REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 104/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. B. M. zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12 - dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 20. studenog 2020. broj K-714/15. i presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 13. svibnja 2022. broj Kž-418/2021-12, u sjednici održanoj 5. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. B. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine u uvodu citirane presude, os. B. M. je zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

2. Protiv te pravomoćne presude osuđenik je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje presude, citirajući odredbe čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 469. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje: ZKP/08), zatim odredbe čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 1. toč. 7., i 11., te čl. 468. st. 2. ZKP/08 navodeći da mu je pravomoćnom presudom povrijeđeno pravo na obranu i na pravično suđenje te na povrede u žalbenom postupku. U obrazloženju zahtjeva (str. 8., zadnji odlomak) osuđenik uz navedeno tvrdi i da je njegovo vozilo policija pretražila bez sudskog

III Kr 104/2022-5

naloga čime ukazuje na povredu iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 2. ZKP/08. Osuđenik u zahtjevu ne stavlja ovome sudu konkretan prijedlog.

3. Postupajući u skladu s odredbom na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08 prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Od brojnih odredaba koje osuđenik uvodno u zahtjevu citira temeljem kojih pobija pravomoćnu presudu, odredbe o povredi kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 2. ZKP/08 koja se odnosi na isključenje krivnje osuđenik ne obrazlaže i ne konkretizira zbog kojih bi okolnosti krivnja kao subjektivno obilježje kaznenog djela u konkretnim okolnostima bila isključena te je stoga u ovom dijelu zahtjev osuđenika očito neosnovan. Nadalje, u odnosu na prigovore o postupovnim povredama iz čl. 468. st.

1. toč. 7. i 11. ZKP/08 osuđeniku se ukazuje da se iz tih osnova ovaj izvanredni pravni lijek, u smislu odredbe čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08, ne može podnositi.

7. Povrede prava na obranu na raspravi (radilo bi se o povredi iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08) i pravo na pravično suđenje (radilo bi se o povredi iz čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08) osuđenik sumarno obrazlaže iznošenjem čitavog niza prigovora od kojih se dio odnosi na osporavanje pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja (tvrdnje da nema materijalnih dokaza da je počini predmetno kazneno djelo, da kod njega nisu otuđene novčanice u apoenima navedenim u činjeničnom opisu prvostupanjske presude, da na okolnost novca nije ispitana svjedokinja Z. P., da se presuda temelji samo na iskazu policajca koji ga je ispitivao i maltretirao i prijetio mu, da nisu ispitani svjedoci koji su bili očevici njegovog privođenja) i koji također ne mogu biti osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka u smislu citirane odredbe čl. 517. st. 1. toč. 1.-3. ZKP/08.

7.1. Od ostalih iznijetih razloga koje na opširan način osuđenik iznosi u zahtjevu kojima se argumentira teza o povredi prava na obranu na raspravi te ujedno i teza o povredi prava na pravično suđenje odnose se na raspravu od 20. studenog 2020. koja je održana u njegovoj odsutnosti i odsutnosti branitelja, a na kojoj je bila i donesena prvostupanjska presuda. Takvo postupanje sud prvog stupnja osuđenik ocjenjuje nezakonitim zbog čega smatra da su mu time povrijeđena navedena prava na obranu i na pravično suđenje.

7.2. Međutim, na te prigovore, koje je osuđenik veći iznosio u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjske presude, drugostupanjski sud mu je u obrazloženju svoje odluke argumentirano odgovorio (toč. 10.), a te razloge suda drugog stupnja kao ispravne prihvaća i ovaj sud. Radi se o tome da je osuđenik u tijeku prvostupanjskog postupka na raspravi održanoj 12. studenog 2019. u nazočnosti tadašnjeg branitelja J. F. bio upozoren u smislu odredbe čl. 404. st. 5. ZKP/08 da se rasprava može održati bez njegove nazočnosti jer se u ovom kaznenom predmetu radi o kaznenom djelu za koje

III Kr 104/2022-5

je zapriječena kazna zatvora u trajanju od pet godina, a osuđenik se očitovao o optužbi i bio je upoznat s dokaznim prijedlozima optužbe, što je impliciralo i da njegova nazočnost na raspravi nije nužna. Osuđenik je na raspravi održanoj 26. listopada 2020., kada se nalazio u istražnom zatvoru u drugom predmetu, izjavio da ne želi da njegovog branitelja J. F. koji je bio obolio zamjenjuje T. V., preuzimatelj odvjetničke kancelarije, već je tražio odgodu te rasprave tražeći da mu se da rok u kojem bi opunomoćio izabranog branitelja o čemu će izvijestiti sud. Prvostupanjski je sud prihvatio prijedlog osuđenika te mu je dao rok od osam dana u kojem je dužan izvijestiti sud o izabranom branitelju, pri čemu ga je sud prvog stupnja upozorio da će mu se, ukoliko tako ne postupi, postaviti branitelj po službenoj dužnosti, a rasprava je odgođena za 20. studenog 2020. Na raspravnom rješenju je jasno konstatirano da su prisutni datum održavanja slijedeće rasprave primili na znanje umjesto pisanog poziva. Međutim, unatoč nalogu suda, osuđenik u ostavljenom roku nije izvijestio sud da je izabrao branitelja, a na raspravu od 20 studenog 2020., iako uredno obaviješten, nije pristupio, niti je svoj izostanak ispričao. U takvoj je situaciji prvostupanjski sud, a nakon što je od Uprave Zatvora u S. dobio podatak da je osuđenik iz istražnog zatvora pušten 29. listopada 2020., iz čega proizlazi da se više ne radi o obveznoj obrani, pravilno odlučio održati tu raspravu u osuđenikovoj odsutnosti u smislu čl. 404. st. 5. ZKP/08 obrazlažući to na raspravnom zapisniku i u obrazloženju presude (str. 3., 5. odlomak) činjenicom da je osuđenik uredno pozvan, da njegova nazočnost nije nužna, da se očitovao o optužbi i da je upoznat s dokazima optužbe, a radi se o kaznenom djelu za koje je zapriječena kazna zavora u trajanju do pet godina.

7.3. Imajući u vidu sve ove okolnosti, nema govora o tome da bi zbog održavanja rasprave od 20. studenog 2020. u odsutnosti uredno pozvanog osuđenika bilo povrijeđeno njegovo pravo na obranu na raspravi niti da se zbog tih okolnosti ne bi radilo o poštenom suđenju.

8. Nadalje, protivno tvrdnjama osuđenika, njegovo pravo na pošteno suđenje nije povrijeđeno niti zbog toga što je on određene vrijeme, prije nego li je 2. prosinca 2013. u 14,50 sati uhićen (str. 10.-13.), bio ispitivan u policijskoj stanici u koju je nesporno bio doveden zbog prometnog prekršaja i to prije dojave oštećenika o počinjenom predmetnom kaznenom djelu u 7,00 sati. Naime, policija je na temelju čl. 207. i čl. 208. tada važećeg Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13) mogla u provođenju izvida, u cilju, između ostalog, pronalaska počinitelja kaznenih djela i otkrivanja te osiguranja tragova kaznenog djela, prikupljati obavijesti od građana te ih je u tom svojstvu mogla i pozivati radi prikupljanja obavijesti. Prema tome, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi policija na bilo koji način postupila nezakonito u provođenju razgovora s osuđenikom u svojstvu građanina, prije nego li ga je uhitila. Iz podataka iz spisa proizlazi da osuđenika policija uhitila u 14,50 sati nakon očevida koji je proveden 2. prosinca 2013. u 10,40 sati, jer je na temelju čl. 107. toč. 2. ZKP/08 utvrdila da postoji osnove sumnje da je osuđenik počinio predmetno kazneno djelo teške krađe i da postoje neki od razloga za određivanje istražnog zatvora iz čl. 123. ZKP/08, da bi ga slijedećeg dana u 12,30 sati pustila na slobodu. Prema tome, policija je postupila zakonito u granicama svojih ovlasti ZKP/08 i osuđeniku nikakvo pravo u toj fazi postupka nije bilo povrijeđeno, svakako ne pravo na pošteno suđenje, kako on to

III Kr 104/2022-5

pogrešno smatra. Osuđenikovi prigovori o njegovom nezakonitom privođenju u policijsku postaju u 5,00 sati u vezi prometnog prekršaja, kojeg po njemu nije učinio, nemaju veze s ovim kaznenim postupkom, jer nije sporno da je policija obavijest o počinjenju provale u kiosk dobila tek oko sedam sati i tek od tada je mogla poduzimati radnje izvida u vezi tog djela, a to je i učinjeno zakonito na naprijed navedeni način.

8.1. Osim toga, osuđeniku se ukazuje da se u pogledu povrede prava na pravično suđenje iz čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija) i čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) povreda tog prava ocjenjuje na temelju provedenog postupka u cjelini, nakon što se utvrdi je li optužena osoba u ravnopravnoj utakmici bila u mogućnosti osporavati navode optužbe i iznositi svoju obranu te predlagati svoje dokaze po principu jednakosti oružja. Osuđenik je u ovom kaznenom postupku, dok se nalazio u istražnom zatvoru, cijelo vrijeme imao branitelja, na raspravi je osporio osnovanost navoda optužbe, izjavio je da će obranu dati na kraju dokaznog postupka, najavljujući da će u ovom kaznenom postupku dokazivati svoju tvrdnju da predmetnu provalnu krađu nije počinio i da je od strane policije bio prisiljen potpisati zapisnike o privremenom oduzimanju predmeta. Kao što je naprijed već rečeno, na raspravu od 20. studenog 2020. on nije došao isključivo svojom krivnjom i na taj način se svjesno odrekao sudjelovati na raspravi na kojoj su izvedeni dokazi i donesena presuda. Protiv presude je izjavio osobno žalbu (12 stranica obrazloženja) i putem branitelja B. M., odvjetnika iz S. (4 stranice obrazloženja) koji mu je bio na temelju čl. 66. st. 1. toč. 4. ZKP/08 ponovno postavljen po službenoj dužnosti jer je osuđenik u žalbenom postupku bio na izdržavanju kazne u drugom kaznenom predmetu. Drugostupanjski je sud, odbijajući njegovu žalbu, na sve bitne žalbene navode argumentirano odgovorio pa se prema tome, gledajući ovaj kazneni postupak u cjelini, u odnosu na osuđenika radilo o poštenom suđenju i stoga niti ovaj osuđenikov prigovor nije osnovan.

8.2. U tom je kontekstu promašen i prigovor (str. 2., 2. odlomak obrazloženja zahtjeva) osuđenika da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i time što nije imao vremena pripremiti obranu i nije dobio nikakvu pravnu pomoć kada je primio drugostupanjsku presudu u vrijeme dok se nalazio u istražnom zatvoru u S.. Naime, ovlasti za zastupanje postavljenom branitelju B. M., koji ga je branio u žalbenom postupku, prestale su nakon pravomoćnosti presude u ovom kaznenom postupku, a osuđenik je mogao, nakon što je primio drugostupanjsku presudu 31. svibnja 2022., angažirati branitelja radi pružanja stručne pomoći u vezi s podnošenjem izvanrednih pravnih lijekova.

9. Nadalje, protivno navodima osuđenika, u drugostupanjskom postupku Županijski sud u Puli-Pola nije počinio povrede odredaba kaznenog postupka koje bi bile od utjecaja na presudu. Naime, drugostupanjski se sud, u smislu odredbe čl. ZKP/08, u presudi očitovao na sve žalbene osnove istaknute u osuđenikovoj žalbi i na sve bitne žalbene razloge, pri čemu nije bio dužan odgovoriti pojedinačno na baš svaki žalbeni od mnogobrojnih prigovora koji nisu bili relevantni, ili su se odnosili na iste okolnosti na koje su isticani i prigovori o kojima se sud već očitovao. U konkretnom slučaju

III Kr 104/2022-5

drugostupanjski se sud o postupovnim prigovorima žalbe osuđenika očitovao u toč.

10.-11. obrazloženja svoje presude, na činjenične prigovore je odgovoreno u toč. 12.- 14., na prigovore povrede kaznenog zakona u toč. 18., a na prigovore o odluci o kazni žalitelju je odgovoreno u toč. 17. Kraj takvog stanja stvari, kada drugostupanjski sud nije našao niti jedan od brojnih prigovora osuđenika osnovanim, jer je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ukazuje osuđenikova žalba, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, da je neosnovan žalbeni prigovor o povredama kaznenog zakona i da je pravilna odluka prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni, zbog čega je pozivom na odredbu čl. 482. ZKP/08 odlučio odbiti osuđenikovu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, propust suda drugog stupnja da u obrazloženju citira i odredbu čl. 476. st. 1. ZKP/08 nije utjecao za zakonitost pravomoćne presude u smislu čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

10. U vezi prigovora osuđenika o nezakonito izvršenoj pretrazi njegovog vozila radi se o potpuno neutemeljenom prigovoru jer u spisu postoji (list 27.-28.) nalog o pretrazi osobnog automobila osuđenika suca istrage Županijskog sud u Splitu od 2. prosinca 2013., broj Kir-1312/13, tako da je i u ovom dijelu zahtjev osuđenika neosnovan jer se pravomoćna presuda ne temelji na nezakonitom dokazu.

11. U biti, iz sadržaja cijelog zahtjeva proizlazi da osuđenik zapravo nije zadovoljan činjeničnim utvrđenjima i razlozima navedenim u pravomoćnoj presudi te ih ne prihvaća kao ispravne. Smatra da protiv njega ne postoji niti jedan materijalni trag da je on provalio u sporni kiosk oštećenika tvrdeći i da ga tereti jedino policajac J. B. koji je sudjelovao u vršenju pritiska od strane policije za vrijeme njegovog nezakonitog zadržavanja u policijskoj postaji. Na taj način, kroz istaknute brojne prigovore, osuđenik ovim izvanrednim pravnim lijekom želi u trećem stupnju dovesti u sumnju činjenična utvrđenja iz pravomoćne presude, a što je protivno čl. 517. st. 1. ZKP/08, jer se u ovoj fazi kaznenog postupka o činjeničnim pitanjima više ne može odlučivati.

12. Iz svih navedenih razloga na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08 presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 5. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Dražen Tripalo, v.r.