Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 12 Gž-670/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Nade Krnjak kao predsjednice vijeća, Dubravke Bosilj kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Dijane Hofer, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz O., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica M. A., odvjetnica u V., protiv tuženika A. b. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Odvjetničkom uredu H. M. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti, stjecanja bez osnove i isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-155/2020-13 od 31. ožujka 2022. i rješenja istog suda poslovni broj P-155/2020-14 od 31. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 6. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika usvaja se i ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-155/2020-13 od 31. ožujka 2022. i rješenje istog suda poslovni broj P-155/2020-14 od 31. ožujka 2022 i predmet se vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke utvrđena je ništetnim odredba Ugovora o kreditu br. 5140030245-60010459225/2006 zaključenog 2. svibnja 2006. između parničnih stranaka, potvrđenog po javnom bilježniku D. D. iz O. pod br. OV-6432/06 dana 5. svibnja 2006. u čl. 9. kojim je ugovorena naknada u slučaju prijevremene otplate kredita prema Tarifi Banke na preostali iznos kredita sukladno poslovnoj politici Banke, toč. II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 6.500,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. studenog 2019. do isplate, toč. III. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 3.881,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka 2022. kao dana presuđenja pa do isplate. Pobijanim rješenjem naloženo je tuženiku tužiteljici nadoknaditi daljnji parnični trošak u iznosu od 468,75 kn (trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku na ročištu za objavu presude).

2. Navedenu presudu i rješenje žalbom pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – odluka US RH, 123/08 – ispr.57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – odluka US RH, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se žalba usvoji, pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti, a tuženiku dosudi trošak postupka ili podredno da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim odredbe čl. 9. Ugovora o kreditu br. br. 5140030245-60010459225/2006 zaključenog 2.svibnja 2006. između parničnih stranaka kojim je ugovorena naknada u slučaju prijevremene otplate kredita time da ista nije ugovorena niti u nominalnom iznosu niti u postotku, dakle niti je određena a niti odrediva sukladno čl. 269. i 270. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje ZOO) u svezi s čl. 322. istog Zakona, uz tvrdnju da tuženik nije prijevremenom otplatom kredita pretrpio nikakvu štetu pa je sporna odredba protivna i čl. 1024. ZOO–a, slijedom navedenog i zahtjev za isplatu utuženog iznosa koji je tuženik stekao kao nepošteni stjecatelj.

6. Prvostupanjski sud po provedenom dokaznom postupku tijekom kojeg je izvršio uvid u priloženu dokumentaciju i to Ugovor o kreditu br. 5140030245- 60010459225/2006 zaključen između parničnih stranaka 2. svibnja 2006., obavijest o prijevremenom zatvaranju kredita, obavijest o otplaćenom kreditu, simulaciju EUR otplatnog plana, izvadak iz Odluke o visini aktivnih kamatnih stopa u poslovanju s građanstvom, utvrđuje da tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je platila nešto što nije bila dužna, dakle na institutu stjecanja bez osnova sukladno čl. 1111. st. 1. ZOO-a. Obzirom na vrijeme nastanka ugovornog odnosa između stranaka sud primjenjuje odredbu čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) koja određuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značaju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, i st. 2 iste zakonske odredbe prema kojoj se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca i potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Zakon o obveznim odnosima u čl. 1024. propisuje da korisnik kredita može raskinuti ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit, kao i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio, time da prema st. 4. ove odredbe u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti. Kako tuženik nije priložio niti jedan dokaz na okolnost troškova nastalih zbog prijevremene otplate kredita a time niti njihovu visinu, a sam Ugovor ne sadrži jasne informacije o načinu određivanje naknade, zaključak je suda da je tuženik proizvoljno odredio visinu naknade o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao da mu je zbog prijevremene otplate nastala šteta upravo u iznosu od 6.500,00 kn (883,20 €) te spornu odredbu Ugovora o kreditu utvrđuje ništetnom i slijedom navedenog utvrđuje da je tuženik nepošteni stjecatelj sukladno čl.1115. ZOO-a te mu nalaže isplatu utuženog iznosa.

7. Pobijajući prvostupanjsku odluku tuženik ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava i to odredbe čl. 269., 270. i 1024. ZOO-a tvrdnjom da se sud samo paušalno poziva na ove zakonske odredbe bez obrazloženja zašto i kako ih je primijenio pa ostaje nejasno da li se tužbeni zahtjev usvaja zbog toga što naknada za prijevremenu otplatu nije određena niti odrediva ili stoga što tuženik nije pretrpio nikakvu štetu. Ističe i nepravilnu primjenu čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a jer nije proveo test nepoštenosti obzirom je bez ikakvog obrazloženja odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem djelatnice tuženika na okolnost pojašnjenja prava i obveza vezanih za spornu odredbu, čime je povrijedio i načelo jednakosti oružja obzirom da obje stranke moraju imati razumnu mogućnost izložiti svoje argumente pod jednakim uvjetima, ničim nije obrazloženo u čemu se sastoji značajna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka. Tvrdi da pobijana presuda ne sadrži niti obrazloženje zbog čega je tuženiku naloženo isplatiti upravo iznos od 6.500,00 kn, s obzirom da je iz u spisu priložene obavijest o prijevremenom zatvaranju od 15. prosinca 2019. navedeno da ista važi samo za uplatu na dan 15. prosinca 2019. i u istom je navedena naknada za prijevremenu otplatu od 883,20 €, dok je razvidno da je tužiteljica cjelokupni iznos kredita otplatila 27. studenog 2019.

8. Osporena odredba čl. 9 Ugovora o kreditu zaključenog između parničnih stranaka od 2. svibnja 2006. glasi: "Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu djelomičnu i konačnu otplatu kredita ukoliko o toj namjeri obavijesti banku najmanje 30 dana unaprijed. U tom slučaju korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi banke na preostali iznos kredita sukladno poslovnoj politici banke." Tužena već u odgovoru tužbu ističe da prijevremenom otplatom kredita ona trpi stvarnu štetu u vidu administrativnih troškova obrade dokumentacije, troškova osoblja, da prilikom određivanja naknade za prijevremenu otplatu uzima u obzir činjenicu da sredstva kojima kreditira potrošača – krajnjeg korisnika, pozajmljuje od svoje matične banke te za ta pozajmljena sredstva plaća ugovorenu kamatu, time da ona nema mogućnosti prijevremene otplate kredita koje je podigla kod matične banke već je dužna plaćati ugovorenu redovnu kamatu do kraja ugovornog razdoblja. Na okolnost da se doista radi o stvarnoj šteti, a ne o šteti koja bi se očitovala u iznosu kamata za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada je potrošač po ugovoru kredit trebao vratiti tužena je predložila saslušanje djelatnice banke R. M. na okolnost ugovaranja i pojašnjenja prava i obveze vezane za spornu ugovornu odredbu. Ovaj dokazni prijedlog sud je odbio na ročištu 21. veljače 2022. time da odbijanje ovog dokaznog prijedloga niti na ročištu, a niti pobijanom presudom uopće ne obrazlaže.

9. Prema zauzetom stavu sa sastanka predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenoga 2020. posl. br. Su IV - 308/2020, na pitanje da li je ništetna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača donijet je zaključak da "Ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo".

Nadalje prema zauzetom stavu Ustavnog suda RH kao npr. u odlukama br: U- III/4372/2021, U-III/5458/2021 obje od 30. lipnja 2022., proizlazi da "banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora ispita njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora, pri čemu je moguće da potrošač s jedne strane tvrdi da nije bio obaviješten o parametrima temeljem kojih se obračunava naknada za prijevremenu otplatu kredita (u ovom konkretnom slučaju), dok s druge strane zaposlenik banke tvrdi da je takve i pritom odgovarajuće obavijesti usmeno dao, te zaključuje da u pojedinačnom potrošačkom sporu, nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanjem zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora, a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora jer bi takvim tumačenjem nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja nikad nije bila utvrđena niti ju je banka mogla dokazivati, što je protivno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu". S obzirom da je sud prvog stupnja odbio bez ikakvog obrazloženja dokazni prijedlog tuženika o saslušanju djelatnice banke koja je radila na sklapanju konkretnog ugovora o kreditu, a sve na okolnost ugovaranja i pojašnjenja prava i obveza vezano za spornu ugovornu odredbu čl. 9., a istovremeno u obrazloženju tvrdi da tuženik nije priložio niti jedan dokaz o visini troškova nastalih u postupku zahtjeva za prijevremenu otplatu kredita čime nije dokazao ni visinu tih troškova koje je eventualno imao, niti je obrazložio zahtjev tužiteljice za isplatom upravo iznosa od 883,20 € u protuvrijednosti kuna iako iz priložene obavijesti od 16. studenog 2019. proizlazi da je taj obračun važeći na dan 15. prosinca 2019. dok je tužiteljica u potpunosti otplatila iznos kredita 28. studenog 2019., niti je jasno da li tužbeni zahtjev tužiteljice usvaja zbog toga što je utvrdio odredbu čl. 9. ništetnom ili stoga što tužena nije pretrpjela nikakvu štetu, a sve prednje isključivo i samo temeljem uvida u tekst čl. 9. Ugovora o kreditu, ne obrazlažući niti ostalu dokumentaciju priloženu po tuženiku, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6 i 11. ZPP-a na koje u žalbi ukazuje tužena, valjalo je žalbu tužene usvojiti, prvostupanjsku odluku ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje temeljem čl. 369. st. 1. ZPP-a.

9.1. U nastavku ovog postupka sud je dužan provesti po strankama predložene dokaze te se jasno odrediti da li tužena nije pretrpjela nikakvu štetu prijevremenom otplatom cjelokupnog iznosa kredita po tužiteljici ili tužena nije dokazala visinu štete koju tvrdi da je naplatila od tužiteljice sukladno odredbi čl. 1024. st. 3. ZOO-a ili se i zbog čega radi o ništetnoj odredbi pa tužena temeljem iste nema pravo potraživati od tužiteljice naknadu štete zbog prijevremene otplate kredita i svoja utvrđenja obrazložiti razložnim i neproturječnim razlozima. Odlukom o glavnoj stvari sud će ponovno odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka.

U Varaždinu 6. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Nada Krnjak v.r.