REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-113/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od ovog suda Jadranke Biga Milutin kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Ljudevita Zoričića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Monike Bačelić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D.V., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12. i 56/15., dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 20. prosinca 2021. broj: 79 K-125/2021-17, u sjednici vijeća održanoj dana 06. listopada 2022.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. D.V. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. D.V., zbog kaznenog djela neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, kažnjivo po čl. 190. st. 2. KZ/11, pa je na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a uz primjenu čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku je uračunato vrijeme uhićenja od 28. veljače 2015. do 01. ožujka 2015.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17 i 126/19.- dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka u vidu paušala u iznosu od 1.000,00 kuna.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik D.V., po braniteljici G.V. odvjetnici u O., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, podredno žalba optuženika prihvati i presudom preinači prvostupanjska presuda na način da se optuženik oslobodi od optužbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Žaleći se zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 3. ZKP/08 optuženik u žalbi navodi jer da nisu navedeni razlozi u odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni da su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a o odlučnim činjenicama da postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza, te da je prvostupanjski sud postupio suprotno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, jer da nije sukladno navedenoj zakonskoj odredbi savjesno ocijenio sve izvedene dokaze, pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, što je utjecalo na prvostupanjsku presudu.

6.1. Žalitelj navedene bitne povrede obrazlaže time što je optuženik u potpunosti negirao počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret zbog čega da je nejasno utvrđenje prvostupanjskog suda da iz međusobnih komunikacija optuženika s D.B. i samih navoda obrane optuženika proizlazi da je on posredovao u prodaji opojne droge, što da ne proizlazi, smatra žalitelj, niti z njihove komunikacije a pogotovo ne iz obrane optuženika. Dalje se navodi da je i potpuno paušalan zaključak prvostupanjskog suda o tome da se nazivi "trica, kiki" odnose na opojnu drogu te da je i neargumentiran zaključak suda da se radi baš o drogi amfetamin. Prvostupanjski sud, navodi se dalje u žalbi, taj zaključak neutemeljeno izvodi iz činjenice da je od D.B. oduzeta opojna droga za koju je vještačenjem utvrđeno da je amfetamin, međutim prvostupanjski sud da pri tome zanemaruje da nikada presudom nije utvrđeno da je D.B. prodavao opojnu drogu jer je postupak protiv njega obustavljen (zbog smrti), pa na tome prvostupanjski sud ne može temeljiti svoj zaključak o tome da je opt. D.V. posredovao u prodaji opojne droge i da je to baš ta droga, jer da niti od opt. D.V., a niti od osoba za koje je navodno posredovao ništa nije oduzeto, niti vještačeno. Zbog toga, smatra žalitelj, nejasan je zaključak i obrazloženje prvostupanjskog suda da je optuženik posredovao u prodaji opojne droge amfetamina, budući to nije ničim utvrđeno a niti je prvostupanjski sud za to dao valjano obrazloženje, već se poziva na vještačenje iz drugog postupka koji nije završio sa osuđujućom presudom, a da se čak iz toga ne može i nesporno izvući zaključak da se radilo baš o amfetaminu jer od sada pok. D.B. oduzeto osim amfetamina i marihuana. Osim toga da prvostupanjski sud suprotno obvezi iz čl. 450. st. 2. ZKP/08 nije savjesno ocijenio svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima i na temelju takve ocjene izveo zaključak je li neka činjenica dokazana, što je u konkretnom slučaju utjecalo na, smatra žalitelj, zakonitost prvostupanjske presude.

6.2. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjska presuda je jasna, razumljiva i određena, njezina izreka i obrazloženje u skladu su sa činjeničnim stanjem utvrđenim u postupku, a sadrži valjano obrazloženje o svim odlučnim činjenicama, koje su utvrđene na temelju izvedenih dokaza, koje je prvostupanjski sud savjesno ocijenio, pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, dok se izloženim žalbenim prigovorom, zapravo, pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu slijedi obrazloženje u osvrtu na tu žalbenu osnovu.

7. Nije osnovana žalba optuženika ni zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Protivno žalbenim navodima, koji se u suštini svode na preocjenjivanje zaključaka prvostupanjskog suda na temelju subjektivnog viđenja stanja stvari, prvostupanjski sud je savjesnom i kritičnom ocjenom obrane optuženika i provedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te izveo ispravan zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim.

7.2. Nije prihvatljiva tvrdnja žalitelja da samim time što je kazneni postupak protiv sada pok. D.B. obustavljen nakon njegove smrti i da stoga nikada presudom i nije utvrđeno da je on (sada pok. D.B.) prodavao opojnu drogu, prvostupanjski sud nije mogao utvrđivati i utvrditi da je opt. D.V. posredovao u prodaji opojne droge između sada pok. D.B. kao prodavatelja i konzumenata droge, tim više jer da niti od opt. D.V. a niti od osoba za koje je navodno posredovao u kupovini opojne droge od sada pok. D.B. ništa nije oduzeto od droga.

7.3. Naime, samo obustavljanje kaznenog postupka protiv sada pok. D.B. nakon njegove smrti nije zapreka utvrđivanju kaznene odgovornosti ostalih optuženika (njih četrnaest) obuhvaćenih optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj:

K-DO-181/2015-101 od 14. svibnja 2015. podignute pred Općinskim sudom u Osijeku, među njima i u toj optužnici desetooptuženog D.V., te je prvostupanjski sud krivnju opt. D.V. za kazneno djelo za koje se tereti navedenom optužnicom utvrđivao na temelju raspoloživih dokaza navedenih u točki 4. obrazloženja pobijane presude i, analizom svakog dokaza zasebno i u svezi s ostalim dokazima, našao dokazanim da je opt. D.V. počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim na način opisan u izreci pobijane presude.

7.4. Niti to što nije utvrđen identitet osoba koje su kupovale opojnu drogu od sada pok. D.B. posredstvom optuženika D.V., nije zapreka utvrđivanju njegove krivnje za terećeno kazneno djelo, jer je za obilježje terećenog kaznenog djela za koje je proglašen krivim bitno da je posredovao u prodaji, odnosno kupnji droge, a temeljem izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da se je to u razdoblju od 14. studenog 2014. do 23. veljače 2015. dogodilo u najmanje četiri navrata. Ni to što od žalitelja nije oduzeta droga ili nešto drugo to bi ga povezivalo s prodajom droge ne znači da on samim time nije počinio terećeno kazneno djelo. Naime, opt. D.V. se ne tereti niti da je posjedovao opojnu drogu radi prodaje, niti da ju je proizvodio, prodavao i sl. pa da bi se očekivano kod njega mogla pronaći opojna droga, već se on tereti i proglašen je krivim zbog posredovanja u kupnji i prodaji opojne droge, spajanjem prodavatelja sada pok. D.B. sa kupcima, konzumentima droge. Dakle, nije bilo niti za očekivati da će se kod opt. D.V. naći bilo droga bilo predmeti povezani sa nezakonitom prodajom droge (npr. vaga za precizno mjerenje i sl.).

7.5. Prvostupanjski sud je temeljem izvedenih dokaza, poglavito iz razgovora i sms poruka snimljenih u komunikaciji između sada pok. D.B. i opt. D.V. temeljem provođenja mjera iz čl. 332. st. 1. toč. 1. ZKP/08, dakle detaljnom analizom međusobne komunikacije opt. D.V. i sada pok. D.B. kroz utuženo razdoblje utvrdio da je posredovanja u kupnji odnosno prodaji droge između sada pok. D.B. i konzumenata droge bilo u najmanje četiri navrata.

7.6. Isto tako analizom ostvarene komunikacije između njih dvojice, sada pok. D.B. i opt. D.V. prvostupanjski sud je, unatoč tomu što su komunicirali u šiframa, valjano utvrdio da se radilo o drogi tima amfetamin u količinama od tri do petnaest komada po pojedinoj kupnji, odnosno prodaji.

7.7. Nije prihvatljiva tvrdnja žalitelja da time što predmet posredovanja (droga) "nikada od nikoga nije oduzeto", se i ne može zaključiti da je predmet posredovanja bila ikakva opojna droga, a napose da bi to baš bio amfetamin.

7.8. Kao što je naprijed već kazano, prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, a poglavito analizom međusobnih razgovora opt. D.V. i sada pok. D.B. i sms poruka koje su razmjenjivali kroz inkriminirano razdoblje snimljenih kroz nadzor njihovih telefonskih razgovora temeljem čl. 332. st. 1. toč. 1. ZKP/08, unatoč tomu što su se u međusobnoj komunikaciji služili šiframa, opravdano zaključio i za to iznio valjane razloge, da su optuženik i sada pok. D.B. komunicirali vezano za prodaju droge konzumentima, gdje se sada pok. D.B. pojavljuje kao osoba koja je prodavala tu drogu, a optuženik kao posrednik u prodaji te droge između sada pok. D.B. i krajnjih konzumenata. Kroz tu komunikaciju tijekom inkriminiranog razdoblja između sada pok. D.B. i optuženika, analizom iste, prvostupanjski sud je dakle zaključio da je posredovanje prodaji droge bilo u najmanje četiri navrata, da se radilo upravo o drogi amfetamin i, u količinama od tri do petnaest komada te droge.

7.9. Prvostupanjski sud je obranu optuženika da mu nije bilo poznato da bi sada pok. D.B. prodavao opojnu drogu opravdano ocijenio neuvjerljivom, neživotnom i nelogičnom, obrazlažući taj svoj zaključak time da je optuženik u svojoj obrani naveo da je drogu konzumirao više godina, najmanje četiri godine, da sada pok. D.B. poznaju iz osnovne škole i da su iz istog mjesta, da su se znali čuti telefonom ili otići na kavu, optuženik je sad pok. D.B. oslovljavao sa "školski", da su samo u razdoblju od 27. studenog do 07. prosinca 2014. kontaktirali 26 puta, da je optuženik u obrani u prethodnom kaznenom postupku tvrdio da nikada ništa nije kupovao od sada pok. D.B., a kasnije tijekom rasprave tvrdio da je sa njime komunicirao jer je od njega kupovao skupocjena pića, što je prvostupanjski sud opravdano također ocijenio potpuno neuvjerljivim, da je sada pok. D.B., konzument i prodavatelj opojnih droga, prodavao skupocjena pića isključivo optuženiku, i to ponekad u količinama i do dvadeset boca, pogotovo kada se ima u vidu da je optuženik u inkriminirano vrijeme bio nezaposlena osoba i konzument opojnih droga, što proizlazi iz njegove obrane. Također je prvostupanjski sud opravdano kao posebno neuvjerljiv ocijenio način na koji bi optuženik od sada pok. D.B. navodno kupovao skupocjena alkoholna pića, nazivajući telefonom sada pok. D.B. i govoreći da mu treba piće, ne govoreći mu koje vrste, pa bi se našli u nekom lokalu, pa ako je sada pok. D.B. imao pića u autu, što da je bilo uobičajeno, optuženik bi kupio, a ako nema samo bi popili kavu. Nadalje, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da se nije radilo o prodaji odnosno kupnji skupocjenog pića, budući iz snimljenih razgovora niti optuženik, a niti sada pok. D.B. niti u jednom trenutku ne razgovaraju o kupnji pića, a logično i životno bi bilo, da se doista radilo o piću kako tvrdi optuženik u svojoj obrani, da se onda to u njihovom razgovoru spominje, jer nema posebnog razloga skrivati se prodaja pića i razgovarati u šiframa kao što su njih dvojica činili.

7.10. Vezano za prigovor žalitelja da prvostupanjski sud ne prihvaća obranu optuženika u kojoj poriče da je posredovao u prodaji odnosno kupnji droge između sada pok. D.B. i krajnjih konzumenata, a suprotno tome tvrdi (u toč. 12. obrazloženja) da to proizlazi, da je neovlašteno posredovao u pretprodaji droge, iz komunikacije između optuženika i sada pok. D.B. te navoda obrane optuženika, pa da prvostupanjski sud time ulazi u kontradikciju, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda u tome nema kontradiktornosti, budući prvostupanjski sud prihvaća obranu optuženika glede njegovog dugogodišnjeg poznanstva sa sada pok. D.B., još iz osnovnoškolskih dana i da su kroz inkriminirano razdoblje komunicirali, ali ne prihvaća optuženikovo obrazloženje za tu komunikaciju, da su komunicirali vezano za skupocjena pića koja bi on navodno kupovao od sada pok. D.B.

8. Kako u smislu čl. 478. ZKP/08 žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, to je ovaj drugostupanjski sud razmotrio po prvostupanjskom sudu izrečenu kaznu zatvora optuženiku za kazneno djelo za koje je proglašen krivim iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 u trajanju od jedne godine, i izricanje uvjetne osude uz primjenu čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku na način da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, te je zaključio da je izrečena kazna uz primjenu uvjetne osude primjerena utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima na strani optuženika, kojom će se, i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana u čl. 41. KZ/11, dakle izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženika ali i sve druge da ne čine kaznena djela.

9. Slijedom iznijetog i budući da ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 482. ZKP/08.

U Šibeniku, 06. listopada 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Jadranka Biga Milutin, v.r.