REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 667/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada na adresi [adresa], koju zastupa punomoćnica Milana Grbić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada na adresi [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Nedjeljko Peršić i Mirna Peršić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1290/2016-2 od 17. listopada 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-1025/13-42 od 22. siječnja 2016., u sjednici održanoj 5. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

I. Revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima parničnog postupka, odbacuje se kao nedopuštena.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Koprivnici broj Ovr-2794/12-2 od 07. veljače 2013.g. jer je tužiteljica namirila tražbinu tuženika u cijelosti u iznosu od 40.000,00 kuna (slovima: četrdesettisuća kuna).

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.550,00 kuna (slovima: četiritisućepetstopedeset kuna), u roku od 15 dana."

2. Sud drugog stupnja prihvatio je žalbu tuženika kao osnovanu i preinačio prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), na način da je odbio tužbeni zahtjev i naložio tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka.

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. ZPP zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu u smislu revizijskih navoda ili ukinuti i vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a tuženika obvezati da tužiteljici naknadi trošak sastava revizije.

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava navode revizije i predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu ili odbiti kao neosnovanu, a njemu dosuditi naknadu troška revizijskog postupka.

5. Revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjske presude je neosnovana, a revizija podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka je nedopuštena.

6. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Koprivnici, broj Ovr-2794/12-2 od 7. veljače 2013. jer je tužiteljica namirila tražbinu tuženika u iznosu 40.000,00 kuna u cijelosti.

7. Sud prvog stupnja je na temelju zaključka da je tražbina tuženika, nastala na temelju Sporazuma stranaka 13. travnja 2010., prestala ispunjenjem u cijelosti, ocijenio da je nedopuštena ovrha koja se vodi kod istog suda pod brojem Ovr- 2794/12, pa je primjenom odredbe čl. 160. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO/05), tužbeni zahtjev prihvatio kao osnovan.

8. Drugostupanjski sud je na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev. Drugostupanjski sud polazi od zaključka da je tvrdnja tužiteljice da je dug u cijelosti podmirila ostala nedokazana jer su iskazi svjedoka općeniti i neprecizni, svjedoci nemaju spoznaja niti o jednom elementu odlučujućem za donošenje odluke, a pretpostavka prvostupanjskog suda o odnosu povjerenja među strankama nema uporište u činjeničnom supstratu spisa, kao niti stajalište o neukosti tužiteljice o načinu postupanju pri vraćanju duga i obvezi sastavljanja pisane potvrde o isplati.

9. Tužiteljica u reviziji podnesenoj zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka navodi da drugostupanjska odluka sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati odnosno da razlozi o odlučnim činjenicama proturječe sadržaju zapisnika i isprava koje prileže spisu te navodi da je sud postupio protivno odredbi čl. 8. ZPP.

10. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

11. Suprotno tvrdnji revidentice, tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje revizijom. To stoga što izreka drugostupanjske presude ne proturječi razlozima presude navedenim u obrazloženju u kojem su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju, a ti razlozi nisu proturječni iskazima saslušanih svjedoka, zapisnicima o njihovom saslušanju niti ispravama koje prileže spisu pa je moguće ispitati zakonitost i pravilnost tih odluka. Zbog navedenog nije osnovan revizijski navod tužiteljice da su sudovi tijekom postupka počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

11.1. Nadalje neosnovani su i revizijski navodi o tome da je odbijanjem dokaznog prijedloga tužiteljice za provođenjem financijskog vještačenja, počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP. To iz razloga što na temelju odredbe čl. 220. st. 2. ZPP, sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica i nije dužan izvesti sve dokaze koje stranke predlože. Tužiteljica je izvođenje dokaza financijskih vještačenjem predložila na okolnost visine duga. U ovom postupku visina dugovanja je jasno naznačena je u Sporazumu stranaka od 13. travnja 2010. kao i datum dospijeća, a tužiteljica nije dokazala da je vratila dug ili dio duga zbog čega bi izvođenje takvog dokaza bilo nesvrsishodno i neekonomično, pa odbijanjem izvođenja takvog dokaza tužiteljica nije onemogućena u raspravljanju.

11.2. U postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP na koju upire revidentica jer se ocjena dokaza drugostupanjskog suda temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

12. U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, tužiteljica osporava pravilnost odlučnih činjenica koje je utvrdio sud drugog stupnja primjenom čl. 373.a ZPP i na temelju kojih je zaključio da tužiteljica nije vratila dug, niti dio duga po Sporazumu stranka od 13. travnja 2010. U svezi navedenog treba reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi revidenta kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje, a sud drugog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl. 9. ZOO/05 u svezi čl. 150. ZOO/05 i čl. 161. st. 1. ZOO/05, kad je odbio tužbeni zahtjev jer tužiteljica nije dokazala da je ispunila svoju obvezu prema tuženiku niti djelomično niti u cijelosti, dakle nije dokazala da je tražbina prestala ispunjenjem. Stoga niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

13. Slijedom navedenog, revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjske presude odbijena je kao neosnovana, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

14. U odnosu na revizijske navode tužiteljice kojima u reviziji pobija drugostupanjsku odluku o troškovima parničnog postupka, treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. prihvaćeno pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

15. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

16. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st.1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima parničnog postupka odbačena kao nedopuštena pa je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

17. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbi čl. 166. st. 1. ZPP i 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 5. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić