Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-1487/2022-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda, Mihe Mratovića, kao predsjednika vijeća, mr.sc. Dražana Penjaka kao suca izvjestitelja i Arijane Bolanča, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. V., OIB …, iz D. M., zastupana po punomoćnici Ž. K. T., odvjetnici iz V., protiv tuženika P. B. Z. d.d., OIB ..., zastupane po OD L. i p. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna Služba u Valpovu poslovni broj 66 P-3304/2019 od 22. lipnja 2022., u sjednici vijeća od 6. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

Preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna Služba u Valpovu poslovni broj 66 P-3304/2019 od 22. lipnja 2022. tako da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u točkama I., II. i u točci III. kojom je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 11.325,00 kn s pripadajućim kamatama.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim presudom utvrđeno je ništetnost odredbe članka 1. i članka 7/2 Ugovora o kreditu te je naloženo tuženoj da isplati tužiteljici iznos od 7.586,94 kune u iznosima kako je to pobliže naznačeno u točci II. izreke. Na ime troškova postupka sud je naložio tuženoj da isplati tužiteljici iznos od 11.325,00 kn dok je za više zatraženo iznos od 625,00 kn, zahtjev odbijen.

2. Protiv ove presude i to dijela kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev žali se tužena zbog svih žalbenih razloga previđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 126/21, dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da se presuda preinači, a podredno ukine a predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije dat.

4. Žalba je osnovana.

5. Između parničnih stranaka nije sporno da su zaključili aneks temeljnom ugovoru i tim aneksom su izmijenili svoje ugovorne odnose, ne samo u pogledu valute već su predefinirale i ugovorenu kamatnu stopu.

6. Pogrešno je sud prvog stupnja zaključio da nisu sklapanjem sporazuma o konverziji predmetnog ugovora o kreditu riješeni svi međusobni odnosi tužitelja i tuženika koji proističu iz uplaćenog iznosa na ime kamata po stopi koje su jednostrano bile određivanje od strane tuženika, a s koje osnove tužitelj i potražuje utuženi iznos.

7. Zaključujući aneks ugovora o kreditu kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, i to ne samo u pogledu valute, nego i u pogledu kamate jer su od utjecaja na pravo tužitelja da potražuje predmetnu razliku.

8. Naime, među strankama je sporno je li sklapanjem aneksa predmetnog ugovora o kreditu sukladno ZIDZPK prestala obveza tuženika da izvrši povrat iznosa koji tužitelj zahtjeva u ovom postupku.

9. Predmetni Anex koji podrazumijeva konverziju kredita iz CHF u € izvršen je temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15). U svezi s pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK/15 izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim je rješenjem broj Gos-1/2019 od 04. ožujka 2020., odgovorio na pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava, da li je Sporazum o konverziji sklopljen osnovom Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

11. Svrha koju je zakonodavac ZID ZPK/15 namjeravao ostvariti i dijelom ostvario bila je postaviti trajni temelj za rješenje problema u CHF, osigurati redovitu otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome se vodeći načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti €.

12. S tim u vezi je posebno važno da je konverzija provedena s retroaktivnim djelovanjem, što znači s djelovanjem od trenutka zaključenja ugovora i ona je potrošača stavila u poziciju u kojoj bi se on nalazio da je zaključio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u valuti €. Iz sadržaja predmetnog Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu zaključenog među strankama 15. prosinca 2015. proizlazi da su stranke potvrdile da je izračun konverzije kredita sastavljen sukladno odredbama ZID ZPK/15 te je tužiteljica prihvatila izračun konverzije.

13. Osim toga, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ocjenjuje da je riječ o posebnom uređenju, novoj pravnoj osnovi, i da pobuda nije bila relevantna za zaključenje konverzije. U tom smislu Vrhovni sud posebno apostrofira da su potrošači, u primjeni ZID ZPK/15 imali mogućnost izbora hoće li zaključiti ugovor o konverziji ili ne čime Vrhovni sud RH pravi distinkciju između presude u predmetu Suda EU broj C-118/17 Dunai protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. jer je ta presuda donesena povodom izravne zakonske intervencije u svaki ugovorni odnos, dok su prema ZID ZPK/15 korisnici kredita kao potrošači mogli odbiti konverziju koju su im prethodno banke morale ponuditi.

14. Prema stajalištu Vrhovnog suda, tužitelji bi kao korisnici kredita imali pravni interes i bili bi ovlašteni tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a riječ je o kondemnatornim novčanim zahtjevima, i bez obzira na sklapanje dodatka ugovoru o kreditu, ali samo u slučaju postojanja razloga eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK/15.

15. Izraženo pravno shvaćanje primjenjuje se i u odnosu na postavljen zahtjev tužiteljice. Tako sklopljenim Anexom Ugovora stranke su se suglasile o načinu izračunavanja ugovorne obveze u skladu sa odredbom čl. 22. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje ZOO) koju obvezu tužiteljica ispunjava u eurima u protuvrijednosti kuna, te potpisivanjem Anexa izrazila svoju suglasnost, odnosno volju za izmjenu načina obračuna obveza preuzete Ugovorom o kreditu od 18. listopada 2006.

16. Time su riješeni svi međusobni odnosi tužiteljice i tuženika koji proističu iz uplaćenog iznosa na ime kamata po stopama koje su jednostrano bile određivane od strane tuženika, a sa koje osnove tužiteljica i potražuje ove predmetne iznose, a to sve temeljem odredbe članka 19. c., članka 19. e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 112/12, 143/13, 147/13, 95/15, 78,15 i 102/15, dalje ZPK), obzirom da je na dan 30. rujna 2015. predmet konverzije preračunat na način da je sadržavao jasan pregled svih promjena iz kojih mora biti razumljivo na koji način je utvrđen iznos preostalih neotplaćenih glavnica u EUR-ima i u kunama sa valutnom klauzulom u EUR-ima u slučaju prihvata konverzije.

17. Osim toga stranke su provele konverziju kredita u CHF na način propisan glavnom 4., (člancima 19. a. do 19. i.) Zakona o potrošačkom kreditiranju koje su odredbe u navedeni Zakon unesene ZID ZPK.

18. Odredbom članka 19. c. stavak 1. ZPK propisano je da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denoniminiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredit iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama sa valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF primjeni jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama sa valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja Ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenje kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama sa valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja Ugovora o kreditu denominiranog u CFH i denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen Otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojih su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama sa valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu sa točkama 1. i 2. ovog stavka i na temelju kojega se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama sa valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja Ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama sa valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koje je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama sa valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom Otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli i EUR iz toč. 3. ovog stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno Općim uvjetima vjerovnika ali ne obračunavajući zatezne kamate.

19. Stoga prvostupanjski sud kod činjenice da je tužiteljici dostavljen izračun konverzije kredita s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, te je tužiteljica ovaj izračun i prihvatila, a na što ista nije ničim bila obvezna niti prinuđena te slijedom toga sklopila predmetni aneks ugovora o kreditu, kako je to vidljivo iz članka 19. e. stavak 6. ZPK, prema kojem se ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita, otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima, proizlazi da su stranke sklapanjem aneksa ugovora izmijenile svoj ugovorni odnos ne samo u pogledu valute, već su predefinirale i ugovorenu kamatnu stopu tako da ta odredba nije i ne može biti ništetna.

20. Imajući u vidu sadržaj zakonskih odredbi i nesporno utvrđenje da su stranke zaključile aneks uz predmetni ugovor o kreditu sukladno ZID ZPK, temeljem na odredbi članka 19. c. ZPK i da stranke u postupku tijekom ovog postupka nisu ni dovodile u dvojbu da je navedeni aneks sklopljen uz pravilnu primjenu ove zakonske odredbe, to je po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužitelja.

21. Stoga, kako je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a da pri tome nisu počinjene bitne povrede parničnog postupka to je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu, 6. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.