REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3217/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Skočibušić, odvjetnik u Čabru, protiv tuženika Strabag za građevinske poslove d.o.o., Ulica Petra Hektorovića 2, Zagreb, OIB: 74971361430, kojeg zastupa punomoćnica Morana Ilić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-376/19-2 od 26. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-945/2018-29 od 16. siječnja 2019., u sjednici održanoj 5. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e :
I. Revizija tužitelja se odbija.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
1. Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 28. listopada 2017. upućena od strane tuženika Strabag d.o.o. tužitelju UN nedopuštena i da radni odnos tužitelja i tuženika nije prestao.
2. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto strojar, u roku od 8 dana.
3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u roku od 8 dana."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2019. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“
2. Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu (točka II. izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju tužitelja i ukine presude suda nižeg stupnja.
4. Tuženik u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode tužitelja i predlaže reviziju odbiti, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. Sukladno odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U odnosu na navode tužitelja iznesene u reviziji kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i drugačije ocjenjuje izvedene dokaze, treba istaknuti da ovaj sud takve činjenične navode iznesene u reviziji nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi članka 385. stavak 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nedopuštena Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. listopada 2017., da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na rad.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:
- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o radu od 1. ožujka 2008. na neodređeno vrijeme, kojim je ugovoreno da će tužitelj raditi na radnom mjestu "strojar", mjesto rada – gradilište AC Zagreb-Split-Dubrovnik, te da je njegovo radno mjesto promjenjivo,
- da je prethodno tuženik bio donio Odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju 18. studenog 2009. (poslovno uvjetovani otkaz),
- da je u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod brojem Pr-87/2010 donesena presuda 30. rujna 2015. (pravomoćna presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-221/2015-4 od 14. lipnja 2017.) kojom je utvrđeno da je Odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju 18. studenog 2009. nedopuštena, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i naložio tuženiku vratiti tužitelja u radni odnos s pravima i obvezama iz sklopljenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme, na poslove radnog mjesta „strojar“,
- da je tuženik 28. listopada 2017. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju navodeći u razlozima te Odluke da je presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-221/2015-4 utvrđeno da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i da ga tuženik kao poslodavac mora u roku od 8 dana vratiti na rad te da je sukladno tome tuženik tužitelja dopisom od 11. kolovoza 2017. pozvao u sjedište društva radi dogovora oko obavljanja formalnih pretpostavki za nastavak radnog odnosa, da tužitelj nije došao pa da je potom tuženik tužitelja dopisom od 8. rujna 2017. ponovno pozvao u sjedište društva, da je tužitelj 15. rujna 2017. došao na razgovor te pismeno upućen da se dana 19. rujna 2017. javi na gradilište Donja Lomnica radi početka izvršavanja obveza iz ugovora o radu, da tužitelj nije došao na posao pa je nakon toga još jednom tužitelja dopisom od 13. listopada 2017. pozvao da se dana 23. listopada 2017. javi na posao na gradilište Donja Lomnica, da tužitelj ni tada nije došao te isto tako da tužitelj nije došao niti na dogovoreni liječnički pregled (niti na gradilište na koje je raspoređen) te da navedeno tuženik smatra opravdanim razlogom za izvanredni otkaz ugovora o radu,
- da se sindikalni povjerenik kod tuženika (u funkciji Radničkog vijeća) očitovao o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju te se suglasio s istom.
10. Na temelju činjeničnih utvrđenja zaključak je sudova nižeg stupnja, da je tuženik, na kojem je bio teret dokaza u smislu odredbe članka 135. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 - dalje: ZR), tijekom postupka dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja, i to zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa u smislu odredbe članka 116. ZR, budući da se tužitelj nakon pravomoćnosti i ovršnosti sudske odluke kojom je vraćen na rad nije odazvao na liječničke preglede kod liječnika medicine rada te isto tako nije došao na svoje radno mjesto, a svoje izostanke nije opravdao, sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja u ovoj pravnoj stvari kao neosnovan.
11. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.
12. Odredbom članka 116. stavak 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
13. Polazeći od činjenice da je u prethodno vođenom parničnom postupku donesena pravomoćna i ovršna presuda kojom je tuženiku naloženo vraćanje tužitelja na rad i zbog čega je tuženik pozivao tužitelja da se vrati na rad, tužitelj je i po shvaćanju ovog suda počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa kada svoj nedolazak na rad, sukladno pozivima tuženika, nije opravdao, pa je tuženik imao opravdan razlog da tužitelju izvanredno otkaže njegov Ugovor o radu sukladno odredbi članka 116. stavak 1. ZR, budući takvo njegovo postupanje predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, kako to pravilno zaključuju i sudovi nižeg stupnja.
14. Pravilna je ocjena sudova nižeg stupnja da su se u okolnostima konkretnog slučaja ostvarile pretpostavke iz odredbe članka 116. stavak 1. ZR za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja u smislu da je njegovo postupanje doista imalo značaj osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a zbog ozbiljnosti koje povrede je tuženik osnovano i ocijenio da nastavak radnog odnosa tužitelja više nije moguć.
15. Revizijski navodi tužitelja da je „smatrao da ga tuženik treba vratiti u radni odnos jer je smatrao da nije u radnom odnosu“, ustrajanje na tom navodu i dalje u reviziji je bespredmetno, posebno što se radi o prigovoru činjenične naravi.
16. Zbog navedenog, valjalo je odbiti reviziju tužitelja na temelju odredbe članka 393. ZPP i odlučiti kao u izreci presude.
17. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna u revizijskom stupnju postupka (članak 166. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP).
Zagreb, 5. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
