REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-509/2022

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. J.T., zbog prekršaja iz članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Križevci, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 24. studenog 2021., broj: Pp P-551/2020-14, u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Križevci, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru od 24. studenog 2021., broj: Pp P-551/2020-14, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 70/17. i 118/18.), okr. J.T., oslobođen je od optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona, odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava koprivničko-križevačka, Policijska postaja Križevci, pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Međutim, u pravu je ovlašteni tužitelj kada ističe da je u provedenom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

5.1. Naime, iz činjeničnog opisa izreke pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud okr. J.T. oslobodio od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na način da je „…u dnevnom boravku i terasi obiteljske kuće u Tremi…prekršio zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s sestrom I.U. i D.U. na udaljenost manju od 5 metara…na način da je došao do ulaza u dnevnu sobu i obratio se sestri I.U.. te njenom sinu D.U. riječima: „Dobar dan gospodo“ te stao do D. na razdaljinu od oko 20 cm te od I. na oko 150 cm i rekao im: „Imate 2 sata da se maknete iz ovog prostora, ako se vi ne želite maknuti ja ću vas maknuti jer vam vrijeme curi“…“.

5.2. Iz obrazloženja pobijane prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud svoj zaključak o oslobođenju okrivljenika od prekršajne odgovornosti za djelo koje mu se stavlja na teret utemeljio na činjenici da nije nesporno dokazano da bi okrivljenik svjesno i s namjerom u konkretnoj situaciji prekršio navedenu zaštitnu mjeru, obrazloživši isto na način da je u 19. odlomku navedeno „…Ni iz čega se ne može sa potpunom sigurnošću zaključiti da je okrivljenik znao ili mogao znati kako se u prostoru dnevnog boravka u prizemlju kuće nalaze navedeni oštećeni kojima se ne bi smio približavati na udaljenost manju od 5 metara. Stoga niti ne iznenađuje njegova reakcija po ulasku u tu prostoriju kada je zapazio oštećenike, da odmah od njih zatraži napuštanje tog djela stambenog prostora upravo kako ne pri proizlazilo da on želi kršiti zaštitnu mjeru…“.

5.3. Međutim, po ocjeni ovoga suda, a osobito imajući u vidu činjenicu da iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi oštećeni I.U. i D.U. imali zabranu boravka i posjećivanja majke odnosno bake koja zajedno s okrivljenikom koristi prizemlje kuće za stanovanje (a, kod koje su se prema rezultatima dokaznog postupka oštećeni I.U. i D.U. inkriminirane prilike nalazili na ručku), potpuno je irelevantno je li okrivljenik znao ili mogao znati da se u prostoru dnevnog boravka u prizemlju kuće nalaze oštećeni. Stoga, u trenutku kada je okrivljenik shvatio da se u prostoru kojeg on koristi za stanovanje nalaze oštećeni bio je dužan postupiti u skladu sa izrečenom zaštitnom mjerom zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze na udaljenosti od 5 metara, odnosno udaljiti se iz prostora u kojem su se nalazili oštećeni I.U. i D.U. te s istima ne uspostavljati kontakt, a što okrivljenik očigledno nije učinio.

5.4. Iz naprijed navedenih razloga, činjenično stanje je pogrešno i nepotpuno utvrđeno, na što osnovano ukazuje tužitelj svojim žalbenim navodima, radi čega je prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti potrebne dokaze te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

7. Iz navedenih razloga, na temelju članka 206. točka 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 5. listopada 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 otpravka: za spis, okrivljenike i tužitelja.