivi pravni osnov za prijenos prava potraživanja i koristi prema dužniku D. J., kako to u

“Obvezujućem otvorenom pismu” piše drugotuženik. Nadalje tužitelj navodi da je Ugovor o prijenosu, na koji se poziva drugotužena ništetan, jer je zaključen protivno pozitivnim zakonskim propisima, Zakonu o kreditnim institucijama i Odluci HNB-a o kupoprodaji plasmana kreditnih institucija, te da je ništetan i zbog činjenice da prvotužena C. b. d.d. kada je zaključila Ugovor o kupoprodaji plasmana i jednom prodala plasman, nije imala pravni legitimitet još jedanput zaključiti Ugovor o prijenosu-cesiji, i tako raspolagati plasmanom koji je već jedanput prodala. Stoga tužitelj predlaže sudu da donese presudu kojom će utvrditi ništetnost Ugovora o prijenosu zaključenog između tuženika i kojom će naložiti zk. odjelu ovoga suda brisanje zabilježbe.

2.Prvotužena u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te predlaže da nakon provedenog postupka sud tužitelja sa istim odbije. Nadalje se prvenstveno protivi paušalnim navodima u vezi iznosa za koji je prvotuženik navodno drugotuženiku „prodao“ potraživanje, s obzirom na to da je cijena kupoprodaje tajni podatak koji tužitelju ne može biti poznat, da je cijena za koju je kupljeno potraživanje nije zakonom određen kao bitan sastojak ugovora o cesiji. Nadalje navodi da su svjesni svih zakonskih odredbi Zakona o kreditnim institucijama te uvjeta kupoprodaje plasmana i sukladno tome, sklopili su dana 30.08.2019. Ugovor o kupoprodaji plasmana, a koji ugovor predstavlja okvirni sporazum kojim stranke uređuju svoje odnose u pogledu kupnje, odnosno prijenosa tražbina prema više dužnika istovremeno. Nadalje navodi da tužitelj ničime ne dokazuje u kojem je smislu predmetni ugovor ništetan, odnosno po kojoj bi osnovi bio ništetan, odnosno, te da na tu okolnost niti ne predlaže nikakve dokaze nego samo paušalno ističe prigovor ništetnosti što očito dokazuje koliko je taj prigovor ozbiljan i osnovan. Prvotuženik opreza radi, na prigovor tužitelja kako isti nije obaviješten, nego je tužitelju dostavljeno Obvezujuće pismo namjere, navodi kako je s punomoćnikom tužitelja u konstantnom kontaktu te da je Obvezujuće pismo namjere izdano od strane drgotuženog s namjerom podmirenja i zatvaranja dugovanja, a obzirom da tužitelj i njegova supruga nisu ispoštovali rok za podmirenje iznosa iz pisma namjere, drugotuženik je nastavio ovršni postupak u kojem je dosuđena nekretnina drugotuženiku dana 22. veljače 2021.

Također navodi da nalog za plaćanje kojeg je dostavio tužitelj uz tužbu, a koji nema veze s parničnim postupkom te je iznos uplaćen po Obvezujućem pismu namjere, ali šest mjeseci izvan roka, samo je dokaz priznanja duga tužitelja kojeg ima prema tuženom.

2.1. Drugotuženik u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te predlaže da nakon provedenog postupka sud tužitelja sa istim odbije. Drugotuženik se prvenstveno protivi paušalnim navodima u vezi iznosa za koji je I-tuženik navodno drugotuženiku „prodao“ potraživanje, s obzirom na to da je cijena kupoprodaje tajni podatak koji tužitelju ne može biti poznat. Također navodi da su tuženici svjesni svih zakonskih odredbi Zakona o kreditnim institucijama te uvjeta kupoprodaje plasmana i sukladno tome, sklopili 30.08.2019. Ugovor o kupoprodaji plasmana, a koji ugovor predstavlja okvirni sporazum kojim stranke uređuju svoje odnose u pogledu kupnje, odnosno prijenosa tražbina prema više dužnika istovremeno, kao i da je cijena prodaje tražbina i njihova prijenosa na novog vjerovnika poslovna tajna stranaka. Nadalje drugotuženik navodi da bi ugovor bio ništetan sukladno Zakonu morao bi biti protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva, te da tužitelj ničime ne dokazuje u kojem je smislu predmetni ugovor ništetan, odnosno po kojoj bi osnovi bio ništetan, odnosno, o čemu ne prilaže nikakve dokaze. Drugotuženik također na prigovor tužitelja kako isti nije obaviješten, nego da mu je dostavljeno Obvezujuće pismo namjere, navodi kako je s punomoćnikom tužitelja u konstantnom kontaktu te da mu je Obvezujuće pismo namjere izdano s namjerom podmirenja i zatvaranja dugovanja, a obzirom da tužitelj i njegova supruga nisu ispoštovali rok za podmirenje iznosa iz pisma namjere, da je nastavio ovršni postupak u kojem mu dosuđena nekretnina 22. veljače 2021. godine, te da nalog za plaćanje kojeg je dostavio tužitelj uz tužbu, a koji nema veze s parničnim postupkom te je iznos uplaćen po Obvezujućem pismu namjere, ali šest mjeseci izvan roka, samo je dokaz priznanja duga tužitelja kojeg ima prema tuženom.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid Nalog za plaćanje, obvezujuće pismo namjere, u Ugovor o kupoprodaji plasmana, Rješenje o dosudi nekretnine poslovni broj Ovr-380/19, Ugovor o prijenosu, te izvadak iz poslovnih knjiga prvotuženika.

4.Provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu odredbe čl.8 Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112 /99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19 dalje ZPP-a),

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti ugovora o prijenosu zaključenog između tuženika C. b.d.d. kao Cedenta i E. M.

d.o.o. kao Cesionara , od 19. 11. 2019. , kao i brisanje uknjižbe prijenosa založnog prava – promjene založnog vjerovnika na nekretninama sa imena nositelja toga prava

C. b. d.d. za korist novog založnog vjerovnika E.M.d.o.o.

6. Nesporno je da tužitelj zajedno sa suprugom sklopio Ugovor o kreditu broj 2200099436 od 18.10.2004., solemniziran dana 28.12.2006. od strane javnog bilježnika M. K., pod poslovnim brojem OU-1590/2006 i Ugovor o

kreditu broj 2200123294 od 27.11.2009., solemniziran dana 03.12.2009. od strane javnog bilježnika M. K., V., pod poslovnim brojem OV-17874/2009, a

temelju kojih ugovora je uknjiženo založno pravo u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Vinkovcima, zemljišnoknjižni odjel , katastarska općina .

M., zk.ul. ., kč.br. ..kuća, dvorište i oranica u selu površine 2994 m2.

6.2. Nesporno je da su tuženici dana 30. 8. 2019. zaključili Ugovor o kupoprodaji plasmana.

6.3.Nesporno je da su tuženici dana 19. 11. 2019. zaključili Ugovor o prijenosu, iz kojeg proistječe da Cedent Croatia banka d.d. Zagreb neopozivo i bezuvjetno ustupa i prenosi Cesionaru E.M.d.o.o, sva svoja prava potraživanja i koristi koja ima prema dužniku D.J. iz Ugovora o kreditu broj 2200099436 od 18.10.2004.

i Ugovora o kreditu broj 2200123294 od 27.11.2009.

Istim Ugovorom ugovorne strane potvrđuju da na Cesionara prelaze i sva sporedna prava vezano uz potraživanja kao što su vlasništvo nad nekretninom preneseno na Cedenta radi osiguranja.

7.Spornim se ukazuje da li je Ugovor o cesiji zaključen protivno pozitivnim zakonskim propisima, Zakonu o kreditnim institucijama i Odluci HNB-a o kupoprodaji plasmana kreditnih institucija.

8.Iz Ugovora o kupoprodaji plasmana, ( list 53-81 spisa) zaključenog 30. 8. 2019. između C. B. d.d. kao prodavatelja i E.M.kao stjecatelja,

proistječe da je prodavatelj kreditna institucija koja je radi gospodarske svrhovitosti pokrenula proces prodaje dospjelih nenaplaćenih novčanih tražbina i pripadajućih drugih prava s osnove odobrenih plasmana, dok je stjecatelj trgovačko društvo specijalizirano za otkup, administriranje i upravljanje dugovanjima, nakon što je I. tuženik dana 12. srpnja 2019. godine ishodio od Hrvatske narodne banke pozitivno mišljenje o Ugovoru o kupoprodaji plasmana Nadalje čl. 1. st. 3. Ugovora ugovorne strane su usuglasile da će prodavatelj prodati a stjecatelj steći novčane tražbine i pripadajuća druga prava s osnove plasmana na način da će prijenos i prodaja plasmana prema uvjetima iz ugovora imati za posljedicu bezuvjetni, trajni i neopozivi prijenos svih rizika i koristi koje proizlaze iz plasmana s prodavatelja na teret i u korist stjecatelja. U članku 6. Ugovora o kupoprodaji plasmana ugovorne strane su se obvezale naknadno sklopiti Ugovore o ustupu – pojedinačne ugovore za svakog od dužnika iz portfelja radi lakše operativne provedbe upisa prijenosa tražbina iz Ugovora o kupoprodaji plasmana u zemljišne knjige, FINA Upisnik i druge javne upisnike i registre

8.1. U Ugovoru o prijenosu, ( list 82-100) zaključenom između tuženika 19.

11. 2019. , u članku 1. navodi se da se prenosi tražbina iz Priloga 1, dok se u Prilogu

1. nalazi Izvadak iz poslovnih knjiga prvotuženika ( list 86) iz kojeg je vidljiv iznos tražbine s osnove glavnice u iznosu 123.166,32 kn, zateznih kamata u iznosu 96.254,56 kn, te ostalih troškova u iznosu 6.379,41 kn sveukupno 225.800,29 kn, koji je prvotuženik prenio na drugotuženika.

9.Zakonska osnova otkupa novčanog potraživanja nalazi se u odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015; u nastavku: ZOO) koji regulira promjene na strani subjekta u obvezno pravnom odnosu, odnosno instituta ustupa tražbine ili cesije.

10.Člankom 80. st.1. ZOO-a, je propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. U stavku 2. istog članka je propisano da ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka, što stranke u predmetnom ugovoru nisu izričito dogovorile.

11.Članak 81. ZOO-a propisuje da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl., a st. 3. istog članka propisuje da se smatra da su dospjele a neisplaćene kamate ustupljene s glavnom tražbinom.

12.Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka isticao da je sporni ugovor o cesiji zaključen protivnom odredbi čl. 150. Zakona o kreditnim institucijama, te protivno odredbama čl. 1. do čl. 18. Odluke HNB-a o kupoprodaji plasmana kreditnih institucija ( dalje u tekstu: Odluke).

13. Da li je prvotuženik postupio sukladno odredbama čl. 1. do 18. Odluke o kupoprodajni plasmana kreditnih institucija ( Narodne novine RH br. 67/13) irelevantno je za rješenje ovoga spora , jer je iz sadržaja Odluke razvidno da se radi o pravilima kojih se dužna pridržavati jedna ugovorna strana, banka, prilikom prodaje svojih dospjelih neplaćenih plasmana , što ne znači da joj je bilo zabranjeno sklapanje Ugovora o cesiji ako nije postupila prema pravilima pripisanim Odlukom , jer je odredbom čl. 322. st. 2. ZOO-a, propisano da ako je sklapanje ugovora zabranjeno samo jednoj strani, Ugovor je valjan ako zakonom nije predviđeno što drugo za određeni slučaj, dok će strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit odgovarajuće posljedice.

13.1.Naime, odredbo čl. 360. st. 1. toč. 47. Zakona o kreditnim institucijama, ( Narodne novine RH br. 117/08, 74/09, 153/09, 54/13) propisano je da će se banka kazniti novčanom kaznom za prekršaj, ako postupi protivno odredbama o kupoprodaji plasmana iz čl. 150. st 2. do 5. toga Zakona ili ako postupi protivno pod zakonskom propisu donesenom na temelj čl. 150. st. 7. toga Zakona.

13.2.Citirana odredba Zakona o kreditnoj instituciji, te odredbe Odluke ne propisuju ništenost ugovora o cesiji kao posljedicu postupanja protivno istima , već je postojanje suprotno odredbi čl. 360. st. 1. toč. 47. Zakona o kreditnim institucijama prekršaj kreditne institucije za koji je predviđena novčana kazana odnosno prekršajna odgovornost banke, pa ugovor o cesiji nije ništetan ako tuženik prije njegovog sklapanja nije postupio sukladno predviđenoj proceduri. Takvo postupanje za posljedicu nema nišetnost ugovora u smislu odredbe čl. 327. st. 1. ZOO-a.

13.3.U situaciji kada iz Ugovora o cesiji nije vidljiva cijena takav ugovor nije ništetan, jer je odredbom čl. 384. st. 2. ZOO-a, propisano da kada trgovačkim ugovorom, o kakvom je ovdje riječ, ako cijena nije određena, niti ugovor sadrži dovoljno podatka s pomoću kojih bi se cijena mogla odrediti, kupac je dužan platiti cijenu koju prodavatelj redovito naplaćuje u vrijeme sklapanja ugovora, a kada nje nema, razumnu cijenu, pa je tako cijena u konkretnom slučaju odrediva.

14.Iz navedenog proistječe da se radi o zakonitoj osnovi stjecanja na temelju Ugovora o prijenosu ( cesiji) između tuženika, te je stoga sud donio odluku kao u točci I izreke.

15.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a. Sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a, sud je priznao prvotuženik troškove na ime sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 368,75 kuna kao u točci II. izreke.

15. 1. Drugotuženiku je sud također priznao troškove na ime sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 368,75 kuna, kao u točci III. izreke.

U Vinkovcima, 6. listopada 2022.

Sudac: Marija

Pavlović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.

OBAVIJEST;

1. . – punomoćnik tužitelja

2. C. b. d.d. Z., R. F. M. 9

3. E.M.d.o.o., Z. H. 82

Broj zapisa: eb311-761f1

Kontrolni broj: 0c2be-6519d-269e3

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MARIJA PAVLOVIĆ, L=VINKOVCI, O=OPĆINSKI SUD U VINKOVCIMA, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Vinkovcima potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.