Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Kž-229/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Milenke Slivar, kao predsjednice vijeća, te sutkinja Antonije Bagarić i Dajane Barberić-Valentić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Gregora Sakradžije, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. D., zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona (KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru K-155/2016 od 24. veljače 2022., u sjednici vijeća od 5. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba optuženika M. D. te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženik M. D., na temelju čl. 118. st. 1. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.
II. Žalba optuženika M. D. u ostalom dijelu i žalba državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zadru proglasio je krivim optuženika M. D. što je počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11 te ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od godine dana. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (ZKP) oštećenik je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a optuženik je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 4.792,00 kn, u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se optuženiku izrekne stroža kazna zatvora. Žalbu je podnio i optuženik po branitelju B. Z., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog
postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe ili podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Na žalbu državnog odvjetnika odgovor je podnio optuženik po branitelju B. Z., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je bio dostavljen ŽDO u Bjelovaru.
5. U žalbi je branitelj zahtijevao da bude obaviješten o drugostupanjskoj sjednici vijeća, čemu je udovoljeno, te je na sjednicu vijeća pristupio branitelj optuženika B. Z., odvjetnik iz Z., dok uredno obaviješteni optuženik i ŽDO u Bjelovaru nisu pristupili, pa je sjednica, sukladno čl. 475. st. 3. ZKP-a, održana u njihovoj odsutnosti. Prisutni branitelj optuženika na javnom je dijelu sjednice vijeća izložio najvažnije dijelove žalbe i odgovora na žalbu državnog odvjetnika, te je predložio preinačiti ili ukinuti prvostupanjsku presudu sukladno žalbenim navodima, a žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu.
6. Žalba optuženika je djelomično osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika neosnovana.
U odnosu na žalbu optuženika osim zbog odluke o kazni:
7. Žalbom optuženika najprije se problematizira postojanje namjere optuženika na nanošenje teške tjelesne ozljede. Naime, žalba polazi od teze obrane kako je optuženik oštećenika udario bridom dlana (,a ne šakom) slabim do srednjim intenzitetom.
8. Kada bi u postupku doista bilo dokazano da je optuženik oštećenika udario tek bridom dlana doista bi se moglo postaviti pitanje postojanja neizravne namjere na nanošenje teške tjelesne ozljede, no u dokaznom je postupku, po ocjeni drugostupanjskog suda, dokazano kako je optuženik oštećenika udario šakom u glavu zadavanjem kojeg udarca je optuženik bio svjestan da može doći do destabilizacije optuženika i njegovog pada na tlo uz zadobivanje teške tjelesne ozljede, te je na to i pristao. Za utvrđenje o tome kako je optuženik oštećenika ipak udario šakom u glavu presudan je iskaz svjedoka Z. koji svjedoči kako je optuženik dva puta šakom udario oštećenika,
time da je i svjedok obrane M. ostavio mogućnost da je optuženik ipak šakom udario oštećenika ("nisam siguran je li ga udario otvorenim dlanom ili šakom"), time da se i sudsko-medicinski vještak izjašnjava kako su "rana razderotina na usni i sluznici obraza" u fizičkom obračunima najčešće posljedica udarca stisnutom šakom.
9. S obzirom na prethodno navedeno drugostupanjski sud nalazi kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je optuženik oštećenika udario šakom (,a ne tek bridom dlana) iz čega proizlazi kako je poduzetom radnjom pristao na nanošenje teške tjelesne ozljede oštećeniku.
10.Nadalje žalba optuženika ustraje na tezi kako je optuženik postupao u okvirima nužne obrane ili, u najmanju ruku, u prekoračenju nužne obrane.
11.Najprije žalba ukazuje kako smatra da je optuženik svojom radnjom odbijao izravno predstojeći napad oštećenika. Žalba obrazlaže da situacija u kojoj oštećenik prilazi optuženiku (nakon što mu je oštećenik prethodno razbio čašu na glavi) i to u društvu drugih alkoholiziranih osoba, govoreći mu nešto i unoseći mu se u lice, predstavlja izravno predstojeći napad.
12.Razloge zašto smatra da u konkretnoj situaciji nije postojao izravno predstojeći napad oštećenika prvostupanjski je sud temeljito iznio u točki 14.5. obrazloženja, a predmetne razloge u potpunosti prihvaća i drugostupanjski sud. Naime, prethodni sukob u unutrašnjosti kluba je svakako završio, te se oštećenik po izlasku iz unutrašnjosti kluba tek verbalno obratio optuženiku (prema iskazu svjedoka Z. bez uvreda i napada)
u situaciji dok se svjedok Z. svojim tijelom nalazio između optuženika i oštećenika. U opisanim je utvrđenim činjeničnim okolnostima, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, isključeno postojanje "izravno predstojećeg napada". Konačno, iz utvrđenih činjenica proizlazi kako je zapravo optuženik oštećeniku inkriminirani udarac zadao u namjeri "poravnanja" njihova odnosa uslijed razdraženosti zbog toga što je oštećenik prethodno u unutrašnjosti kluba na optuženikovoj glavi razbio čašu.
13.Dakle, drugostupanjski sud prihvaća kao utvrđeno kako optuženikovo postupanje nije bilo u nužnoj obrani u kojoj situaciji zapravo otpada potreba daljnjeg obrazlaganja psihičkog stanja u kojem je optuženik postupao, kao eventualnog razloga za isključenje krivnje kod prekoračenja granice nužne obrane. Ipak će drugostupanjski sud dati svoj osvrt i na psihičko stanje optuženika kao moguću ispričavajuću okolnost. Drugostupanjski sud, naime, u potpunosti prihvaća utvrđenje prvostupanjskog sudačkako je optuženik postupao u stanju razdraženosti (koje stanje nije ispričavajuće, sukladno čl. 21. st. 3. KZ/11), a nikako u stanju "jake prepasti", tj. straha, tako da kada bi u postupku i bilo utvrđeno da je inkriminirano postupanje bilo u prekoračenju granica nužne obrane niti u toj situaciji psihičko stanje optuženika ne bi moglo biti razlog za isključenje krivnje.
14. S obzirom na sve prethodno navedeno drugostupanjski sud nalazi kako je prvostupanjski sud pravilno i temeljito utvrdio činjenično stanje te je na isto pravilno primijenio institute materijalnog kaznenog prava.
U odnosu na žalbu optuženika zbog odluke o kazni i u odnosu na žalbu državnog odvjetnika:
15.Optuženik u žalbi smatra kako je nerazmjerno i neuobičajeno da se bezuvjetna kazna zatvora nekome izriče zbog jednog udarca rukom u glavu silom slabog do srednjeg intenziteta. Optuženik ističe kako se radi o nekarakterističnoj posljedici za poduzetu radnju optuženika, pa da navedeno treba imati na umu kod odmjeravanja kazne, budući da se u kaznenom pravu primarno vrednuje subjektivni odnos počinitelja prema djelu. Ističe se nadalje kako je kao olakotnu okolnost optuženiku trebalo cijeniti intenzitet zadanog udarca, te dosljedno i iskreno priznanje spornih radnji. Također se smatra kako je precijenjen otegotni značaj prijašnje osuđivanosti optuženika, s obzirom da se radi o osudama još iz 2006. i 2011. Na posljetku žalba ističe kako bi odsutnost optuženika zbog izdržavanja kazne zatvora prouzročila nepopravljive zdravstvene i materijalne posljedice po njegovu obitelj.
16.Državni odvjetnik pak smatra kako je prethodna osuđivanost optuženika podcijenjena kao otegotna okolnost, s obzirom da ranije izrečena uvjetna i bezuvjetna kazna zatvora nisu poticajno djelovale na optuženika da se suzdrži od počinjenja novih kaznenih djela. Državni odvjetnik također smatra kako je kao otegotnu okolnost valjalo cijeniti činjenicu što se optuženik udaljio s lica mjesta bez da je pružio pomoć oštećeniku nakon što je vidio kako je ovaj od njegovog udarca pao na tlo i izgubio svijest.
17.Drugostupanjski sud nalazi kako posljedica ovog kaznenog djela ima značajnu težinu s obzirom da je oštećenik doživio krvarenje u meke moždane ovojnice i nagnječenje mozga, no isto tako valja uzeti u obzir kako se doista radilo o tek jednom udarcu, koja okolnost, s druge strane, umanjuje stupanj krivnje optuženika. Nadalje je prvostupanjski sud pravilno cijenio kao olakotnu okolnost što je optuženik unutar kluba prethodno zadobio ozljedu glave udarcem čašom. Prema ocjeni drugostupanjskog suda činjenica što je posljedica ovog kaznenog djela prouzročena tek jednim udarcem te činjenica da se optuženik nalazio u stanju razdraženosti uslijed prethodno zadobivenog udarca u unutrašnjosti kluba imaju veći olakotni značaj od onog koji im je dan prvostupanjskom presudom. S druge strane drugostupanjski sud smatra kako je prethodnoj osuđivanosti optuženika dan dostatan otegotni značaj prvostupanjskom presudom budući da se radi o osuđivanosti za kaznena djela počinjena 2006. i 2010., dok ne postoje podaci da bi se nakon predmetnih kaznenih djela, ali i događaja iz ovog predmeta (2015.) optuženik našao osuđen za nova kaznena djela. Jednako tako, po ocjeni drugostupanjskog suda, niti akt napuštanja mjesta događaja nema takav otegotni značaj da bi zbog njega bilo opravdano optuženiku odmjeriti strožu kaznu zatvora, budući da su uz oštećenika, nakon inkriminiranog događaja, ostali njegovi prijatelji, tj. nije se radilo o tome da bi unesrećeni oštećenik na licu mjesta bio ostavljen posve sam.
18.Konačno, dakle, drugostupanjski sud nalazi kako je činjenicama što je posljedica ovog kaznenog djela prouzročena tek jednim udarcem, te što je optuženik postupao u stanju razdraženosti, dan premali olakotni značaj, dok su pak otegotne okolnosti na koje u žalbi ukazuje državni odvjetnik pravilno vrednovane, pa je s obzirom na navedeno drugostupanjski sud odlučio preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da je optuženik u točki I. izreke ove odluke osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.
19.Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude sukladno čl. 476. st. 1. ZKP-a drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz tog članka, ili da bi kazneni zakon ne neki drugi način bio povrijeđen na štetu optuženika.
20.Zbog svega prethodno navedenog presuđeno je kao u izreci, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP-a.
Bjelovar, 5. listopada 2022.
Predsjednica vijeća
Milenka Slivar, v.r.
