Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Stalna služba u Slatini
Trg sv. Josipa 12, 33520 Slatina
Poslovni broj: 16 P-70/2022-37
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu Tomislavu Kuči, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja T. T. iz Č., OIB: …, koga zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik iz O., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 31. kolovoza 2022. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tuženika u zamjeni, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tužitelja, dana 5. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e :
1. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. …-…, zaključenog 31. listopada 2006. između tužitelja T. T., OIB: …, iz Č. i S. b. d.d. O., P. O., kao pravnog prednika tuženika A. B. d.d., OIB: …, Z., kojom je određena promjenljivost kamatne stope.
2. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., OIB: …, Z., isplatiti tužitelju T. T., OIB: …, iz Č., novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 5.847,03 kn/776,03 eura[1] s pripadajućim zateznim kamatama kako slijedi:
- na iznos od 9,43 kn tekućim od 1. siječnja 2007. pa do isplate
- na iznos od 9,38 kn tekućim od 1. veljače 2007. pa do isplate
- na iznos od 9,05 kn tekućim od 1. travnja 2007. pa do isplate
- na iznos od 8,92 kn tekućim od 1. lipnja 2007. pa do isplate
- na iznos od 8,73 kn tekućim od 1. kolovoza 2007. pa do isplate
- na iznos od 8,64 kn tekućim od 1. rujna 2007. pa do isplate
- na iznos od 65,44 kn tekućim od 1. listopada 2007. pa do isplate
- na iznos od 81,72 kn tekućim od 1. studenog 2007. pa do isplate
- na iznos od 64,29 kn tekućim od 1. prosinca 2007. pa do isplate
- na iznos od 80,19 kn tekućim od 1. siječnja 2008. pa do isplate
- na iznos od 78,06 kn tekućim od 1. veljače 2008. pa do isplate
- na iznos od 45,04 kn tekućim od 1. ožujka 2008. pa do isplate
- na iznos od 76,44 kn tekućim od 1. travnja 2008. pa do isplate
- na iznos od 59,93 kn tekućim od 1. svibnja 2008. pa do isplate
- na iznos od 74,77 kn tekućim od 1. lipnja 2008. pa do isplate
- na iznos od 58,67 kn tekućim od 1. srpnja 2008. pa do isplate
- na iznos od 73,19 kn tekućim od 1. kolovoza 2008. pa do isplate
- na iznos od 72,40 kn tekućim od 1. rujna 2008. pa do isplate
- na iznos od 56,82 kn tekućim od 1. listopada 2008. pa do isplate
- na iznos od 70,69 kn tekućim od 1. studenog 2008. pa do isplate
- na iznos od 55,52 kn tekućim od 1. prosinca 2008. pa do isplate
- na iznos od 119,32 kn tekućim od 1. siječnja 2009. pa do isplate
- na iznos od 119,23 kn tekućim od 1. veljače 2009. pa do isplate
- na iznos od 71,65 kn tekućim od 1. ožujka 2009. pa do isplate
- na iznos od 116,08 kn tekućim od 1. travnja 2009. pa do isplate
- na iznos od 132,60 kn tekućim od 1. svibnja 2009. pa do isplate
- na iznos od 146,56 kn tekućim od 1. lipnja 2009. pa do isplate
- na iznos od 129,07 kn tekućim od 1. srpnja 2009. pa do isplate
- na iznos od 142,57 kn tekućim od 1. kolovoza 2009. pa do isplate
- na iznos od 140,62 kn tekućim od 1. rujna 2009. pa do isplate
- na iznos od 123,83 kn tekućim od 1. listopada 2009. pa do isplate
- na iznos od 136,49 kn tekućim od 1. studenog 2009. pa do isplate
- na iznos od 120,12 kn tekućim od 1. prosinca 2009. pa do isplate
- na iznos od 132,27 kn tekućim od 1. siječnja 2010. pa do isplate
- na iznos od 130,14 kn tekućim od 1. veljače 2010. pa do isplate
- na iznos od 87,43 kn tekućim od 1. ožujka 2010. pa do isplate
- na iznos od 125,69 kn tekućim od 1. travnja 2010. pa do isplate
- na iznos od 110,48 kn tekućim od 1. svibnja 2010. pa do isplate
- na iznos od 121,24 kn tekućim od 1. lipnja 2010. pa do isplate
- na iznos od 106,44 kn tekućim od 1. srpnja 2010. pa do isplate
- na iznos od 116,64 kn tekućim od 1. kolovoza 2010. pa do isplate
- na iznos od 114,42 kn tekućim od 1. rujna 2010. pa do isplate
- na iznos od 100,37 kn tekućim od 1. listopada 2010. pa do isplate
- na iznos od 109,74 kn tekućim od 1. studenog 2010. pa do isplate
- na iznos od 96,19 kn tekućim od 1. prosinca 2010. pa do isplate
- na iznos od 104,96 kn tekućim od 1. siječnja 2011. pa do isplate
- na iznos od 102,55 kn tekućim od 1. veljače 2011. pa do isplate
- na iznos od 69,02 kn tekućim od 1. ožujka 2011. pa do isplate
- na iznos od 97,49 kn tekućim od 1. travnja 2011. pa do isplate
- na iznos od 85,20 kn tekućim od 1. svibnja 2011. pa do isplate
- na iznos od 92,44 kn tekućim od 1. lipnja 2011. pa do isplate
- na iznos od 80,66 kn tekućim od 1. srpnja 2011. pa do isplate
- na iznos od 87,29 kn tekućim od 1. kolovoza 2011. pa do isplate
- na iznos od 84,74 kn tekućim od 1. rujna 2011. pa do isplate
- na iznos od 73,75 kn tekućim od 1. listopada 2011. pa do isplate
- na iznos od 79,45 kn tekućim od 1. studenog 2011. pa do isplate
- na iznos od 68,93 kn tekućim od 1. prosinca 2011. pa do isplate
- na iznos od 74,03 kn tekućim od 1. siječnja 2012. pa do isplate
- na iznos od 70,69 kn tekućim od 1. veljače 2012. pa do isplate
- na iznos od 54,09 kn tekućim od 1. ožujka 2012. pa do isplate
- na iznos od 65,12 kn tekućim od 1. travnja 2012. pa do isplate
- na iznos od 56,03 kn tekućim od 1. svibnja 2012. pa do isplate
- na iznos od 59,51 kn tekućim od 1. lipnja 2012. pa do isplate
- na iznos od 50,93 kn tekućim od 1. srpnja 2012. pa do isplate
- na iznos od 53,76 kn tekućim od 1. kolovoza 2012. pa do isplate
- na iznos od 50,84 kn tekućim od 1. rujna 2012. pa do isplate
- na iznos od 43,10 kn tekućim od 1. listopada 2012. pa do isplate
- na iznos od 44,90 kn tekućim od 1. studenog 2012. pa do isplate
- na iznos od 37,72 kn tekućim od 1. prosinca 2012. pa do isplate
- na iznos od 38,88 kn tekućim od 1. siječnja 2013. pa do isplate
- na iznos od 36,09 kn tekućim od 1. veljače 2013. pa do isplate
- na iznos od 23,20 kn tekućim od 1. ožujka 2013. pa do isplate
- na iznos od 29,83 kn tekućim od 1. travnja 2013. pa do isplate
- na iznos od 23,99 kn tekućim od 1. svibnja 2013. pa do isplate
- na iznos od 23,39 kn tekućim od 1. lipnja 2013. pa do isplate
- na iznos od 18,19 kn tekućim od 1. srpnja 2013. pa do isplate
- na iznos od 16,94 kn tekućim od 1. kolovoza 2013. pa do isplate
- na iznos od 13,60 kn tekućim od 1. rujna 2013. pa do isplate
- na iznos od 9,29 kn tekućim od 1. listopada 2013. pa do isplate
- na iznos od 3,07 kn tekućim od 1. prosinca 2013. pa do isplate
do 31. prosinca 2008. po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema Odluci o eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
3. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., OIB:…, Z., naknaditi tužitelju T. T., OIB: …, iz Č., troškove parničnog postupka u iznosu od 5.200,00 kn/690,16 eura , s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Dana 12. lipnja 2019. tužitelj je podnio kod ovog suda tužbu protiv tuženika radi utvrđenja i isplate. U tužbi se navodi da su stranke sklopile ugovor 31. listopada 2006. o namjenskom kreditu kojim ugovorom je kreditor, odnosno pravni prednik tuženika S. banka odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita kredit u iznosu od 24.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 7 godina. Predmetni kredit podmiren je u cijelosti zajedno s pripadajućim kamatama. Tijekom trajanja otplate kredita kamatna stopa je više puta mijenjana na štetu tužitelja, temeljem čl. 4. ugovora. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđena je nepoštenom i ništetnom. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tužena banka u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditima. Presuda je potvrđena odlukom Vrhovnog suda RH Revt-249/14 od 9. travnja 2015. Navedenom odlukom Vrhovni sud utvrdio je kako je korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku pošto je formulacija o promjenjivoj kamatnoj stopi bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu dok oni ni približno nisu mogli cijeniti zašto, kako, te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati. Ugovorna odredba suprotna je načelu savjesnosti i poštenja, a prosječnom korisniku kredita nije bila niti je mogla biti razumljiva. Poziva se i na stajalište suda EU u tumačenju i primjeni Direktive 93/13/ EEZ. Poziva se na čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu ZOO). Nakon nalaza i mišljenja sudskog vještaka, te dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka, tužitelj usklađuje tužbeni zahtjev i predlaže sudu da donese presudu kao u dispozitivu.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini. Tuženik ne spori da je njegov pravni prednik sklopio s tužiteljem ugovor o kreditu 31. listopada 2006. Tužitelj je prije sklapanja ugovora o kreditu mogao izabrati između više opcija ugovora o kreditu, a odabir između više predloženih ugovora predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama. Ističe da tužitelj pogrešno navodi da bi tuženik postupio nepošteno i nesavjesno ugovaranjem promjenjive kamatne stope bez egzaktnih parametara za promjenu iste i metode izračuna. Tvrdi da je tuženik s tužiteljem ugovorio promjenjivu kamatnu stopu u skladu sa zakonskim ograničenjima i da se ne može smatrati da su ispunjeni uvjeti za utvrđenje ništetnosti čl. 6. ugovora o kreditu. Ističe prigovor zastare. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. Drugostupanjskom odlukom ukinuta je prvostupanjska presuda, te je predmet vraćen na ponovno suđenje. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi da se presuda koja je donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača ne može protezati na ugovorni odnos tužitelja i tuženika. Sud nije vezan za drugostupanjska stajališta, stoga se i ne prihvaća navedeno stajalište drugostupanjskog suda i to stoga što je isto u suprotnosti s odlukama Vrhovnog suda i to: Revd-1527/22-2 od 4. svibnja 2022., Revd-270/22-2 od 23. ožujka 2022., Revd-5601/21-2 od 9. veljače 2022., Revd-2226/21-2 od 8. lipnja 2021., te još nizom odluka Vrhovnog suda. Drugostupanjska odluka u suprotnosti je i sa stotinama drugih drugostupanjskih odluka (presuda Županijskog suda u Zagrebu Gž-1384/22 od 24. svibnja 2022., presuda Županijskog suda u Zadru Gž-1332/20-2 od 11. veljače 2021. itd.). Uvidom u izvod iz sudskog registra nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik univerzalni pravni slijednik banke s kojom je tužitelj sklopio predmetni ugovor o kreditu, stoga nije jasno obrazloženje drugostupanjskog suda gdje se navodi da obveza tuženika ovisi o obliku pravnog sljedništva, a osim toga, ne navodi se kakvo je to konkretno pravno sljedništvo, niti se navodi zakonska odredba koja to uređuje. Čak i da se presude donesene radi zaštite potrošača ne odnose na tuženika, sud je već u svojoj prvostupanjskoj odluci naveo (stavak 10. obrazloženja) iz kojeg razloga je ništetna odredba čl. 4. ugovora, međutim, drugostupanjski sud se na isto nije niti osvrnuo, niti je u svom obrazloženju iznio bilo kakav stav o istome.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: ugovor o namjenskom kreditu bez depozita od 31.10.2006., specifikaciju uplata, pregled prometa za klijenta, obavijest o promjeni kamatnih stopa, otplatni plan, nalaz i mišljenje i dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka J. R. koji je i neposredno saslušan na ročištu 27. travnja 2021.
5. Iz ugovora o namjenskom kreditu bez depozita utvrđeno je da je sklopljen 31.10.2006. između S. banke kao banke i tužitelja kao korisnika kredita i fiducijarnog dužnika i to na memorandumu H. G. A. A., a na kraju ugovora nalazi se pečat H. G. A. A., S. banka, te potpis. Navedenim ugovorom je banka odobrila namjenski kredit za kupovinu osobnog vozila i plaćanje premije u iznosu od 24.200,00 CHF na rok vraćanja od 7 godina. Člankom 3. ugovoreno je da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 24.200,00 CHF zaračunavaju kamate od 5,25% godišnje dekurzivno. Efektivna kamatna stopa EKS, odnosno realna godišnja kamatna stopa RGKS iznosi 6,02%. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima uvećano za obračunanu i pripisanu kamatu. Prvi anuitet dospijeva do 1. siječnja 2007. Banka zaračunava interkalarne kamate na kredit u visini redovne kamatne stope. Interkalarna kamata se obračunava i pripisuje glavnici kredita, što čini novu osnovicu za raspored anuiteta. Člankom 4. ugovoreno je da korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa ovog ugovora. Ugovor je ovjeren po javnom bilježniku, a u ovjeri stoji napomena da navedena isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta.
6. Iz specifikacije uplata tuženika i pregleda prometa za klijenta tuženika utvrđeno je kada je i u kojem iznosu tužitelj vršio uplate po spornom ugovoru o kreditu.
7. Iz obavijesti o promjeni kamatnih stopa utvrđeno je da je tuženik izvijestio tužitelja 13.8.2019. o promjenama kamatnih stopa po kreditu, a koje kamatne stope iznose od 27.10.2006. do 1.9.2007. 5,250%, od 1.9.2007. do 1.12.2008. 6,100%, od 1.12.2008. do 1.4.2009. 6,800% i od 1.4.2009. 7,300%.
8. Iz otplatnog plana od 13. kolovoza 2019. tuženika, a u svezi s predmetnim ugovorom o kreditu, proizlazi da je u istom naveden datum dospijeća, anuiteti, redovna kamata, glavnica, te stanje kredita.
9. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka J. R. proizlazi da su stranke sklopile ugovor o kreditu 31.10.2006. s bitnim obračunskim elementima: ugovoreni iznos 24.200,00 CHF, ugovorena kamatna stopa 5,25% dekurzivno godišnje, rok otplate 7 godina, način otplate: u jednakim mjesečnim anuitetima uvećano na obračunatu i pripisanu kamatu, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju HNB-a na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća. Kamatnu stopu tuženik je više puta mijenjao, a prema obavijesti o promjenama kamatnim stopa po kreditu od 13.8.2019. Promjene ugovorne kamatne stope i tečaja CHF se očituju u više ili manje plaćenom kreditnom anuitetu (otplata plus kamata) u odnosu na ugovoreni anuitet, pa u tom smislu u cilju izračuna i prikaza razlika koje su navedene daje integralni prikaz cjelokupnog tijeka kredita prema obračunu tuženika, kao i prikaz tijeka kredita sačinjenog bez primjene odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Mišljenja je da je u razdoblju povrata kreditne obveze tužitelj platio tuženiku 1.260,84 CHF, odnosno 5.846,22 kn na ime porasta ugovorene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu kakva je bila na dan sklapanja ugovora o kreditu. U dopuni nalaza i mišljenja sudski vještak navodi da tuženik tvrdi da je kao vještak trebao u obračunima koristiti tečaj CHF na dan 27. listopada 2006. koji prema podacima iz arhive HNB-a iznosi 1,00 CHF = 4,637405 HRK umjesto tečaja na dan 31.10.2006. koji je korišten u vještačkom nalazu, s obzirom da je isplata kredita bila izvršena 27.10.2006. Uvažava navode tuženika i dopunjuje svoj nalaz i mišljenje. Navodi pozitivne razlike iznosa koje je tužitelj tuženiku platio na ime porasta ugovorene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu kakva je bila na dan sklapanja ugovora o kreditu tijekom otplate kredita, izraženo u kunama i po mjesecima. Uzimajući u obzir navedeno utvrdio je preplaćeni iznos, odnosno razliku kamata, a koji je slijedeći: 9,43 kn počev od 1. siječnja 2007., 9,38 kn počev od 1. veljače 2007., 9,05 kn počev od 1. travnja 2007., 8,92 kn počev od 1. lipnja 2007., 8,73 kn počev od 1. kolovoza 2007., 8,64 kn počev od 1. rujna 2007., 65,44 kn počev od 1. listopada 2007., 81,72 kn počev od 1. studenog 2007., 64,29 kn počev od 1. prosinca 2007., 80,19 kn počev od 1. siječnja 2008., 78,06 kn počev od 1. veljače 2008., 45,04 kn počev od 1. ožujka 2008., 76,44 kn počev od 1. travnja 2008., 59,93 kn počev od 1. svibnja 2008., 74,77 kn počev od 1. lipnja 2008., 58,67 kn počev od 1. srpnja 2008., 73,19 kn počev od 1. kolovoza 2008., 72,40 kn počev od 1. rujna 2008., 56,82 kn počev od 1. listopada 2008., 70,69 kn počev od 1. studenog 2008., 55,52 kn počev od 1. prosinca 2008., 119,32 kn počev od 1. siječnja 2009., 119,23 kn počev od 1. veljače 2009., 71,65 kn počev od 1. ožujka 2009., 116,08 kn počev od 1. travnja 2009., 132,60 kn počev od 1. svibnja 2009., 146,56 kn počev od 1. lipnja 2009., 129,07 kn počev od 1. srpnja 2009., 142,57 kn počev od 1. kolovoza 2009., 140,62 kn počev od 1. rujna 2009., 123,83 kn počev od 1. listopada 2009., 136,49 kn počev od 1. studenog 2009., 120,12 kn počev od 1. prosinca 2009., 132,27 kn počev od 1. siječnja 2010., 130,14 kn počev od 1. veljače 2010., 87,43 kn počev od 1. ožujka 2010., 125,69 kn počev od 1. travnja 2010., 110,48 kn počev od 1. svibnja 2010., 121,24 kn počev od 1. lipnja 2010., 106,44 kn počev od 1. srpnja 2010., 116,64 kn počev od 1. kolovoza 2010., 114,42 kn počev od 1. rujna 2010., 100,37 kn počev od 1. listopada 2010., 109,74 kn počev od 1. studenog 2010., 96,19 kn počev od 1. prosinca 2010., 104,96 kn počev od 1. siječnja 2011., 102,55 kn počev od 1. veljače 2011., 69,02 kn počev od 1. ožujka 2011., 97,49 kn počev od 1. travnja 2011., 85,20 kn počev od 1. svibnja 2011., 92,44 kn počev od 1. lipnja 2011., 80,66 kn počev od 1. srpnja 2011., 87,29 kn počev od 1. kolovoza 2011., 84,74 kn počev od 1. rujna 2011., 73,75 kn počev od 1. listopada 2011., 79,45 kn počev od 1. studenog 2011., 68,93 kn počev od 1. prosinca 2011., 74,03 kn počev od 1. siječnja 2012., 70,69 kn počev od 1. veljače 2012., 54,09 kn počev od 1. ožujka 2012., 65,12 kn počev od 1. travnja 2012., 56,03 kn počev od 1. svibnja 2012., 59,51 kn počev od 1. lipnja 2012., 50,93 kn počev od 1. srpnja 2012., 53,76 kn počev od 1. kolovoza 2012., 50,84 kn počev od 1. rujna 2012., 43,10 kn počev od 1. listopada 2012., 44,90 kn počev od 1. studenog 2012., 37,72 kn počev od 1. prosinca 2012., 38,88 kn počev od 1. siječnja 2013., 36,09 kn počev od 1. veljače 2013., 23,20 kn počev od 1. ožujka 2013., 29,83 kn počev od 1. travnja 2013., 23,99 kn počev od 1. svibnja 2013., 23,39 kn počev od 1. lipnja 2013., 18,19 kn počev od 1. srpnja 2013., 16,94 kn počev od 1. kolovoza 2013., 13,60 kn počev od 1. rujna 2013., 9,29 kn počev od 1. listopada 2013., 3,07 kn počev od 1. prosinca 2013. U razdoblju povrata kreditne obveze tužitelj je platio tuženiku 1.260,84 CHF, odnosno 5.847,03 kn, na ime porasta ugovorene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu kakva je bila na dan sklapanja ugovora o kreditu. Utvrđene razlike kamata u CHF iskazane su u kunama prema početnom tečaju za valutu CHF na dan isplate kredita. Tuženik osporava primijenjenu metodologiju koja je korištena prilikom izračuna, međutim, vještak navodi da izrađuje tijek kredita pod pretpostavkom da ugovornih odredbi o promjeni kamatne stope i promjene valutne klauzule nije bilo, ne ulazeći u pravne aspekte ugovornih odnosa. Takav pretpostavljeni tijek kredita vještak uspoređuje sa stvarnim tijekom kredita u okviru kojeg je dolazilo do promjene kamatne stope, te do promjena vrijednosti anuiteta, te izračunava razlike plaćenih anuiteta, analizirajući u kojem dijelu su razlike nastale promjenom kamatne stope. Sudski vještak neposredno je i saslušan na ročištu 27. travnja 2021., gdje je naveo da u cijelosti ostaje kod svog nalaza, te dopune nalaza i mišljenja. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, jer je logičan i uvjerljiv, dat prema pravilima struke, a prigovori tuženika su neosnovani i neargumentirani.
10. Tijekom postupka sud je nedvojbeno utvrdio da tužitelj nije raspolagao potrebnom knjigovodstvenom dokumentacijom za izračun preplaćenih anuiteta iz predmetnog ugovora o kreditu, a kojim podacima je raspolagao tuženik kao davatelj kredita. Stoga sud smatra da je tužitelj podnio tužbu u skladu s čl. 186.b Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP) u pogledu zahtjeva za isplatom stečenog bez osnove, a koji zahtjev je tužitelj postavio nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja.
11. Tuženik ne spori da je njegov pravni prednik sklopio s tužiteljem ugovor o namjenskom kreditu bez depozita 31. listopada 2006. Člankom 4. ugovora ugovoreno je da korisnik kredita izričito prihvaća naknadne izmjene visine kamatne stope ugovorene i zatezne sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa. Sporna je između stranaka ništetnost odredbe čl. 4. ugovora u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i posljedično tome povrat preplaćenih iznosa. Iz predmetnog ugovora o kreditu može se zaključiti da je zaključen na unaprijed tiskanom obrascu i da se prije sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik je jednostrano donosio odluke o kamatnim stopama, odnosno o promjeni kamatne stope, a nije dokazao da se prije donošenja odluke dogovarao i konzultirao s tužiteljem. Tuženik nije dokazao da je dostavio poziv tužitelju prije donošenja odluke o promjeni kamatne stope, niti je na te okolnosti predložio bilo kakav dokaz. Odredba čl. 269. st. 2. ZOO-a propisuje da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, dok odredba čl. 270. st. 1. ZOO-a propisuje da kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Iz ugovora o kreditu i sve druge dostavljene dokumentacije može se zaključiti da sve navedene isprave ne sadrže razumljiv način određivanja parametara za primjenu promjenjive kamatne stope, posljedično čemu je ugovor u tom dijelu ništetan sukladno odredbama čl. 269. st. 2. i odredbe čl. 270. st. 1. ZOO-a. Tuženik nije dostavio niti jednu izmjenu i dopunu Odluke o kamatnim stopama banke.
12. Točkom 2. dispozitiva presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013. potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., te po reviziji presudom Vrhovnog suda RH Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., utvrđeno je da je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženice, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarala niti ugovorom utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, pa je time tuženica postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to čl. 81., 82., 90. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama ZOO-a.
13. Navedena presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača koja se odnosi i na tuženicu ima obvezujući učinak za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502.c ZPP-a, radi čega nije niti bilo potrebno provoditi dokaze na okolnosti utvrđenja ništetnosti predmetne ugovorne odredbe.
14. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe čl. 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi time da će u tom slučaju sud biti obvezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, u postupku povodom restitucijskog zahtjeva obvezuje odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktan učinak i obvezuju sudove povodom restitucijskog zahtjeva individualnog potrošača. U posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači se mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, a što se naravno odnosi i na situaciju kad je kredit otplaćen kao što je u konkretnom slučaju.
15. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe bilo nije. Iz gore navedenih razloga neosnovan je i prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije.
16. Iz financijsko – knjigovodstvenog vještačenja proizlazi da je tužitelj temeljem ništetne odredbe preplatio tuženom utuženi iznos, tako da je tuženik obvezan isplatiti tužitelju navedeni iznos sa zakonskom kamatom na pojedinačne iznose navedene u dispozitivu presude koja teče od izvršenih uplata do isplate.
17. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio je Zaključak da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. proizlazi da ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđivanja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredaba kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualne parnice potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
18. Donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-7129/13 13.6.2014. pravomoćno je okončan predmet po kolektivnoj tužbi glede ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Rok zastare za podnošenje zahtjeva radi isplate potraživanja dospjelih od 4.4.2007. ponovno teče, odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od 5 godina od dana donošenja presude uzimajući u obzir da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se (čl. 245. st. 1. ZOO-a). Uzimajući u obzir odredbu čl. 215. st. 1. ZOO-a prema kojoj zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, u konkretnom slučaju rok zastare počinje teći prvog dana nakon donošenja navedene presude 14.6.2014. Budući da je tužba podnesena 12. lipnja 2019., nije protekao je zastarni rok propisan citiranom odredbom Zakona. Stoga je neosnovan prigovor zastare.
19. Po osnovi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.200,00 kn, a koji troškovi se odnose na slijedeće troškove: sastav podneska od 28.7.2020. 750,00 kn, sastav podneska od 2.11.2020. 750,00 kn, sudska pristojba za tužbu 200,00 kn, sudska pristojba za presudu 200,00 kn i trošak financijsko – knjigovodstvenog vještačenja 3.300,00 kn. Tužitelju nisu priznati troškovi koji se odnose na sastav podneska od 16.7.2022. budući da isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
U Slatini 5. listopada 2022.
Sudac:
Tomislav Kuči
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana prijema prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda na nadležni županijski sud, u tri istovjetna primjerka.
Dostaviti:
1. Tužitelj: po punomoćniku J. J., odvjetniku iz O.,
2. Tuženik: po punomoćniku H. M., odvjetniku iz Z.