REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: 25 Pn-67/2019

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Kralja Tomislava 85

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji tog suda Kristini Pavelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. S. iz N. V., OIB ..., zastupan po punomoćnicima iz OD G. i dr., protiv tuženika U. o. d.d., Z., OIB ..., zastupan po punom. L. V., odvjetniku u R., radi naknade štete, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 29.kolovoza 2022. kojoj su prisustvovali punom. tužitelja i punom. tuženika, 6.listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati s osnova naslova izgubljene zarade ukupan iznos do 52.531,53 kuna / 6.972,13 EUR[1] s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena tekućom od 16.listopada 2015. pa do ispate, a koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

-na iznos od 9.057,53 kuna / 1.202,14 EURO[1] počev od 10.listopada 2015. pa do isplate

-na iznos od 12.680,23 kuna / 1.682,95 EURO[1] počev od 10.studeni 2015. pa do isplate

-na iznos od 15.396,90 kuna / 2.043,52 EURO[1] počev od 10.prosinca 2015. pa do isplate

-na iznos od 15.396,90 kuna / 2.043,52 EURO[1] počev od 10.siječnja 2016. pa do isplate

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 14.035,00 kuna / 1.862,76 EURO[1] s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa od 52.531,53 / 6.972,13 EUR[1] do zatraženog iznosa od 69.732,83 kune /9.255,14 EURO[1] kao i za dio zatraženih zakonskih zateznih kamata.

Obrazloženje

1. U svojoj tužbi, tužitelj tvrdi kako je 27.kolovoza 2015. stradao kao djelatnik S. d.o.o. R., prilikom povlačenja elektroinstalacija u trupu broda u brodogradilištu V. L.. Tužitelj navodi kako je stradao kada je krenuo po alat koji mu je bio potreban za rad na način da ga je poklopio metalni poklopac na vrhu stepeništa u brodu koji nije bio propisano pričvršćen ni osiguran. Isključivi razlog ozljeđivanja tužitelja da su nesigurni uvjeti rada, a kako je tuženik imao osiguranje odgovornosti iz djelatnosti kod tuženika, tuženik da je legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Nadalje, tvrdi tužitelj da je bio radno nesposoban, da je na bolovanju bio od 27.kolovoza 2015. do 9.listopada 2015., da zbog predmetne nezgode nije zajedno sa grupom djelatnika otišao na rad u Japan u periodu od 1.listopada 2015. do 20.prosinca 2015., da je zbog ozljede njegov poslodavac morao prekinuti započeti postupak pribavljanja dokumentacije za slanje radnika u inozemstvo, te da su radnici otišli bez njega. Tužitelj tvrdi da je tim izgubio na zaradi, da mu je tuženik na ime izgubljene zarade već isplatio iznos od 6.701,27 kuna, te tužitelj od tuženika potražuje ukupan iznos od 69.732, 83 kuna neto, kako je naveo u tužbi. Tužitelj potražuje trošak parničnog postupka.

2. U svojem odgovoru na tužbu, tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik je naveo da bi tužitelju, a obzirom da se radi o ozljedi na radu trebala biti isplaćena naknada plaće u cijelosti od zavoda radi čega tužitelj da nije mogao trpjeti štetu. Nadalje, tuženik je osporio da bi tužitelj bio poslan na rad u J., jer to tužitelj da nije ničim dokazao, i da tužitelj mora dokazati da je njegov poslodavac imao ugovor-temelj slanja tužitelja u inozemstvo na rad. Nadalje, tuženik je naveo da je tužitelj na bolovanju proveo do 9.listopada 2015., te da je mogao otputovati u J. već 10.listopada 2015. Tuženik je osporio i tijek zateznih kamata.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu ( str. 4-8 spisa), medicinsku dokumentaciju ( str. 9-14 spisa), ugovore o radu ( st. 35-43 spisa), dokumentaciju S. d.o.o. ( str. 52-1087 spisa), dopis zavoda od 9.ožujka 2020. ( str. 136 spisa), nalaz vještaka D. H. ( str. 159-166 spisa), očitovanje vještaka D. H. ( str. 181-183 spisa), saslušao svjedoke D. T., T. P., S. B., S. J. te tužitelja kao stranku.

4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje: ZPP), sud je odlučio kao u izreci ove presude.

5. U svojem iskazu tužitelj je iskazao da je počeo raditi u društvu S. d.o.o. poslije Nove godine 2015. ili 2016., ne zna točno. 20. siječnja 2015. g. ili 2016. da su počeli smo raditi u V. L.. Iskazao je da je slomio dva rebra i radilo se o ozljedi na radu. Ova ozljeda dogodila se 27. kolovoza 2015. ili 2016. odnosno dva dana prije mjeseca rujna. Ta ozljeda spriječila ga je da ode u J.. Naime na početku 6. mjeseca bio je došao šef S. i rekao je da će se ići u J. po grupama i da su mu davali putovnice za pribavu vize. Da je bio dobio vizu za rujan. Trebao je ići ali zbog ozljede nije otišao. Bio je na bolovanju mjesec dana, a samozacjeljenje trajalo je duže i više nije bilo mogućnosti da ode u J.. Više da se nije vraćao raditi u društvo S. d.o.o. nakon što je prošlo bolovanje jer više nije bilo mogućnosti za rad. Iskazao je nije niti u jednom trenutku odbio ići u J. jer da je odbio, dobio bi otkaz. Nadalje, iskazao je da se prvi puta zaposlio u S. d.o.o. u siječnju 2014. i nakon toga su otišli u Nj., a tri mjeseca prije toga radili su u 3. m.. Dok je bio na bolovanju dobivao je naknadu plaće, a prvih 30 dana isplaćuje poslodavac. Nakon toga da je bio na zavodu, sjeća se da je bila nekakva naknada.

6. U svojem iskazu svjedok D. T. je iskazao da je direktor društva S. d.o.o. R., a ujedno i suvlasnik istog društva. Tužitelj da je bio zaposlenik S. d.o.o. R. ali ne zna točno od kada niti do kada. Bio je zaposlen 2015. On je trebao otići u J. ali je doživio nesreću prije toga te nije mogao otići. Bile su se napravile grupe ljudi, karte za J. su se kupovale kad bi se dobivala informacija da se treba ići, ali on da nije organizirao odlaske niti je kupovao karte već je to radio njegov partner i administratorica. Tužitelj je bio u ekipi, a gotovo svi radnici bili su išli u J.. Naime partner iz F. su ih pozvali u J. jer se kasnilo sa brodom pa da pomognu završiti. Cijela firma bila je išla u J., to se na kraju i produžilo i nije se znalo do kada će se ostati. Tužitelj nije otišao jer je doživio ozljedu na radu, bio je na bolovanju i nisu ga mogli slati na teren. Doživio je ozljedu na radu kao zaposlenik S. d.o.o. radeći u V. L.. Plaće su se isplaćivale iz H. radnicima na njihov žiro račun uvećano za terenski dodatak. Grupa s kojom je trebao otići tužitelj otišla je u 9. mjesecu 2015. i ostali su do Božića. Tužitelj se vratio sa bolovanja kad je već grupa bila otišla. Tužitelj je bio zaposlen na određeno vrijeme, odnosno misli da je bio zaposlen na određeno vrijeme, a detalja ugovora se ne sjeća. Tužitelju nakon bolovanja nije produžen ugovor o radu jer im nije više trebalo ljudi. Nakon što je poslana grupa u 9. mjesecu iduća je išla poslije Nove godine, a u međuvremenu se radnici pojedinačno nisu slali. Neto plaća tužitelja bila bi oko 16.000 do 18.000 kuna uvećano za terenski dodatak. Tužitelj da je obavljao poslove na radnom mjestu brodskog električara.

7. U svojem iskazu svjedok T. P. je iskazao da je zaposlenik društva S. d.o.o. R. i zaposlenik je od 2013. Da je bio išao u J. 2015. u 9. mjesecu, a bio je odlazio po dva mjeseca te se opet vraćao. Između toga radio je i u F. a to je tako trajalo do 2017. Tužitelj da nije išao, a bili su radili na brodu u V. L. te je bio došao menadžer i pitao je radnike tko će ići u J., a tužitelj se izjasnio da neće ići. Bio je rekao da se ide u J. da treba ići određen broj ljudi, a većina se izjasnila da će ići. Tužitelj je rekao da neće ići i bio je rekao da nema pasoša. Da su išli u J. po grupama i nisu išli svi odjednom. U 9. mjesecu kad je išao išlo ih je 6, a bilo je i prije ljudi koji su bili išli u J..

8. U svojem iskazu svjedok S. J. je iskazao da je zaposlenik društva S. d.o.o. R. i to je zaposlenik od 2014. do danas. U J. da je odlazio raditi u 7. mjesecu 2015. i vratio se krajem 3. mjeseca 2017. U J. ih je bilo od prilike 50 zaposlenika, neki su bili zaposlenici S. d.o.o. R., a neki su bili zaposlenici kooperanata. Tužitelj da nije išao u J., i ne zna da li je trebao ići. Kad je bio u J. čuo je da je nastradao, a da li je trebao ići ne zna. S njim je prvotno u J. otišlo 4 ljudi, a kasnije ih je u 9. mjesecu došlo još. Do 9. mjeseca dolazilo je još ljudi po potrebi.

9. U svojem iskazu svjedok S. B. je iskazao da je suvlasnik društva S. d.o.o. R. i u 5. mjesecu 2015. potpisali su ugovor te je planirano da 35 – 40 ljudi ode raditi za J.. U to vrijeme radili su u V. L. pa su ljudi odlazili u 2 – 3 različite grupe i to tako da je prvih par ljudi otišlo u 5 mjesecu, slijedeći u 7. mjeseci i zatim u 9. mjesecu, s čime je kapacitet ljudi koji su odlazili u J. zatvoren. U J. se radilo od 5. mjeseca 2015. do 10.

01. 2016. U 6. mjesecu 2016. radio se drugi brod u J.. U J. je tako otišlo raditi 36 – 37 ljudi, ne zna točan broj o tome postoje podaci u firmi. Ukupno je zaposlenika 64. Tužitelj da je trebao ići u J. u turi u 9. mjesecu ali nije jer je u V. L. 27. kolovoza 2015. slomio ključnu kost. Da tužitelj nije doživio ozljedu vjerojatno bi bio otišao u J. jer su svi papiri bili poslani. Za svakog radnika J. imigracija tražila je određenu papirologiju i to kopiju pasoša, osiguranje, izjavu poduzeća i sve što je potrebno za radnu dozvolu. Papiri su bili poslani i za tužitelja. Zadnja grupa radnika odlazila je u 9. mjesecu 2015. i više nije bilo mogućnosti niti potrebe da tužitelj u J. odlazi nakon 9. mjeseca. Tužitelj se nakon bolovanja vratio raditi, radio je na određeno vrijeme, ugovor je bio potpisan do 31. 12. 2015. ali mu više ugovor nije produžen jer nisu znali što će biti dalje sa poslom. Plaća radnika koji su radili u J. varirala je te je iznosila između 18.000 i 20.000 kuna. 5. mjesecu 2015. kad su dobili posao u J. da je otišao u V. L. gdje su tada radili, održao je sastanak sa radnicima, rekao im da se ide u J. i da mi donesu putovnicu i dvije slike. Da nije pitao nikoga da li tko želi ići, podrazumijeva se da se mora ići, i o tome se ne pregovara. Da mu netko kaže da ima zdravstvenih problema izašao bi mu u susret, a da kaže da ne želi ići i da nema posla u firmi prestao bi raditi za S. d.o.o. Na sastanku u V. L. nitko nije rekao da ne želi ići jer da nema putovnice. Tužitelj se više nije vraćao raditi jer više nije bilo posla u H., zaposlenici su bili u F. i u J. i nije bilo posla u H.. Nije bilo mogućnosti nakon 9. mjeseca da tužitelj ode u J. jer se zatvorio kapacitet ljudi koji su trebali raditi a sam smještaj i avionske karte organiziralo je brodogradilište iz J..

10. Po provedenom dokaznom postupku, sud je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio u dijelu, iz razloga kako slijedi. Naime, u smislu odredbe čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/2011, 78/15, 29/18 i 126/2021 ) odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a ako uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba dužna je isplatiti oštećeniju odgovarajuću štetu u novcu. Temeljem čl. 1086. ZOO obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutak nastanka štete, a u smislu odredbe čl. 1046 ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Nadalje, prema odredbi čl. 1089. ZOO pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Tuženik u odgovoru na tužbu nije osporilo pasivnu legitimaciju niti štetni događaj, odnosno da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu. Po provedenom dokaznom postupku sud utvrdio da je tužitelju doista nastupila šteta u vidu izmakle koristi, odnosno izmakle zarade. Naime, iz iskaza zakonskog zastupnika S. d.o.o. R., S. B., sud je utvrdio odlučnu činjenicu, da je tužitelj doista trebao s radnicima putovati u J., a nije, budući se prethodno ozlijedio na radu. Uslijed te ozljede, tužitelju nije produžen ugovor u radu kojeg je imao sklopljenog sa S. d.o.o. R., kod kojeg trgovačkog društva je bio zaposlen. Dakle, po redovnom tijeku stvari, da se nije dogodio štetni događaj tužitelj bi zasigurno sa ostalim radnicima otišao na rad u J. te je iznos kojeg je tužitelju sud dosudio izmakla korist u vidu plaće koju je mogao ostvariti. Naime, tužitelj je kod S. d.o.o. R. bio zaposlen temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme, a po njegovom isteku, tužitelj bi sa S. d.o.o. R. nastavno sklopio novi ugovor o radu na određeno vrijeme, a tako bi to bilo i za period kada je trebao otići u J. na rad. Također, i drugi radnici, konkretno P. T., V. B. i J. S. su također imali sklopljene ugovore o radu na određeno vrijeme, a takav način zapošljavanja radnika je očito bio uobičajen za S. d.o.o. R.. Navod svjedoka T. P. da mu je tužitelj izjavio da neće ići u J. sud ne smatra relevantnim, budući je sam zakonski zastupnik poslodavca izjavio da nije bilo govora da netko ne ide, te da u papiri za tužitelja bili u postupku za put u J., kao i da je tužitelj prestao radi za poslodavca, jer više nije imao gdje raditi. Dakle, tužitelj je nesporno dokazao da mu je nastala šteta, a tuženik nije osporio pasivnu legitimaciju. Što se tiče visine štete, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka D. H. i to za ukupan iznos štete od 52.531,56 kuna, pri čemu je uzeto u obzir da je tužitelju nesporno isplaćeno 6.701,27 kuna, zatim da je tužitelj dobio primitak na ime bolovanja za rujan 2015., te primitak od zavoda za listopad, studeni i prosinac 2015. Navedeni obračun vještak je dobio na način da je koristio podatke o plaći drugih radnika koji su radili u J.. Također, što se tiče terenskog dodatka, a zakonski zastupnici S. d.o.o. su potvrdili da bi tužitelj ostvario i takav prihod, sud prihvaća umanjenje istog za 50 %, koliko je tužitelj mogao od istog uštedjeti, što sud zaključuje po slobodnoj ocjeni, budući tužitelj na te okolnosti nije predložio nikakve dokaze, ovo temeljem čl. 223 ZPP. Dakle, sud je tužitelju dosudio ukupan iznos od 52.531,56 kuna, s time da je umanjio iznos za rujan 2015. ( iznos od 15.758,80 kuna za iznos od 6.701,27 kuna) na koji tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu za nesporno isplaćeni iznos, jer tužitelj ne može potraživati kamatu na dio iznosa koji mu je plaćen.

11. Sukladno članku 154. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012, 103/2014, 118/2014 i 107/2015; dalje: Tarifa) tuženik je dužan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka i to za tužbu iznos od 1.000,00 kuna, ročišta 19.runa 2017., 15.prosinca 2017, 20.veljače 2018., 25.travnja 2018., 27.lipnja 2018., 8.rujna 2021., i 29.kolovoza 2022., svako u iznosu od 1.000,00 kuna, uvećano za trošak PDV, trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna i trošak sudskih pristojbi i to za tužbu 1.160,00, a za presudu 875,00 kuna.

U Crikvenici, 6.listopada 2022.

Sutkinja

Kristina Pavelić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi putem ovog suda u pet istovjetnih primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.