Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ovr-564/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Mihi Mratoviću, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja R. R., OIB: … iz Š., zastupanog po punomoćniku S. L., odvjetniku iz Z., protiv ovršenika Ž. L., pok. M., OIB: … iz L., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz OD F. K., A. V. & p. d.o.o., radi naplate novčane tražbine na ovršenikovoj nekretnini, odlučujući o ovršenikovoj žalbi protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru od 14. srpnja 2022., pod poslovnim brojem Ovr-256/22-5, 6. listopada 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se ovršenikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru od 14. srpnja 2022..
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje o ovrsi kojim je prihvatio predloženu ovrhu na temelju presude i rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, pod poslovnim brojem Gž-429/21 od 1. lipnja 2021. i presude Općinskog suda u Zadru, pod poslovnim brojem P-1908/20 od 10. ožujka 2021. radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 450.507,23 kune s pripadajućom kamatom koja na iznos od 398.007,23 kune teče od 1. rujna 2011., a na iznos od 52.500,00 kuna od 5. prosinca 2012. na nekretninama pobliže označenim u izreci prvostupanjskog rješenja, i to zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja o ovrsi pravovremeno se žalio ovršenik osporavajući rješenje u cijelosti zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 50. stavak 1. točka 1., 2., 7. i članka 50. stavak 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje u tekstu: OZ) s prijedlogom da se rješenje o ovrsi preinači i ovršni zahtjev odbije ili podredno da se rješenje o ovrsi ukine i ovršni prijedlog odbaci.
3. Ovrhovoditelj je podnio odgovor na žalbu, kojim je osporio žalbene navode, predložio odbiti ovršenikovu žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno od žalbenih navoda koje ističe ovršenik odluke koje su temelj za donošenje rješenja o ovrsi jesu ovršne isprave. Suprotno od ovršenikovih žalbenih navoda upravo je jasno iz presude Općinskog suda u Zadru od 10. ožujka 2021. pod poslovnim brojem P-1908/20 kako je tuženiku, sada ovršeniku udijeljen rok za dragovoljno ispunjenje tzv. paricijski rok.
6. Pored navedenog valja istaći kako ovršenik isključivo citira odredbe članka 29. stavak 1. i 2. OZ-a, a propušta citirati odredbu članka 29. stavak 3. OZ-a po kojoj, ako u ovršnoj ispravi nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje, taj rok određuje sud rješenjem o ovrsi. Stoga, sve i kad i ne bi bio određen rok za dobrovoljno ispunjenje, taj propust ne bi značio da isprava ne bi imala svojstvo ovršne isprave, koja bi bila podobna za ovrhu.
7. Međutim, kako je to već i istaknuto suprotno od žalbenih navoda, odluke koje su temelj za ovrhu sadrže u sebi rok za dobrovoljno ispunjenje s obzirom da u ovom dijelu, kako je to odlučio Općinski sud u Zadru, presudom od 10. ožujka 2021. nije preinačena prvostupanjska presuda, već je ista samo preinačena u dijelu visine stope zatezne kamate.
8. Suprotno od žalbenih navoda koje ističe ovršenik, presude su opskrbljene potvrdom pravomoćnosti / ovršnosti, jer se takva potvrda i nalazi u spisu (list spisa 24), pa stoga nije ostvaren niti žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavak 1. točka 1. i 2. OZ-a.
9. Nema govora da ovrhovoditelj ne bi mogao tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju te ovršne isprave tražiti ovrhu protiv upravo ovog ovršenika, a što znači da nije niti ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a. Nedostavljanjem prijedloga za ovrhu na propisanom obrascu nema za posljedicu odbačaj prijedloga za ovrhu, jer takvo što nije propisano OZ-om, a posebno valja cijeniti kako i Ustavno sudska praksa, a i praksa Europskog suda za ljudska prava potiču sudove da ne podliježu pretjeranom formalizmu.
10. Pravična ravnoteža između interesa ovršenika i ovrhovoditelja (ocjena iz odredbe članka 80. b stavak 2. OZ-a), u ovom slučaju ne dolazi u obzir, jer niti iz jedne isprave u spisu ne proizlazi da bi nekretnina služila za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika, niti bi proizlazilo da ovršenik nema drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji.
11. Sukladno odredbi članka 21. OZ-a supsidijarno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP) te nije bilo nikakve zapreke niti po ZPP-u, a niti po OZ-u da ovršenik ponudi dokaze na okolnosti narušavanja pravične ravnoteže iz odredbe članka 80. b. stavak 2. OZ-a, a po kojoj odredbi inače, ako glavnica tražbine, radi čijeg se namirenja ovrha traži i prelazi iznos od 40.000,00 kuna sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini, ako ocjeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.
12. Dužnik novčane obveze, kao što je to konkretno ovršenik uvijek može u bilo koje doba izvršiti svoju obvezu, a vjerovnik ne može odbiti ispunjenje, te stoga nema nikakve zapreke da ovršenik podmiri dug, te da do ovrhe niti ne dođe.
13. O prijedlogu za odgodu ovrhu odlučit će prvostupanjski sud.
14. Ovaj sud sukladno supsidijarnoj primjeni odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u svezi odredbe članka 21. OZ-a ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio povrede postupka, i da je pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu u kojem je odlučio o glavnoj stvari.
15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, odbiti ovršenikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.
U Splitu 6. listopada 2022.
Sudac:
Miho Mratović, v. r.
