Poslovni broj: 9 P-1263/2020-23

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

StjepanaRadića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu ovog suda Martini Miočević Šušnjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. A. P., P., OIB: …,2. J. S., V., OIB: …,3. J. E., Š., OIB: …,4. T. H., Z., OIB: …,5. E. H., Z., OIB: …,6. J. H., P., OIB: …, 7. A. H., P., OIB: …, svi zastupani po pun. mr.sc N. M. i S. M., odvj. u Z. O.U. mr.sc. N. M. i S. M. u Š. protiv tuženika: L. H., Š., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe,nakon javno održane glavne rasprave dana 31.kolovoza 2022.u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, a objavljene dana 5.listopada 2022.godine,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici fizički točno određenog dijela čest. zem. 2803/5 K.O. P. površine 7000 m2 a koji je označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I- J-K-L-M-N-O- P-R-S-T-U-V-A na geodetskom situacijskom nacrtu geodeta L. G. od 09. srpnja 2020. godine koji čini sastavni dio ove presude i to tužitelj ad 1. A. P. za 12/20 dijela, tužiteljica ad 2. J. S. i tužiteljica ad 3. J. E. svaka za po 2/20 dijela te tužiteljica ad 4. T. H., tužiteljica ad 5. E. H., tužitelj ad 6. J. H. i tužitelj ad 7. A. H., svatko za po 1/20 dijela.

i

r i j e š i o  j e

Prihvaća se kao osnovan prijedlog za određivanjem privremene mjere koji glasi:

I Određuje se privremena mjera osiguranja nenovčane tražbine tužitelja ad 1.do ad 7. zabranom tuženici otuđenja ili opterećenja nekretnine katastarske oznake čest. zem. 2803/5 pašnjak, upisana u Z.U. 4051 K.O. P. do pravomoćnog okončanja ovog spora i to pod prijetnjom izricanja novčane kazne u iznosu od 5.000,00 kn. II Nalaže se Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Š. zabilježba ove zabrane u zemljišno knjizi koja se vodi za K.O. P. u odnosu na nekretninu čest. zem. 2803/5 K.O. Primošten.

III. Dužna je tuženica nadoknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 14.050,00 kn, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji A. P. i drugi (dalje: tužitelji) su dana 13.srpnja

2020.godine podnijeli tužbu protiv tuženice L. H. (dalje: tuženice) radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini oznake čest.zem. 2803/5 Z.U. 4051 K.O.P. i to postavljajući glavni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava suvlasništva u odgovarajućim suvlasničkim udjelima te alternativni tužbeni zahtjev na utvrđenje prava suvlasništva na točno određenom fizičkom dijelu nekretninečest.zem.2803/5 K.O.P. koji je označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O- P-R-S-T-U-V-A na geodetskom situacijskom nacrtu geodeta L. G. od 09. srpnja 2020. godine koji čini sastavni dio ove presude i to tužitelj ad 1. A. P. za 12/20 dijela, tužiteljica ad 2. J. S. i tužiteljica ad 3. J. E. svaka za po 2/20 dijela te tužiteljica ad 4. T. H., tužiteljica ad 5. E. H., tužitelj ad 6. J. H. i tužitelj ad 7. A. H., svatko za po 1/20 dijela.

2. Na pripremnom ročištu održanom dana 22.rujna 2020.godine tužitelji su putem svoje punomoćnice uredili tužbu na način da se kao glavni zahtjev postavlja alternativni.

3. Uz tužbu tužitelji su podnijeli i prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja novčane tražbine tužitelja zabranom tuženici otuđenja ili opterećenja predmetne nekretnine.

4.Tužitelji u tužbi navode kako je čest. zem. 2803/5 K.O.P. izvorno bila u vlasništvu prednika tužitelja i tuženika P. G. pok. J., koji je preminuo 1913. godine te su ga naslijedili sinovi J. i J. G.. J. G. je djed tužitelja ad 1. do ad 3. te pradjed tužitelja ad 4. do ad 7., dok je J. G. djed tužene. J. G. je poginuo u I svj. ratu te ostavinski postupak iza njegove smrti nije vođen, a njegov jedini zakonski nasljednik je bila kći B. P. žena J. P. pok. A.. B. i J. P. su imali 5-ero djece i to sina A. i kćeri J. i J. - tužiteljice ad 1. do ad 3., potom kći M. H., čiji nasljednici su kćeri T. i E., - tužiteljice ad 4. i 5. i kći L. H. čiji nasljednici su sinovi – tužitelji ad 6. i 7.. S druge strane, J. G. naslijedili su sinovi J. te kćeri S. S., S. M., M. i E.. U zemljišnoj knjizi je kao vlasnica za cijelo čest. zem. 2805/3 upisana tužena L. H., kći S. M. ( unuka J. G.).

4.1.Čest. zem. 2803/5 je ukupne površine 10.314 m2 i ista je fizički podijeljena između prednika stranaka prije više od pola stoljeća i to između G. J. i B. P. i to na način da je gornji dio iste na kojem je bio vinograd u površini od cca 3300 m2 m2 pripao u vlasništvo J. G., a donji, neplodni dio s 2 stabla masline u površini od 7000 m2 je pripao u vlasništvo B. P.. Djelbenici su na međi sagradili kameni suhozid visine cca 0,50 m koji se proteže čitavom širinom parcele i na geodetskom situacijskom nacrtu označen je slovima A-B-C-D a koji suhozid jasno ukazuje na odavno provedenu fizičku diobu.

4.2.Međutim, prilikom revizije posjeda 1954. godine došlo je do pogrešnog utvrđenja posjedovnog upisa na način da su kao suposjednice dijela čest. zem. u površini od 7736 m2 u posjedovnom listu broj 68 K.O. P. bile upisane prednice tužene M. S. i S. S. dok je prednik tužitelja (otac tužitelja ad 1. do ad 3. a djed tužitelja ad 4. do ad 7. P. J. pok. A.) bio upisan kao posjednik čest. zem. 2803/5 u površini od 2578 m2 u posjedovnom listu broj 217 a što je pogrešno jer je stvarno stanje upravo bilo obrnuto na način da je J. P. pripadao predmetni dio u površini od 7000 m2 a M. S. i S. S. dio u površini od cca 3300 m2. Temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti B. P. i J. P. pok. A. u posjedovnom listu broj 217. K.O. P. su kao suposjednici upisani tužitelji ad 1. do ad 3. te M. H. i L. H., pravne prednice tuženika ad 4. do ad 7., dok su u posjedovnom listu broj 68 kao suposjednici upisani B. H. i A. H. te S. S. ud. B. ( teta tuženice).

4.3.Prema navodima iz tužbe tuženica se upisala kao vlasnica čest. zem. 2803/5 za cijelo temeljem presuda zbog izostanka Općinskog suda u Š. posl. broja P- 1315/91 od 13. 12. 1991. godine i P-602/94 od 26. travnja 1994. godine, a koje su donesene u postupcima u kojima su obuhvaćeni isključivo nasljednici njezinog djeda G. J. pok. P. ali ne i nasljednici upisanog prednika tužitelja G. J. pok. P. te je temeljem tih presuda izvršeno brisanje prava suvlasništva s imena prednika tužitelja G. J. pok. P., a što da je pogrešno obzirom da tuženoj ne pripada vlasništvo iste za cijelo, već vlasništvo fizički određenog dijela površine koja iznosi otprilike 1/3 od ukupne površine čest. zem. 2803/5. Čest. zem. 2803/5 se godinama već poljoprivredno ne iskorištava, kako fizički određeni dio koji pripada tužiteljima tako i onaj koji pripada tuženici obzirom da su se i vinograd (na tuženičinom dijelu) i masline ( na dijelu tužitelja) prestali obrađivati prije nekoliko desetljeća time da su prednici tužitelja i sam tužitelj ad 1. i njegove sestre držali u posjedu predmetni fizički određeni dio čest. zem. 2803/5 površine 7000 m2 na način da su ga čistili.

5. Tuženica se protivila tužbi i postavljenom tuženom zahtjevu tvrdeći da je jedina stvarna vlasnica predmetne nekretnine, stečene nasljedstvom i diobom bila tetka tuženice S. S. žena B., koja je predmetnu nekretninu Ugovorom od 25.02.1991. godine, darovala tužiteljici. Ugovorom je navedeno, da je predmetna nekretnina isključivo vlasništvo darovateljice, pa je odabranica ovlaštena izvršiti prijenos vlasništva na svoje ime, temeljem ovog ugovora. Međutim, kako nije bilo sređeno zemljišnoknjižno stanje, obdarenica, u ovom predmetu tuženica, je upis vlasništva postigla temeljem Presude Općinskog suda u Š., broj P-1315/91, od 13. prosinca 1991. godine. Tetka tuženice S. S., je isključivo obrađivala predmetnu nekretninu kao vinograd od 500 m2, tako je uživala i posjedovala pašnjak od 9814 m2, odnosno ukupno 10314 m2, sve do darovanja tuženoj, koja je nastavila nesmetano posjedovati predmetnu nekretninu za cijelo i nitko joj nije nikada nije smetao posjed, niti svojatao predmetnu nekretninu. Povodom prijenosa predmetne nekretnine na tuženicu, ista je temeljem rješenja Uprave u Š., od 05.01.1993. godine, platila porez na promet nekretnina u iznosu od tadašnjih 1.861.620,- HRD, te je izvršila upis u zemljišne knjige, u ovršnom postupku pod brojem I-320/94, rješenjem od 15.03.1994. godine. Tek nakon što je oglašena prodaja predmetne nekretnine, pojavili su se tužitelji i počeli svojatati, najprije vlasništvo cijele nekretnine, a sada dijela nekretnine. Posebno se napominje, da je prednica tužene nesmetano koristila predmetnu nekretninu do predaje u posjed predmetne nekretnine tuženoj 1991. godine, koja je nastavila nesmetano posjedovati nekretninu, do 2020. godine, to je tužena, u najnepovoljnijem rješenju, predmetnu nekretninu stekla kao pošteni posjednik kroz nesmetano posjedovanje u trajanju dužem od dvadeset godine (29 godina), čime su ispunili svi uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću.

6.U tijeku postupka sud je radi utvrđenja odlučnih činjenica izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to:rješenja Općinskog suda u Š. posl.br. O-100/89 od dana 17.ožujka 1989.godine iza pok. J. P. (list 15 i 16 spisa), rješenja Općinskog suda u Š. posl.br. O-794/1993 od dana 15.veljače 1994.godine (list 17 i 18 godine), prijepis povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga (list 19 do 33 spisa),presude zbog izostanka posl.br. P-1315/1991 od dana 13.proisnca 1991.godine (list 34 i 35 spisa; 41 do 42; 63 i 64 spisa), presudu ovog suda posl.br.P-602/94 od dana 20.travnja 1994.godine (list 35 do 37 spisa), rješenje iza pok M. H. doneseno od strane javnog bilježnika N. T. iz Z. posl.br. O-9350/2018 od dana 14.studenog 2018.godine (list 44 do 46 spisa), rješenje iza pok L. H. doneseno od strane javnog bilježnika V. B. iz Š. posl.br. O-585/203 od dana 28.studenog 2013.godine (list 47 do 48 spisa), Povijest promjena na katastarskim česticama DGU Š. od dana 6.srpnja 2020. Klasa: 936- 02/20-05/291, U.br.: 541-24-02/12-0-2 (list 49 i 50 spisa), fotografiju (list 51 spisa), Dosudnica kotarskog suda poslovni broj A 263/13 (list 53 i 54 spisa), Ugovor od dana 25.veljače 1991.godine (list 62 spisa); rješenje Općinskog suda u Š. posl.br. I-320/94 od dna 15.ožujka 1994.godine (list 65 spisa); rješenje Klasa: UPI-410-16/93-01/561, Ur.br.: 2182-10-04-93-1 od dana 5.siječnja 1994.godine (list 66 do 67 spisa), skicu mjesta spora dostavljenu po provedenom uviđaju od dana 7.srpnja 2021.godine (list 90 spisa), Izvod iz katastarskog plana na dan 21.rujna 2020.godine (list 73 spisa), geodetski situacijski nacrt izrađen od K. više d.o.o. Š. na dan 9.srpnja 2020.godine (list 74 spisa).

6.1.Uviđaj u ovoj pravnoj stvari održan je dana 24.lipnja 2021godine uz sudjelovanje vještaka geodetske struke (list 80 do 86 spisa).

6.2.U postupku su saslušani svjedoci P. H., J. G., J. G., M. J., R. B.,J. P., D. S., A. B. P., R. E. i R. H. te stranke tužitelj ad.1.i ad.3 (list 116 do 118 spisa).

7.Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Prema čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 143/12 i 152/14; dalje ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje da su tužitelji nasljeđivanjem i materijalnom diobom provedenom među prednicima stekli pravo vlasništva na točno određenom dijelu čest. zem. 2803/5 K.O. P. površine 7000 m2, a koji je označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O- P-R-S-T-U-V-A na geodetskom situacijskom nacrtu geodeta L. G. od 09. srpnja 2020. godine što odgovara skici mjesta očevida izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka K. Š. dipl.ing.geod., i to tužitelj ad 1. A. P. za 12/20 dijela, tužiteljica ad 2. J. S. i tužiteljica ad 3. J. E. svaka za po 2/20 dijela te tužiteljica ad 4. T. H., tužiteljica ad 5. E. H., tužitelj ad 6. J. H. i tužitelj ad 7. A. H., svatko za po 1/20 dijela (gavni tužbeni zahtjev) odnosno poredno, ukoliko sud ne nađe osnovanim glavni tužbeni zahtjev ,tužitelji ističu alternativni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenja da su tužitelji suvlasnici čest. zem. 2803/5 upisane kao pašnjak u Z.U. 4051 K.O. P. i to tužitelj ad 1. A. P. za 4200/10314 dijela, tužiteljica ad 2. J. S. i tužiteljica ad 3. J. E. svaka za po 700/10314 dijela te tužiteljica ad 4. T. H., tužiteljica ad 5. E. H., tužitelj ad 6. J. H. i tužitelj ad 7. A. H., svatko za po 350/10314 dijela uz ovlaštenje na uknjižbu u zemljišne knjige.

10. Temeljem navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka, te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – nadalje ZPP), ovaj sud je zaključio kako u nastavku slijedi i utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- pregledom parničnog predmeta Općinskog suda posl.br.P-1315/1991 godine sud je utvrdio kako je dana 13.prosinca 1991.godine donesena presuda zbog izostanka kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice L. H. u odnosu na tuženike J. O., J. Č., J. G. ž.Ž. S., I. G. pok.M., J. Š. ud.J., S. S., A. M. i J. G. pok.P., kojom presudom je utvrđeno da je tužiteljica stekla vlasništvo čest.zem. 2803/5 Z.U.361 K.O.P. nasljedstvom iza smrti svoje majke S. M. ud.J., rođ.G. pok.J. uz ovlaštenje na brisanje postojećeg upisa i upis tužiteljice za cijelo na predmetnoj nekretnini;

- pregledom parničnog predmeta Općinskog suda posl.br.P-602/1994 godine sud je utvrdio kako je tužiteljica L. H. ustala tužbom protiv tuženika J. G. žene Ž. i S. S. radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe u zemljišne knjige, predmet kojeg postupka je također čest.zem. 2803/5 Z.U.361 K.O.P., a u historijatu tužbe tužiteljica navodi kako je u postupku prethodno vođenim pod brojem P- 1315/1991 okončanim presudom od dana 13.prosinca 1991.godine utvrđeno da je tužiteljica nasljeđivanjem iza smrti svoje majke S. M. ud.J. rođ. G. pok.J. stekla vlasništvo predmetne nekretnine pa se prilikom provođenja uknjižbe u zemljišnim knjigama utvrdilo da je u tčki 2. Presude upisani prednik tužiteljice i tuženika umrli J. G. pok.A. umjesto pok.Paške pa je tako ½ navedene nekretnine ostalo upisano navedenom imenu;

- pregledom ostavinskog spisa posl.br. O-100/1989 iza pok. J. P. (pogrešno navedeno ime oca A. umjesto P., kako je to utvrđeno kroz postupak i učinjeno nespornim od strane parničnih stranaka) i u konačnici pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pok.J. P. (rođen 1911., preminuo 1989.godine) utvrđeno je da ostavinu pokojnika čine nekretnine upisane u Z.U. 2415, 2416, 765 i 2324 sve K.O.P. te da su njegovim nasljednicima utvrđeni sin A. P., kćerke M. H., J. S., J. E. i L. H. supruga B. (B.) H.;

- pregledom rješenja o nasljeđivanju iza pok.B. P. pok.J.

(rođene 1914.godine, preminule 1993.godine) njezinim nasljednicima proglašeni su sin A. P., kćerke M. H., J. S., J. E. i L. H.;

- pregledom prijepisa povijesne zemljišne knjige vidljiv je upis na imenima Jerka Gracina pok. Paška i Josipa Gracina pok. Paška svaki za ½ dijela;

- pregledom Povijesti promjena na katastarskim česticama DGU od dana 6.srpnja 2020. Klasa: 936-02/20-05/291, U.br.: 541-24-02/12-0-2 utvrđeno je kako je revizijom posjeda 1954.godine na nekretnini oznake čest.zem. 2803/5 K.O.P., ukupne površine 10314 m2 upisani u posjedovni list broj 68 K.O.P. u površini od 7736 m2 posjednici S. S. ž.B. za udio ¾ i S. M. za udio ¼, dok u posjedovnom listu broj 217 K.O.P. za površinu 2578 m2, posjednici J. P.;

- pregledom Dosudnice broja A 263/13 iza smrti pok. G. P.

preminulog 1913.godine utvrđeno je kako su njegovi nasljednici sinovi J. i J. G. svaki za ½ dijela, a temeljem koja Dosudnica je proveden upis u zemljišne knjige na imena nasljednika;

11. Uviđajem na licu mjesta izvršena je identifikacija mjesta spora kao dio k.č. 2803/5 k.o. P., uz utvrđenje kako uz tužbu priložena geodetska situacija izrađena od L. G. od 9.7.2020. u potpunosti po svojim podacima odgovara današnjem stanju na terenu. Predmetna nekretnina je sa svih strana ograđena starim suhozidom, osim u jednom manjem dijelu, gdje su podaci međe i katastarske čestice preuzeti iz katastarskog plana (točke F-G-H-I-J-K-L). Zapadni dio predmetne nekretnine (do suhozida, točke B-N) je zarastao u gusto raslinje i borovu šumu, dok je dio istočno od navedenog suhozida zarastao u gusto raslinje i cijelom površinom prekriven vlačicama (danas teško uočljive zbog zaraslog terena). Predmetna nekretnina ima površinu od 7000 m2 i na skici mjesta očevida će biti označena od A-V. Utvrđuje se da je ostatak nekretnine također zarastao kao i predmetna.

12. Prilikom održavanja uviđaja saslušani su svjedoci P. H. i J. G. (predloženi od tuženice) i J. G. i M. J. (predloženi od tužitelja).

a/ Svjedok P. H. (predložen od strane tuženice, drugo koljeno srodstva) je naveo da mu je poznato da je S. S. imala dio parcele pokraj koje smo se nalazili te da je svoj dio dala tuženici. Svjedok H. je kazao kako su on i njegova supruga dogledala S. i kako je govorila da je svoj dio za života dala nećakinji (tuženici). Svjedok nema saznanja o površini dobivene parcele, tu su dolazili sa S. po drva, a o gradnji suhozida i granica nema saznanja kao što ni točno ne zna koji dio je pripao S..

b/ Svjedokinja M. J. (predložena od strane tužitelja,nesrodna sa strankama je navela kako njezin svekar ima u neposrednoj blizini teren nakojoj su izgradili prizemni objekt, a kako 2003.godine nije bilo pristupnog puta do svekrove nekretnine te se dogovorili s vlasnikom susjedne parcele ustupanje dijela terena za proširenje puta. Svekar da je rekao da je vlasnik A. P., a otkuda njemu to zaista da ne zna. Ime L. H. ili S. S. njoj da ne znači ništa. S. J. je b također jedan od vlasnika neke od susjednih parcel a koji je ustupio dio puta, a ona osobno da je bila prisutna zajedno sa pok.suprugom i pok.S. J. i A. P. oko dogovora.

c/ Svjedok J. G. (predložen od strane tuženice, srodan sa strankama) je naveo kako su njegova majka i majka od tuženice dvije sestre, kako je J. G. njegov pokojni dio, a J. ujak, kako je u gornjem dijelu terena bila ograda gdje su čupali travu ispod vlačice na kojima se obrađivala zemlja te da je S. taj dio ostavila tuženici, a njegovu majku da je pripao dio ispod te da sporova oko podjele nije bilo. Nema saznanja što bi A. P. imao sa ovom zemljom.

d/ Svjedok J. G., nesrodan sa strankama, susjed od J. i A. P. te da zna po njihovom kazivanju da im pripada dio zemlje ograđen suhozidom, on da je bio zainteresiran za kupnju zemlju. Nisu zemlju fizički obilazili pa ne može reći točno koji dio je od tužitelja. Imena P. J., J. G., S. G., L. H. ne znače mu jer da po priči od tužitelja A. i J. zna da bi bio njihovo. Radi se o poljoprivrednom zemljištu, koji ranije nije bilo interesantno međutim unazad 7-8 godina kad su razgovarali radilo se o površini većoj od 5000 kn jer mu manje ne bi ni bilo interesantno za gradnju. kada je prije godinu do dvije vidio tablu o oglašavanju prodaje, njegov zet je nazvao taj broj i netko se javio, ne zna tko, a on da je kontaktirao A. P. da mu kaže da netko prodaje njegovu zemlju i dalje zna da je A. P. saznao da mu se netko uknjižio na cijelu parcelu. Nekoliko puta je vidio A. na terenu međutim svjedok je iskazao da ne dolazi ovdje često da može pratiti tko dolazi.

13. Ostali saslušani svjedoci za vrijeme trajanja postupka su iskazivali kako u nastavku slijedi.

a/ Svjedok J. P. (predložen od strane tužitelja, sin od tužitelja ad.1), je u svom iskazu naveo detaljno kako je predmetna parcela bila od babe B. (B.) a prije toga od njegovo pradjeda J. G. pok.P.. J. G. da je poginuo u 1.svjetskom ratu i da ga je naslijedila baba B.. Nakon smrti babe B. 1993.godine istu je naslijedio njegov otac A. P. (cca 60%), njegovetete J. S., J. E., L. H. (čiji su nalsjednici J. H. i A. H.) i teta M. H. (čiji nasljednici su (T. i E. H.). P priči od prednika to je bio vinograd i pašnjak (ograda) na koju su baba i tete vodile stoku na ispašu. Zemlja da je zapuštena najmanje 60ak godina. Tuženica je nećakinja od S. S., kojoj pripada gornji dio parcele tzv.ograda. Što se tiče upisa u zemljišne knjige, svjedok zna da je na polovini bio upisan njegov pradida, a na ostalom dijelu nasljednici pok. J. G. (brata J. G.). Sin od tuženice je njih izvijestio kako je to njihova zemlja i da su stanje u zemljišnim knjigama riješili. Svjedok je naveo kako 2/3 dijela parcele je pripalo babi B., na istoj se nalazi zasađena borova šuma koju da je sadio njegov rođak, lugar, i koji je pošumljivao upravo njihov dio. U odnosu na posjed nekretnine, svjedok navodi kako je za vrijeme babina života- baba, tete, njegov otac, vodili stoku na ispašu skupljali drva. Donje parcele su u vlasništvu trećih osoba, kako je nedostajalo prostora za formiranje puta da gaje kontaktirao g.B. koji je u svom vlasništvu imao zemlju tako da su tužitelji dopustili da se uđe u njihovo negdje metar širine, dužine 30ak metara, a njih da se pitalo jer se zna da je to njihova zemlja. Ime S. i B. S. mu je poznato ali nema saznanja da su dolazili na zemlju. On sam da je svega par puta dolazio, iz babinih priča da zna da su tu vodili stoku na ispašu a nakon njegova rođenja da nisu išli. Pok. B. da je bio gotovo pa nepokretan (hodao na dva štapa), a zadnjih nekoliko godina o S. i B. da je vodio brigu P. H. te da zna da su oni kuću u selu ostavili P.. Što se tiče dolazaka na zemlju ovog svjedoka, isti kazao kako su ga tete devedesetih godina vodile pokazati da bi znače gdje se nalazi. Navodi kako stanje u zk nije provjeravao jer je znao da mu je pradida bio upisan za ½ dijela ali da je 1995/1996 došlo do promjene.

b/ Svjedok R. B. (predložen od strane tuženice, u srodstvu s tuženicom) iskazao je kako se 1973.godine oženio sa M. M. čija sestra je L. H.. S. da je bila teta od njegov supruge i njezine sestre, a kako je imala muža invalida ona da je njih zvala pomoći brati masline, na terenu koji je predmet postupka da je bilo desetak maslina, dio je pašnjak ,a veći dio vinograd. Cijela zemlja da je bila ograđena suhozidom a taj postojeći niski suhozid koji je dijelio pašnjak i vinograd je pripadao S. te da je za života S. predmetnu parcelu darovala tuženici, a radi se o nekih 9000 m2parcela da je bila ograđena suhozidom, a unutar parcela da su se nalazili niži suhozidi, vlačice. Vinograd je već počeo propadati pa su se zasadile masline. Sada da je predmetna parcela zarasla. Nije mu poznato ime A. P., niti B. P., tuženica prodaje zemlju te da misli da je tablu za prodaju stavio njezin sin R. H.. Svjedoku je nepoznato da li je J. G. imao brata i da li se vršila kakva podjela zemlje. Ovu zemlju da koristi tuženica od 1973.gdoine, što se tiče pristupnih puteva da ne zna, da zna da je sada formiran širi put ali da ne zna kako , a na dnu od asfalta makadamom nizbrdo se nalazi nečija baraka ali ni to da ne zna čija. Sada da ne dolaze na predmetnu parcelu već na drugu parcelu u blizini.

c/ Svjedokinja D. S. (predložena od strane tužitelja, kći tužiteljice ad.2.) navodi kako zna po priči majke da dio predmetne parcele od oko 7000 m2 pripada tužiteljima, omeđen sa svih strana suhozidom, a dok manji dio da pripada rođacima, pretpostavlja tuženici,dio koji pripada tužiteljima da su naslijedili od babe B., koja je to naslijedila od oca J. G.. Po majčinoj priči ona da je tu dobila veći dio zemlje jer su prednici tuženice na drugom mjestu dobili drugih zemalja. Po priči majke da zna da su tamo čuvali ovce. Rođak J. P. da je nju osobno zvao reći da je oglašena prodaja zemlje i tada su provjerili stanje u zemljišnim knjigama i utvrdili upis tuženice kao vlasnice. Parcela da se nije nikad obrađivala nego služila za skupljanje drva i ispašu. d/ Svjedokinja A. B. P. (predložena od strane tužitelja, nesrodna s strankama) je u svom iskazu kazala kako je njezina obitelj prva sagradila kuću u ulici u kojoj se nalazi i predmetna parcela, kako je poznaje tužitelja ad1 jer mu je vodila poslovne knjige koje je prvo započela njezina majka, a potom nastavila ona i to tako da se započelo voditi knjige za tužitelja ad.1 a potom njegovom sinu. Barba A. da je jednom tjedno donosio knjigovodstvenu dokumentaciju u servis i da su spominjali kako idu svratiti do terena. Drugi saznanja nema.

e/ Svjedok R. E. (predložen od strane tužitelja, sin tužiteljica ad.3) je naveo kako je dio parcele površine 7000 m2 od J. G. pok.P., oca njegove babe B. P., dok je vlasništvo drugog dijela bilo od S. S., od babinog strica kćeri. P. P. je bio lugar i on je na njihovom dijelu posadio boriće. Tuženica L. H. je po njegovom saznanju, a saznanja crpi iz priče prednica, nećakinja od S. S. te kako se ona upisala na cijelu parcelu da nema saznanja. Prije 2 godine da ga je nazvao od ujca sin, J. P. i obavijestio ga o tabli kojom se oglašava prodaja. Na dijelu od S. da je bio vinograd i da nema pora da bi to bilo njezino.

f/ Svjedok R. H. (sin tuženice) potvrđuje kako je upravo on postavio tablu o prodaji zemljišta pritom misleći na cjelokupnu čest.zem. 2803/5 K.O.P. za koju je S. S. u Darovnom ugovoru navela da je cjelokupna njezina i kao takvu darovala njegovoj majci. Parcela u cijelosti ograđena suhozidom, a dio koji se spominje kao razgraničenje unutar parcela da nije suhozid već ograda koja sprječava otjecanje zemlje obzirom da se radi o kosom terenu. Njegovoj majci da je ova zemlja pripala za cijelo iz razloga što se skrbila o S. S., međutim zapravo da je pripadao i njoj i S. M. (sestri od S.) međutim kako se S. odrekla svog dijela zbog dječjeg doplatka, cjelokupna parcela je pripala S.. Nisu mu poznata utvrđenja proveden revizije posjeda ali da posjedovno stanje nije ni bitno već isključivo zemljišnoknjižno u kojem je uknjižena njegova majka. Njemu osobno da je S. govorila o 10 000 m2. S. S. da je u darovnom ugovoru naznačila da je ona isključiva vlasnica predmeta spora. U odnosu na formiranje odnosno proširivanje puta da nema saznanja, da je uočio da je širi ali kako se nije ulazio u teren njegove majke da nije reagirao.

14.Stranke su svoj stranački iskaz dale na ročištu održanom dana 31.kolovoza 2022.godine i to tužitelj ad.1 A. P. i ad.3. Tuženica uredno pozvana putem svog punomoćnika u skladu s odredbom čl.268. ZPP nije pristupila na ročište niti na valjani način opravdala svoj izostanak dajući sudu razlog neodazivanja na poziv suda.

a/ Tužitelj ad.1. je u svom iskazu u pojasnio slijed stjecanja utuženog dijela nekretnine pa je tako pojasnio da je njegov dida J. G. poginuo u 1.svjetskom ratu i imao samo kćer B., njegovu majku, osporava iskaz svjedoka R. H., pojašnjava pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine pa je tako naveo kako je njegov pok.dida J. G. ima samo kćer B., njegovu majku I kako stricu J. nije bilo jasno da bi njegovoj majci također pripadala ½ zemlje isto kao i njemu koji je imao petero djece. Vezano uz ovu spornu parcelu iskazuje kako je e dio od oko 7000 m2 pripao njegovoj majci B., kao neobrađena zemlja, a preostali dio od cca 3000 m2 je pripadao S. (još joj je majka A. bila živa). Postojala je podjela između strica J. i moje babe T. G.. Uvijek je postojala granica između ta dva dijela, tako je na manjem dijelu bio vinograd, a veći je bio neobrađena površina sa svega tri masline. Tom podjelom su T. i stric J. podijelili i sve ostale zemlje. Neke parcele su bile podijeljene na pola a neke su se davale za cijelo. Dio tuženice od cca 3000 m2 tužitelje da ne interesira i znaju da je isti ona dobila od S.. Majka od L. H., S., je prodala sav svoj dio koji je dobila od oca. L. H. je svoj dio dobila od tete S. i taj dio nije sporan. Osporava iskaz R. H. da se njegova majka brinula o S. jer se P. H. brinuo o njoj. Osobno da ne poznaje L. H.. Naknadno da je saznao da je L. H. upisana za cijelo. Osporava i navod tog svjedoka da bi ikad došao na taj teren. Tamo na tom terenu da nije nitko radio sigurno 50 godina, tako da navod svjedoka H. da je obrađivao od 1987. godine nije istinit. Na tom terenu on bi pomagao sestrama prikupljati drva, brati travu za pripremiti hranu za zimu za stoku i čuvali bi ovce. To je bio jedini i isključivi način korištenja zemlje, Nikakvog obrađivanja nije bilo i više od 50 godina. J. P., naš rođak, je bio šef šumarije i on je na tužiteljevom dijelu zasadio borove. Dolaskom turizma, tužitelj ad.1. da je otvorio lokal, više se nije držala stoka, tako da se sigurno 50 godina nije držala stoka. Navodi kako je svraćao na teren kad bi išli do knjigovođe poviriti da li slučajno tko što radi. Suhozide nisu održavali ali nisu se ni srušili, jer stoke više nije bilo koja bi ih srušila. Pisanog ugovora o podjeli nema, tko je ugovore uopće i radio dvadesetih godina.

Put se proširio kako su se počele raditi kuće prvo s donje strane. Prvu je kuću napravio J., subotarski biskup, koji je svoju kuću ostavio nećaku dr. M. J.. Nadalje, iskazuje kako je njega nazvao rođak. od pok. žene J. G. i kazao da što se ne bi pohvalili da se teren prodaje. Maknuli su tablu, na telefonski poziv tog broja javio se R. H. koji je dolazio k njima na razgovore. Osobno da ne poznaje L. H..

b/ Tužiteljica ad.3. J. E., suglasna s iskazom tužitelja ad.1., dodaje kako poznaje tuženicu kao i njezine sestre L., M. i brata A. te njezine roditelje i sjeća se da joj je prije par godina, dok se ovaj postupak nije ni pokrenuo, Mira prišla i kazala kako bi ju je molila da joj pokaže gdje se nalaze zemlje od tete S. koje da je naslijedila. Obzirom da je tužiteljici ad.3. bilo teško sa štakom na teško pristupačni teren, da joj je rekla da joj to može sestra M. iz Z. pokazati.

Tužiteljica ad. 2 izjavljuje kako je slušala iskaze tužitelja ad. 1 i ad. 3 i kako je sa istim suglasna i nema ništa za nadodati.

15. Saslušanje stranaka u svrhu dokazivanja znači provođenje dokaza na sporne činjenice, a o potrebi provođenja svakog dokaza odlučuje sud u smislu čl. 220 ZPP-a, time da se dokazi provode radi utvrđenja spornih činjenica, a stranke su u smislu odredbe čl. 7 st. 1 ZPP-a dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve. U konkretnom slučaju po stavu ovog suda sud je odlučio provesti i ovaj dokaz radi usporedbe ranije izvedenih dokaza sa iskazima stranaka ujedno im pružajući mogućnosti iznošenja dodatnih tvrdnji i činjenica koje bi išle u prilog njihovim navodima, pri čemu je tuženica sama sebi uskratila mogućnost iznošenja činjenica i potkrjepljivanja svojih tvrdnji neodazivajući se na poziv suda bez opravdanog razloga.

16. Pregledom priloženih parničnih predmeta posl.br. P- 1315/91 i P-602/94 sud je utvrdio kako je temeljem presuda zbog izostanaka donesenim u tim postupcima tuženica upisana kao vlasnica na cijeloj nekretnini oznake čest.zem. 2803/5 K.O.P..

17. Ističe se kako je u tužbi kojom se traži utvrđenje prava vlasništva i upis svog prava u zemljišnim knjigama, tužitelj dužan na pasivnoj strani navesti sve osobe koje su upisani kao vlasnici (suvlasnici) te nekretnine u zemljišnoj knjizi jer se učinak donesene odluke odnosi i na upisane osobe te u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva dolazi do brisanja uknjiženih vlasnika (suvlasnika) obzirom da je svrha vođenja postupka da se tužitelj upiše kao vlasnik uz prethodno brisanje svih uknjiženih vlasnika (suvlasnika). Ukoliko upisani zemljišnoknjižni vlasnici nisu živi, pasivno legitimirani u takvoj vrsti spora su njihovi pravni slijednici.

18.U trenutku podnošenja tužbe u predmetu posl.br. P- 1315/91 tužiteljica L. H. (tuženica u ovom postupku) nije obuhvatila nasljednike upisanog zemljišnoknjižnih vlasnika iza pok.J. G., pa tako u trenutku podnošenja ove tužbe kćerka J. G.- B. P. bila živa, a izostavljena iz predmetne tužbe. Jednako tako, kad se zbog omaške u postupku P-1315/1991 ustalo novom tužbom pod posl.br. P.602/94 također je zanemarena činjenica upisa u zemljišne knjige da je predmetna parcela u suvlasništvu J. i J. G. pok.P. što navedenu činjenicu čini javnom i nitko se ne može pozivati na to da mu je stanje u zemljišnim knjigama ostalo nepoznato.

18.1.Pravomoćna sudska presuda pravno obvezuje strane na koje se odnosi, dakle, u konkretnom slučaju u postupcima radi utvrđenja prava vlasništva pokrenutim od strane tužiteljice pravni prednici tužitelja kao nasljednici upisanog zemljišnoknjižnog suvlasnika iza pok. J. G. nisu bili obuhvaćeni tužbom niti su sudjelovali u istom što za posljedicu ima da pravomoćne presude u postupcima P- 1315/91 i P-602/94 ne proizvode pravne učinke prema tužiteljima.

19. Tužitelji svoj tužbeni zahtjev temelje na činjenici da istima pripada pravo na dio predmetne nekretnine, i to onaj prikazan na skici priloženoj uz tužbu, pozivajući se nasljeđivanje iza pok.J. G., podjelom i dugogodišnjim posjedovanjem iste.

20. Tuženica osporava tužiteljima pravo na navedenu nekretninu za cijelu pozivajući se na pravomoćne sudske presude u postupcima P- 1315/91 i P-602/94 i podredno dosjelošću.

21. Obzirom da je sud utvrdio da u spomenutim postupcima nisu sudjelovali i pravni slijednici tužitelja, to se tuženica ne može s uspjehom pozivati na te odluke da bi dokazala da upravo njoj pripada pravo vlasništvo na cijeloj nekretnini oznake čest.zem. 2803/5 K.O.Primošten.

22. Uvidom u priložene materijalne dokaze, a što se od strane stranaka čini nespornim je:

- da je zajednički pravni prednik parničnih stranaka bio P. G.;

- da su njegovi nasljednici J. i J. G.;

- da su u zemljišnim knjigama suda kao vlasnica predmeta spora upisani upravo J. i J. G. kao pravni slijednici P. G.;

- da su u katastarskom operatu upisani upravo kao posjednici već po reviziji posjeda iz 1954.godine da su posjednici M. S. i S. na dijelu, te da P. J. (prednik tužitelja) na drugoj strani, iz čega se zaključuje da je predmetna nekretnina doista bila u suvlasništvu nasljednika J. i J. G., kasnije njihovih pravnih slijednika, kako na to ispravno ukazuje i stanje u zemljišnim knjigama što govori u prilog činjenici da nekretnina nikad nije bila u samovlašću J. G., a kasnije S. G..

23. Prema navodima iz historijata tužbe prilikom revizije posjeda učinjena je pogreška na način da je upisano pogrešno posjedovno stanje na način da su se dijelovi nekretnina zamijenili pa je na manjem dijelu nekretnine u površini od 2578 m2 izvršen upis prednika tužitelja, umjesto na dijelu od 7736 m2. U svakom slučaju i revizijom posjeda je razvidno da se pravila razlika – podjela nekretnine na dva dijela o kojoj su svjedočili svi saslušani svjedoci osim sina tuženice R. H. i R. B. (u tazbinskom srodstvu sa tuženicom).

24. Tuženica se u ranijim parničnim postupcima pozivala na stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem iza smrti majke M. S. (u oba postupka) dok se u ovom postupku poziva na darovanje od tete S. S., kao isključive vlasnice predmete nekretnine. Pregledom Ugovora o darovanju priloženog uz odgovor na tužbu razvidno je da je sklopljen 25.veljače 1991.godine između S. S. žene B. kao darovateljice i L. H. kao obdarenice, kako je predmet ugovora nekretnina čest.zem. 2803/5 Z.U.361 K.O.P. uz utvrđenje kada je obdarenica u stvarnom posjedu darovane nekretnine od sklapanja ugovora.

25. U konkretnom slučaju istaći je kako je temeljno načelo da nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego sam ima (nemo plus iuris ad alium transfere potest quam ipse habet) te nema zapreka da osoba koja polaže vlasnička (nasljedna) prava na stvarima koja su bila predmet darovanja ostvaruje svoje zahtjeve koji proizlaze iz prava vlasništva.

26. Uviđajem na licu mjesta sud je neposrednim zapažanjem utvrdio kako se na predmetnu parcelu ne može pristupiti na način da se cijela obiđe jer je ista zarasla velikom borovom šumom, navedeno govori u prilog iskazima tužitelja kako i svjedoka koji su iskazivali da je cjelokupna nekretnina kat.čest. 2803/5 K.O.P. zapuštena bar 60 godina te je ista neprohodna.

27. Izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka predloženih u ovom postupku sud je pristupio oprezno i njihove iskaze vrednovao s posebnom pažnjom jer utvrđivanje činjenica putem svjedoka može biti opterećeno raznim objektivnim i subjektivnim nedostacima i pogreškama koje mogu ozbiljno dovesti u pitanje kvalitetu pribavljenih informacija. Tako se uzima u obzir odnos svjedoka prema onom nešto iskazuju te žele li istinito i potpuno svjedočiti.

27.1.Ovo posebno u odnosu na iskaze svjedoka J. P., D. S., R. E. i R. H., čiji roditelji su stranke u ovom postupku, iz čega je razvidna njihova osobna zainteresiranost za ishod ovog spora. U odnosu na iskaze J. P. (sina tužitelja ad.1) i D. S. (kćerke tužiteljice ad2.) sud je usporedbom njihovih iskaza sa iskazima saslušanih svjedoka u ovom postupku neovisno sa čije strane su predloženi (osim svjedoka R. B. i R. H.) utvrdio da su isti u svim bitnim dijelovima identični pa su tako iskazivali o zapuštenosti terena ne pokušavajući uvjeriti sud o korištenju nekretnine bilo kakvim obrađivanjem kada je očigledno da se ista ne koristi, nadalje, saslušani svjedoci P., S. i E. su iskazivali kako je nekretnina podijeljena i odijeljena suhozidom na veći i manji dio pri čemu nisu osporavali da bi manji dio pripadao tuženicu; nadalje svjedok S. i E. su naveli kako je rođak-lugar pošumljavao dio koji je pripao tužiteljima nasljeđivanjem od babe B. dok S. dio ne (pri čemu je svjedok E. znao ime lugara – P. P.),nadalje primjećuje se kako su ovi svjedoci iskazivali u odnosu na formiranje predmetnog puta identično kao i svjedoci nesrodni sa strankama pa je tako svjedokinja M. J. iskazala da je prisustvovala dogovoru oko proširenju pristupnog puta obzirom da je njezin svekar u tom dijelu imao zemlju, a kao vlasnik predmeta spora je bio tužitelj ad.1., isto tako da bi upravo tužitelj ad 1 bio vlasnik (neovisno što su u tužbi na aktivnoj strani više njih nasljednika nije ni neophodno da svjedoci decidirano znaju posebice imajući u vidu d ne živi svi od svjedoka u P.) iskazao je i svjedok J. G. predložen od odstrane tuženice, a koji je naveo da je upravo tužitelja ad.1. zvao kada ga je interesirala kupovina zemlje i da je znao da se radi o površini većoj od 5000 m2 jer njemu kao investitoru za gradnju nekretnina jedino interesantno.

28.Sud primjećuje kako jedino iskazi svjedoka R. H. sina od tuženice i R. B. odudaraju u bitnim dijelovima sa iskazima ostalih u postupku saslušanih svjedoka neovisno o tome s čije strane su predloženi, pa tako oba svjedoka nemaju saznanja o nikakvom proširenju puta, a svjedok H. navodi da je vidio da se put širi ali se ne dira u majčin dio što je protivno svjedocima koji su potvrdili navode tužitelja da se dogovorno oduzimalo svim vlasnici graničnih parcela.

28.1.Svjedoci ne raspolažu detaljnim saznanjem oko dogovora vezanih za podjelu zemlje između pok.J. i pok.B. što bi bilo i nerealno za očekivati obzirom na činjenicu da se ne radi o nekoj skorije izvršenoj podjeli, a obzirom kako i sami tužitelji kako da zemlja nije obrađivanja barem 50 godina (suprotno navodima tuženice), to također otežava dokazivanja izvršavanja posjedovnih čini na predmetu spora u smislu dokazivanja osnovanosti činjenica posjedovanja međutim kako je P. malo mjesto, mještanima posebice onim starije životne dobi što se pokazalo kroj brojne postupke, imaju saznanja oko posjedovanja ili vlasništva zemlje, posebice osobe koji su investitori gradnje u turističkim mjestima poput svjedoka J. G. koji je kao takav zasigurno dobro upoznat čija bi bila koja zemlja na terenima interesantnim za gradnju.

29. Odlučno činjenično stanje je to da je tuženica upisana kao vlasnica za cijelo temeljem presuda u kojima su na pasivnoj strani izostavljeni tužitelji kao pravni slijednici upisanog zemljišnoknjižnog suvlasnika J. G..

30.Svjedoci su u bitnim dijelovima iskazivali suglasno da bi parcela bila ograđena suhozidom i podijeljena dodatnim suhozidom vidljivim na skici između dva dijela što su osporili jedino svjedoci B. i H. pri čemu je B. iskazivao kako bi manji dio imao svega 500 m2, što ne znatno manje od cca 3000 m2.

31.S. S. je ugovorom o darovanju darovala cijelu nekretninu tuženici, međutim tuženica nije mogla svoje pravo vlasništva steći na cijeloj nekretnina budući da ni S. – darovateljica nije bila vlasnica cijele nekretnine. Tuženica svoje pravo vlasništva u ovom predmetu ne može temeljiti na činjenici uknjižbe prva vlasništva u zemljišnim knjigama, jer je taj upis po stavu ovo g suda materijalno pravno nevaljan budući da ne postoji vlasništvo prednice S..

32.Prema stanju priloženog povijesnog izvatka iz zemljišne knjige predmetna nekretnina je bila upisana kao suvlasništvo prednika parničnih stranaka počevši od J. i J. i G. te kraj svih prednjih utvrđenja očigledno je da S. S. nije bila vlasnica za cijelo, a temeljno pravno pravilo je da nitko ne može prenijeti na drugog više prava nego ga sam ima.

33.U odnosu na navod tuženice da bi podredno dosjelošću stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine, istaći je kako u konkretnom slučaju ne bi bili ispunjeni ni elementi propisani u čl. 18.ZV koji propisuje kakvoću posjeda, pa je tako pošten posjed onaj kada posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, to se u konkretnom slučaju ne može govoriti o tome da je tuženica bila u posjedu budući i iz priloženih posjedovnih listova proizlazi kako je više posjednika kao i činjenicu da tragova obrađivanja na terenu nema jer je isti zapušten više desetljeća u što se sud uvjerio na licu mjesta, potvrdili vidjeoci kao i sami tužitelji osim oprečnih izjava svjedoka B. i H..

34. U odnosu na prijedlog tužitelja - podnositelja prijedloga za osiguranje dokaza, pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine propisane su odredbom čl. 346. i 347.Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14,55/16 i 73/17; dalje OZ). Navedene odredbe propisuju da se privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i ako učini vjerojatnim opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječio nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

34.1.Da bi sud odredio privremenu mjeru nužno da je budu ispunjene i opća i posebna pretpostavka. Opća pretpostavka je ispunjena ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, a posebna ako učini vjerojatnim opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječio nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

34.2.Opasnost osujećenja ili znatnog otežanja ostvarenja tražbine mora biti subjektivne prirode, što znači da vjerovnik mora ukazati na konkretne radnje odnosno propuštanje dužnika poduzeta radi ugrožavanja namirenja vjerovnika, a sud mora utvrditi postojanje takvih radnji odnosno propuštanja dužnika i subjektivni odnos dužnika prema njima.

35.Cijeneći činjenicu da je sud prihvatio osnovanim postavljeni tužbeni zahtjev kao i činjenicu da tuženica u postupku ne osporava postavljanje table za prodaju nekretninu smatrajući da na isto ima pravo budući je upisana zemljišnoknjižna vlasnica, to je sud prihvatio postavljeni prijedlog za određivanjem privremene mjere osnovanim i odlučio kao u izreci rješenja.

36.Po mišljenju ovog suda, primjenom pravila o teretu dokazivanja, tužitelji su dokazali da su nasljeđivanjem stekli vlasništvo upravo predmetnog dijela nekretnine.

37.O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredba čl. 154. st.1. i članka 155. ZPP.

37.1.Trošak je odmjeren sukaldno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05 i 148/09 i 142/12).

37.2.Tužiteljima je priznat trošak zastupanja po punomoćniku iz redova odvjetnika i to za sastav tužbe s prijedlogom za izdavanje privremene mjere u vrijednosti od 150 bodova odnosno 1.500,00 kn, zastupanja na ročištima od 22. rujna 2020., 24. lipnja 2021. (uviđaj na licu mjesta), 16. ožujka 2022., 17. svibnja 2022. i 31. kolovoza 2022. godine, za svaku radnju po 150 bodova odnosno 1.500,00 kn, sve uvećano za PDV, sve uvećano za trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn te sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 400,00 kn za svaku, što ukupno iznosi 14.050,00 kn.

37.3.U odnosu na zatraženi trošak sastava podneska od 21. rujna 2020. godine, isti se odbija kao neosnovan, obzirom da je predan sudu na ročištu od dana 22. rujna 2020. godine, neovisno o navodima punomoćnika tužitelja da nije bila u mogućnosti isti predati elektroničkim putem zbog tehničkih problema, s obzirom da bi se svakako radilo o nepravodobnoj predaji podneska u smislu odredbe čl. 299. a. st. 2. ZPP-a.

U Šibeniku, dana 5.listopada 2022. godine

Sudac

Martina Miočević Šušnjić, v.r.