Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: 10 Pr-46/2022-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici po sutkinji toga suda Mirjani Jelavić, kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice Ines Hečimović, u pravnoj stvari tužiteljice J. K. – M. (Oib: …) iz V., zastupane po odvjetnicima OD M. i J. d.o.o. iz O., protiv tužene bolnice V. (Oib: …) iz V., zastupane po punomoćnici N. M., diplomiranoj pravnici, radi isplate, nakon zaključenja glavne javne rasprave 13. rujna 2022., temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, 6. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj bolnici V. (Oib: …) iz V., da tužiteljici J. K. – M. (Oib: …) iz V., u roku od 15 dana isplati bruto iznos od 38.819,84 kuna /5.152,28 EUR[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 2.444,84 kuna /324,49 EUR[1] od 16. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 2.247,57 kuna /298,30 EUR[1] od 16. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 1.901,40 kuna /252,36 EUR[1] od 16. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 2.518,23 kuna /334,23 EUR[1] od 16. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 2.170,05 kuna /288,02 EUR[1] od 16. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 1.868,26 kuna /247,96 EUR[1] od 16. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 2.864,64 kuna /380,20 EUR[1] od 16. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 1.686,63 kuna /223,85 EUR[1] od 16. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 3.553,69 kuna /471,66 EUR[1] od 16. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 2.757,72 kuna /366,01 EUR[1] od 16. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 2.266,12 kuna /300,77 EUR[1] od 16. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 2.757,72 kuna /366,01 EUR[1] od 16. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 2.561,41 kuna /339,96 EUR[1] od 16. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 1.797,81 kuna /238,61 EUR[2] od 16. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 3.544,22 kuna /470,40 EUR[2] od 16. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 1.879,53 kuna /249,46 EUR[2] od 16. travnja 2020. do isplate, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

II. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 4.375,00 kuna /580,66 EUR[2] sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 6. listopada 2022. kao dana donošenja presude do isplate, sve ovo u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u razdoblju od 1. prosinca 2018. do 31. ožujka 2020. zaposlena kod tužene na radnom mjestu liječnika medicine, doktora specijalista, da joj je rad organiziran na način da učestalo radi prekovremeno, da je čl. 47 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je na snazi od 1. prosinca 2013. (dalje u tekstu KU) propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu staža, da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća, da je odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je na snazi od 1. ožujka 2018. i odredbom čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (dalje u tekstu TKU) koji se primjenjuje u predmetnom razdoblju plaća radnika definirana na identičan način kao u KU, da su čl. 51., 57. i 59. KU te čl. 54. TKU propisani dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata, da se sukladno navedenom tužiteljici za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen noću osnovna vrijednost tog sata uvećava se za 40 %, za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada osnovna vrijednost uvećava se za 25 %, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata 10 % ili 12 % itd.), da je tužiteljica kao liječnica radila u utuženom razdoblju u otežanim uvjetima rada pa joj je temeljem čl. 86 Zakona o radu pripadalo pravo na povećanu plaću, i to po čl. 57 KU/13 na način da joj se osnovna plaća uveća za 25%, odnosno 28 % od 1. rujna 2019. kao dana stupanja na snagu Dodatka II KU (NN 92/19), da se tužiteljici temeljem Dodatka I. KU (NN 96/15) pripada dodatak na plaću u iznosu od 12 % od osnovne plaće zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, koji nakon stupanja na snagu Dodatka II. KU (NN 92/19) iznosi 16 % od osnovne plaće, da je tužena tužiteljici u utuženom razdoblju isplaćivala dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, a ne za sve sate koje je tužiteljica odradila, kako u redovnom, tako i prekovremenom radu, da su zbog pogrešnog obračuna po navedenim osnovama i isplate plaće, tužiteljici posljedično pogrešno obračunate i isplaćene sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i eventualno naknada plaće zbog privremene nesposobnosti za rad, da je čl. 36. st. 2. propisano kako radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije, da je čl. 59. st. 1. TKU propisano da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85 % njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, da je tužena u većem dijelu utuženog razdoblja izvršila obračun naknada plaće pravilnom metodom (prosjek tri prethodno isplaćene plaće), ali s manje utvrđenim iznosima plaće koje čine prosjek, radi čega je tužiteljici pogrešno izračunala i isplatila naknade plaće u cijelom utuženom razdoblju, slijedom čega tužiteljica predlaže sudu da usvoji tužbeni zahtjev u iznosu od 40.000,00 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da je tužiteljica zaposlen kod tužene na radnom mjestu doktor medicine – specijalist radiolog, ne spori pravnu regulativu na koju se tužiteljica poziva u tužbi, no spori njeno tumačenje obračuna dodataka na plaću na način da se isti obračunavaju za svaki efektivno odrađen sat od osnovne vrijednosti rada, smatra da se stipulacija "efektivno odrađen sat" spominje samo i isključivo u odredbi čl. 49. st. 6. KU, odnosno kod obračuna dodataka za rad u drugoj smjeni, da tužiteljica nema pravo na dodatak za otežane uvjete rada kada radi iznad mjesečnog fonda sati, odnosno kada radi prekovremeno, nego isključivo za vrijeme redovnog rada, da se isto odnosi i na dodatak za odgovornost za zdravlje i život ljudi, da odredbe KU ne sadrže posebnu odredbu o isplati dodataka na plaću uz uvećanje za prekovremeni rad, da se čl. 51. KU prekovremeni rad plaća na način da se osnovna plaća uveća za 50 %, da osnovna plaća temeljem čl. 47 KU ne sadrži u sebi dodatke na plaću pa je nedvojbeno da se prekovremeni rad isplaćuje isključivo na osnovnu plaću, bez uvećanja na ime drugih dodataka, da je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU donijelo zaključak broj 169. prema kojem zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke KU od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora,da prema zaključku broj 48. povjerenstva za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća se obračunava sukladno čl. 51. st. 1. podstavku 4. KU, odnosno uvećava se za 50 % na osnovnu plaću radnika bez primjene položajnog dodatka, da prema zaključku broj 106 povjerenstva osnovica za izračun plaće je osnovna plaća bez dodataka na plaću, da je nedvojbeno da iz odredbi KU i obvezujućih tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU proizlazi da se svi dodaci na plaću i sva uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću bez prethodno obračunatih drugih dodataka pa tako i dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje, dodataka za otežane uvjete rada i slično, slijedom čega smatra neosnovanom tražbinu tužiteljice, ukazuje da je na temeljim odredaba KU ustrojen sustav obračuna plaća u COP-u na koji tužena nema nikakav utjecaj. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u obračunske liste plaća (stranice 5-45), u zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (stranice 64- 66), a izvršen je uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Svi dokazi cijenjeni su temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje u tekstu ZPP-a).

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila u radnom odnosu kod tužene.

6. Sporno je u ovom postupku je li tužena u razdoblju od 1. prosinca 2018. do 31. ožujka 2020. pravilno obračunala i isplatila tužiteljici dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za sve sate rada koje je tužiteljica odradila te je li tužena pogrešno obračunala naknade plaća na koje na koje tužiteljica ima pravo, utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama.

7. Temeljem čl. 45. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18; dalje u tekstu KU) plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

8. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 45. st. 2. KU).

9. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća (čl. 45. st. 3. KU).

10. Temeljem čl. 55. st. 1. KU, radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

11. Temeljem čl. 55 st. 2. osnovna plaća uvećat će se radnicima na radnim mjestima i poslovima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, a koji popis sastavni je dio navedene ugovorne odredbe, slijedom čega to uvećanje pripada i tužiteljici kao specijalisti radiologu, a iznosi 25%.

12. Nadalje, osnovna plaća radniku uvećat će se za prekovremeni rad 50% (čl. 49. st. 1. KU/18), a k tome doktorima medicine na ime iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi pripada dodatak na plaću koji iznosi 12% od osnovne plaće.

13. Dodatkom II. KU (NN 92/19) koji je na snazi od 1. rujna 2019. osnovne plaće na ime rada u otežanim uvjetima uvećava se za 28 %, dok se dodatak za plaću znimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi uvećava i iznosi 16 % od na ime i

osnovne plaće.

14. Tumačenjem navedenih odredbi sud zaključuje da se osnovna plaća izračunava množenjem koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, da na tako izračunatu osnovnu plaću treba obračunati prekovremeni rad, na način da se istu uveća za 50%, da se na osnovnu plaću obračunavaju dodatak za rad u otežanim uvjetima rada te dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

15. Dakle, po ocjeni suda, temeljenoj na tumačenju mjerodavnih odredbi kolektivnih ugovora, radi se o dodacima i uvećanjima koja se kumuliraju, odnosno koji se međusobno ne isključuju.

16. U prilog navedenom ukazuje se strankama da je V. s. Republike Hrvatske na sjednici građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., pod poslovnim brojem: Su- IV-./19-18, zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU, i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

17. Neosnovano tužena pokušava otkloniti svoju odgovornost za isplatu razlike plaće tužiteljici navodeći da nema ovlasti i tehničke mogućnosti kojima bi mogla utjecati na izračun plaće te da ne vrši obračun plaća, nego samo isplatu istih po već odrađenom obračunu od strane COP-a.

18. Nesporno je da je predmetne kolektivne ugovore potpisala V. Republike Hrvatske u ime i za račun svih poslodavaca u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja pa tako i tužene.

19. Nesporno je da je tužiteljica zaposlena kod tužene na radnom mjestu doktora medicine – specijaliste radiologa.

20. Zakonom o radu propisano je da je poslodavac fizička ili pravna osoba koja zapošljava radnika i za koju radnik u radnom odnosu obavlja određene poslove (čl. 4. st. 2. ZR-a) te da je poslodavac obvezan radniku za obavljeni posao isplatiti plaću (čl. 7. st. 1. ZR-a).

21. Iz navedenih odredbi proizlazi pasivna legitimiranost tužene kao poslodavca za zahtjev tužiteljice upravljen na predmetnu novčanu tražbinu.

22. Tužiteljica je podneskom 4. srpnja 2022. postavila tužbeni zahtjev u skladu s izračunom tužene u odnosu na razliku bruto plaće za utuženi period slijedom čega među strankama nema spora o visini tužbenog zahtjeva, a samim time niti potrebe za provođenje financijskog vještačenja.

23. Imajući u vidu da je čl. 92. st. 3. ZR-a propisano da se plaća i naknade plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, zakonske zatezne kamate na pojedinačne dospjele iznose počinju teći idući dan, odnosno od šesnaestog dana u mjesecu.

24. Tužiteljica ispravno potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne dospjele iznose, izuzev zateznih kamata za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim iznosima razlike bruto plaće.

25. Ovo stoga što temeljem čl. 433.a st. 1. ZPP-a kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos. 26. Nadalje, temeljem čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15 – u daljnjem tekstu ZPD-a) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i isplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. ZPD-a i to prilikom svake isplate, prema propisima koji važe na dan isplate.

27. Prema odredbi čl. 61. st. 1. i st. 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14 i 137/15 – u daljnjem tekstu: Pravilnik) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD-a i umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a (porezna osnovica).

28. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika).

29. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek isplatom plaće, što znači da do trenutka isplate plaće (analogno i isplate za ostale razlike plaće po sudskoj presudi), nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak i na te iznose se zatezne kamate do tada ne obračunavaju.

30. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u točki. I. izreke.

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

32. Vrijednost predmeta spora iznosi 40.000,00 kuna.

33 Odvjetniku uz navedenu vrijednost predmeta spora pripada nagrada u visini od 100 bodova.

34. Vrijednost boda prema Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje u tekstu OT-a) iznosi 10,00 kuna.

35. Tužiteljica osnovano potražuje trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 7. toč. 1. OT-a), trošak sastava podneska od 4. srpnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8. toč. 1. OT-a), trošak pristupa na ročište 13. rujna 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9. toč. 1. OT-a) te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 9. toč. 3. OT-a), što sveukupno iznosi 3.500,00 kuna.

36. Na navedeni iznos obračunava se PDV po stopi od 25%, što iznosi 875,00 kuna.

37. Time tužiteljici na ime troškova ovog postupka pripada iznos od ukupno 4.375,00 kuna.

38. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

U Virovitici 6. listopada 2022.

Sutkinja:

Mirjana Jelavić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda. Temeljem čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnoga prava.

Dostaviti:

1. Punomoćnici tužiteljice – OD M. i J. d.o.o., O.

2. Tužena –bolnica V.

3. Ministarstvo, nakon pravomoćnosti

Nacrt odluke izradila:

Viša sudska savjetnica:

Ines Hečimović