REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 20/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika D. L. zbog kaznenog djela iz članka 250. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine i drugih, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi od 7. rujna 2022. broj Kv-II-52/2022-8 (Kir-52/2022), u sjednici održanoj 5. listopada 2022.,
r i j e š i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba izručenika D. L..
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi od 7. rujna 2022. broj Kv-II-55/2022-8 (Kir-55/2022) pod točkom I. izreke utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje u Republiku Bosnu i Hercegovinu izručenika D. L. radi vođenja kaznenih postupka organiziranog kriminala iz članka 250. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine i drugih, u povodu naredbe o provođenju istrage Tužilaštva-Tužiteljstva Bosne i Hercegovine broj: T20 O KTO 2146821 21 od 6. prosinca 2021. Pod točkom II. izreke tog istog rješenja određeno je da se izručenik ne može kazneno progoniti, kazniti ili izručiti trećoj državi zbog kaznenog djela počinjenog prije izručenja, a za koje djelo nije odobreno izručenje, da se ne može ograničiti u njegovim osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u vezi s izručenjem te da se ne može izvesti pred izvanredni sud.
I Kž 20/2022-4
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik D. L. putem branitelja, odvjetnika Z. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje odnosno da isto preinači i odbije zahtjev za izručenje.
3. Spis je, sukladno članku 495. u vezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da u pobijanom rješenju izostaje obrazloženje zbog čega se tražena osoba izručuje te da isto tako izostaje akt koji bi imao karakter rješenja o provođenju istrage (naredba o provođenju istrage), kao pravna osnova na kojoj je utemeljen zahtjev za izručenjem. Naime, suprotno ovakvim tvrdnjama žalitelja, iz točke 2. obrazloženja pobijanog rješenja nedvojbeno proizlazi kako je međunarodna potraga za D. L. raspisana upravo u svrhu vođenja kaznenih postupaka zbog kaznenih djela organiziranog kriminala iz članka 250. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine i drugih. Isto tako je u uvodnom dijelu pobijanog rješenja te u točki I. izreke na jasan, precizan i nedvosmislen način navedeno kako se izručenik traži upravo radi vođenja kaznenih postupaka zbog naprijed navedenih kaznenih djela, a u povodu naredbe o provođenju istrage Tužilaštva-tužiteljstva Bosne i Hercegovine od 6. prosinca 2021. broj T20 O KTO 2146821 21. Osim toga, se u spisu nalazi i navedena naredba o provođenju istrage protiv osumnjičenih D. L. i još devetnaest drugih osoba zbog više kaznenih djela organiziranog kriminala (list 25-34 spisa predmeta). Stoga je, imajući u vidu navedeno, neosnovan žalbeni navod izručenika da u pobijanom rješenju izostaje obrazloženje odnosno da izostaju razlozi zbog kojih se traži izručenje te da izostaje akt koji bi imao karakter rješenja o provođenju istrage.
5.1. Također nije u pravu žalitelj kada ističe da prema, sukladno članku 35. stavku 1. točki 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04. – dalje: ZOMPO), postoji zakonski razlog da se izručenje ne dopusti s obzirom da je osoba čije se izručenje traži državljanin Republike Hrvatske. Naime, iz podataka u spisu predmeta te iz podataka koje je izručenik osobno dao prilikom ispitivanja kod suca istrage Županijskog suda u Slavonskom Brodu proizlazi da se radi o osobi dvojnog državljanstva i to državljanstva Republike Hrvatske i državljanstva Bosne i Hercegovine. Iako se žalitelj u potvrdu ovakvih svojih navoda pogrešno poziva na članak 11. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., 88/01. i 110/22.), kojim je propisano da u situaciji ako osoba koja je državljanin Republike Hrvatske ima i državljanstvo neke druge države, za primjenu tog Zakona smatra se da ima samo državljanstvo Republike Hrvatske, pritom isti zanemaruje činjenicu da je člankom 1. stavkom 1. navedenog Zakona propisano da taj Zakon sadrži isključivo pravila o određivanju mjerodavnog prava za statusne, porodične i imovinske odnose
I Kž 20/2022-4
odnosno druge materijalnopravne odnose s međunarodnim elementom, pa se shodno tome navedeno pravilo ne primjenjuje postupku izručenja. Za taj postupak su mjerodavne odredbe ZOMPO-a, a u konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izručenju („Narodne novine“ broj 1/14. i 3/14.) u čijem je članku 7. stavku 1. predviđena i mogućnost izručenja vlastitih državljana u svrhu kaznenog progona za kaznena djela organiziranog kriminala, korupcije i pranja novca za koja je prema pravu obiju država ugovornica propisana kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode u trajanju četiri godine ili teža kazna, a to je upravo ovdje slučaj. Stoga, a imajući u vidu naprijed navedeno, nije osnovan niti žalbeni prigovor da su u konkretnom slučaju ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 35. stavka 1. točke 1. ZOMPO-a odnosno da su ostvarene pretpostavke da se izručenje odbije s obzirom da se, po tvrdnji žalitelja, radi isključivo o državljaninu Republike Hrvatske.
5.2. Isto tako neosnovano žalitelj ističe prigovor da je u postupku izručenja sud prvog stupnja trebao ispitati dokaze koji čine osnovanu sumnju da je tražena osoba počinila kaznena djela zbog kojih se traži njezino izručenje odnosno da li dokumentacija koja je dostavljena uz zamolbu za izručenje predstavlja ikakav dokaz da je izručenik počinio neko od kaznenih djela zbog kojih se traži. Naime, u postupku izručenja sud zamoljene države nije ovlašten provoditi dokazni postupak, ali isto tako niti odlučivati o uvjerljivosti i vjerodostojnosti pojedinih dokaza, već je dužan utvrditi jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje tražene osobe na temelju zahtjeva države moliteljice i njemu priložene dokumentacije, a to je prvostupanjski sud i učinio te je dao jasne, uvjerljive i dostatne razloge zbog kojih treba udovoljiti zahtjevu za izručenje te zbog čega smatra da ne postoji niti jedna od smetnji za izručenje iz članka 35. ZOMPO-a (točke 8., 9. i 10. obrazloženja pobijanog rješenja).
5.3. I na koncu nije u pravu žalitelj kada pobijajući prvostupanjsko rješenje navodi da bi mu u slučaju izručenja u Bosnu i Hercegovinu bio ugrožen život pa da je i to razlog zbog čega bi zahtjev za izručenje trebalo odbiti. Obrazlažući ovaj žalbeni prigovor izručenik ističe kako cilj ove molbe nije on već njegov otac M. L. koji je trenutno nedostupan i koga traži R. S. zbog kaznenog djela teškog ubojstva, pa na ovaj način, tražeći njegovo izručenje, državni organi žele izvršiti pritisak na njegovog oca. Prije svega treba napomenuti kako se radi o paušalno iznesenim i ničim potkrijepljenim navodima izručenika o njegovoj životnoj ugroženosti u situaciji kada bi bio izručen u Bosnu i Hercegovinu, a te svoje navode o ugroženosti, barem za sada, nije učinio realnim i konkretnim. Osim toga radi se o izručenju u državu u kojoj su uspostavljeni pravni standardi koji su vrlo slični onima u Republici Hrvatskoj i gdje institucije pravne države funkcioniraju i postupaju u skladu s važećim zakonskim propisima tako da će izručeniku zasigurno, kao osobi protiv koje se vodi kazneni postupak, biti zagarantirana osobna sigurnost i prava koja u postupku ima kao okrivljenik.
6. Slijedom svega iznesenog, žalba izručenika nije osnovana.
7. Ispitivanjem pobijanog rješenja nisu pronađene povrede zakona iz članka 494. stavka 4. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
I Kž 20/2022-4
8. Stoga je trebalo, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., žalbu izručenika odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 5. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Dražen Tripalo, v.r.
