REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-2639/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. O.N. zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90.

- pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.; dalje: ZoPPJRM) i čl. 39.a st. 1. t. 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj: 117 /03., 71/06., 43/09. i 34/11.;dalje: ZoSNŠN), odlučujući o žalbi okr. O.N. podnesenoj protiv presude Općinskog suda suda u Vukovaru od 11. siječnja 2022., broj: Pp J- 196/2019-33, u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. O.N. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. O.N. obvezan je naknaditi paušalne troškove žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna/26,54 eura[1] (dvadeset šest eura i pedeset četiri centa), u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vukovaru od 11. siječnja 2022., broj: Pp J-196/2019-33 okr. O.N. proglašen je krivim, da je na način činjenično opisan u t. a) u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 39.a st. 1. t. 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu 5.000,00 kuna, a u t. b) u izreci prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu 300,00 kuna, što je protuvrijednost 82,00 DEM, odnosno 41 EUR te mu je izrečena ukupna novčana kazna od 5.300,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka u iznosu 100,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. O.N. po branitelju odvjetniku B.H. pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom, da se pobijana presuda ukine.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl.195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žalbom se ističe da je u postupku povrijeđeno pravo obrane okrivljenika, budući je okrivljenik u spis dostavio pisanu obranu, iz koje jasno proizlazi da osporava u cijelosti počinjenje svih prekršaja koji mu se stavljaju na teret, a sud je od njega pokušao dobiti iskaz koji bi predstavljao navodno priznanje prekršaja. Na ovakvom zaključku suda ne može se temeljiti osuđujuća presuda pored činjenice da tijekom postupka nije proveden niti jedan materijalni ili personalni dokaz iz kojeg bi proizašlo da je okrivljenik doista počinitelj prekršaja.

6. Međutim, nasuprot tvrdnjama žalbe, ovaj drugostupanjski sud pregledom spisa predmeta nije utvrdio da bi se u spisu nalazila pisana obrana okrivljenika, niti je takav podnesak naveden u popisu podneska koji prileže spisu. Nadalje, iz podneska branitelja okrivljenika dostavljenog u spis 13. siječnja 2020. razvidno je da branitelj predlaže odgodu ročišta i u spis dostavlja punomoć za zastupanje okr. O.N., te je sud odgodio glavnu raspravu zakazanu za 16. siječnja 2020. Na glavnoj raspravi održanoj 21. prosinca 2020. okr. O.N. očitovao se da će obranu iznijeti bez branitelja (koji se uredno pozvan nije odazvao), te je svoju obranu iznio neposredno pred prvostupanjskim sudom u kojoj se očitovao djelomično krivim za počinjenje prekršaja.

7. Stoga nije u pravu okrivljenik da mu je povrijeđeno pravo na obranu, budući je neposredno ispitan pred sudom pri čemu mu je omogućeno da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist (čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona).

8. Pogrešno se navodi u žalbi da je okrivljenik u pisanoj obrani (koja se ne nalazi u spisu) u cijelosti porekao počinjenje prekršaja, jer je iz obrane pred sudom (list 39 spisa) razvidno da je izričito priznao prekršaj iz čl. 39.a st. 1. t. 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, kojim je propisano da će se kazniti za prekršaj fizička osoba koja pokuša nedopušteno ući ili nedopušteno uđe u natjecateljski prostor ili gledateljski prostor ili prostor koji je namijenjen sucima ili drugim osobama koje sudjeluju u športskom natjecanju. Naime, u odnosu na ovaj dio optuženja okrivljenik je naveo:“……a iznerviran nepravednim suđenjem tijekom cijele utakmice , točno je da sam u tom trenutku preskočio ogradu i ušao u teren do suca“ te je pravilno prvostupanjski sud cijenio njegovu obranu u tom dijelu priznanjem prekršaja.

9. U odnosu na prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odnosno da je okrivljenik, nezadovoljan suđenjem suca T.R. istog udario zatvorenom šakom u predjelu glave, uslijed čega je isti pao na tlo, gdje mu je zadao još nekoliko udaraca dok je bio na tlu, okrivljenik je u obrani naveo “Naguravali smo se te kako je bio klizav teren poskliznuli smo se i pali dolje, ali nisam ga niti u jednom trenutku udario, već kad se sve to dogodilo ljudi su nas razdvojili.“ Na predočeni video zapis okrivljenik je naveo da nije trebao ući u teren, ali postupao je u afektu jer je njegov sin oštećen suđenjem.

10. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, kada se obrana okrivljenika koji je priznao da je bio iznerviran nepravednim suđenjem tijekom cijele utakmice, da je preskočio ogradu i ušao u teren do suca, da je došlo do naguravanja između njega i suca, da su pali na pod i ljudi su ih razdvojili, poveže sa personalnim i materijalnim dokazima izvedenim u postupku i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud imao dovoljnu osnovu za odluku o krivnji okr. O.N. za prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda. Naime, cijeneći suglasne iskaze svjedoka T.R. i I.M. kako je u teren utrčao jedan od gledatelja i šakom u glavu udario suca T.R., zbog čega je pao na tlo i zadobio još jedan udarac, te materijalne dokaze koji prileže spisu predmeta - Liječnički nalaz za T.R. od 6. travnja 2019, zapisnik o utakmici i izvještaj o utakmici u kojem se opisuje tijek događanja uz navođenje da se nakon događaja došlo do obavijesti da je osoba koja je napala glavnog suca O.N., otac S.N., igrača br. XX NK XX, zbog čega je intervenirala policija, ovaj drugostupanjski sud smatra da je činjenično stanje u odnosu na prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira također u potpunosti i pravilno utvrđeno.

11. U odnosu na prijedlog žalbe za provođenje dokaza suočenjem okrivljenika i ispitanih svjedoka, ističe se da okrivljenik tijekom prvostupanjskog postupka nije predlagao navedeni dokaz, uslijed čega se, isticanje navedenog dokaza, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, istaknuto tek sada u žalbi, ukazuje zakašnjelim. Naime, u smislu navedene zakonske odredbe, u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, što nije konkretni slučaj.

12. Ostali žalbeni navodi nisu od značaja i ne utječu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pa kako žalitelj u žalbi nije iznio nikakve nove i uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona kojima bi osporio krivnju za počinjeni prekršaj, nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Žaleći se zbog izrečene novčane kazne okrivljenik navodi da je ista prestroga i ničim opravdana, obzirom da se radi o prekršajno nekažnjavanoj osobi, a niti se protiv okrivljenika vodi neki drugi prekršajni postupak.

13.1. Ispitujući odluku o kazni, ovaj sud nalazi da su okrivljeniku za počinjene prekršaje utvrđene primjerene novčane kazne, koje nisu previsoke, te sukladno čl. 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna koja je jednaka zbroju pojedino utvrđenih kazni.

13.2. Prilikom odmjeravanja kazne za svaki počinjeni prekršaj prvostupanjski je cijenio niz olakotnih okolnosti i iste su našle dovoljno odraza u pojedinačno utvrđenim novčanim kaznama. Upravo postojanje olakotnih okolnosti, koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i u potpunosti cijenio, bio je razlog zbog kojeg je prvostupanjski sud okrivljeniku za svaki počinjeni prekršaj utvrdio blaže vrste kazne i to u visini propisanog posebnog minimuma novčane kazne za prekršaj opisan u t. a) pobijane presude i blizu propisanog minimuma za prekršaj opisan u t. b) izreke.

13.3. Kod takvog stanja stvari, olakotne okolnosti koje se ističu žalbom, a koje je prvostupanjski sud već cijenio olakotnim, našle su dovoljno odraza u utvrđenim pojedinačnim i izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni, te je i po ocjeni ovog suda ukupna novčana kazna u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu za predmetne prekršaje primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te ovaj sud smatra, da, imajući u vidu težinu, okolnosti i način počinjenja prekršaja nema osnove za daljnje ublažavanje kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz članka 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

14. Pravilno je prvostupanjski sud primjeno odredbu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona i upozorio okrivljenika da, ako u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine ukupne novčane kazne izrečene pobijanom prvostupanjskom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

15. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovinsko stanje žalitelja.

16. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 5. listopada 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vukovaru u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.