Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj:10 Gž-1019/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Bosilj kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Nade Krnjak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. z. za m. o. (OIB:…), Z., zastupanog po punomoćnici I. P., diplomiranoj pravnici, protiv tuženika C. o. d.d. (OIB:…), Z., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ž. & P. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj Pn-9/2020-28 od 18. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 6. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

I/Usvaja se žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog suda u Koprivnici broj Pn- 9/2020-28 od 18. svibnja 2020. u toč.I i toč.III izreke te se predmet u ukinutim dijelovima vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II/U nepobijanom odbijajućem dijelu sadržanom u toč.II izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena, a neizmijenjeno ostaje i nepobijano rješenje kojim je utvrđeno djelomično povlačenje tužbe za iznos od 53.838,96 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom u toč.I izreke naloženo je tuženiku da tužitelju s osnova naknade štete koju trpi isplatama invalidske mirovine svojoj osiguranici naknadi iznos od 54.414,96 kn sa zateznom kamatom tekućom od 1. ožujka 2020. do isplate, dok je toč.II izreke odbijen njegov zahtjev radi dosude zatezne kamate na utuženi iznos glavnice od 10. veljače 2020. do dosuđenog početka tijeka iste. Toč.III izreke tuženik je obvezan naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.250,00 kn. Nepobijanim rješenjem donesenim kao sastavnim dijelom presude utvrđeno je djelomično povlačenje tužbe za iznos od 53.838,96 kn. 1.1. Obrazlažući zauzeto stajalište, prvostupanjski sud polazi od činjenica koje su između parničnih stranaka nesporne - da je osiguranica tužitelja B. M. teško stradala u prometnoj nesreći koju je još 20. studenoga 1996. prouzrokovao osiguranik tuženika S. K. upravljajući osobnim vozilom reg. oznake KC 217-AD i koji je za odnosno kazneno djelo proglašen krivim pravomoćnom presudom broj K-87/97 od 27. svibnja 1997., da je zbog toga osiguranici tužitelja rešenjem od 3. kolovoza 1998. priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 10. lipnja 1998.g. i to sukladno tada važećem Zakonu o mirovinskom i invalidskom osiguranju (dalje:ZOMO/83 - „Narodne novine“ broj 26/83, 5/86, 42/87, 34/89, 57/89, 40/90, 9/91, 26/93, 96/93, 29/94 i 44/94) pa zaključuje da joj se, sukladno odredbi čl. 175. stav.2. danas važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju (dalje: ZMO/13 – „Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19) koji se primjenjuje u ovom postupku s obzirom na utuženi period, kao korisnici prava na invalidsku mirovinu koja je to pravo ostvarila prema propisima o mirovinskom osiguranju koji su važili do stupanja na snagu tog Zakona, osigurava pravo i nakon tog dana u istom opsegu i usklađuje se prema ZMO/13.

1.2. Imajući u vidu tužbom obuhvaćeni period (od 1.1.2017. do zaključno 31.12.2019.) prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju šteta nastaje sukcesivno svakom pojedinom isplatom mirovine zbog čega da se i primjenjuju odredbe zakona koji je na snazi u trenutku nastanka štete – dakle ZMO/13 sukladno čijoj odredbi čl.161. stav. 1., u slučajevima predviđenim tim Zakonom, H. z. za m. o. ima pravo zahtijevati naknadu štete koju predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja – između ostalog, sukladno stav.2.toč.1. citiranog članka i stvarnu štetu u vidu novčanih davanja isplaćenih na osnovu priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, a da sukladno nastavnoj odredbi čl. 164.stav.1. ZMO H. z. za m. o. ima pravo takvu naknadu štete zahtijevati i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu.

1.3. Istaknuti prigovor tuženika - da tužitelj više ne trpi štetu odnosno da tužitelj trpi eventualnu štetu kao razliku između invalidske i starosne mirovine koju bi u međuvremenu ostvarila njegova osiguranica da nije bilo štetnog događaja, i ukoliko bi invalidska mirovina bila viša od starosne - prvostupanjski sud je otklonio kao neosnovanog. Pri tom se pozvao na odredbu čl. 161. stav. 1. toč. 1. ZMO prema kojoj naknadu stvarne štete predstavljaju novčana davanja isplaćena na osnovu priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

1.4. Detaljno analizirajući rezultate provedenog financijskog vještačenja, sa kojima je tužitelj i uskladio tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu koja mu je nastala isplatom invalidske mirovine osiguranici u punom iznosu u utuženom razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2019. u iznosu od 54.414,96 kn kao razliku između isplaćenog iznosa mirovine osiguranici (96.520,20 kn) i nespornog dijela štete plaćenog po tuženiku (42.105,24 kn) te mu je pozivom na odredbu čl. 165. stav. 3. ZMO/13 dosudio i zateznu kamatu tekuću od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu pa kako je predmetna tužba uručena tuženiku 14. veljače 2020. to je zatezna kamata dosuđena počam od 1. ožujka 2020.

2. Pravodobnom žalbom tuženik pobija opisanu presudu u odnosu na dosuđujući dio sadržan u toč.I izreke i u odnosu na odluku o troškovima postupka u toč.III izreke. zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno u pobijanim dijelovima ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj je osporio osnovanost u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da njegovu žalbu odbije i potvrdi njome pobijani dio prvostupanjske presude.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč11. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13 i 89/14 koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl.117.stav.1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 70/19 uz izuzetke propisane odredbama čl.117.stav.2. i 3. i čl.119.stav.2. ZID ZPP/19) tuženik smatra da pobijanoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama i da postoji proturječje između onoga što se navodi u razlozima presude i dokumentaciji priloženoj u spis, no pri tom navodne nedostatke ne konkretizira ni u odnosu na samu presudu niti u odnosu na postupanje prvostupanjskog suda. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje prvostupanjskog spisa iz aspekta isticane bitne povrede, a i u okviru odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a, ovaj je sud, suprotno žalbenom stajalištu tuženika utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, a niti i jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl.354.stav.1. u vezi sa čl.8. ZPP-a obzirom da je prvostupanjski sud činjenično stanje pravilno utvrdio kao rezultat zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. ZPP-a a što također nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima žalitelja.

4.2. No osnovano tuženik u žalbi ističe stajalište da se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a ne ZMO/13, a na što da je uputio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojima odlukama broj Rev x- 388/2018 od 25. 8. 2020. i broj Rev-12/2022 od 12.1.2022.

5. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja sukladno odredbi čl.375.stav.1. ZPP-a, valja navesti da je doista sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je primijenio ZMO umjesto pravilno – Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje:ZOOP – „Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13,152/14) koji je na snazi u utuženom periodu.

5.1. Naime, obračun visine utužene štete trebalo je utvrditi prema odredbama ZOOP- a, kao specijalnog zakona, a što je sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju broj Rev-552/2022-2 od 17. svibnja 2022., Rev- 1067/12 od 5. prosinca 2017., koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete dakle u trenutku kada su izvršene isplate mirovine (istovjetno stajalište izraženo je i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-25390/2018-2 od 8. siječnja 2020.)

5.2. Navedeno stoga što je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, a sukladno odredbama ZOOP-u, u konkretnom slučaju odgovara prema odredbama obveznog osiguranja u prometu koje je normirano upravo ZOOP-om pa se obvezno- pravni odnos parničnih stranaka prosuđuje prema odredbama ZOOP-a slijedom čega tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi ZOOP i ugovora o obveznom osiguranju sklopljenog sa svojim osiguranikom (izravnim štetnikom).

5.3. Prema odredbi čl. 27. stav.1. ZOOP društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.Stav.2.cit. odredbe propisuje da se stvarnom štetom u smislu prethodnog stavka smatra – između ostalog – i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji pri čemu se razmjerni iznos mirovine – sukladno stav.3. – određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

6. Imajući u vidu da je zbog pogrešnog materijalno-pravnog pristupa i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer visina štete nije utvrđena sukladno prethodno citiranoj odredbi čl.27.stav.3.ZOOP, valjalo je usvajanjem tuženikove žalbe ukinuti pobijanu presudu u toč.I izreke, a i u odluci o troškovima postupka i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, sve primjenom odredbe čl.370. ZPP-a.

7. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će imati u vidu napomene sadržane u ovoj odluci koje su posljedica materijalno-pravnog stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u više, ranije u ovom obrazloženju citiranih odluka, te dopuniti dokazni postupak u pravcu na koji je ukazano predmetnim ukidnim rješenjem i novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti i o svim troškovima postupka.

7.1. U nepobijanom odbijajućem dijelu sadržanom u toč.II izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena, a neizmijenjeno ostaje i nepobijano rješenje kojim je utvrđeno djelomično povlačenje tužbe za iznos od 53.838,96 kn.

U Varaždinu 6. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Dubravka Bosilj, v.r.