Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Pž-5504/2020
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog S. P., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 3., 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. i 70/19.), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Postaje prometne policije Virovitica, protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Virovitici broj: Pp 9. P-363/2020 od 16. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Postaje prometne policije Virovitica kao osnovana i preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da se okr. S. P. za djelo prekršaja iz članka 229. stavka 3., 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izriče novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kn (pettisuća kuna) / 663,61 EUR[1] (šestošezdesettri eura i šezdesetjedan cent), koju kaznu je okrivljenik dužan platiti u roku od tri mjeseca od primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cjelini.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini okr. S. P. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 229. stavka 3., 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je na temelju odredbe članka 38. stavka 2. točke 2.
Prekršajnog zakona oslobođen od kazne.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.
2. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je ovlašteni tužitelj zbog oslobođenje od kazne, navodeći da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, naročito jer da je okrivljenik prethodno već u dva navrata pravomoćno kažnjavan za isto djelo prekršaja, što upućuje na neodgovornost počinitelja.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz u žalbi navedenih razloga žalba prihvati.
3. Žalba je osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Pravilno ističe tužitelj da u predmetnom slučaju nisu ostvareni uvjeti za primjenu odredbe članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona i oslobođenje okrivljenika od kazne, pogrešno opravdavajući isto dostavom podataka o vozaču dva dana nakon propisanog roka za dostavu podataka pa time i ispunjenja intencije zakonodavca da se kazne stvarni počinitelji prometnih prekršaja. U pravu je žalitelj da prvostupanjski sud kod odluke o kazni nije cijenio sve okolnosti predmetnog slučaja koje se tiču djela i počinitelja. Iako je prvostupanjski sud u dokaznom postupku pročitao izvadak iz evidencije o kažnjavanju za okrivljenika, te podatke nije cijenio kod odluke o kazni. Budući da je iz predmetu priložene i na raspravi pročitane evidencije o kažnjavanosti od 1. listopada 2020. razvidno da je okrivljenik unatrag tri godine pravomoćno kažnjavan za djelo iz članka 229. stavka 3., 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, to je očito da kao odgovorna osoba u pravnoj osobi ne postupa savjesno i s dužnom pažnjom u pogledu svoje obveze za dostavom podataka o identitetu vozača i da kažnjavanje ne djeluje da se kloni takvih prekršaja i poštuje prometne propise. Zbog navedenih razloga i ovaj Sud je mišljenja da u konkretnom slučaju nisu ostvareni uvjeti za oslobođenje okrivljenika od kazne, a razlozi koje prvostupanjski sud navodi kao odlučne za oslobođenje od kazne mogu se cijeniti samo kao olakotne okolnosti kod određivanja mjere kazne, pa je imajući na umu navedeno prihvatio žalbu tužitelja i okrivljeniku izrekao novčanu kaznu, kako je to označeno u izreci ove presude.
Ovaj Sud je mišljenja da tako odmjerena kazna predstavlja primjerenu društvenu osudu za počinjeni prekršaj i opravdano se može očekivati da će se njima postići opća i posebna svrha kažnjavanja.
6. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako u roku koji je određen za plaćanje kazne osuđena osoba uplati dvije trećine izrečene kazne.
7. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 6. listopada 2022.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.