Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1583/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca, Dragice Samardžić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja D. K. iz R., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB …, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 124 Pn-529/21-10 od 26. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 124 Pn-529/21-10 od 26. svibnja 2022.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

“I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Z., OIB: …, isplatiti tužitelju D. K., R., OIB: …, na ime razlike naknade tuđe pomoći i njege za razdoblje od 10. veljače 2015. do 31. svibnja 2016. godine iznos od 21.770,03 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 649,99 kn od 01.03.2015. god. pa do isplate

- iznos od 1.490,92 kn od 01.04.2015. god. pa do isplate

- iznos od 1.313,24 kn od 01.05.2015. god. pa do isplate

- iznos od 1.490,92 kn od 01.06.2015. god. pa do isplate

- iznos od 1.313,24 kn od 01.07.2015. god. pa do isplate

- iznos od 1.490,92 kn od 01.08.2015. god. pa do isplate

- iznos od 1.490,92 kn od 01.09.2015. god. pa do isplate

- iznos od 1.313,24 kn od 01.10.2015. god. pa do isplate

- iznos od 1.490,92 kn od 01.11.2015. god. pa do isplate

- iznos od 1.313,24 kn od 01.12.2015. god. pa do isplate

- iznos od 1.490,92 kn od 01.01.2016. god. pa do isplate

- iznos od 1.490,92 kn od 01.02.2016. god. pa do isplate

- iznos od 1.135,56 kn od 01.03.2016. god. pa do isplate

- iznos od 1.490,92 kn od 01.04.2016. god. pa do isplate

- iznos od 1.313,24 kn od 01.05.2016. god. pa do isplate

- iznos od 1.490,92 kn od 01.06.2016. god. pa do isplate, i to za razdoblje do

31.07.2015. god. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku plaćati, počevši od 01.06.2016. god. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, umjesto dosadašnje rente na ime tuđe pomoći od 3.517,16 kn, plaćati tužitelju mjesečnu rentu u iznosu od 4.919,24 kn s tim da mu dospjele obroke plati odjednom sa kamatom utvrđenom za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i tekućom na svaki mjesečni obrok od 11-tog u mjesecu za tekući mjesec pa do isplate, a budući najkasnije do 10- tog u mjesecu za tekući mjesec.“

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog postupka."

2.Protiv navedene prvostupanjske presude žali se tužitelj pobijajući odluku u cijelosti, zbog žalbenih razloga pogrješno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrješne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 ,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP), predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba nije osnovana.

5.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužiteljev zahtjev za isplatu razlike naknade za tuđu pomoć i njegu u razdoblju od 10. veljače 2015. do 31. svibnja 2016. u iznosu od 21.770,03 kn sa zateznom kamatom te zahtjev na isplatu rente i to počevši od 1. lipnja 2016. pa ubuduće, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, u iznosima od po 4.919,24 kn mjesečno, umjesto dosadašnje rente na ime tuđe pomoći u iznosima od po 3.517,16 kn mjesečno.

6.Prije svega valja navesti kako je u ovoj pravnoj stvari već odlučivao po žalbi ovaj drugostupanjski sud te je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 406/2017-2 od 13. studenoga 2019. ukinuta presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 137 Pn-480/15-19 od 8. prosinca 2016. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a naređeno novu glavnu raspravu održati pred drugim sudcem pojedincem prvostupanjskog suda. Stoga je, sukladno članku 366. a ZPP-a, ovaj sud u ovom žalbenom stadiju postupka vezan zabranom dvostrukog ukidanja prvostupanjske presude uz vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7.U prvostupanjskom postupku je u bitnom utvrđeno slijedeće:

-kako je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nesreći koja se dogodila 18. rujna 1993., u kojoj nesreći je tužitelj sudjelovao kao putnik u vozilu te mu je zbog ozljeda zaostao trajni invaliditet s oduzetošću donjih ekstremiteta, kao i da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-2811/95 odlučeno kako je tuženik dužan tužitelju plaćati rentu na ime tuđe pomoći u iznosima od po 3.517,16 kuna mjesečno od 8. ožujka 2007. ubuduće te da je u tom predmetu tužitelju utvrđena potreba trajne tuđe pomoći u opsegu od 8 sati dnevno,

-kako tužitelj u tužbi navodi da mu je i dalje potrebna trajna tuđa pomoć 8 sati dnevno, kako mu je iznos mjesečne rente umanjen za iznos od 400,00 kuna, koje iznose on svaki mjesec dobiva od Centra za socijalnu skrb, da je u međuvremenu porasla prosječna neto plaća NKV radnika u RH koja je u 2013. godini iznosila 3.374,00 kuna pa da gubi zbog manje plaćene rente iznose od po 800,00 kuna mjesečno te je konačno specificirao tužbeni zahtjev 17. lipnja 2016.,

-kako je tuženik osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, prigovarajući zastari potraživanja te je istakao prigovor iscrpljene svote osiguranja,

-kako je 12. svibnja 2022. tuženik dostavio pravomoćnu odluku Općinskog suda u Zadru, presudu poslovni broj P-22220/18, kojom presudom je utvrđeno da je obveza tuženika kojom isplaćuje rentu na ime tuđe pomoći i njege u mjesečnim iznosima od po 3.517,16 kn, koja obveza je utvrđena presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2811/95, a potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžn-3475/07 od 15. siječnja 2008., prestala, kao i da je u obrazloženju presude navedeno kako je svota osiguranja iscrpljena već 15. lipnja 2011.,

-kako je u postupku izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvena i financijska vještačenja R. vještačenja d.o.o. i da je vještak izradio nalaz i mišljenje dana 13. svibnja 2016.

8.Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je u bitnom zaključio kako tužitelj predmetnom tužbom od 9. veljače 2015. potražuje povećanje rente koja je dosuđena presudom Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2811/95 počevši od 10. veljače 2015., a koja pravna osnova je otpala pa da je time i riješeno prethodno pitanje u smislu odredaba članka 12. ZPP-a, te je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neutemeljen.

9.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj sud utvrđuje kako u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

10.Navedena činjenična utvrđenja utemeljena su na sadržaju dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je prvostupanjski sud u bitnom cijenio pravilnom primjenom članka 8. ZPP-a, a prvostupanjska presuda u tom smislu sadrži jasne razloge koji se temelje na utvrđenim činjenicama, koje kao pravilne u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Člankom 195. stavak 1. ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO/91), koji zakon se u ovom slučaju primjenjuje temeljem članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18, dalje ZOO/05), propisano je da tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u svezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Iz stavka 2. tog članka proizlazi da ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu ili su mu potrebe trajno povećane…odgovorna osoba je dužna plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu.

12.Člankom 90. stavak 1. Zakona o osiguranju imovina i osoba (Narodne novine broj 53/91) propisano je da obveza društva za osiguranje na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ne može po jednom štetnom događaju biti veća od iznosa što ga na prijedlog Direkcije za nadzor društva za osiguranje utvrdi Vlada Republike Hrvatske ako u osiguranju nije utvrđen veći iznos. Ako ima više oštećenih osoba, a ukupna naknada premašuje iznos iz stavka 1., prava oštećenih osoba prema društvu za osiguranje razmjerno se smanjuju.

13.Sukladno odgovarajućoj sudskoj praksi u primjeni odredaba Zakona o osiguranju imovine i osoba i podzakonskih propisa kojima nije bio propisan način revalorizacije svote osiguranja, prosuđivanje iscrpljenosti svote osiguranja vrši se tako što se novčana šteta uzima u iznosu u kojem je nastala, a nenovčana materijalna i nematerijalna šteta se utvrđuju u cijenama, odnosno prema kriterijima u vrijeme štetnog događaja te se tako utvrđeni iznosi naknade stavljaju u odnos s osiguranom svotom. U konkretnom slučaju žalitelj ne osporava kako je navedenom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2220/18 utvrđeno da je obveza tuženika kojom isplaćuje rentu na ime tuđe pomoći i njege u mjesečnim iznosima od po 3.517,16 kn (koja obveza je utvrđena pravomoćnom presudom Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2811/95), prestala, kao i da iz obrazloženju te presude proizlazi utvrđenje prema kojemu je svota osiguranja u ovom slučaju iscrpljena već 15. lipnja 2011. Spomenuta presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2220/18 je potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru broj Gž-175/2022-2 od 22. ožujka 2022.

14.Dakle, nije sporno kako je pravomoćnom sudskom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-2811/95 od 8. ožujka 2007. obvezan tuženik tužitelju plaćati mjesečnu rentu na ime tuđe pomoći u iznosima od po 3.517,16 kuna mjesečno od 8. ožujka 2007. ubuduće, ali i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2220/18 utvrđeno kako je obveza tuženika kojom isplaćuje rentu na ime tuđe pomoći i njege u mjesečnim iznosima od po 3.517,16 kn prestala te je u tom postupku utvrđeno i da je svota osiguranja iscrpljena već 15. lipnja 2011. U takvom stanju stvari prema shvaćanju ovog suda, s obzirom da je tuženik u odgovoru na tužbu i u tijeku postupka, pored ostalog, istakao i prigovor iscrpljene svote osiguranja, odnosno istakao prigovor limita osiguranja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako je iscrpljen limit osiguranja iz predmetnoga štetnog događaja još 15. lipnja 2011. pa tužitelju ne pripada pravo potraživati predmetnu isplatu koja se odnosi na kasnije razdoblje, odnosno na razdoblje od mjeseca veljače 2015. godine pa ubuduće.

15.S obzirom na navedena utvrđenja, proizlazi i kako nije u pravu žalitelj niti kada navodi da bi, bez obzira na to kada (odnosno kojeg dana) je iscrpljen navedeni limit osiguranja, činjenica iscrpljenoga limita osiguranja bila utvrđena tek spomenutom presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2220/18 i da bi se odnosila na tužitelja tek nakon dana donošenja ove presude Općinskog suda u Zadru 20. prosinca 2021. Ovo stoga što je u spomenutom sudskom postupku Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2220/18 utvrđen prestanak tuženikove obveze na isplatu rente, koja obveza je utvrđena ranije, u drugom sudskom postupku, dok u ovom postupku tužitelj, kako je već rečeno, traži povećanje rente koja mu je, nota bene, očito i bila isplaćivana u predmetnom razdoblju, ali je osnova za isplatu prestala još 2011. godine, kada je iscrpljen limit osiguranja.

16.Dakle, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

17.Tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer tužitelj nije uspio u žalbenom stadiju postupka.

18.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

Split, 6. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Dragica Samardžić,v.r.