Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-330/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića, predsjednika vijeća, Marije Vetme, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Srđana Kuzmanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Gordana Vidmar, odvjetnica u Zagrebu i 2. MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao preuzimatelja postupka iza prvotne tuženice VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništetnosti ugovora i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-431/2021- 123 od 23. kolovoza 2021., u sjednici održanog 5. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-431/2021-123 od 23. kolovoza 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

" I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen dana 11. lipnja 2010. između pok. IA iz [adresa], kao primatelja uzdržavanja i VA iz [adresa], kao davateljice uzdržavanja ovjeren od strane javnog bilježnika Vladimira Šarčevića iz Zagreba, Tratinska 79, dana 11. lipnja 2010. pod poslovnim brojem Ov-4802/10.

II. U zemljišnim knjigama se određuje uspostava zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od dana 11. lipnja 2010., te se nalaže upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Z-3809/10 od dana 16. kolovoza 2010. u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], 1. Zgr. 920 kuća stojna, 2. 658/1 oranica, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, 5. ETAŽA 0/0, stan u zgradi 920, na 3. katu zgrade, a koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice sa WC-om, ostave i hodnika, ukupne pov. 55 m2, sa pripadajućom drvarnicom, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, (ranije: zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 5. zk. tijelo IV -ETAŽA 0/0, stan u zgradi 920, na 3. katu zgrade, a koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice sa WC-om, ostave i hodnika, ukupne pov. 55 m2, sa pripadajućom drvarnicom, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine), a koje rješenje je doneseno temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavaju od dana 11. lipnja 2010. i prema kojem zemljišnoknjižnom stanju je tužena upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, uz istovremeni upis prava vlasništva na istoj nekretnini u korist IA iz [adresa], u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženici VA da naknadi I-tužitelju HA troškove parničnog postupka u iznosu od 22.750,00 kn, u roku od 15 dana."

2. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 43 P-431/21-135 od 6. listopada 2021.(prileži na stranici 643 spisa) prekinut je postupak zbog smrti tuženice VA koja je preminula **.**.2021.

3. Rješenjem istog prvostupanjskog suda broj:43 P-431/21-155 od 01. ožujka 2022.(prileži na stranici 698 spisa) nastavljen je postupak i pozvan tuženičin nasljednik, RA, da preuzme postupak na strani tuženice.

4. Tuženica predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelje obvezati da solidarno plate parnični trošak tuženici u svoti od 29.087,50 kn kao i trošak žalbe i plaćene pristojbe za žalbu (troškovi žalbe ukupno 1.962,50 kn).

5. Tužitelj HA odgovorio je na žalbu te predložio žalbu odbiti kao neosnovanu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Žalba je izjavljena zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP). Žaliteljica u bitnom navodi da u ponovljenom postupku tužitelji nisu dokazali da bi nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku pok. IA da sklopi ugovor, ništetnost kojeg se traži tužbenim zahtjevom radi čega je u cijelosti pogrešan zaključak suda o ništetnosti ugovora. Žaliteljica ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a tvrdeći da pobijana presuda sadrži takve nedostatke da se ne može ispitati, jer izreka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni i proturječni. Prema žalbenim navodima prvostupanjski je sud zanemario cijeli niz odlučnih pravno relevantnih činjenica za rješenje ove pravne stvari. Žaliteljica ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s odredbom članka 8. ZPP-a kritizirajući pravilnost slobodne ocjene dokaza, a time i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u bitnom osporavajući zaključak suda da su motiv i pobuda pri sklapanju ugovora bili isključenja tužitelja iz nasljedstva, a da se iz iskaza tuženice, čiji je iskaz iscrpan i potpuno životan i logičan može utvrditi da je tuženica pružala brigu i pomoć pok. IA u svakom mogućem pogledu sve do njegove smrti, te da tužitelji nisu ostvarivali bilo kakav prisniji odnos s ocem i da mu je brigu nakon oboljenja pružala upravo tuženica tj. da je tuženica ispunjavala u potpunosti preuzetu obvezu iz spornog ugovora, a da je to upravo jedina činjenica koja je od utjecaja za konkretan slučaj. Žaliteljica ustraje u tvrdnji da je pok. IA želio uzdržavanje kao sigurnu i trajnu pomoć i da je to bila pobuda za sklapanje ugovora te da mu je uzdržavanje tuženica pružala sve do njegove smrti. Žaliteljica osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je jedina pobuda kod sklapanja ugovora bila lišiti tužitelje nasljedstva kao i da bi takva pobuda bitno utjecala na odluku primatelja uzdržavanja da sklopi ugovor a da bi to ugovarateljica kao davateljica uzdržavanja (tuženica) znala ili morala znati, zbog čega bi ugovor bio bez učinka.

8. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, kao ni one na koje ukazuje žaliteljica u žalbi.

9. Nisu ostvareni ni ostali žalbeni razlozi.

10. Prvostupanjski sud utvrdio i među strankama nije sporno:

– da je između tuženice i njezinog pokojnog supruga IA (oca tužitelja) zaključen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 11. lipnja 2010., ovjeren pred javnim bilježnikom Vladimirom Šarčevićem istog datuma pod brojem Ovr-4802/2010 (stranica 10-13 spisa), a temeljem kojeg se tuženica, kao davateljice uzdržavanja, obvezala svom pokojnom suprugu, NA, kao primatelju uzdržavanja, pružati uzdržavanje do njegove smrti, te da joj isti danom potpisa tog ugovora prenosi u vlasništvo stan u [adresa] na adresi [adresa], peto zk. tijelo, četvrta etaža, stan u čest. zgr. [katastarska čestica] z.ul 2558, [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] na trećem katu zgrade, a koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice sa WC-om, ostave i hodnika ukupne površine 55 m² sa pripadajućom drvarnicom uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, te da je temeljem istog ugovora tuženica upisala pravo vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime (preslika z.k. izvatka prileži na stranici 15 spisa);

– da su tužitelji potomci ostavitelja pokojnog IA, primatelja uzdržavanja (rodni listovi prileže na stranici 29 do 30 spisa);

– da je pokojni IA preminuo **.**.2011. te da je činjenica smrti upisana u maticu umrlih, matičnog područja Zagreb, Maksimir, za godinu 2011. pod rednim brojem 00379;

– da su tuženica i otac tužitelja ugovorom o uređenju imovinskih odnosa od 29. svibnja 1997. definirali svoje međusobne imovinske odnose na način da je u članku 1. sporazumno utvrđeno da je u braku stečeno izvanknjižno vlasništvo stana sa spremištem i garažom u [adresa] u [adresa], u površini od 86,42 m², uključujući zajedničke dijelove zgrade, te dio te nekretnine razmjerno veličini stana koji je izgrađen na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a čije je suvlasništva stečeno ugovorom o udruživanju sredstava za izgradnju stana na lokaciji [adresa] zaključenim sa stambenom udrugom Novi dom, zatim namještaj koji se nalazio na adresi u [adresa] i osobno vozilo marke Mitsubishi Carisma registarske oznake [registarska oznaka];

– da su ugovorom iz prethodnog podstavka stranke utvrdile da u dosadašnjem zajedničkom bračnom životu ostvaruju i ostvarivali su približno jednake prihode od rada dok drugih prihoda nisu imali, a da je tuženica u brak donijela dvosobni stan u [adresa], a IA za vrijeme braka plaćao uzdržavanje za dvoje djece iz ranijeg braka;

– da su nasljednici iza pok IA prema rješenju o nasljeđivanju br. O- 1775/2011, od 29. studenoga 2011. stranke, svaka za po jednu trećinu dijela, a da su predmet ostavine pokretnine - osobni automobil marke Alfa Romeo tipa 147 godina proizvodnje 2002. te novčana sredstva koja iznose 25,22 CHF, 46,23 USD i 39,52 EUR

– da je u trenutku sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ostavitelj bio sposoban za rasuđivanje te da je nakon dijagnoze zloćudne bolesti koja mu je dijagnosticirana u travnju 2010. IA išao na daljnje liječenje kemoterapijom i zračenjem i da je ishod liječenja bio neizvjestan kao i trenutak smrti.

11. Činjenica je li predniku stranaka i primatelju uzdržavanja bilo potrebno uzdržavanje ili nije, nije odlučna za valjanost spornog ugovora. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2890/1992 izraženo je shvaćanje da za valjanost ugovora o doživotnom uzdržavanju, a tako i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, nije bitno ima li primatelj uzdržavanja dovoljno sredstava za život, dovoljno je da je obveza davanja uzdržavanja ovisna o promjenjivim potrebama primatelja uzdržavanja. Niti činjenica da je sklapanjem spornog ugovora došlo do povrede i umanjenja prava nasljednika nije dovoljna za utvrđenje ništetnosti tog ugovora. Cilj sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju je da uzdržavana osoba ima sigurnost da će je davatelj uzdržavanja uzdržavati, a da ovaj zauzvrat primi određenu imovinu u vlasništvo. Dakle, sporni ugovor nije ništetan samo iz razloga što bi stjecateljica stekla vlasništvo na predmetu ugovora, a razumljivo je kad se sklapa takav ugovor zakonski nasljednici gube određena prava ili imovinu koja je predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju jer ta imovina ne ulaze uz ostavinu. Međutim, sporno je, je li motiv, odnosno pobuda za sklapanje ugovora bila da davateljica uzdržavanja primatelja uzdržavanja uzdržava i brine se o njegovom zdravlju i prehrani ili je pak motiv i pobuda bila da se stan u [adresa] (koja je posebna imovina ostavitelja, oca tužitelja i supruga tuženice jer ju je naslijedio od roditelja ili pak dobio darovanjem od majke kako to tvrdi žaliteljica) na takav način izdvoji i da ne bude predmet nasljeđivanja nakon njegove smrti.

12. Prvostupanjski je sud zaključio i pravilnost tog zaključka nije dovedena u sumnju žalbenim navodima da je taj motiv i stvarna volja primatelja uzdržavanja bila isključenje tužitelja, kao zakonskih nasljednika, od nasljeđivanja oca i to je bilo poznato i davateljici uzdržavanja, ovdje tuženici, a što je sud zaključio i iz iskaza tuženice i što je obrazložio u točkama 26. i 27. i 28. i 29. obrazloženja pobijane presude na koje se žaliteljica upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

13. Utvrdivši da je pobuda sklapanja ugovora, predmet kojeg je imovinskopravno raspolaganje u korist tuženice, isključenje tužitelja kao zakonskih nasljednika od mogućnosti nasljeđivanja, a ne pružanje uzdržavanja, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 273. stavak 2. i 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO) utvrdio da je taj ugovor ništetan i odredio uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja tj. brisanje prava vlasništva s imena tuženice i ponovi upis prijašnjeg vlasnika ČA. (Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev x 121/2011 od 5.rujna 2012.)

14. Za svoja činjenična utvrđenja i činjenično pravne zaključke, prvostupanjski sud dao valjane iscrpne i jasne razloge koje prihvaća i ovaj sud pa se žaliteljica radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge prvostupanjske presude.

15. Odluku o parničnim troškovima žaliteljica posebno ne osporava tj. ne ukazuje u kojem dijelu bili bio ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

16. Kako je i odluka o parničnim troškovima pravilna, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

U Dubrovniku, 05. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Emir Čustović