Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 24 Gž-939/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Bosilj, kao predsjednice vijeća te Nade Krnjak, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dijane Hofer, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. G., OIB: …, iz S., zastupane po punomoćnici M. M., odvjetnici u S., protiv tuženice O. b. d.d., OIB: …, S., zastupane po punomoćniku B. A., odvjetniku u Odvjetničkom društvu A. & A. d.o.o. u S., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2859/2019-16 od 29. ožujka 2022. u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2022.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tuženice te se ukida presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2859/2019-16 od 29. ožujka 2022. i predmet vraća istome prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđeni su ništetnim i bez pravnog učinka članak 4. i članak 10. Ugovora o kreditu broj 58992/06 sklopljen između tužiteljice i tuženice dana 19. prosinca 2006. u dijelu kojim je određena promjenjivost redovne kamate u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženice. U točki II. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici u roku 15 dana s osnova pretplate mjesečnih anuiteta i kamata isplati ukupni iznos od 25.557,14 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od naznačenog dospijeća do isplate. Pod točkom III. izreke tuženica je obvezana tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.462,00 kn sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tuženica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stav 2. točke 11. i 12. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - odluka US RH, 70/19 – dalje: ZPP) predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila osnovanost svih žalbenih navoda tuženice naglašavajući da je tužbom tražila isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je vidljivo i iz rezultata provedenog vještačenja kojim je utvrđena preplata u visini postavljenog tužbenog zahtjeva s neznatnom razlikom. Stoga predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba je osnovana.
5. Tužiteljica je podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti čl. 4. i čl. 10. Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 58992/06 (nastavno: Ugovor o kreditu) od 19. prosinca 2006. zaključenog između tužiteljice kao korisnice kredita i pravnog prednika tuženice S. b. d.d. te isplate po osnovi preplate mjesečnih anuiteta i kamata u iznosu od 25.557,14 kn sa pripadajućom zateznom kamatom.
6. Polazeći od nespornog utvrđenja da je predmetnim Ugovorom o kreditu tužiteljici kao korisnici kredita isplaćen iznos od 17.660 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom deviznom tečaju kreditora važećim na dan korištenja kredita uz kamatnu stopu od 5,10% godišnje, koja je promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktom kreditora, na rok otplate od 84 mjeseci koji kredit je otplaćen dana 18. lipnja 2013. te da se tužiteljica u predmetnom individualnom sporu pozvala na pravne učinke kolektivnog spora vođenog kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/2012 prvostupanjski sud navodi da je u ovom predmetu sporno da li se o odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu pojedinačno raspravljalo, je li ta odredba nejasna, teško razumljiva ili teško uočljiva te da li je ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.
6.1. Referirajući se nastavno na sadržaj odluke Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđeno da su tamo tužene banke pri sklapanju potrošačkih ugovora vezanih uz valutu CHF povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita tako što su u tim ugovorima koristile nepoštenu i time ništetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne odredbe promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, prvostupanjski sud zaključuje da je odredba čl. 2. Ugovora o kreditu ništetna obzirom nije bila predmetom pregovaranja niti je tužiteljica od strane banke obaviještena pod kojim će uvjetima banka mijenjati kamatnu stopu pa izrekom presude u točki I. utvrđuje ništetnim i bez pravnog učinka čl.4. i čl.10. konkretnog Ugovora o kreditu br. 58992/06 od 19. prosinca 2006 u dijelu kojim je određena promjenjivost redovne kamate u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke.
6.2. Visinu tužbenog zahtjeva za isplatu prvostupanjski sud temelji na nalazu i mišljenju financijske vještakinje M. T., dipl. oec. kojim je utvrđeno da je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u pretplati za 25.557, 26 kn. 7. Stoga, ocijenivši neosnovanim istaknuti prigovor zastare s obrazloženjem da je zastara zahtjeva za isplatu u smislu odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj:35/05, 41/08, 125/11, 78/15 dalje - ZOO) prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe te da je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. zastara zahtjeva za isplatu po osnovi promjenjive kamatne stope počela teći ispočetka što znači da do dana podnošenja tužbe (6. lipnja 2019.) nije protekao rok od pet godina iz čl. 225.ZOO primjenom odredbi o stjecanju bez osnove iz članka 1111. st. 1. ZOO sud nalaže tuženici da tužiteljici isplati ukupno utuženi iznos.
8. Tuženica u žalbi navodi da je pobijanom presudom prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stav 2. točka 11. ZPP jer je izreka presude pod toč.I. proturječna sama sebi, razlozima presude i sadržaju isprava te ujedno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč.12. ZPP budući da se dosuđeni iznos od 25.557,14 kn u pretežitom dijelu odnosi na tečajnu razliku što nije predmet ovog postupka čime da je prekoračen tužbeni zahtjev.
8.1. Zahtjev za isplatu utuženog iznosa odnosi se na preplaćenu razliku po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je vidljivo već iz vještačkog nalaza priloženog uz tužbu i ujedno provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja po vještakinji M. T. iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tuženica obračun pojedinih anuiteta u razdoblju od 12. ožujka 2007. do 10. travnja 2009. vršila po kamatnoj stopi od 6,50% godišnje, a u razdoblju od 10. svibnja 2009. do 18. lipnja 2013. po stopi od 8% godišnje te primjenom tečaja za CHF na dan uplate pojedinog anuiteta na koji način je tužiteljica platila 25.557,26 kn više nego u odnosu na otplatni plan sačinjen u trenutku zaključenja ugovora pa imajući u vidu da je tužiteljica tužbom zahtijevala isplatu iznosa od 25.557,14 kn, treba zaključiti da tužbeni zahtjev nije prekoračen jer nije suđeno više od traženog niti je odlučeno o nečem drugom, a ne o onome što je traženo.
8.2. Pobijanom presudom međutim počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.11. ZPP na čiju primjenu imajući u vidu da je ovaj postupak započeo 6. lipnja 2019. drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti primjenom čl. 365.st.2. ZPP sukladno čl. 117.st.1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/2019).
8.3. Naime, točkom I. izreke presude prvostupanjski je sud utvrdio ništetnim i bez pravnog učinka čl. 4. i 10. Ugovora o kreditu broj 58992/06 od 19. prosinca 2006. u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamate u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženice. Člankom 4.a) predmetnog ugovora pod nazivom kamatna stopa/naknada ugovoreno je da nominalna kamatna stopa iznosi 5,10%, a u čl. 10. ugovoreno da je redovna (nominalna) kamata promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktom kreditora. Međutim, obrazlažući presudu u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti prvostupanjski sud u obrazloženju presude u točkama 9. do 15. bavi se ništetnošću čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu koji ne sadrži odredbu o kamatnoj stopi već se radi o ugovornoj odredbi kojom je definirana namjena kredita - kupnja motornog vozila i nije predmet tužbenog zahtjeva.
.
8.4. Zaključno prvostupanjski sud u točki 21. obrazloženja navodi da je tužiteljica podnijela tužbu pozivajući se na presude iz kolektivnog spora koje obavezuju i prvostupanjski sud pa kako je tužiteljica u spornom periodu bila stranka potrošačkog ugovora te da je tuženica kao trgovac koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, a o kojoj se nije konačno pregovaralo posljedično ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi obvezuje tuženicu na isplatu utuženog iznosa od 25.557,14 kn. Prema obrazloženju suda cijeli utuženi iznos odnosio bi se na preplatu po osnovi promjenjive kamatne stope iako je provedenim vještačenjem utvrđeno da se isti ( u tek neznatno višem iznosu od utuženog) odnosi i to u pretežitom dijelu na preplatu po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pa su razlozi usvajanja zahtjeva za isplatu u suprotnosti sa stanjem spisa i izrekom presude zbog koje proturječnosti pobijana presuda u cijelosti nije podobna za ispitivanje.
8.5. Iz izloženog proizlazi da pobijana presuda nema valjanih razloga, a oni iznijeti da su u proturječnosti sa stanjem spisa zbog čega je valjalo temeljem čl. 369. st. 1. ZPP zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ukinuti u cijelosti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovljeno suđenje.
9. Neovisno o razlozima ukidanja pobijane presude ovaj sud smatra potrebnim ukazati na Objedinjeno pravno stajalište zauzeto na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja ( Su-IV-33/2022-2) o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, radi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., u kojem je navedeno da ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
10. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud na glavnoj raspravi provesti već ranije provedene dokaze koje smatra potrebnim nakon čega će donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu tužiteljice time da će tu odluku obrazložiti na način propisan čl. 338. st. 4. ZPP kako bi ona u slučaju ponovno uložene žalbe bila podobna za ispitivanje. Novom odluku prvostupanjski će sud ujedno odlučiti i o cjelokupnim troškovima ove parnice.
U Varaždinu 6. listopada 2022.
Predsjednica vijeća
Dubravka Bosilj, v.r.
