Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Pr-3306/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz D., …, OIB: … kojeg zastupa punomoćnica J. F., odvjetnica u S.,

protiv tuženika L.-m, d.o.o. S., …, OIB: …kojeg zastupa punomoćnica M. F., dipl.pravnik, radnica kod tuženika, radi

isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 14.rujna 2022.god. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, dne 5.listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju na ime jednokratnih dodataka na plaću u iznosu od 1.800,00 kn godišnje i to za 2016. i 2017. ukupan iznos od 3.600,00 kn/477,80 Eur, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a koje na svaki dospjeli pojedinačni godišnji iznos teku, kako slijedi:

- za 2016. na iznos od 1.800,00 kn s kamatom tekućom od 31.prosinca 2016. do isplate

- za 2017. na iznos od 1.800,00 kn s kamatom tekućom od 31.prosinca 2017. do isplate

dok se za više zatražene zakonske zatezne kamate, odnosno duži tijek kamata, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 kn/232,26 Eur sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5.listopada 2022.god. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženo, preko 3 % do 5 % poena, tužitelj odbija.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 10.veljače 2021. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi kako je tužitelj bio djelatnik tuženika, temeljem Ugovora o radu od 18.8.2014. do 15.8.2017. Odredbom čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo tuženik je u obvezi isplaćivati tužitelju jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn godišnje i to svake godine, s plaćom za mjesec u kojem koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu, međutim, tuženik je postupao nezakonito te nije isplaćivao tužitelju jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn za 2016. i 2017. i 2019.godinu sukladno odredbi čl. 49. Kolektivnog ugovora ( NN 12/08 , 115/15, 134/15, 26/18 i 49/18 ). Kako tuženik nije postupao po navedenoj odredbi Kolektivnog ugovora, te je tužitelju nezakonito umanjio plaću u visini jednokratnog dodatka na plaću od 1.800,00 kn godišnje, za svaku godinu i to za 2016. i 2017. godinu, a koje potraživanje tužitelja je dospjelo, to predlaže donošenje presude kojom će se obvezati tuženika na isplatu na ime jednokratnih dodataka na plaću ukupan iznos od 3.600,00 kn s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa od po 1.800,00 kn do isplate i troškovima postupka s pripadajućim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 3.ožujka 2021. tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kako u odnosu na osnovu, tako i visinu istog, te predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, a tužitelja osuditi na naknadu parničnog troška tuženiku. Navodi kako Pravilnikom o radu tuženika iz 2015., i to baš odredbom čl. 51. nije određena visina jednokratnog dodatka na plaću. Prigovara zatraženom tijeku zakonskih zateznih kamata koje prema tužbenom zahtjevu teku za svaku godinu od 1.srpnja tekuće godine pa do isplate, jer se jednokratni dodatak isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem koristi godišnji odmor, ali ne prije 30.lipnja za tekuću godinu, a kamata za svaku pojedinu godinu može teći samo prema rješenju o godišnjem odmoru za svaku godinu, najranije od 1-og u sljedećem mjesecu. Osporava stopu zakonske zatezne kamate na parnični trošak koja ne može biti 5 %, već 3 %.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom potvrde HZMO-a od 9.veljače 2021., Pravilnika o radu od 12.svibnja 2015.god., Kolektivnog ugovora tuženika od 9.veljače 2015. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parbenih stranaka:

- da je tužitelj radnik tuženika temeljem ugovora o radu,

- da je člankom 49. KU/08, odnosno člankom 47. KU/15 određeno da radnik ima pravo na jednokratni dodatak u iznosu od 1.800,00 kn godišnje te da se isto isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu;

- da je Odlukom Ministra rada i mirovinskog sustava od 6. veljače 2008. proširena primjena KU/08, a Odlukom Ministra rada i mirovinskog sustava od 3. prosinca 2015. proširena je primjena KU/15;

- da tuženik nije isplatio tužitelju jednokratni dodatak na plaću za 2016. i 2017.

5. Prijeporno je između parbenih stranaka pripada li tužitelja jednokratni dodatak na plaću u iznosu od po 1.800,00 kn za 2016. i 2017., a prijeporan je i tijek zakonskih zateznih kamata.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu jednokratnih dodataka na plaću za 2016. i 2017. od po 1.800,00 kn za svaku godinu, a sve s pozivom na odredbe čl. 49. ("Narodne novine", broj 12/08.) ili čl. 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo. ("Narodne novine", broj 134/15; dalje KU/15), te Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14; dalje: ZR/14).

8. Odredbom čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (Narodne novine broj 12/08), odnosno čl. 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (Narodne novine broj 115/15) propisano je da radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se jednokratni dodatak na plaću iz prethodnog stavka isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu.

9. Imajući u vidu odredbe gore navedenog Kolektivnog ugovora, tužitelj ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn, a koji mu se trebao isplatiti za 2016. i 2017.godinu, a tuženik mu ga nije isplatio, što je među strankama neprijeporno.

10. Neosnovani su navodi tuženika kako tužitelj ne bi imao pravo na jednokratni dodatak na plaću u utuženom iznosu jer Pravilnikom o radu iz 2015. i to odredbom čl. 51. nije određena visina jednokratnog dodatka na plaću.

10.1. Naime, za tuženikovu obvezu isplate tužitelju jednokratnog dodatka na plaću od po 1.800,00 kn godišnje nije odlučno što tuženik u svom KU ili svojim Pravilnicima o radu, nije odredio visinu jednokratnog dodataka na plaću. Odredbom čl. 51. Pravilnika o radu navedeno je da visinu jednokratnog dodatka na plaću određuje poslodavac u skladu s Kolektivnim ugovorom, a što upućuje na primjenu kolektivnih ugovora (čl.49. KU/08, KU/13 i čl. 47. KU/15 koji se primjenjuju na stranke temeljem Odluke o proširenju primjene Kolektivnog ugovora za graditeljstvo od 6. veljače 2008.

/„Narodne novine“ broj 20/08/, Odluke od 20. svibnja 2015. /„Narodne novine“ broj 55/15/ i Odluke od 11. prosinca 2015. /„Narodne novine“ broj 134/15/ koje je donio ministar rada i mirovinskog sustava), dakle koji nisu nikada otkazani, a kojim je ugovoren jednokratni dodatak na plaću u iznosu od zatraženih 1.800,00 kn godišnje. Osim toga za navesti je kako je u Pravilniku o radu tuženika u čl. 125. propisano primjena povoljnijeg prava pa je stoga, u konkretnom slučaju za primijeniti visinu jednokratnog dodatka kako je to uređeno KU i KU/15.

11. Kako je odredbom čl. 49. st. 2. KU/08, odnosno čl. 47 KU/15 propisano da se jednokratni dodatak na plaću iz st. 1. ovog članka isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu, to iz ove odredbe ne proizlazi obveza tuženika da radniku mora jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn isplatiti do 30. lipnja tekuće godine već da ga ne mora isplatiti prije toga dana. Citirane odredbe kolektivnih ugovora ne sadrže točne datume dospijeća utuženih tražbina, već je navedeno da se iste ne smiju isplatiti prije 30. lipnja tekuće godine.

11.1. Budući da se prema odredbama KU jednokratni dodatak na plaću isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu, to je onda potraživanje jednokratnog dodatka za svaku godinu dospjelo krajem tekuće godine. Tekuća godina traje sve od 31. prosinca pa je tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju predmetno potraživanje do kraja svake godine u kojoj je ostvario pravo na isplatu te naknade.

11.2. Slijedom prednjeg, a kako iz citiranih odredbi važećih KU proizlazi da je tužitelj imao pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od po 1.800,00 kn, a koji mu se trebao isplatiti za 2016. i 2017., to je tužitelju dosuđen ukupan iznos od 3.600,00 kn/477,80 Eur (fiksni tečaj konverzije 7.53450) sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa počevši od 31. prosinca tekuće godine pa do isplate, koje kamate mu pripadaju sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, stoga je za više zatražene zakonske zatezne kamate za vremenski period od 1.srpnja 2016. do 30.prosinca 2016., te od 1.srpnja 2017. do 30.prosinca 2017. tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa), VPS, te popisu parničnog troška tužitelja. Budući da tužitelj u neznatnom dijelu zahtjeva nije uspio, a za koji dio nije ni nastao poseban trošak, to je tužitelju priznat trošak u cijelosti: za sastav tužbe 50 bodova, za sastav podneska od 28. svibnja 2022.god. 50 bodova, za pristup na ročište od 14.rujna 2022.god. 50 bodova, za pristup ročištu za objavu presude 25 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 1.750,00 kn/232,26 Eur (fiksni tečaj konverzije 7,53450). Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dana 5.listopada 2022.god., kao dana presuđenja, do isplate, dok se za više zatraženo, preko 3% do 5% poena, tužitelj odbija, a kao u točki II izreke presude.

U Splitu 5.listopada 2022.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužitelja

-tuženiku