Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž-1568/2022-3
Split, Gundulićeva 29a
R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ankice Matić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. S. J., OIB: …, S., zastupan po punomoćniku D. J., odvjetniku u I., pod 2. D. J., OIB: …, S., pod 3. M. J., OIB: …, S., pod 4. D. J., OIB; …, S., oni ad 1. i ad 4. zastupani po tužitelju ad 3., protiv tuženika HEP - O. d.o.o., OIB: …, S., zastupan po punomoćniku A. V., dipl. iur., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja ad. 1. te tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj 3P-673/2021-20 od 27. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
Preinačuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj 3P-673/2021-20 od 27. travnja 2022., na način da se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Utvrđuje se da tuženiku ne pripada pravo služnosti gradnje trafostanice instaliranja betonskog stupa te instaliranja podzemnog kabla na jedinstvenoj nekretnini tužitelja koja je označena kao dio čestice zemljišta 5109/117 i dijela čestice zemljišta 5109/20 K.O. R. pa je slijedom toga tuženik dužan u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe:
-ukloniti trafostanicu izgrađenu između točaka A-B-L-K skice vještaka mjernika ing M. K. od 7. veljače 2003. koja čini sastavni dio ove odluke,
-ukloniti betonski stup instaliran 13 (trinaest ) metara istočnije od trafostanice,
-ukloniti podzemni kabel instaliran istočnije od točaka C-D skice vještaka ing M. K. od 07. veljače 2003 godine,
-sagraditi suhozidove između točkama A-B, C-E te K-A skice vještaka ing. M.
K. od 7. veljače 2003.,
-suhozidove visine cca 1 m, a širine "dvije ruke neobrađenog kamenja".
Tuženik se može osloboditi prethodno određenih obveza plaćanjem novčanog iznosa koju ima ispuniti tužiteljima u koliko tužiteljima u roku od 15 dana isplati 50.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od 1. prosinca 2003. pa do isplate.
2. Dužan je tuženik naknaditi troškove postupka tužiteljima u iznosu od 20.781,25 Kuna u roku 15 dana."
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je suđeno kako slijedi:
"Utvrđuje se da tuženiku ne pripada pravo služnosti gradnje trafostanice instaliranja betonskog stupa te instaliranja podzemnog kabla na jedinstvenoj nekretnini tužitelja koja je označena kao dio čestice zemljišta 5109/117 i dijela čestice zemljišta 5109/20 K.O. R. pa je slijedom toga tuženik dužan u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe:
-ukloniti trafostanicu izgrađenu između točaka A-B-L-K skice vještaka mjernika ing M. K. od 7. veljače 2003. koja čini sastavni dio ove odluke,
-ukloniti betonski stup instaliran 13 (trinaest ) metara istočnije od trafostanice,
-ukloniti podzemni kabel instaliran istočnije od točaka C-D skice vještaka ing M. K. od 7. veljače 2003.,
-sagraditi suhozidove između točkama A-B, C-E te K-A skice vještaka ing. M.
K. od 7. veljače 2003.,
-suhozidove visine cca 1 m, a širine "dvije ruke neobrađenog kamenja".
Tuženik se može osloboditi prethodno određenih obveza plaćanjem novčanog iznosa koju ima ispuniti tužiteljima u koliko tužiteljima u roku od 15 dana isplati 50.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od 01. prosinca 2003 godine pa do isplate.
2. Dužan je tuženik naknaditi troškove postupka tužiteljima u iznosu od 20.781,25 Kuna u roku 15 dana."
2. Protiv navedene presude žali se tuženik te tužitelj ad. 1. Stanko Jukić.
3. Tužitelj ad. 1. izjavljuje žalbu protiv odluke o troškovima postupka predlažući istu preinačiti, podredno ukinuti ne navodeći određeno žalbene razloge, ali se iz sadržaja žalbe razabire da isti ističe žalbeni razlog iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje u tekstu: ZPP).
4. Tuženik izjavljuje žalbu protiv uvodno citirane presude u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, uz žalbeni prijedlog da se pobijana presuda preinači sukladno navodima žalbe, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
5. Na žalbu tuženika odgovorio je tužitelj ad.1., u odgovoru je porekao žalbene navode te predložio odbijanje žalbe.
6. Žalba tuženika je osnovana, dok je neosnovana žalba tužitelja ad. 1.
7. Predmet spora čini zahtjev tužitelja na utvrđenje da ne postoji pravo služnosti tuženika i baš za gradnju trafostanice, instaliranje betonskog stupa te podzemnog kabla na nekretninama označena kao čest. zem. 5109/117 i čest. zem. 5109/20 K.O. R., zahtjev za naturalnu restituciju, kao i zahtjev za mogućnošću oslobađanja tuženikove obveze naturalne restitucije, ukoliko tužiteljima isplati iznos od 50.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1.12.2003. pa do isplate.
8. Među strankama nije sporno da je tuženik unutar građevinskog područja u naselju R., na čest. zem. 5109/117 izgradio trafostanicu oznake STS broj 10/20/0,4 KV, da je na dijelu čest. zem. 5109/20 i dijelu čest. zem. 5109/117 položio podzemni kabel te da je na nekretnini označenoj kao dio čest. zem. 5109/117 postavljen električni stup.
9. Sporno je među strankama jesu li tužitelji stvarnopravni ovlaštenici (vlasnici, odnosno suvlasnici) predmetnih nekretnina na kojima su poduzeti citirani radovi te je li tuženik prije poduzimanja istih imao ovlaštenje od strane Općine R., odnosno tužitelja ad.1. S. J..
10. Po provedenom postupku prihvaćajući iskaze saslušanih svjedoka koji potvrđuju činjenične navode i tvrdnje tužitelja, prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio da su tužitelji po svojim pravnim prednicima dosjelošću stekli pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet ovog postupka. Naime, sud utvrđuje da su pravni prednici tužitelja pošteni posjednici još od 17. studenog 1959. pa da su pravo vlasništva stekli prema odredbi članka 159. stavak 3. i 4. vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15; dalje u tekstu: ZV).
11. Naime, da saslušani svjedoci na okolnosti posjeda nekretnina od strane tužitelja i njegovih prednika (svjedoci L. B. pok. P., P. J. pok. I., J. B. pok. L. i D. J. pok. M.) u bitnom navode da su prednici tužitelja unazad 100 i više godina nesmetano koristili nekretninu koristeći je prema svojim potrebama na način da od nikoga nisu bili ometani. Uzimajući u obzir životnu dob saslušanih svjedoka (P. J. rođen 1933., L. B. rođen 1945., J. B. rođen 1928, i D. J. rođena 1935) da su ovi svjedoci nedvojbeno mogli iskazivati kako o vremenu tako i o načinu posjeda od strane prednika tužitelja. Stoga da je u konkretnom slučaju, a prema shvaćanju ESLJP, potrebnim utvrditi da se radi o nekretninama u odnosu na koje treće osobe ne polažu nikakvo pravo (ne radi se o nacionaliziranim, konfisciranim i sl. nekretninama). Stoga je prvostupanjski sud nedvojbeno smatrao utvrđenim kako su tužitelji isključivi vlasnici nekretnina na kojima je tuženik poduzeo izvjesne radove.
12. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je Općina R. dala suglasnost tuženiku za poduzete radove izgradnje trafostanice na čest. zem. 5109/117 za koju čest. zem. je nedvojbeno utvrđeno da je u zemljišnim knjigama upisana kao Općenarodna imovina s pravom korištenja i gospodarenja Šumskog gospodarstva Imotski. Temeljem Odluke o pravu služnosti Općina R. da je 16. 12. 2003. navodi da je vlasnik čest. zem. 5109/117 u dijelu na kojem je izgrađena trafostanica i položene instalacije. Dakle, da iz samog sadržaja navedene odluke o pravu služnosti da nedvojbeno proizlazi da je tuženik prije nego što je ishodio navedenu Odluku poduzeo radove na čest. zem. 5109/117. Isto tako, prvostupanjski sud je smatrao da tuženik nije dokazao da na čest zem. koje su predmet ovog postupka, je poduzeo radove temeljem valjanog pravnog osnova, odnosno suglasnosti vlasnika nekretnina.
13. Radi iznesenog, a pozivom na odredbu članka 167. ZV-a, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. U odnosu na zahtjev tužitelja istaknut kao facultas alternativa, sud je kako navodi bez raspravljanja i sagledavanja primjerenosti takve ponude, sukladno zakonskim propisima, prihvatio tako postavljen tužbeni zahtjev tužitelja.
14. Odluku o troškovima postupka sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
15. Gore navedeni zaključak prvostupanjskog suda ne prihvaća ovaj žalbeni sud jer je žalbenim prigovorima tuženika dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude.
16. Naime, iz provedenih dokaza, po shvaćanju ovog žalbenog suda nedvojbenim proizlazi da je tuženik kao tvrtka ovlaštena za izgradnju i održavanje elektroenergetskih građevina, izgradnju trafostanice oznake STM 20(10)/04-8 s priključnim dalekovodom 10 (20 kv) poduzeo sve sukladno lokacijskoj dozvoli Ureda za prostorno uređenje stambeno komunalni poslovi, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Imotski, oznaka Klasa Up/1-350-05/97-01/00078 od 16. lipnja 1997.
17. Nadalje, navedena trafostanica izgrađena je na dijelu čest. zem. 5109/117 K.O. R., koja je u trenutku izgradnje u zemljišnoj knjizi, odnosno u odgovarajućem operatu bila upisana kao Općenarodna imovina s pravom gospodarenja i korištenja zemljišta u korist Šumskog gospodarstva Imotski. Isto tako, u katastarskom operatu upisano je bilo više posjednika i to 143 posjednika, s time da je najveći dio bio upisan na Š., I.-878067 m2 te proizlazi kako se tuženik obratio Općini R. za pomoć pri rješavanju imovinsko pravnih odnosa.
18. Uvidom u Odluku o pravu služnosti oznake Klasa 330-01-03-98 Ur. br. 2129/09-03-01 od 16. prosinca 2003. u članku 1. je navedeno kako je Općina R. vlasnik čest. zem. 5109/117 K.O. R., a također se navodi da je čest. zem. 5109/117 K.O. R., u dijelu na kojem je izgrađena trafostanica položena instalacija Općina R. daje Hrvatskoj elektroprivredi DP. E., S., pravnom predniku tuženika, u pravu služnosti bez naknade za izgradnju i održavanje trafostanice.
19. Prema upisu u zemljišne knjige predmetna nekretnina upisana je u zk. ul 3351 K. O. R., u naravi predstavlja pašnjak površine 1428684 m2 te se vodi kao vlasništvo RH te je ista uključena u šumsko gospodarski plana istom gospodare i upravljaju Hrvatske šume d.o.o..
20. Temeljem iznesenog, a suprotno stavu prvostupanjskog suda tužitelji nisu vlasnici, odnosno suvlasnici čest. zem. 5109/117 K.O. R. i to baš onog dijela na kojem je izgrađena trafostanica, pa isti nisu ovlašteni zahtijevati uklanjanje trafostanice betonskog stupa, kao i podzemnog kabela. Osnovano tuženik u žalbi ističe kako tijekom ovog dugotrajnog postupka prvostupanjski sud govori o jedinstvenoj čestici koju tvore dijelovi čest. zem. 109/117 i 5109/20 K.O. R., iako se radi o dvije zasebne čestice koje su kao takve provedene u zemljišnoj knjizi i katastarskom operatu.
21. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako po stavu prvostupanjskog suda nedvojbenim proizlazi da su tužitelji po svojim pravnim prednicima dosjelošću stekli pravo vlasništva, jer da su njihovi pravni prednici bili pošteni posjednici još od 1959. Iz stanja spisa i spisu priloženih isprava pak nedvojbenim proizlazi da tužitelji nisu nikad bili upisani ni kao posjednici predmetne čest. zem. 5109/117 K.O. R., a sud niti nije utvrdio (utvrdio je vrijeme trajanja posjeda) nužno potrebnu kvalitetu istog.
22. U svezi s iznijetim potrebno je posebno cijeniti i činjenicu da je tuženik sa Općinom R. riješio imovinsko pravne odnose u svrhu izgradnje predmetne elektroenergetske građevine, jer je Općina R. dala suglasnost za istu pa tuženik nije postupao protupravno. Naprotiv, nakon izgradnje trafostanice rješavaju se imovinskopravni odnosi sa vlasnikom zemljišta Općinom R. Također, nedvojbenim proizlazi da je prednik tužitelja M. J. upisan kao suvlasnik čest. zem. 5109/20 K.O. R. za 9/40 dijela cjeline.
23. Međutim, tuženik tvrdi da je pravovremeno od tužitelja ad. 1. ishodio usmenu suglasnost za polaganje zračnog dalekovoda preko dijela navedene nekretnine, što ovaj tužitelj poriče. Međutim, tužitelj odnosno tužitelji ni za ovu česticu nisu pokrenuli nikakav postupak radi utvrđenja prava vlasništva, a niti su upisali svoje pravo iza smrti svog prednika Marijana Jukića.
24. Pritom je prvostupanjski sud, iako je ukidnom odlukom ovog suda Gžp- 765/2012 od 31. siječnja 2013. bio upućen ovaj postupak razmotriti u smislu odredbe članka 108. ZV-a, odnosno odredbe članka 4. Zakona o energiji („Narodne novine“, broj 68/01, 177/04, 76/07, 152/08, 127/10) u pobijanoj odluci pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, prema citiranoj odredbi članka 108. ZV-a, postavljanje vodovoda i drugih uređaja (električnih, kanalizacijskih, plinovodnih, toplovodnih, elektroničkih, komunikacijskih i dr.) na tuđoj nekretnini bez pristanka njezina vlasnika moguće je u interesu RH na temelju zakonskih odredaba koje uređuju nepotpuno izvlaštenje. Odredbom članka 4. Zakona o energiji propisano je da je izgradnja energetskih objekata njihovo održavanje i korištenje te obavljanje energetskih djelatnosti od interesa za RH.
25. Radi iznesenog, ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju radilo o djelatnostima od interesima za RH te da bi tužiteljima pripadalo samo pravo iz članka 108. ZV-a na temelju zakonskih odredaba koje uređuju nepotpuno izvlaštenje, sve pod pretpostavkom da se isti utvrde vlasnicima, odnosno suvlasnicima predmetne nekretnine. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelji, kada i bili vlasnici navedenih nekretnina, nemaju pravo zahtijevati uklanjanje trafostanice, betonskog stupa i podzemnog kabela, već bi eventualno imali pravo na naknadu ustanovljenja prava služnosti nad predmetnim nekretninama (tako i Gžo-115/14 od 18.12.2014. ovog suda te Gž-547/20 od 22.3.2021.).
26. Kako je odbijen zahtjev na utvrđenje, sukladno odredbi članka 327. ZPP-a odbijen je i zahtjev da se tuženik može osloboditi činidbe čije mu je ispunjenje naloženo ako ispuni tu drugu činidbu.
27. Radi svega iznesenog, temeljem odredbe članka373. točka 3. ZPP-a, valjalo je preinačiti pobijanu prvostupanjsku odluku te suditi kao u izreci. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen, sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, tužitelju ad.
1. ne pripada pravo na naknadu parničnog troška, slijedom čega se njegova žalba ukazuje u cijelosti neutemeljeno, dok tuženik nije istaknuo zahtjev za naknadu parničnog troška.
28. Temeljem svega iznesenog valjalo je suditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Splitu 6. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Dragica Samardžić, v. r.