REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 560/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, OIB … , Z., kojeg zastupa punomoćnik N. J., odvjetnik u Odvjetničkom uredu J. & G., Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, OIB … , Z., koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2860/2021-2 od 12. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1261/2020-10 od 13. travnja 2021., u sjednici održanoj 5. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:

„I. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA - MINISTARSTVO ZNANOSTI I OBRAZOVANJA, Zagreb, … OIB: … , da tužitelju SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKI FAKULTET, Z., … , OIB: … u roku od petnaest dana isplati na ime naknade štete iznos od 22.557,23 kuna, uvećan za zatezne kamate koje na iznos od 107,00 kuna teku od 04. ožujka 2016. godine, a na iznos od 12.169,01 kunu od 03. svibnja 2016. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA - MINISTARSTVO ZNANOSTI I OBRAZOVANJA, Zagreb, … , OIB: … , da tužitelju SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKI FAKULTET, Z., … , OIB: … u roku od petnaest dana nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.875,00 kn, uvećan za zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od dana 09. srpnja 2020. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn, uvećan za zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od dana 09. srpnja 2020. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn, kao neosnovan.“.

2. Protiv presude suda drugog stupnja tuženica podnosi reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 5519/2021-2 od 26. siječnja 2022. zbog pitanja koje glasi:

„Je li odredba članka 109. st. 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju kojom je propisano da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju kao ukupan iznos za njihov rad, a oni ih proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke znači odgovornost države za sve isplate koje vrše poslodavci ili odgovornost poslodavca da raspodjeli sredstva sukladno mogućnostima?“.

3. U odgovoru na reviziju tužitelj poriče sve navode revizije kao neosnovane i predlaže je odbiti kao neosnovanu.

4. Revizija nije osnovana.

5. Ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja u visini od 22.555,23 kuna s naslova odštetne odgovornosti tuženice jer je tužitelj bio dužan na osnovi odredbi Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje („Narodne novine“, broj 101/02, 81/03, 203/03, 28/06, 11/08,46/08,93/08, 2/09 i 142/10 - dalje: KU) isplatiti svom djelatniku naknadu za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, a za ispunjenje te obveze tuženik nije osigurao i isplatio tužitelju sredstva prema odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 45/09, 63/11, - ZZDVO), gdje je čl. 107. st. 1. toč. 2. propisano da se visoka učilišta, a među koje spadaju i sveučilišta te fakulteti kao njegove sastavnice financiraju iz državnog proračuna, dok je čl. 109. st. 3. istog Zakona propisano da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju kao ukupan iznos za njihov rad, a oni ih svojim proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke.

7. Među strankama nije sporno da je tuženica s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja (dalje Sindikat) sklopila KU temeljem kojeg radniku pripada i dodatak za posebne uvjete rada i da je radnici tužitelja S. B. isplaćen utuženi iznos upravo na ime tog dodataka, na kojeg ona nesporno ima pravo jer je to utvrđeno i pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2591/14 od 18. listopada 2016. Nije niti sporno da tuženica nije tužitelju, u sklopu ispunjenja svoje obveze iz čl. 107. ZZDVO, doznačila sredstva za pokriće te obveze tužitelja kao poslodavca.

8. Pravna osnova potraživanja tužitelja je naknada imovinske štete koja se sastoji u umanjenju imovine tužitelja za isplaćeni iznos svom radniku na ime prava iz radnog odnosa.

9. Prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) imovinska šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njenog povećanja.

10. Pobijanom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev za isplatu uz odlučno obrazloženje da je prisilnom naplatom s računa tužitelja umanjena imovina tužitelja te da stoga u smislu odredbe čl. 1045., 1046. i 1090. ZOO/05 tužitelj ima pravo na naknadu štete u iznosu koji je potreban da se tužiteljeva materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja tuženice, konkretno šteta je uzrokovana nedoznačavanjem potrebnih novčanih sredstava za isplatu dodatka za posebne uvjete rada (čl. 1090. ZOO/05). Slijedom navedenoga drugostupanjski sud zaključuje da je tuženica u obvezi isplatiti tužitelju spornu tražbinu po osnovi naknade štete pozivajući se na odredbu čl. 107. st. 1. t. 2. ZZDVO.

11. Ovaj je sud u svojoj presudi poslovni broj Rev-284/2014-2 od 4. rujna 2018. već izrazio pravno shvaćanje u podudarnoj pravnoj situaciji da se radi o potraživanju tužitelja prema tuženici s osnove (ne)osiguranje sredstva za isplatu naknada zaposlenicima tužitelja (konkretno, za božićne blagdane 2001.), a koje je upravo tuženica i ugovorila Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje sklopljenim s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja.

12.1. U vezi pitanja zbog kojeg je revizija izjavljena prije svega se ukazuje da je financiranje visokog obrazovanja regulirano ZZDVO te propisima kojima se planiraju i izvršavaju proračunska sredstva iz državnoga proračuna (javno financiranje), kao i posebnih odluka Vlade Republike Hrvatske o programskom financiranju sustava visokog obrazovanja, a, uz suglasnost ugovornih strana, dio djelatnosti visokih učilišta može se financirati i u skladu s posebnim ugovorima zaključenima između Ministarstva i javnih visokih učilišta (programsko financiranje).

12.2. Financiranja javnih visokih učilišta primarno se dakle veže uz financiranje iz proračuna (čl. 109. st. 1. ZZDVO), budući da su javna visoka učilišta, najvećim dijelom, proračunski korisnici, pa tako konkretno i tužitelj, što među strankama i nije prijeporno. U sklopu ovoga sustava financiranja, prijedlog proračunskih sredstava za znanost i visoko obrazovanje izrađuje ministar (čl. 108. st. 2. ZZDVO) poštujući kriterije za raspodjelu sredstava koje utvrđuje Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj na temelju prijedloga Savjeta za financiranje znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja i na temelju prijedloga proračuna sveučilišta, veleučilišta i visokih škola. Točno je da se sredstva iz državnoga proračuna RH namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju korisnicima proračuna u ukupnome iznosu, međutim u državnome proračunu planirana su po vrsti troškova (rashodi za zaposlene, materijalni rashodi i slično), pa ih korisnici svojim proračunom raspoređuju za pojedine namjene, sukladno statutu i drugim općim aktima, budući da njima raspolažu u skladu s propisima kojima se regulira izvršavanje državnog proračuna (čl. 109. st. 5. ZZDVO).

13. Stoga se ne mogu prihvatiti revizijski navodi da bi autonomija sveučilišta obuhvaćala i mogućnost da tužitelj iz ukupno doznačenih proračunskih sredstava samostalno podmiruje obveze prema svojoj procjeni i mogućnostima, neovisno o namjeni za koju su predviđena i doznačena.

14. Da korištenje sredstava iz drugih izvora financiranje također nije moguće koristiti izvan predviđene namjene govori primjerice i sadržaj Odluke o namjenskom višegodišnjem institucijskom financiranju znanstvene djelatnosti na javnim sveučilištima i javnim znanstvenim institutima u Republici Hrvatskoj u godinama 2013., 2014. i 2015. ("Narodne novine", broj 69/2013) donesenoj prema čl. 108. st. 3. ZZDVO. Njome je izrijekom predviđeno u točki IV. da doznačena sredstva javna sveučilišta i javni znanstveni instituti neće koristiti za podmirivanje rashoda za zaposlene, za kapitalna ulaganja i podmirivanje osnovnih materijalnih troškova redovnog poslovanja.

15. Slijedom sveg navedenog, u odgovoru na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom sporu, ovaj sud u cijelosti prihvaća pravno shvaćanje koje je u svojoj odluci iznio i sud drugog stupnja. Tuženica je sa Sindikatom sklopila KU kojim je radniku tužitelja priznala pravo na dodatak za posebne uvjete rada, a taj KU obvezuje tužitelja kao poslodavca na način da je dužan radniku ispuniti sva prava utvrđena zakonom i drugim propisima među koje ulazi i KU. Kako tuženica nije tužitelju, u ispunjenju obveze iz čl. 107. ZZDVO, doznačila sredstva potrebna za financiranje i tako nastale obveze tužitelja prema svom radniku, već je ta obveza na temelju donesene presude suda ispunjena provođenjem ovrhe na postojećim sredstvima kojima tužitelj raspolaže, počinila je štetnu radnju, kojom je tužitelju prouzročena šteta u vidu umanjenja njegove imovine za isplaćeni iznos, pa je tuženica stoga dužna nastalu štetu naknaditi tužitelju.

16. Zbog svega navedenog valjalo je reviziju tuženice odbiti i riješiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 5. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.

Rev 560/2022-3-1

ODVOJENO MIŠLJENJE

suca Đura Sesse u predmetu ovog suda broj Rev 560/2022-2

Zahtijevam da se ovo izdvojeno mišljenje dostavi strankama uz odluku u ovom predmetu i da se objavi na mrežnim stranicama E-spisa i Supra Nove zajedno s odlukom u ovom predmetu.

1. U gore označenom predmetu ovaj sud je odlučivao u revizijskoj fazi postupka o pravilnosti pravnog shvaćanja suda drugog stupnja - Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske glede odštetnog zahtjevu tužitelja Sveučilišta u Zagrebu, Prirodoslovnog-matematičkog fakulteta u Zagrebu protiv tuženice Republike Hrvatske zbog isplate koju je tužitelj bio dužan isplatiti svom radniku na ime dodataka na plaću zbog posebnih uvjeta rada.

2. Protiv presude suda drugog stupnja tuženica podnosi reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 5519/2021-2 od 26. siječnja 2022. zbog pitanja koje glasi:

„Je li odredba članka 109 st. 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju kojom je propisano da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju kao ukupan iznos za njihov rad, a oni ih proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke znači odgovornost države za sve isplate koje vrše poslodavci ili odgovornost poslodavca da raspodjeli sredstva sukladno mogućnostima?“.

3. U ovoj parnici radi se o odštetnom zahtjevu s naslova odštetne odgovornosti tužene jer je tužitelj bio dužan temeljem Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje („Narodne novine“, broj 101/02, 81/03, 203/03, 28/06, 11/08, 46/08, 93/08, 2/09 i 142/10 - dalje: KU) isplatiti svom djelatniku naknadu za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, a za ispunjenje te obveze tuženik nije osigurao i isplatio tužitelju sredstva sukladno odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17, 96/18 - ZZDVO), gdje je čl. 107. st. 1. toč. 2. propisano da se visoka učilišta, a među koje spadaju i sveučilišta te fakulteti kao njegove sastavnice financiraju iz državnog proračuna, dok je čl. 109. st. 3. istog Zakona propisano da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju kao ukupan iznos za njihov rad, a oni ih svojim proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke.

Nije niti sporno da je tuženica sa Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja (dalje Sindikat) sklopila KU temeljem kojeg radniku pripada i dodatak za posebne uvjete rada i da je radnici tužitelja isplaćen utuženi iznos upravo na ime tog dodataka, na kojeg rečena radnica nesporno ima pravo jer je to utvrđeno i pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2591/14 od 18. listopada 2016.

Nije niti sporno da tuženica nije tužitelju u sklopu ispunjenja svoje obveze iz čl. 107. ZZDVO nije posebno doznačila sredstva za pokriće te obveze tužitelja kao poslodavca.

4. Većina u vijeću smatra da je pravni osnov potraživanja tužitelja je naknada imovinske štete koja se sastoji u umanjenu imovine tužitelja za isplaćeni iznos svom radniku na ime prava iz radnog odnosa.

Sukladno odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05 ) imovinska šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njenog povećanja.

5. Slijedom navedenog u odgovoru na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom sporu, većina u vijeću u cijelosti prihvaća pravno shvaćanje koje je u svojoj odluci iznio i sud drugog stupnja, to jest da je time što je tuženica sa Sindikatom sklopila KU kojom je radniku tužitelja

Rev 560/2022-3-1

priznala pravo na dodatak za posebne uvjete rada, koji obvezuje tužitelja kao poslodavca i koji je dužan radniku ispuniti sva prava utvrđena zakonom, drugom propisima među koje ulazi i KU, a pri tome nije tužitelju u ispunjenju obveze iz čl. 107. ZZDVO doznačila sredstva potrebna za financiranje i te obveze tužitelja tuženica je propuštajući ispuniti svoju obvezu osigurati tužitelju sredstva potrebna da bi tužitelj ispunio svoju zakonsku obvezu prema svom radniku koju je on i ispunio iz postojećih sredstva kojima raspolaže, počinila štetnu radnju kojom je tužitelju umanjena njegova imovina za isplaćeni iznos pa je tuženica stoga dužna taj iznos naknaditi tužitelju.

6. Na žalost, ne mogu se složiti sa stavom većine u ovoj pravnoj stvari i povodom odgovora na pitanja koje je u reviziji postavljeno, iz razloga koje iznosim u nastavku.

7. Odredbom čl. 4. Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17, 96/18 - dalje: ZZDVO) propisano je:

(1) Akademsku zajednicu čine svi nastavnici, suradnici, studenti i drugi sudionici u procesu visokog obrazovanja.

(2) Visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj temelji se na akademskim slobodama, akademskoj samoupravi i autonomiji sveučilišta, u skladu s Ustavom, međunarodnim ugovorima i ovim Zakonom.

(3) Akademske slobode pripadaju svim članovima akademske zajednice a obuhvaćaju slobodu znanstvenog i umjetničkog istraživanja i stvaralaštva, poučavanja, međusobne suradnje i udruživanja, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, međunarodnim ugovorima i ovom Zakonu.

(4) Akademska samouprava na visokim učilištima u Republici Hrvatskoj obuhvaća:

- utvrđivanje pravila studiranja i upisa studenata,

- izbor čelnika i nastavnika,

- upravljanje resursima s kojima raspolažu visoka učilišta.

(5) Autonomija sveučilišta na svim sveučilišnim visokim učilištima u Republici Hrvatskoj, sukladno ovom Zakonu, obuhvaća:

- uređenje unutarnjeg ustroja,

- utvrđivanje obrazovnih, znanstvenih, umjetničkih i stručnih programa,

- financijsku autonomiju u skladu s ovim Zakonom,

- odlučivanje o prihvaćanju projekata i međunarodnoj suradnji,

- ostale oblike autonomije, sukladno ovom Zakonu.

(6) Akademske slobode, akademska samouprava i autonomija sveučilišta uključuju i odgovornost akademske zajednice prema društvenoj zajednici u kojoj djeluje.

13. Dakle glede obveza tužitelja posebno valja istaknuti načela autonomije sveučilišta i njenih sastavnica u upravljanju resursima i glede financijske autonomije (čl. 4. st. 4. al. 3 i st. 5. al. 3).

8. Odredbom čl. 107 ZZDVO propisano je:

(1) Visoka učilišta, instituti i druge znanstvene organizacije financiraju se iz:

1. sredstava osnivača,

2. državnog proračuna Republike Hrvatske,

3. proračuna županija, gradova i općina,

4. školarina,

5. prihoda od znanstvenih, istraživačkih, umjetničkih i stručnih projekata, znanstvenih i stručnih elaborata i ekspertiza,

Rev 560/2022-3-1

6. zaklada, donacija i pomoći,

7. prihoda od nakladničke djelatnosti,

8. prihoda ostvarenih na tržištu,

9. prihoda od imovine, udjela u trgovačkim društvima, prihoda ostvarenih od pravnih osoba iz članka 66. ovoga Zakona, kao i prihoda od ulaganja fizičkih i pravnih osoba,

10. ostalih izvora.

Dakle izvori financiranja visokih učilišta pa i tuženika nisu samo sredstva iz priračuna već i druga sredstva, koja po prirodi stvari visoka učilišta koriste ili bi trebali koristiti za svoje potrebe ali i za ispunjavanje svojih zakonskih obveza.

9. Članom 109. st. 3. ZZDVO određeno je da se javna sveučilišta, veleučilišta i visoke škole financiraju se iz državnog proračuna uzimajući u obzir utvrđene kapacitete pojedinoga visokog učilišta, cijenu pojedinih studija te ocjenu o njihovoj kvaliteti na temelju vrednovanja iz čl. 16. ovog Zakona (st. 1.), te da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju se korisnicima u ukupnom iznosu, a korisnici ih svojim proračunom raspoređuju za pojedine namjene, sukladno statutu i drugim općim aktima. Proračun sveučilišta donosi senat na prijedlog rektora, a proračun veleučilišta i visoke škole stručno vijeće na prijedlog dekana (st. 3.).

10. Dakle iz ove odredbe slijedi da je sveučilište dužno sredstva raspoređivati sukladno namjeni, ali sukladno statutu i drugom općim aktima.

11. Prema Statutu Sveučilišta u Zagrebu - pročišćeni tekst iz 2017. Senat Sveučilišta donosi proračun na prijedlog Rektorskog zbora (čl. 21. st. 1. toč. 4. Statuta).

12. Prema čl. 43. Statuta Fakultetsko vijeće donosi proračun i završni račun Fakulteta (st. 3. toč. 5.).

13. Sukladno Pravilniku o osnovama financiranja Sveučilišta u Zagrebu, čl. 2. st. 2 propisano je da Sveučilište i njegove sastavnice kroz financijsko poslovanje osiguravaju materijalna i druga prva zaposlenika najmanje u mjeri predviđenoj kolektivnim ugovorim.

14. Člankom 3. Pravilnika u proračun Sveučilišta kao pravne osobe ulaze svi prihodi i rashodi Sveučilišta, a iz čl. 4. st. 1. Pravilnika slijedi da proračun sadržava sve prihode i rashode te primitke i izdatke sistematizirane financijskim propisima, a izrađeni su uvažavajući zakone i druge propise.

15. Prema tome, jasno je da autonomija sveučilišta i njegovih sastavnica, što je nesporno i tužitelj u sebi sadrži i autonomiju stavljanja proračuna ali i obvezu ispunjavanja svih obveza pa i onih predviđenih kolektivnim ugovorom.

Kako je Fakultetsko vijeće ima pravo i obvezu donositi proračun visokog učilišta u koji ulaze svi prihodi i rashodi, s time da prihode čine sredstva iz raznih izvara a ne samo iz prihoda državnog proračuna (čl. 107 ZZDVO), prema pravnom shvaćanju suca izvjestitelja time što tužitelj nije svojim autonomnim aktima koje ima ovlast sam autonomno donositi nije predvidio izdatke za prava iz kolektivnog ugovora, pa i izdatke za dodatke na ime posebnih uvjeta rada, niti je očito smatrao potrebnim izmijeniti donesene proračune da bi se i toj obvezi udovoljilo iz sredstva prihodovne strane proračuna ne može na strani tuženice ležati odštetna odgovornost za izdatke tužitelja koje je on po zakonu morao izvršavati, neovisno što tužena nije izvršila doznaku sredstva posebno i za podmirenje izdataka na ime prava radnika na dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada.

Rev 560/2022-3-1

16. Slijedom navedenog po pravnom mom shvaćanju kao suca izvjestitelja kojeg iznosim u ovom izdvojenom mišljenju trebalo je glasiti:

Odredba čl. 109. st. 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju kojom je propisano da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju kao ukupan iznos za njihov rad, a oni ih proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke znači da ne postoji odgovornost države za sve isplate koje vrše poslodavci već je na poslodavcu odgovornost da sukladno zakonu i drugom propisima sredstva raspoređuje tako da može ispunjavati uredno sve svoje obveze.

Zagreb, 5. listopada 2022.

Sudac:

Đuro Sessa, v.r.