REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1656/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz O., OIB ... , zastupanog po punomoćnici G. P.–T., odvjetnici u O., protiv tuženice E. & S. B. d.d. iz R., OIB ... , zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H. i p., odvjetnicima u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1054/2021-2 od 30. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-281/2020-37 od 25. svibnja 2021., u sjednici održanoj 5. listopada 2022.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se revizija tuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1054/2021-2 od 30. rujna 2021. radi pravnog pitanja koje glasi:
"Je li dovoljno u pojedinačnim postupcima da se sud samo pozove na utvrđenja iz odluka iz kolektivnog spora, uzimajući u obzir da je sud u postupku kolektivne zaštite samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih pregovora, bez provođenja kontradiktornog postupka gdje će se utvrditi da li je tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze?".
Obrazloženje
1. Tuženica je ovome sudu podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1054/2021-2 od 30. rujna 2021., radi pravnih pitanja navedenih u prijedlogu.
2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije tuženice.
3. Tuženica u revizija postavlja sljedeća pravna pitanja:
"1. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključenja od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?
2. Može li sud ništetnost ugovora, odnosno pojedine ugovorne odredbe, procjenjivati odnosno može li ih utvrditi ništetnim na temelju okolnosti koje su nastupile (godinama) nakon zaključenja ugovora, a koje nisu postojale niti su objektivno bile predvidljive u trenutku zaključenja ugovora?
3. Da li je dovoljno u pojedinačnim postupcima da se sud samo pozove na utvrđenja iz odluka iz kolektivnog spora, uzimajući u obzir da je sud u postupku kolektivne zaštite samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih pregovora, bez provođenja kontradiktornog postupka gdje će se utvrditi da li je tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze?
4. Mogu li zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose početi teći prije datuma podnošenja predmetne tužbe odnosno datuma pravomoćnosti odluka iz kolektivnog spora pod posl.br. VTS Pž-7129/13 i pod posl.br. VTS Pž-6632/17?".
4. U prvom naznačenom pitanju predlagatelj problematizira pitanje ispitivanja nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, o čemu je već odlučeno presudama povodom tužbe za zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača koje imaju direktan učinak i na konkretan predmet. Za drugo naznačeno pitanje predlagatelj nije naznačio razloge važnosti dok četvrto naznačeno pitanje o tijeku zakonskih zateznih kamata nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer pobijana presuda ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odlukama revizijskog suda poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. i druge.
5. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije tuženice u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. druga ZPP radi trećeg pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije, a koje glasi kao u izreci ovog rješenja. Naime, riječ je o pravnom pitanju koje je važno za rješenje ovoga spora te za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da o navedenom pitanju nema prakse revizijskog suda, dok bi sudsku praksu trebalo preispitati uzimajući u obzir promjene u pravnom sustavu uvjetovane odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske U-III- 5458/21 od 30. lipnja 2022. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja i dopustiti reviziju tuženice u odnosu na predmetno pitanje.
6. Nije osnovan prijedlog tuženice za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije s obzirom na to da se radi o pitanjima o kojima je riješeno u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a o tim prigovorima bilo je potrebno raspravljati i ispitivati ih u tom postupku.
Zagreb, 5. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
