Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-3393/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog T.L., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.), rješavajući o žalbi okr. T.L., protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru¸ Stalne službe u Daruvaru od 26. veljače 2021., broj:55. PpP-3163/2019, u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2022.

r i j e š i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba okr. T.L. kao osnovana i ukida pobijana presuda u točki 2.) iz članka 63. stavka 1. i 5. uz primjenu članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, u tom dijelu.

II Uslijed prethodnog rješenja, a po službenoj dužnosti, ukida se i odluka o troškovima prekršajnog postupka u dijelu koji se odnosi na troškove izrade materijalne dokumentacije prometne nesreće, vještačenja i dolaska vještaka na raspravu, u ukupnom iznosu od 2.924,00 kune.

p r e s u d i o  j e

I Uslijed rješenja u točki I, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se okr. T.L. za djelo u točki 1.) iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izriče novčana kazna prihvaćanjem po prvostupanjskom sudu odmjerene kazne u iznosu od 6.000,00 kn (šesttisuća kuna) / 796,34 EUR[1] (sedamstodevedesetšest eura i tridesetčetiri centa), koju kaznu je dužan platiti u roku od šest mjeseci od primitka ove presude, pa ako u tom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

II U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. T.L. kao neosnovana te se prvostupanjska presuda, u neukinutom i nepreinačenom dijelu, potvrđuje.

III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna) / 26,54 EUR (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru okr. T.L. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 199. stavka 2. i 8. i članka 63. stavka 1. i 5. uz primjenu članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te su mu za svako pojedino djelo utvrđene novčane kazne u iznosu od 6.000,00 kuna i 2.300,00 kuna, a potom izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 8.300,00 kuna.

1.1. Istom presudom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.

1.2. Nadalje je okrivljenik obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 3.504,00 kune.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, po braniteljici Z.D., odvjetnici u D., podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1. Žalitelj u bitnome ističe znatnu proturječnost izreke i razloga, naročito u odnosu na prometno tehničko vještačenje i prigovore okrivljenika u tom dijelu, odnosno izostanak razloga o odlučnim činjenicama, u pogledu u postupku iznijetih prigovora okrivljenika. Navodi da je do primarnog kontakta došlo između prednjeg lijevog ugla vozila Opel i prednjeg lijevog kotača traktora Zetor na desnoj strani kolnika za njegov smjer kretanja, na početku traga struganja, a ne kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Nadalje ističe da je odluka o kazni prestrogo odmjerena, naročito upire na predugo trajanje zaštitne mjere s obzirom na njegove životne prilike jer skrbi o dvoje invalida, a ranije nije dolazio u sukob sa zakonom.

2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pogledu navoda žalbe ovaj Sud nalazi da žalitelj osnovano pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona u odnosu na djelo u točki 2.), jer za djelo prekršaja iz članka 63. stavka 1. i 5. uz primjenu članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nisu dani jasni razlozi o odlučnim činjenicama, kako na to upire žalitelj.

5.1. Smisao žalbenih navoda jasno upire na nerazumljivost i nedostatnost obrazloženja prvostupanjskog suda, s obzirom na tijek dokaznog postupka, prvenstveno provedenog prometnog vještačenja te u postupku ispitanog vještaka u pogledu istaknutih prigovora okrivljenika, koje dokaze sud uopće nije analizirao niti je dao svoju ocjenu tih dokaza u svezi s drugim provedenim dokazima. Naime, iako je prvostupanjski sud iscrpno proveo dokazni postupak i prenio sadržaj dokaznog materijala, izostala je valjana ocjena i analiza tih dokaza u pogledu ostvarenja bitnih obilježja djela i odgovornosti okrivljenika za prekršaj iz članka 63. stavka 5. uz primjenu članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, s time da je iz danih razloga potpuno nejasno određenje mjesta prometne nesreće (primarnog kontakta), što predstavlja odlučnu činjenicu za utvrđivanje obilježja predmetnog djela. Stoga je u pravu žalitelj da su razlozi pobijane presude nejasni i nedostatni, u smislu članka 185. stavka 7. Prekršajnog zakona.

6. Slijedom rečenog, trebalo je prihvatiti žalbu okrivljenika i pobijanu presudu ukinuti u točki 2.) izreke, te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

6.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će respektirajući razloge ovog rješenja otkloniti bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka te valjanom ocjenom na glavnoj raspravi izvedenih dokaza donijeti novu na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

7. Uslijed ukidanja dijela prvostupanjske presude, ovaj Sud je djelomično ukinuo i odluku o troškovima prekršajnog postupka koji se odnose na troškove nastale u svezi predmetne prometne nesreće, odnosno troškove izrade dokumentacije i situacijskog plana, troškove vještačenja i pristupa vještaka na raspravu, u ukupnom iznosu od 2.924,00 kune, o kojima će prvostupanjski sud odlučiti novom odlukom.

8. Zbog navedenih razloga, na temelju članka 206. stavka 3. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

9. Uslijed ukidanja dijela prvostupanjske odluke, ovaj Sud je po službenoj dužnosti, preinačio i odluku o kazni u preostalom dijelu, tako da je za prekršajno djelo iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrekao kaznu, prihvaćanjem kazne odmjerene za to djelo po prvostupanjskom sudu.

10. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj Sud smatra da je za predmetni prekršaj izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, da je ista primjerena svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je cijeneći ukupnost olakotnih okolnosti na strani okrivljenika te već imajući u vidu da ranije nije dolazio u sukob sa zakonom, kaznu odmjerio uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane minimalne kazne za počinjeni prekršaj (propisana minimalna kazna 10.000,00 kuna), smatrajući da će se tako odmjerenom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj Sud, smatrajući izrečenu kaznu primjerenom s obzirom na težinu djela i stupanj krivnje okrivljenika, te u svemu pogodnom za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, dok žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim daljnje ublažavanje kazne.

11. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

12. Ispitujući u pogledu navoda žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, ovaj Sud nalazi da je okrivljeniku zakonito, na temelju odredbe članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena navedena zaštitna mjera kako bi ga se na određeno vrijeme isključilo iz prometa i otklonili uvjeti koji mu omogućavaju počinjenje novog prekršaja. Težina počinjenog prekršaja, koji se ogleda u stupnju koncentracije alkohola i njegovoj pogibeljnosti, suprotno tvrdnji žalitelja, u potpunosti opravdava izricanje zaštitne mjere, jer je u velikoj mjeri ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Naime, po sudsko medicinskoj teoriji i praksi, osobe kojima je u krvi utvrđena koncentracija alkohola od 1,67 g/kg, nalaze se u pijanom stanju, u kojem su intelektualne funkcije jako sužene, izražena je dremljivost, osoba nije sposobna koncentrirati se, povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum… Stoga je i ovaj Sud mišljenja da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje prekršaja.

Suprotno tvrdnji žalitelja, zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom trajanju (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno težini djela, osobinama ličnosti počinitelja i nedovoljnoj svijesti o opasanosti djela, te već pravilno vrednovanoj ranijoj neosuđivanosti, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona. Paušalni navodi žalitelja da mu je vozačka dozvola potrebna za skrb o dvije invalidne osobe u obitelji ne dovode u pitanje osnovanost i duljinu trajanja zaštitne mjere, koja je ionako već određena u minimalnije propisanom trajanju.

13. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, imajući na umu složenost i trajanje tog postupka.

14. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 207. i članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 6. listopada 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.