REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: 7 P-1262/2019-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Martini Ivanković u pravnoj stvari tužiteljice J.A. iz S.I.Z., B.Z., OIB …, koju zastupa punomoćnica I.A.V., odvjetnica iz S.I.Z., protiv tuženika banka d.d. Z., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnica T.S. i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva L. i partneri iz Z., radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 6. rujna 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 6. listopada 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba točke 4. Ugovora o kreditu broj … od 24. siječnja 2007. kojeg je 25. siječnja 2007. solemnizirala javna bilježnica mr. sc. J.K.-R. iz Z. pod brojem OU-88/2007-1 u dijelu u kojem je ugovoreno da se na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

II Nalaže se tuženiku banci d.d. Z., OIB … da tužiteljici J.A. iz S.I.Z., B.Z OIB …, isplati iznos od 10.520,32 kn / 1.396,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 49,97 kn / 6,63 eura od 31. kolovoza 2007. do isplate na iznos od 49,29 kn / 6,54 eura od 26. rujna 2007. do isplate

na iznos od 48,93 kn / 6,49 eura od 31. listopada 2007. do isplate na iznos od 49,69 kn / 6,59 eura od 30. studenog 2007. do isplate na iznos od 49,84 kn / 6,61 eura od 5. siječnja 2008. do isplate

na iznos od 50,32 kn /6,68 eura od 2. veljače 2008. do isplate

na iznos od 117,45 kn / 15,59 eura od 6. ožujka 2008. do isplate na iznos od 117,81 kn / 15,63 eura od 1. travnja 2008. do isplate na iznos od 113,84 kn / 15,11 eura od 6. svibnja 2008. do isplate na iznos od 113,40 kn / 15,05 eura od 31. svibnja 2008. do isplate na iznos od 114,86 kn / 15,24 eura od 1. srpnja 2008. do isplate

na iznos od 112,80 kn / 14,97 eura od 8. kolovoza 2008. do isplate na iznos od 112,85 kn / 14,98 eura od 2. rujna 2008. do isplate

na iznos od 114,11 kn / 15,14 eura od 1. listopada 2008. do isplate na iznos od 124,67 kn / 16,55 eura od 1. studenog 2008. do isplate na iznos od 118,81 kn / 15,77 eura od 3. prosinca 2008. do isplate na iznos od 126,02 kn / 16,73 eura od 3. siječnja 2009. do isplate na iznos od 126,31 kn / 16,76 eura od 3. veljače 2009. do isplate na iznos od 126,82 kn / 16,83 eura od 3. ožujka 2009. do isplate na iznos od 125,22 kn / 16,62 eura od 1. travnja 2009. do isplate na iznos od 124,90 kn / 16,58 eura od 5. svibnja 2009. do isplate na iznos od 123,43 kn / 16,38 eura od 4. lipnja 2009. do isplate

na iznos od 121,31 kn / 16,10 eura od 2. srpnja 2009. do isplate

na iznos od 122,01 kn / 16,19 eura od 1. kolovoza 2009. do isplate na iznos od 123,57 kn / 16,40 eura od 2. rujna 2009. do isplate

na iznos od 122,34 kn / 16,24 eura od 6. listopada 2009. do isplate na iznos od 121,94 kn / 16,18 eura od 3. studenog 2009. do isplate na iznos od 123,28 kn / 16,36 eura od 3. prosinca 2009. do isplate na iznos od 124,93 kn / 16,58 eura od 5. siječnja 2010. do isplate na iznos od 127,26 kn / 16,89 eura od 2. veljače 2010. do isplate na iznos od 126,70 kn / 16,82 eura od 2. ožujka 2010. do isplate na iznos od 130,20 kn / 17,28 eura od 3. travnja 2010. do isplate na iznos od 131,87 kn / 17,50 eura od 21. svibnja 2010. do isplate na iznos od 132,84 kn / 17,63 eura od 19. lipnja 2010. do isplate na iznos od 135,43 kn / 17,97 eura od 22. srpnja 2010. do isplate na iznos od 140,49 kn / 18,65 eura od 26. kolovoza 2010. do isplate na iznos od 139,95 kn / 18,57 eura od 29. rujna 2010. do isplate

na iznos od 139,93 kn / 18,57 eura od 19. studenog 2010. do isplate na iznos od 143,65 kn / 19,07 eura od 9. prosinca 2010. do isplate na iznos od 149,31 kn / 19,82 eura od 14. siječnja 2011. do isplate na iznos od 149,69 kn / 19,87 eura od 24. svibnja 2011. do isplate na iznos od 149,69 kn / 19,87 eura od 24. svibnja 2011. do isplate na iznos od 149,69 kn / 19,87 eura od 24. svibnja 2011. do isplate na iznos od 149,69 kn / 19,87 eura od 24. svibnja 2011. do isplate na iznos od 155,03 kn / 20,58 eura od 8. lipnja 2011. do isplate

na iznos od 155,66 kn / 20,66 eura od 2. srpnja 2011. do isplate

na iznos od 168,78 kn / 22,40 eura od 18. kolovoza 2011. do isplate na iznos od 154,93 kn / 20,56 eura od 8. listopada 2011. do isplate na iznos od 156,64 kn / 20,79 eura od 4. studenog 2011. do isplate na iznos od 153,64 kn / 20,39 eura od 9. prosinca 2011. do isplate na iznos od 158,73 kn / 21,07 eura od 27. ožujka 2012. do isplate na iznos od 158,73 kn / 21,07 eura od 27. ožujka 2012. do isplate na iznos od 158,73 kn / 21,07 eura od 27. ožujka 2012. do isplate na iznos od 158,73 kn / 21,07 eura od 27. ožujka 2012. do isplate na iznos od 158,45 kn / 21,03 eura od 3. travnja 2012. do isplate na iznos od 160,04 kn / 21,24 eura od 22. svibnja 2012. do isplate na iznos od 158,79 kn / 21,08 eura od 3. srpnja 2012. do isplate na iznos od 158,37 kn / 21,02 eura od 4. rujna 2012. do isplate

na iznos od 156,41 kn / 20,76 eura od 4. listopada 2012. do isplate na iznos od 158,78 kn / 21,07 eura od 5. prosinca 2012. do isplate na iznos od 159,20 kn / 21,13 eura od 3. siječnja 2013. do isplate na iznos od 158,98 kn / 21,10 eura od 4. siječnja 2013. do isplate na iznos od 158,98 kn / 21,10 eura od 4. siječnja 2013. do isplate na iznos od 158,98 kn / 21,10 eura od 4. siječnja 2013. do isplate na iznos od 158,98 kn / 21,10 eura od 4. siječnja 2013. do isplate na iznos od 156,12 kn / 20,72 eura od 16. ožujka 2013. do isplate na iznos od 156,12 kn / 20,72 eura od 16. ožujka 2013. do isplate na iznos od 156,12 kn / 20,72 eura od 16. ožujka 2013. do isplate na iznos od 156,12 kn / 20,72 eura od 16. ožujka 2013. do isplate na iznos od 156,12 kn / 20,72 eura od 16. ožujka 2013. do isplate na iznos od 156,12 kn / 20,72 eura od 16. ožujka 2013. do isplate na iznos od 156,12 kn / 20,72 eura od 16. ožujka 2013. do isplate na iznos od 156,12 kn / 20,72 eura od 16. ožujka 2013. do isplate na iznos od 156,12 kn / 20,72 eura od 16. ožujka 2013. do isplate na iznos od 156,12 kn / 20,72 eura od 16. ožujka 2013. do isplate na iznos od 156,12 kn / 20,72 eura od 16. ožujka 2013. do isplate na iznos od 156,12 kn / 20,72 eura od 16. ožujka 2013. do isplate i na iznos od 154,21 kn / 20,47 eura od 16. ožujka 2013. do isplate i to do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj u čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku banci d.d. Z., OIB … da tužiteljici J.A. iz S.I.Z., B.Z., OIB … namiri parnični trošak u iznosu od 8.225,00 kn / 1.091,65 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. listopada 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se preinaka tužbenog zahtjeva iz podneska tužiteljice od 25. veljače 2022.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 12. lipnja 2019. podnijela tužbu u kojoj navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom 24. siječnja 2007. sklopila Ugovor o kreditu broj … kojeg je 25. siječnja 2007. solemnizirala javna bilježnica J.K.-R. iz Z. pod brojem OU-88/2007-1. Tim ugovorom tuženik je tužiteljici stavio na raspolaganje 25.136,71 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a u točki 4 ugovora tužiteljica se obvezala tuženiku u otplati kredita platiti kamate po kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s odlukom tuženika o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,10 %. Tužiteljica je prijevremeno otplatila ovaj kredit tijekom 2013., a u razdoblju otplate kamatna stopa je dvaput mijenjana, prvo je od 1. kolovoza 2007. narasla na 6,10 %, a zatim od 1. veljače 2008. na 7,45 %. Tužiteljica dalje navodi da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više tuženih banaka uključujući i tuženika u odnosu na ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope te je utvrđeno da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o jednostranoj odluci banke nepoštene pa prema tome i ništetne, a te presude su obvezujuće u ovom sporu kojeg je tužiteljica kao korisnik kredita pokrenula protiv banke u smislu postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane tuženika tj. utvrđenja da su u ugovorima o potrošačkim kreditima korištene ništetne odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke. Svojim tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi koji je dodatno specificiran u podnesku od 25. veljače 2022. tužiteljica traži da se utvrdi ništetnost sporne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika sadržane u točki 4 ugovora o kreditu i da se tuženiku naloži da tužiteljici plati iznose koje je tuženik stekao bez osnove na temelju ništetne ugovorne odredbe zajedno s zakonskim zateznim kamatama od dana nakon dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda i ističe da predmetni ugovor o kreditu više nije na snazi jer je zatvoren tako da više ne postoji nikakva povreda koju bi trebalo ukloniti. Odgovor na tužbu sadrži i iscrpno tuženikovo očitovanje o primjeni valutne klauzule u ugovorima o kreditu što nije predmet ovog spora pa je ispušteno u ovom obrazloženju. Dodaje da je predmetni ugovor solemniziran kod javnog bilježnika pa da je stoga neosnovan zahtjev za utvrđenje ništetnosti bilo koje odredbe tog ugovora. U bitnom smatra da tužiteljica krivo tumači presudu donesenu u kolektivnom sporu jer ona ne ustanovljuje fiksnu kamatnu stopu niti je utvrdila da bi odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila nezakonita te dodaje da je volja ugovornih stranaka bila da ugovore promjenjivu kamatnu stopu i ta je odredba u ugovoru jasna i razumljiva, a kriteriji za promjene su sadržani u općim uvjetima s kojima je klijent prethodno upoznat. Postupanje tuženika je bilo zakonito i promjenom kamatne stope nije povrijedio kolektivne interese potrošača niti ikakav individualni interes tužiteljice. Ističe i prigovor zastare i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te potražuje naknadu parničnog troška.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužiteljica je osporila njegove navode te je istaknula da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, da nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i da ne tvrdi da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi općenito, već tvrdi da je ništetna odredba da je ta kamatna stopa promjenjiva na temelju jednostrane odluke tuženika. U odnosu na prigovor zastare navodi da je to pitanje riješeno presudom VSRH Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. prema kojoj zastara počinje iznova teći od trenutka pravomoćnosti sudskih odluka donesenih u povodu kolektivne tužbe tako da je tužba podnesena unutar zastarnog roka.

4. Za postupanje u ovom sporu mjesno je nadležan Općinski sud u Sesvetama jer je rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-413/2021 od 6. svibnja 2021. odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.

5. Sud je pročitao isprave u spisu i to ugovor o kreditu broj 9012243904 (listovi 5- 7), otplatnu tablicu (list 8), obavijesti o promjeni kamatne stope (listovi 9-10), pregled uplata po kreditu (list 11), knjigovodstvenu karticu (listovi 12-23), obavijest o konačnoj otplati kredita (list 24). Provedeno je i financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo, računovodstvo i financije mr. sc. Z.R. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje. Sud nije uzimao u obzir izračun preplaćenih iznosa (listovi 25-28) jer je proveo financijsko vještačenje, a saslušanje tužitelja i javne bilježnice koja je solemnizirala ugovor o kreditu nije provedeno jer to nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja u sporu.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Među strankama su sporni osnova i visina tužbenog zahtjeva kao i je li nastupila zastara.

8. Uvidom u ugovor o kreditu broj 9012243904 (listovi 5-7) utvrđeno je da su ga 24. siječnja 2007. sklopili tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnica kredita. Prema točki 1 ugovora o kreditu tuženik je tužiteljici dao kredit u kunskoj protuvrijednosti od 25.136,71 CHF prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a tužiteljica se u točki 4 obvezala vratiti tuženiku u anuitetima taj iznos s kamatama čija je stopa promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, a na dan sklapanja ugovora iznosi 5,10 % godišnje dok je rok otplate prema točki 6 ugovora 84 mjeseca.

9. Odredba ugovora o kreditu za koju tužiteljica u ovom sporu tvrdi da je ništetna je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom banke koja je sadržana u točki 4 ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da se na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

10. U postupku pokrenutom povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača ovlaštenog tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka u Republici Hrvatskoj, uključujući i tuženika Trgovački sud u Zagrebu je 4. srpnja 2012. donio presudu poslovni broj P-1401/2012, a povodom žalbi tuženika donesene su presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., presuda i rješenje Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presuda i rješenje Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i tim odlukama je pravomoćno utvrđena povreda interesa i prava potrošača i ništetnost pojedinih nepoštenih odredbi potrošačkih ugovora o kreditu, konkretno ništetnost odredbe o ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i odredbe kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica.

11. Predmet ovog postupka je ništetnost odredbi o ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. U odnosu na tuženika banku presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt- 249/2014 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da je drugotužena banka u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, 46/07, 79/ 07 – dalje: ZZP'03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 – dalje: ZZP'07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO).

12. Ta je odluka u skladu s odredbom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje. ZPP) obvezujuća i za ovaj sud u ovom sporu i tužiteljica se može pozvati na pravno utvrđenje iz te odluke u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranim odlukama i internim aktima kreditora u ugovorima u kreditu kakve je tuženik sklapao s potrošačima, uključujući i tužiteljicu. S obzirom na tu odredbu kao i na odredbu čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19 – dalje: ZZP) prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106 ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP-a obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika o čemu se radi u ovom slučaju (odluka Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-3142/2018), nisu osnovani navodi tuženika o tome da se utvrđenja iz kolektivnog spora ne mogu primijeniti na ovaj konkretni spor. Naime, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a, kojima je propisano proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima su prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a pa s obzirom na iznesena utvrđenja iz odluka donesenih u tom kolektivnom sporu u ovom sporu nije bilo potrebno provoditi postupak dokazivanja u tom pravcu te sud nije saslušavao tužiteljicu ni javnu bilježnicu koja je ugovor solemnizirala.

13. U čl. 502.c ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog spora i u čl. 118 ZZP-a je navedeno da se fizičke i pravne osobe mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude donesene u kolektivnom sporu u posebnim parnicama radi naknade štete, a ova je tužba podnesena radi povrata stečenog bez osnove, a ne naknade štete, međutim, ovaj sud smatra da se ove zakonske odredbe ne trebaju primjenjivati samo na postupke radi naknade štete, nego se moraju tumačiti tako da se primjenjuju i na parnice u kojima je istaknut restitucijski zahtjev kao što je to u ovom sporu. Uostalom, kad netko drugome neosnovano isplati neki iznos time je osobi koja je izvršila isplatu svakako nastala financijska šteta pa se restitucijski zahtjev može smatrati svojevrsnim zahtjevom za naknadu štete. Svako drukčije tumačenje prethodno navedenih odredbi bilo bi nerazumno, a zakonske odredbe nisu same sebi svrha, nego se one donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju i u primjeni donesenih propisa se one trebaju smisleno tumačiti, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. U tom smislu je čl. 107 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19) dopunjen čl. 502.c ZPP-a tako da obuhvaća i parnice za isplatu.

14. U odluci Vrhovnog suda RH Revt-249/2014 navedeno je da su ugovorne odredbe u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koje je tuženik sklapao s korisnicima kredita - potrošačima, uključujući i tužiteljicu, bile lako uočljive (jer su bile vidno istaknute u ugovoru) i jasne (jer je u njima jasno naznačeno da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi), ali je utvrđeno da one nisu bile razumljive potrošačima jer je terminologija koja je korištena visoko stručna što je dovelo do ništetnosti tih odredbi.

15. Kako je odredba ugovora o kreditu ništetna u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, sud je u točki I izreke presude usvojio tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se utvrdi ništetnost odredbe točke 4 predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužiteljica obvezana platiti kamate po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila preko ugovorene kamatne stope od 5,10 %.

16. Budući da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tuženika ništetna, ona se među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju te ugovorne odredbe što znači da je prema čl. 323 i čl. 1111 ZOO-a dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po toj osnovi koja je utvrđena ništetnom.

17. Tuženik je naveo da tužiteljica nema pravni interes za vođenje ovog spora jer je kredit otplaćen i ugovor o kreditu je zatvoren još 2013. Prema čl. 323 ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi što znači da tužiteljica može tražiti utvrđivanje ništetnosti i u odnosu na ugovor koji je već ispunjen tako da je tuženikov prigovor nedostatka pravnog interesa neosnovan.

18. Tuženik je istaknuo prigovor zastare u odnosu na zahtjev za isplatu. Takav prigovor je neosnovan jer prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda RH zauzetom u revizijskoj odluci poslovni broj Rev-2245/2017 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba je u kolektivnom sporu Trgovačkom sudu u Zagrebu podnesena 4. travnja 2012. i tada je prekinut tijek zastare, a nakon što je presuda postala pravomoćna 13. lipnja 2014. u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, zastara ponovno počinje teći od 14. lipnja 2014. Prvi iznos koji tužiteljica potražuje svojim tužbenim zahtjevom dospio je 30. kolovoza 2007. i do podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012. nije bio protekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 225 ZOO-a, koji se primjenjuje u ovom sporu jer se radi o stjecanju bez osnove, ni u odnosu na taj najstariji utuženi iznos, a kako je ova tužba podnesena 12. lipnja 2019., manje od pet godina nakon što je zastara ponovno počela teći u odnosu na sve utužene iznose, sud je utvrdio da je tuženikov prigovor zastare neosnovan. Da još nije nastupila zastara proizlazi i iz Pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela VSRH broj Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. (dalje: Pravno shvaćanje) prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Naime, kao što je već navedeno, odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 118 ZZP-a, kojima je propisano proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima su prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu tj. isplatu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1 ZPP-a. Prema tome, ništetnost pojedinih nepoštenih odredbi potrošačkih ugovora o kreditu, konkretno ništetnost odredbe o ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo utvrđena je u presudi donesenoj u tzv. sporu Potrošač i u odnosu na ovaj konkretni ugovor jer je on jedan od ugovora na koji se odnosi utvrđenje iz te pravomoćne presude tako da i prema Pravnom shvaćanju zastara u odnosu na iznose koje tužiteljica potražuje s obzirom na promjenjivu kamatnu stopu teče od 14. lipnja 2014. Nije osnovan ni tuženikov prigovor zastare istaknut u podnesku od 16. ožujka 2022. kad tvrdi se primjenjuje zastarni rok od 3 godine iz čl. 226 ZOO-a jer da se radi o potraživanju s osnova preplaćene kamate zato što se radi o potraživanju novčanih iznosa koje je tuženik stekao bez osnove.

19. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio na temelju financijskog vještačenja koje je proveo stalni sudski vještak za financije mr. sc. Z.R. i kojeg je sud u cijelosti prihvatio jer su nalaz i mišljenje izrađeni stručno i objektivno, a tuženikove prigovore nije uzimao u obzir jer se ne radi o osporavanju samog izračuna, nego ti prigovori predstavljaju tuženikovo protivljenje predmetu spora i tužbenom zahtjevu općenito. 20. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da razlika između iznosa koje je tužiteljica platila primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa koje bi plaćala da je kamatna stopa cijelo vrijeme bila 5,10 % iznosi 10.520,32 kn, a u tablici koja je sastavni dio nalaza i mišljenja vještak je utvrdio koliki je iznos tužiteljica platila više u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu za svaki uplaćeni iznos.

21. Tužiteljica je svoj tužbeni zahtjev specificiran u podnesku od 25. veljače 2022. u odnosu na zahtjev za isplatu u cijelosti uskladila s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka pa je sud u točki II izreke presude u skladu s čl. 1111 ZOO-a naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 10.520,32 kn. Kako je tuženik ove iznose stekao na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tuženika, on je nepošten stjecatelj pa je prema čl. 1115 ZOO- a tuženiku naloženo da tužiteljici plati zakonske zatezne kamate koje na svaki pojedini iznos koji mu je tužiteljica isplatila na temelju ništetnih odredbi teku od dana nakon dana kad je tužiteljica taj iznos platila tj. od dana kad ga je tuženik stekao, a kako je to tužiteljica i zatražila svojim tužbenim zahtjevom.

22. S obzirom na to da je tužiteljica u tužbi potraživala iznos od 9.592,68 kn, a konačno specificiranim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 10.520,32 kn, tuženik se u podnesku od 16. ožujka 2022. protivi preinaci tužbenog zahtjeva. Prema ocjeni ovog suda, tužiteljici je točan iznos kojeg je tuženik stekao bez osnove na temelju ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tuženika postao poznat tek kad je provedeno financijsko vještačenje pa u skladu s čl. 190 st. 2 ZPP-a tužiteljica može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave jer je bez svoje krivnje nije mogla preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Sud je stoga prihvatio preinaku tužbenog zahtjeva iz podneska od 25. veljače 2022. i u ovom sporu je odlučeno o osnovanosti tog tužbenog zahtjeva.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a. Tužiteljičin trošak je odmjeren prema troškovniku predanom u spis na ročištu 6. rujna 2022. Taj se trošak sastoji od troška financijskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 400,00 kn, sudske pristojbe na presudu koja je tužiteljici u skladu s čl. 7/3 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18) priznata u iznosu od 200,00 kn tj. 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2/1 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19, 92/21) jer se ova presuda punomoćnici tužiteljice dostavlja u elektroničkom obliku pa je ona dužna platiti samo polovicu ove pristojbe ako je plati u roku od 3 dana od dostave ove presude. Tužiteljičin trošak obuhvaća i trošak zastupanja koji je odmjeren s obzirom na vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje i sastoji se od nagrade za sastav tužbe 750,00 kn prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: OT), za sastav obrazloženog podneska od 15. studenog 2019. 750,00 kn prema Tbr. 8/1 OT, za sastav žalbe protiv rješenja od 25. studenog 2020. 375,00 kn prema Tbr. 10/5 OT, za zastupanje na ročištu 26. listopada 2021. 750,00 kn prema Tbr. 9/1 OT, za sastav dva obrazložena podneska od 25. veljače 2022. i 23. lipnja 2022. po 1.000,00 kn za svaki prema Tbr. 8/1 OT i za zastupanje na ročištu 6. listopada 2022. 1.000,00 kn prema Tbr. 9/1 OT, odnosno ukupno 5.625,00 kn. Ukupni parnični trošak tužiteljice iznosi 8.225,00 kn pa je tuženiku u točki III izreke presude naloženo da joj plati taj iznos sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl. 151 st. 3 ZPP-a.

24. Tužiteljici nije priznat trošak izračuna preplaćenog iznosa u kreditu u iznosu od 900,00 kn kojeg je tužiteljica platila prije pokretanja ovog spora jer je u ovom predmetu bilo potrebno provesti financijsko vještačenje kako bi se utvrdila visina tužbenog zahtjeva pa ovaj trošak nije bio potreban u smislu čl. 155 ZPP-a.

25. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

U Sesvetama 6. listopada 2022.

Sudac

Martina Ivanković, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. odvjetnica I.A.V.

2. odvjetnica T.S. na PP-12262/2019