Republika Hrvatska

Broj: Ppž-3585/2021

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca kao predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Laljek u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M.P., kojeg brani N.D., odvjetnik iz xx, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) i prekršaja iz članka 35. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (»Narodne novine«, br. 133/12., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20.), odlučujući o žalbi okrivljenog M.P., podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačka županija, Službe za pravne poslove, informiranje, edukaciju i prekršajni postupak, KLASA: UP/I-740-04/19-02/87, URBROJ: 513-07-22-20-19 od 9. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenog M.P., ukida se pobijano rješenje o prekršaju, glede prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog u točki 1. tog rješenja i predmet u ovom dijelu vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni na ponovni postupak i odlučivanje.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okrivljenog M.P., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju glede prekršaja iz članak 35. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (»Narodne novine«, br. 133/12., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20.), te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okrivljeni M.P. (ostali osobni podaci kao u prvostupanjskom rješenju o prekršaju)

oslobađa se optužbe

da:

kao obveznik provođenja postupka fiskalizacije u prometu gotovinom 27. studenog 2018. ne bi osiguravao izdavanje brojeva računa na način propisan odredbama članka 11. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom,

čime da je postupio protivno odredbama članka 11. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, a što da je kažnjivo po članku 35. stavku 2. istog Zakona.

II Uslijed odluke iz točke I ove drugostupanjske presude, žalba okrivljenog Miroslava Petričevića je bespredmetna u ovom dijelu.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o prekršaju okrivljeni M.P.proglašen je krivim zbog prekršaja kažnjivog po članku 192. stavku 2. (pravilno i: u svezi stavka 1. točke 1.) Općeg poreznog zakona, činjenično opisan u točki 1. izreke i po članku 35. stavku 2. (pravilno i: u svezi stavka 1. točke 2.) Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, činjenično opisanog u točki 2. izreke prvostupanjskog rješenja, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 za prekršaj pod točkom 1., dok je za prekršaj pod točkom 2. izreke oslobođen od kazne.

2. Istim rješenjem o prekršaju okrivljenik je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

3. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenik je po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, navodeći u bitnome da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva, u rješenju nema uopće razloga, odnosno ti su razlozi potpuno nejasni i proturječni. Žalitelj dalje ističe da nije počinio prekršaje za koje se neosnovano osuđuje po sudu prvog stupnja te da ne može odgovarati za rad svog djelatnika Šime Petričevića, budući se ustvari istom imputira da nije izdao račun. U postupku nisu na kontradiktaran način ispitani svjedoci Z.M. i D.K. te ne postoji zakonska mogućnost da svjedok šalje izjavu pisanim putem niti je to predviđeno Prekršajnim zakonom. Dakle, takve izjave tijelo koje je donijelo odluku nije moglo uzeti u obzir. Žalitelj ističe i da Zdenka Mikša ne može biti istovremeno i svjedok i ovlašteni tužitelj.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) i u okviru žalbenih navoda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u nastavku teksta: Sud) utvrdio je da je pobijanim rješenjem o prekršaju počinjenja bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, na koju povredu ovaj Sud pazi i po službenoj dužnosti.

7. Člankom 195. stavkom 1. točke 10. Prekršajnog zakona propisano je da bitna povreda odredaba prekršajnog postupka postoji ako se presuda temelji na dokazu iz članka 90. ovog Zakona. Člankom 90. stavkom 1. citiranog Zakona propisano je da se sudske odluke ne mogu utemeljiti na dokazima koji su pribavljeni na nezakoniti način (nezakoniti dokazi), a člankom 90. stavkom 2. točkom 2. Prekršajnog zakona da su nezakoniti dokazi oni dokazi koji su pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni ovim Zakonom te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo.

8. Kao što je razvidno iz obrazloženja pobijanog rješenja o prekršaju, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak svoju odluku o krivnji temelji, između ostalih dokaza, na pisanim izjavama inspektora Z.M. i D.K., o bitnim činjenicama u svezi prekršaja, koji su u tom trenutku imali svojstvo svjedoka, koje pisane izjave su poslali u spis, nakon što su pozvani na glavnu raspravu 23. listopada 2020., te su iste pročitane na ovoj glavnoj raspravi i priložene u dokazni postupak te čine njegov dio. Međutim, takve pisane izjave svjedoka imaju značenje neformalnih obavijesti i ne mogu ni na koji način biti unesene u dokazni materijal. 9. Treba istaknuti da u skladu s člankom 158. stavkom 7. Prekršajnog zakona, ovlaštena osoba tijela državne uprave kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, može osobu ispitati u svojstvu svjedoka, sukladno odredbama ovoga Zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku, a člankom 158. stavkom 8. citiranog Zakona propisano je da se zapisnici o ispitivanju, između ostalog, svjedoka iz stavka 7. ovog članka mogu koristiti kao dokaz u prekršajnom postupka.

10. Dokaz iskazom svjedoka nije izričito reguliran odredbama Prekršajnog zakona, već je u odredbi članka 173. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano da se u prekršajnom postupku primjenjuju smisleno odredbe koje su propisane u Zakonu o kaznenom postupku (»Narodne novine«, br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.), za ispitivanje svjedoka, osim ako Prekršajnim zakonom nije što drugačije određeno i to u slučaju stegovnog kažnjavanja sudionika postupka (članak 166. stavka 2. Prekršajnog zakona), izvanraspravnog ispitivanja (članak 167. stavak 7. Prekršajnog zakona) te odgode i prekida glavne rasprave (članak 168. stavak 2. Prekršajnog zakona). Radi se o personalnom dokazu čije je izvođenje strogo formalno regulirano zakonskim odredbama i čija je povreda propisana kao nezakonitost i neuporabljivost dokaza u postupku. Stoga se u prekršajnim postupcima supsidijarno primjenjuju odredbe članka 283. do 300. Zakona o kaznenom postupku prilikom izvođenja dokazne radnje ispitivanja svjedoka, dok su u članku 300. Zakona o kaznenom postupku izričito propisane situacije kada se iskaz svjedoka smatra nezakonitim dokazom.

11. Odredbom članka 300. stavka 1. točke 5. Zakona o kaznenom postupku propisano je da se iskaz svjedoka, osim u slučajevima posebno propisanim ovim Zakonom, ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako upozorenja iz članka 288. stavka 3. ovog Zakona nisu ubilježene u zapisnik, a kojom odredbom je propisano: „3) Nakon toga svjedok će se upozoriti da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo. Svjedok će se upozoriti i da nije dužan odgovarati na pitanja predviđena u članku 286. stavku 1. ovoga Zakona i to će se upozorenje unijeti u zapisnik.“

12. Kako u konkretnom slučaju svjedoci nisu upozoreni na način propisan odredbama Zakona o kaznenom postupku koje se supsidijarno primjenjuju u prekršajnom postupku odnosno propisana upozorenja nisu ubilježena u zapisnik, već su se očitovali pisanim putem, to predmetne pisane izjave koje sadrži iskaz svjedoka glede nadzora koji je obavljen 27. studenog 2018. (s obzirom na način pribavljanja) čine nezakonitim dokazom pa se na takvom dokazu, u smislu odredbe članka 90. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, odluka ne smije temeljiti.

13. Stoga je na temelju članka 121. stavka 1. Prekršajnog zakona, pisane izjave svjedoka, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak trebalo je izdvojiti iz spisa predmeta, a što nije učinilo, već je donijelo meritornu odluku, temeljeći istu i na ovim dokazima i na taj način utvrđuje činjenično stanje.

14. Slijedom svega navedenog, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak počinilo je bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, na koju povredu ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, a obzirom na utvrđenu bitnu povredu postupka, pobijano rješenje se ne može ispitati glede drugih žalbenih osnova koje proizlaze iz sadržaja žalbe.

15. Stoga je, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u točki II izreke ovog drugostupanjskog rješenja, time da će prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u ponovnom postupku, glede prekršaja činjenično i pravno opisanog u točki 1. izreke pobijanog rješenja o prekršaju, otkloniti istaknutu bitnu povredu te izvesti sve potrebne (i zakonite dokaze) u cilju utvrđivanja odlučnih činjenica koje se odnose na ta djelo, nakon čega će detaljnom analizom i ocjenom svakog zakonitog dokaza ponaosob i u međusobnoj vezi, donijeti novu i u svemu valjano obrazloženu odluku.

16. Ispitujući dalje prvostupanjsko rješenje o prekršaju po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, glede prekršaja činjenično i pravno opisanog u točki 2., ovaj Sud je utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak povrijedilo odredbe prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika jer djelo za koja se okrivljenik optužuje nema bitna obilježja, odnosno djelo za koja se protiv okrivljenika vodi prekršajni postupak iz točke 2. izreke pobijanog rješenja o prekršaju, na način kako je to činjenično opisano, nije prekršaj

17. Okrivljeniku se stavlja na teret prekršaj iz članka 35. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, počinjenog na način što kao obveznik provođenja postupka fiskalizacije u prometu gotovinom 27. studenog 2018. ne bi osiguravao izdavanje brojeva računa na način propisan odredbama članka 11. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom. Takav činjenični opis djela koji je okrivljeniku stavljen na teret i za koji je proglašen krivi, zakonski je opis djela prekršaja iz članka 35. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom te stoga, optužni akt ne sadržava odlučne činjenice i ne predstavlja time prekršaj iz citirane zakonske odredbe.

18. Prema odredbi članka 160. stavka 2. Prekršajnog zakona optužni prijedlog sadrži, između ostalog, činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja, pa, stoga, nije dostatan zakonski opis djela prekršaja.

19. Odredbom članka 11. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, koja se sankcionirana odredbom članka 35. stavka 1. točke 2. i stavka 2. istog Zakona, a koji prekršaj je okrivljeniku optužbom stavljen na teret, propisano je:

„(1) Broj računa, koji je prema odredbama posebnih propisa sastavni dio računa, obveznici fiskalizacije iz članka 3. ovoga Zakona, kod provedbe postupka fiskalizacije iskazuju u polju broj računa u tri dijela:

1. numerički broj računa,

2. oznaka poslovnog prostora i

3. broj naplatnog uređaja.

(2) Numerički broj računa iz stavka 1. točke 1. ovoga članka mora slijediti neprekinuti numerički redoslijed, bez praznina, po svakom poslovnom prostoru ili po naplatnom uređaju u poslovnom prostoru. Pravila slijednosti numeričkih brojeva računa, popis poslovnih prostora te dodijeljene oznake poslovnih prostora obveznik fiskalizacije propisuje internim aktom, koji predočuje za potrebe poreznog nadzora.

(3) Neprekinuti numerički redoslijed svake kalendarske godine kreće od broja 1 do broja n, po svakom poslovnom prostoru, odnosno po naplatnom uređaju u poslovnom prostoru.“

20. Nadalje, člankom 35. stavkom 2. u svezi stavka 1. točkom 2. propisano je da će se za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom od 5.000,00 do 300.000,00 kuna kaznit fizička osoba obrtnik ili fizička osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, obveznik fiskalizacije iz članka 3. ovog Zakona, dakle, ako ne osigura izdavanje brojeva računa na način propisan odredbama ovoga Zakona.

21. Ovdje treba napomenuti da je iz Zapisnik o obavljenom nadzoru provođenja postupka fiskalizacije, evidentiranja prometa i izdavanja računa, od 5. prosinca 2018. KLASA: 471-02/18-01/1018, URBROJ: 513-07-22-18-03 razvidno što je po ovlaštenim službenicima uočeno u postupku provedbe nadzora uvidom u dostavu podataka u sustavu fiskalizacije – u CISPU-u, u aplikaciju stanje blagajne na dan 27. studenog 2018., te u čemu je bilo nepropisno postupanje okrivljenika, međutim, takva radnja izvršenja prekršaja ne proizlazi iz optužnog akta tužitelja niti iz točke 2. izreke prvostupanjskog rješenja o prekršaja.

22. Dakle, kako je okrivljenik proglašen krivim za djelo koje po činjeničnom opisu iz točke 2. izreke osporavanog rješenja nije prekršaj, time je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak povrijedilo materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

23. Treba napomenuti da obzirom da je protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju podnesena samo žalba u korist okrivljenika, a poštujući načelo zabrane preinačenja na gore, tužitelj više ne može promijeniti činjenični opis optužbe dodavanjem potrebnih konstitutivnih elemenata prekršaja.

24. Stoga je ovaj Sud, po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu odluku, te u skladu s odredbom članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljenika oslobodio optužbe, kako je to navedeno u točki I izreke ove drugostupanjske presude pa je žalba okrivljenika bespredmetna u ovom dijelu.

25. Zbog izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 6. listopada 2022.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Odluka se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Zagreb, Vijeću za prekršaj, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.