Poslovni broj: Usž-2659/21-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Kermas Istra d.o.o., Pula, Divkovićeva 2c, zastupan po opunomoćenici Biserki Radulović, odvjetnici iz Pule, Dinka Vitezića 12, protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjek za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Vodnjana, Upravni odjel za komunalni sustav, prostorno uređenje i imovinsko-pravne poslove, Vodnjan, Trgovačka 2, radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovnog broja: UsI-1518/2020-10 od 23. travnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovnog broja: UsI-1518/2020-10 od 23. travnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-363- 03/19-01/20, urbroj: 2163/1-18-09/2-20-12 od 22. listopada 2020., kojim je poništeno rješenje prvostupanjskog upravnog tijela od 19. srpnja 2019., i utvrđeno da tužitelj nije obveznik plaćanja komunalne naknade za razdoblje od 10. travnja 2018. do 1. siječnja 2019., te je naloženo Gradu Vodnjanu da tužitelju izvrši povrat naplaćenih novčanih sredstava s osnova komunalne naknade u navedenom razdoblju. Tužitelj je tražio i poništenje rješenja prvostupanjskog upravnog tijela, klasa: UP/I-363-05/13-01/162, urbroj: 2168-04-04/07-13-3 od 3. srpnja 2013., kojim je odbačen zahtjev tužitelja za izmjenu i poništenje rješenja o komunalnoj naknadi za neizgrađeno građevinsko zemljište na području Peroja doneseno 3. srpnja 2013. godine (rješenje o utvrđenju komunalne naknade).

2. Tužitelj je protiv citirane presude prvostupanjskog suda podnio žalbu u kojoj u bitnom navodi da nije tražio poništenje rješenja tuženika od 22. listopada 2020., već je zahtijevao da mu se osim prava priznatih rješenjem tuženika priznaju i dodatna prava odnosno povrat komunalne naknade u cjelokupnom iznosu. Smatra da je rješenje prvostupanjskog tijela kojim mu je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade ništavo te da mu stoga treba priznati pravo na povrat cjelokupno plaćene komunalne naknade i to od 1. siječnja 2013. Ističe da je tražio postupanje, a ne poništavanje rješenja tuženika pa prvostupanjska presuda sadrži bitnu povredu pravila sudskog postupka. Poziva se na odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu ističući da je vlasnik neizgrađenog građevinskog zemljišta koje se nalazi izvan granica građevinskog područja te nije komunalno opremljeno te stoga tužitelj po samom slovu zakona nije obveznik plaćanja komunalne naknade u smislu odredbe članka 22. stavak 3. točka 4., 5. i 6. citiranog Zakona. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti presudu te potražuje trošak spora uvećan za sastav žalbe.

3. Tuženik se nije očitovao o žalbi, iako je dostava poziva istom uredno iskazana.

4. Zainteresirana osoba, Grad Vodnjan, u svom odgovoru na žalbu osporava navode žalbe ističući da je Grad Vodnjan naglašavao izričito tijekom upravnog postupka i spora da navodi tužitelja su netočni i neosnovani budući da se u konkretnom slučaju radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu koje je opremljeno svom komunalnom infrastrukturom odnosno da postoji mogućnost uključenja na komunalnu infrastrukturu s obzirom da uz dio navedenog područja prolazi županijska cesta uz koju je na pojedinim dijelovima utvrđena neizgrađena javna rasvjeta kao i nekoliko izvedenih spojeva na županijsku cestu, da sjeveroistočni dio nekretnine graniči sa nerazvrstanom cestom koja se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je u naravi asfaltirana cesta. Uz predmetnu prometnicu su utvrđeni šahtovi fekalne kanalizacije, stupovi javne rasvjete, slobodnostojeći razdjelni ormar i nisko naponske mreže te dva hidranta itd. Ističe da je za navedeno područje 7. lipnja 2018. izdana od strane Grada Vodnjana, Upravnog odjela za komunalni sustav, prostorno uređenje i imovinsko-pravne poslove građevinska dozvola koja je postala pravomoćna 6. srpnja 2018. što bi značilo da na predmetnom području su bili ispunjeni uvjeti za izdavanje građevne dozvole koja međutim da do danas nije ništa izgrađeno. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je u konkretnom slučaju tužitelj dana 10. kolovoza 2018., prvostupanjskom upravnom tijelu podnio zahtjev za izmjenu i poništenje rješenja o komunalnoj naknadi za područje Peroj koje je doneseno 3. srpnja 2013. (klasa: UP/I-363-05/13-01/162, urbroj: 2168-04-04/7-13-3), pri čemu se pozvao na odredbu članka 129. stavak 1. ZUP-a tvrdeći da nikada nije bilo uvjeta za određivanje tužitelju obveze plaćanja komunalne naknade, tražeći ujedno povrat uplaćene komunalne naknade. Prijedlog tužitelja je rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela od 19. srpnja 2019., odbačen, a ovdje osporenim rješenjem tuženika od 22. listopada 2020., navedeno rješenje poništeno i utvrđeno da tužitelj nije obveznik plaćanja komunalne naknade za razdoblje od 10. travnja 2018. do 1. siječnja 2019., te naloženo Gradu Vodnjanu izvršiti povrat naplaćenih novčanih sredstava s osnova komunalne naknade za navedeno razdoblje uz pripadajuću zateznu kamatu.

7. Odredbom članka 131. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.), propisani su prekluzivni rokovi za primjenu izvanrednog pravnog lijeka poništavanja i ukidanja nezakonitog rješenja te je propisano između ostalog da se nezakonito rješenje može poništiti u roku od dvije godine, a ukinuti u roku od jedne godine od dana dostave rješenja stranci.

8. Kako to proizlazi iz obrazloženja osporene presude nespornim je u konkretnom slučaju (što proizlazi iz spisu priložene dostavnice upravnog postupka) da je tužitelj rješenje o komunalnoj naknadi od 3. srpnja 2013., zaprimio 23. srpnja 2013., pa nespornim nadalje proizlazi da je tužitelju prijedlog za poništavanje rješenja (podnesen 10. travnja 2018.) izvan zakonom propisanog roka.

9. S obzirom na navedeno i neprijeporno utvrđeno, prema ocjeni ovog Suda, tuženik nije povrijedio zakon na štetu tužitelja kada je prijedlog tužitelja tretirao i uzeo kao zahtjev za izmjenu podataka te oslobodio tužitelja plaćanja obveze s osnova komunalne naknade za razdoblje od 10. travnja 2018. (od dana podnošenja zahtjeva pa do 1. siječnja 2019.), prethodno utvrdivši nepostojanje komunalne infrastrukture na predmetnom području na kojem se nalazi predmetna nekretnina, pri čemu tuženik nije imao zakonske osnove a po zahtjevu tužitelja, utvrditi nepostojanje te obveze i retroaktivno odnosno za razdoblja koja su prethodila podnošenju zahtjeva.

10. S obzirom na navedeno i nesporno utvrđeno pravilno je tuženik ocijenio da je povodom zahtjeva tužitelja od 10. travnja 2018., moguće jedino utvrditi prestanak obveze od dana traženja pa do kraja obračunske godine te narediti Gradu Vodnjanu da primljene uplate s osnova komunalne naknade za navedeno razdoblje vrati tužitelju.

11. Napominje se tužitelju da rješenje prvostupanjskog upravnog tijela od 3. srpnja 2013., nije pobijao, da su rokovi za pobijanje izvanrednim pravnim lijekovima iz članka 129. i 130. istekli, a uvjeti za oglašavanje ništavim ne postoje pri čemu treba dodati da nije osnovan niti prigovor tužitelja u pogledu ovrhe navedenog rješenja koje dovodi u vezu s razlogom za ništavost članka 128. stavak 1. točka 3. ZUP-a, s obzirom da pravna nemogućnost izvršenja upravnog rješenja postoji ako je nekim propisom izvršenje onemogućeno, a stvarna nemogućnost izvršenja znači da zbog zapreka koje se tiču osobe ili stvari izvršenje nije objektivno moguće provesti, što ovdje nije slučaj.

12. Stoga ovaj Sud ocjenjuje da osporena presuda nije zahvaćena bitnom povredom postupka u smislu odredbe članka 66. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.).

13. Kako tužitelj nije uspio u sporu, to je trebalo odlučiti kao pod točkom I. izreke na temelju odredbe članka 74. stavak 1., a u odnosu na zatraženi trošak kao pod točkom II. na temelju odredbe članka 79. stavak 6. istog Zakona.

U Zagrebu 5. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner