REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 861/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1. T. M., OIB ... i 2. I. P., OIB ... , obje iz U., obje zastupane po punomoćniku D. Č., odvjetniku u P., protiv tuženika C. o. d.d., OIB ... , Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-357/2019-4 od 8. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-1644/17-44 od 21. prosinca 2018., u sjednici održanoj 5. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljica i ukidaju se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-357/2019-4 od 8. rujna 2021. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-1644/17-44 od 21. prosinca 2018. i predmet se vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se povodom prijedloga ovdje tuženika C. o. d.d. Z., OIB: ... , vodi pred Općinskim sudom u Puli, Stalnom službom u Bujama, posl. broj: Ovr-5797/2016, na nekretninama ovdje tužiteljice T. M. iz U., .... , OIB: ... i I. P. iz U., ... , OIB: ... , a radi namirenja novčanih tražbina ovdje tuženika koje proizlaze iz Ugovora o kreditu broj: ... , sklopljenog dana 25. svibnja 2007. godine između M. M. kao korisnika kredita, te ovdje tužiteljica T. M. i I. P., kao založnih dužnika, s jedne strane i P. b. Z. d.d., P. L., kao kreditora i založnog vjerovnika, s druge strane, te solemniziranog dana 30. svibnja 2007. godine kod Ž. K., javnog bilježnika u U., broj: OV-6742/07, a koja je tražbina prenesena s kreditora i pravnog prednika ovdje tuženika P. b. d.d. Z., na ovdje tuženika C. o. d.d. na temelju ovjerene Izjave o ustupu prava broj: OV-4410/15 od 14. svibnja 2015. godine. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljicama parnični trošak, u roku od 15 dana.".

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnosi tužitelj zbog pitanja zbog kojeg je dopušteno podnijeti reviziju rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-29/2022 od 25. siječnja 2022. koje glasi:

„Može li se osnovano, u žalbi protiv rješenja o ovrsi i potom u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, isticati okolnost kojom se ukazuje na ništetnost javnobilježničke isprave (potrošačkog ugovora) koja je ovršna isprava u ovršnom postupku?“.

3. Na reviziju je odgovoreno.

4. Revizija je osnovana.

5. Ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).

6. Utvrđeno je u ovom postupku da je predmetna ovrha određena na temelju ovršne isprave i to solemnizirane javnobilježničke isprave - Ugovora o kreditu broj ... od 25. svibnja 2007. (dalje: Ugovor o kreditu), kojim je utvrđeno postojanje tražbine prema korisniku kredita u iznosu od 145.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s pripadajućim kamatama, naknadama i troškovima, sklopljen između pravnog prednika tuženika P. b. Z. d.d. kao davatelja kredita i M. M., kao korisnika kredita te ovdje tužiteljica kao založnih dužnica. Utvrđeno je dalje da je sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu 25. studenog 2011., da je P. b. Z. d.d. dana 8. kolovoza 2014. otkazala Ugovor o kreditu zbog neispunjavanja preuzetih ugovornih obveza, da je tuženik kao osiguratelj zaključio sa P. b. Z. d.d. kao osiguranikom Ugovor broj ... od 12. listopada 2005. o osiguranju tražbine po hipotekarnim kreditima (dalje: Ugovor o osiguranju tražbine), da je temeljem Ugovora o osiguranju tražbine tuženik isplatio Privrednoj banci Zagreb d.d. štetu u iznosu od 607.663,84 kn dana 14. travnja 2015. kao preostalu obvezu - dugovanje korisnika kredita iz Ugovora o kreditu nakon njegova otkaza, da je P. b. Z. d.d. izdala Izjavu 13. svibnja 2015. kojom je sva prava iz Ugovora o kreditu prenijela na tuženika (dalje Izjava o prijenosu).

7. Prvostupanjski se sud bavio raspravljanjem pitanja mogu li tužiteljice prema tuženiku izjaviti sve one prigovore koje su mogle izjaviti pravnom predniku tuženika P. b. Z. d.d., odnosno je li Ugovor o kreditu ništetan u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i kamatnu stopu, te prigovorom što tužiteljicama nije bila ponuđena konverzija kredita sukladno odredbama čl. 19.a - čl. 19. i Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15 i 102/15 - dalje: ZoPK).

8. U ovoj stvari radi se o parničnom postupku u koji su tužiteljice kao ovršenice upućene iz ovršnog postupka koji je protiv njih pokrenuo tuženik kao ovrhovoditelj radi naplate svoje tražbine, opisane u izreci presude suda prvog stupnja (točka 1. obrazloženja), a povodom žalbe koje su tužiteljice kao ovršenice podnijele protiv rješenja o ovrsi , sve u smislu čl. 52. st. 1. i 3. Ovršnog Zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13 i 94/14 - dalje: OZ).

9. U ovom postupku i u ovaj fazi postupka sporno je, a imajući u vidu pitanje zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije mogu li u parnici radi proglašenja oporuke nedopuštenom tužitelji iznositi i druge razloge nedopuštenosti ovrhe osim obih zbog kojih su upućeni u parnicu.

9.1. U tom smislu sud drugog stupnja iznosi pravno shvaćanje da je to nedopušteno i da se parnični sud ograničava samo na one razloge nedopuštenosti ovrhe zbog kojih su ovršenici upućeni na put parnice, te u obrazloženju presude iznosi:

„13. Parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u povodu žalbe, ovršenici trebaju pokrenuti protiv ovrhovoditelja, kako je to učinjeno u konkretnom slučaju. Stoga nije pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je osnovan materijalnopravni prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji u ovom parničnom postupku, budući da je upravo ovdje tuženik kao ovrhovoditelj iz ovršnog postupka osoba protiv koje su ovršenice takvu parnicu jedino mogle pokrenuti, što su i učinile.

14. Međutim, sukladno odredbi članka 52. stavak 1. OZ-a odnosno članka 53. stavak 1. OZ-a, upućivanje u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom povodom žalbe ovršenika, moguće je samo u pogledu žalbenih razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7., 9 .- 11. OZ-a. Prema članku 55. stavak 3. OZ-a u vezi s člankom 52. stavak 5. OZ-a, u nastavno pokrenutom parničnom postupku sud je ograničen na raspravljanje upravo onih razloga zbog kojih je ovršenik upućen u parnicu a ovršenik kao tužitelj u pokrenutoj parnici ne može širiti razloge zbog kojih je upućen u parnicu.

15. Tužiteljice su se u žalbi protiv rješenja o ovrsi nominalno i izričito pozvale na žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a prema kojoj odredbi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

16. Rješenjem o upućivanju u parnicu, tužiteljice su izrekom rješenja upućene u roku od 15 dana od pravomoćnosti pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga iz kojih su izjavile žalbu, dok je u obrazloženju toga rješenja sud navedene žalbene razloge podveo pod citirani članak 50. stavak 1. točka 7. OZ-a.

17. Stoga je sud prvog stupnja u ovom slučaju bio vezan i mogao je raspravljati samo o navedenom opugnacijskom razlogu iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a povodom kojeg je došlo do upućivanja u parnicu, prema članku 55. stavak 3. OZ-a u vezi s člankom 52. stavak 5. OZ-a, osnovanost kojeg tužiteljice nisu dokazale, pa je radi toga razloga tužbeni zahtjev pravilno ocijenjen neosnovanim.

18. Neovisno o tome, kada se ima u vidu sadržaj žalbe tužiteljica, koju su kao ovršenice podnijele protiv rješenja o ovrsi, proizlazi da iste ukazuju kako je Ugovor o kreditu zaključen s deviznom klauzulom u CHF radi čega da je tuženik trebao tužiteljicama ponuditi konverziju kredita sukladno članku 19.a - 19. i ZoPK-a jer je stupio u sva prava i obveze kreditora P. b. Z. d.d. sukladno članku 84. ZOO-a te nastavno ističu prigovore kako je prednik tuženika jednostranim odlukama u više navrata podizao kamatne stope te izložio tužiteljice valutnom riziku na njihovu štetu, ukazujući sadržajno na nepošteno postupanje kreditora kao vjerovnika prema potrošaču i ništetnost takvih odredbi Ugovora o kreditu.

19. U činjeničnom dijelu podnesene tužbe u ovoj parnici tužiteljice iznose identične navode kao u žalbi na rješenje o ovrsi te u konačnici predlažu da se ovrha proglasi nedopuštenom primjenom odredbe članka 102. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. i članka 324. stavak 1. ZOO-a, dakle ukazuju na djelomičnu ništetnost Ugovora o kreditu vezano za ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

20. U žalbi protiv rješenja o ovrsi ne mogu se s uspjehom isticati okolnosti kojima se pobija materijalno pravna zakonitost i pravilnost javnobilježničke isprave kao ovršne isprave a istaknuti razlozi eventualne ništetnosti Ugovora o kreditu odnosno odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, koja se tek treba utvrditi, ne predstavljaju niti jedan od žalbenih razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. i 9. - 11. OZ-a zbog kojih može doći do upućivanja u parnicu, pa se ujedno i zbog toga tužbeni zahtjev ocjenjuje neosnovanim.“.

10. Međutim to ne znači da bi potrošač, u slučaju postojanja dostupnih pravnih sredstava, trebao ostati pasivan, od suda može tražiti da sud nadomjesti pasivnost potrošača ako postoje djelotvorna i dostupna pravna sredstva za zaštitu od primjene nepoštenih ugovornih odredaba. Zakonska rješenja prema kojima će potrošač morati pokrenuti sudski postupak i primijeniti pravne lijekove radi dobivanja zaštite od nepoštenih ugovornih odredaba, niti Sud EU ne smatra automatski suprotnima načelu djelotvornosti, kao što jasno proizlazi iz Smjernica (str. 46.) makar se u ovom sporu ne dolazi do primjene Direktive 93/13/EZ jer je ugovor o kreditu sklopljen 25. svibnja 2007. prije pristupa Republike Hrvatske Europskoj uniji (tako i Sud EU Presudi C-567/20 para. 51).

11. Stoga, vodeći računa o svemu gore navedenom odgovarajući na pitanje zbog kojeg je revizija u ovom postupku dopuštena („Može li se osnovano, u žalbi protiv rješenja o ovrsi i potom u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, isticati okolnost kojom se ukazuje na ništetnost javnobilježničke isprave (potrošačkog ugovora) koja je ovršna isprava u ovršnom postupku?“) po ocjeni ovog suda, procesno je dopušteno u žalbi protiv rješenja o ovrsi a potom i u parničnom postupku u kojem se utvrđuje je li ovrha nedopuštena isticati okolnost koja ukazuje da su pojedine odredbe potrošačkog ugovora ništetne, ali da bi tužiteljima, pod uvjetom da se mogu smatrati potrošačima, ocijenilo pripada li tužiteljima pravna zaštita i u ovršnom postupku ili parničnom postupku sudovi moraju ispitati postoje li u ovršnom postupku dostupna i adekvatna i učinkovita sredstva koja mogu spriječiti primjenu nepoštenih ugovornih odredbi, jer je upravo taj cilj ujedno i kriteriji pomoću kojeg se može ocijeniti jesu li dostupna sredstva dostatna da se ovdje tužiteljicama, ali uopće potrošaču pruži adekvatna zaštita. (tako i ovaj sud u Rev-3357/2018 od 26. listopada 2021.)

12. U nastavku postupka sud će također raspraviti spornu prirodu ugovora o kreditu o kojoj ovisi pravilna primjena materijalnog prava kao i istaknute prigovore ništetnosti ovršnih isprava, mogu li se tužiteljice smatrati potrošačima u smislu citirane Direktive EU, mogu li tužiteljice prema tuženiku kao osiguratelju isticati iste prigovore kao i prema prvotnom vjerovniku (Banci) te utvrditi sve ostale odlučne činjenice za rješenje spornog odnosa među strankama i potom donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu.

13. Zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava odlučne okolnosti za odlučivanje o zahtjevu za proglašenje ovrhe nedopuštenom ostale su nepotpuno utvrđene (čl. 395. st. 2. ZPP-a) pa je stoga odlučeno kao u izreci.

14. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, a koji je za sada neizvjestan, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (čl. 164. st. 4. ZPP-a).

Zagreb, 5. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.