REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
Poslovni broj: Ref 29 P : P-2297/2020-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja I. R., OIB S. zastupanog po punomoćniku
O. B.&J.;T. B., protiv tuženika R. H. zastupanog
po O. S.; te umješača na strani tuženika 1. M. B., rođena B.,OIB
S., 2.A. B. S., O.
, VL., R. S., oboje zastupani po
punomoćniku J. K. J., odvjetnica u S., radi S. - pravo
vlasništva nekretnine, dana 5. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
I. O. se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I Utvrđuje se da je tužitelj I. R. iz S., OIB: stekao dosjelošću pravo vlasništva stana koji se nalazi u prizemlju
zgrade oznake čest. zgr. 959/2 z.k.ul. 506 k.o. S., anagrafske oznake S., a sastoji se od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje i kupatila ukupne
površine 61.83 m2 s pripadajućim dijelom potkrovlja a koja u naravi predstavlja stan u prizemlju koji se sastoji od predulaza, dnevne sobe s spavaćom sobom koja je sa zapadne strane, a sa sjeverne strane se nalazi hodnik, wc, kupatilo, sprema i pomoćna soba ukupne površine 65,98 m2 povezano sa vlasništvom stana u potkrovlju sa terasom, stubištem i dvorom ukupne površine 39,98 m2.
II Nalaže se tuženiku R. H., zastupanoj po O. državnom odvjetništvu u S., da izda tužitelju I. R. iz S.,
OIB:, tabularnu ispravu sljedećeg sadržaja:
Tuženik R. H., zastupana po O. državnom
odvjetništvu u S., dopušta tužitelju I. R. iz S., OIB:, uknjižbu prava vlasništva bez ikakvog daljnjeg pristanka tuženika
na nekretnini koji se nalazi u prizemlju zgrade oznake čest.zgr. 959/2 z.k.ul. 506 k.o. S., anagrafske oznake S., a sastoji se od dvije sobe,
dnevnog boravka, kuhinje i kupatila ukupne površine 61.83 m2 s pripadajućim dijelom potkrov1ja a koja u naravi predstavlja stan u prizemlju koji se sastoji od predulaza, dnevne sobe s spavaćom sobom koja je sa zapadne strane, a sa sjeverne strane se nalazi hodnik, wc, kupatilo, sprema i pomoćna soba ukupne površine 65,98
m2 povezano sa vlasništvom stana u potkrovlju sa terasom, stubištem i dvorom ukupne površine 39,98 m2, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti, u protivnom će ispravu navedenog sadržaja zamijeniti ova presuda.
III Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 12.362,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja ove presude do isplate, u roku od 15
dana."
II Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 750,00 kn.
III Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi umješačima parnični trošak u iznosu od 2. 250,00 kuna.
Obrazloženje
Ovom sudu poštom je dana 27. 04. 2016. poslana tužba tužitelja protiv tuženika radi utvrđenja.
U tužbi se navodi da je tužitelj sukladno članku 186a ZPP-a podnio zahtjev tuženiku za mirno rješenje spora na koji zahtjev se tuženik u cijelosti oglušio čime su se ispunile pretpostavke za podnošenje predmetne tužbe.
Tužitelj zajedno sa svojim prednicima (članovima obitelji) više od 60 godina koristi nekretninu: stambeni prostor u prizemlju zgrade oznake čest. zgr. 959/2 zk.ul. 506 k.o. S., anagrafske oznake S.. Navedenu nekretninu
je pravni prednik tužitelja, njegov otac pok. B. R. dobio na privremeno korištenje nakon konfiskacije 1947.godine te je sam isti prostor adaptirao i prenamjenio za stanovanje sebe i svoje obitelji zajedno sa ovdje tužiteljem, a u to vrijeme je predstavljala dio skladišnog prostora u bivšoj O. uliciKao
nositelj tadašnjeg stanarskog prava, prednik tužitelja pok. B. R. sklopio je sa O. S. ugovor o korištenju stana br. 16510 dana 03.10.1968. godine.
P. H. U. D. S. zatražilo je dopisom br. 2515/77 od dana
07.01.1977. godine od O. S. ustupanje predmetnog neuređenog prostora radi adaptacije stana za svoga radnika pok. B. R., oca i prednika tužitelja,
koji zahtjev je I. vijeće S. S. prihvatilo Zaključkom od 30.03.1977. godine.
Budući je prema PUP-u povijesne jezgre S. ovaj objekt bio planiran za rušenje,
tužitelj kao niti njegov pravni prednik nisu mogli predmetni stan mijenjati, niti u potpunosti funkcionalno urediti, a niti ostvariti zakonsko pravo otkupa predmetnog stana.
Tužite1j je tijekom korištenja predmetne nekretnine u naravi stana koje traje prekidno još od 1968. Godine, zajedno sa svojim pok. Ocem B., a kasnije na osnovi izdane lokacijske dozvole Ureda za prostorno uređenje stambeno-komunalne
poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Županije S.-d. od
18.12.1995.godine izvršio kompletnu rekonstrukciju i uređenje jedinog stana i krova zgrade u kojoj se stan nalazi budući da je ista bila u ruševnom stanju, a stan je cijelo vrijeme bio u vrlo lošem stanu te je kvaliteta života bila vidIjivo narušena. Tužitelj je u rekonstrukciji predmetne nekretnine šio radove tri betonske ploče poda, stropa i krova, izolacijske , stolarske i instalacijske radove u ukupnom iznosu od cca =200.000,00 kn. Tužitelj je i kasnije više navrata vršio nužne građevinske sanacije i uređenje stana (izmjena kanalizacije i vodovodne mreže, postavljanje parketa keramičkih pločica i vrata, elektroinstalacija i dr.).
Tužitelj je u više navrata od Grada S. tražio utvrđenje stečenih prava na predmetnom stanu. Iako je za izgrađeni objekt na istoj čest.zem. 959/2 i susjednoj čest. zem. 959/3 i 897/3 G. S. investitoru I. G. i društvu D.
d.o.o. priznao pravo vlasništva na osnovu izvršene rekonstrukcije objekta, tužitelju je neosnovano uskraćeno navedeno pravo kao i pravo zamjene a kojeg nije mogao mijenjati zbog planiranog rušenja objekta. Budući da rušenje do danas nije provedeno niti je izvjesno, tužitelj ustraje u zahtjevu za znanje prava vlasništvom građenja stana.
Tužite1j ističe da je ispunio zakonske uvjete za stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću, odnosno takvo stjecanje je izvršeno na temelju samog zakona te bi d trebao donijeti deklaratornu odluku o nastupanju pravnog učinka na temelju zakona budući da je tužitelj na temelju priloženih dokaza uz predmetnu tužbu dokazao vlastiti posjed predmetne nekretnine, kao i posjed njegovih prednika (pok. Oca B. R.) ) i kvalitetu njegova posjeda. Naime, tužitelj, kao i njegovi prednici bili su i još uvijek jesu zakonitom, istinitom i poštenom posjedu od 1968.g. jer su stekli nekretninu zakonito na temelju valjanog pravnog posla te stekli posjed istinito, odnosno uz suglasnost prodavatelja i pošteno jer nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed. Tužitelj naglašava da se poštenje i predmnijeva, a zakonitost ugovora o korištenju stana (od 3.10.1968.godine) proizlazi iz povjerenja u djelatnost nadležnih tijela koje je predmetni ugovor ovjerio. Opći građanski zakonik (OGZ) koji je tada bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o korištenju stana poznavao institut vanknjižnog vlasništva. Također je nesporno da je tužitelj i upisan kao posjednik predmetne nekretnine, čime je posjed tužitelja također istinit i pošten.
Nadalje, tokom svih ovih godina tužena nije pokazala interes za izvršavanje prava vlasništva, ni za zaštitu svoga prava jer su bili u mogućnosti pokrenuti postupke za zaštitu prava vlasništva i predaju predmetne nekretnine u posjed. Budući da su bili pasivni i nemarni (ili ravnodušni) morali bi trpjeti gubitak prava vlasništva, kako bi tužitelj, posjednik stekao isto, upotrebljava nekretninu kao vlasnik, vjerujući u svoje pravo vlasništva, titulus za stjecanje prava vlasništva.
Nesporno je da vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću dana 08.10.1991.g., a u vrijeme dosijedanja uračunava se i vrijeme prednika tužitelja, ukoliko je kvaliteta posjeda prednika tužitelja posjeda tužitelja. Budući da je dokazana nesporna kvaliteta posjeda prednika tužitelja, potrebno je posjedovanje predmetne nekretnine u neprekinutom razdoblju od 20 godina (a ne 40
godina), što je i ispunjeno dana 08.10.2011.g. te nije potrebno dokazivati i kvalitetu posjeda drugih prednika. Tužitelj također ističe da je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću relevantan nesmetani posjed koji on i njegovi prednici uživaju još od 1968.g. te pritom nije potrebno dokazivanje vlasništva predmetne nekretnine.
Iz svega navedenog jasno proizlazi da je tužitelj odnosno njegovi pravni prednici u nesmetanom, isključivom i mirnom posjedu dijela predmetnih više od 48 godina, te su se ispunili uvjeti za stjecanje prava vlasništva ta o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Budući da je tužiteljev uzimajući u obzir i posjedovanje njegovih prednika s istom eda, jasno se ukazuje da su stečeni uvjeti propisani Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za stjecanje vlasništva dosjelošću.
S obzirom na činjenicu da tužena nikada nije bila u posjedu i vlasništvu te nekretnine, nego je vlasnik i posjednik bio tužitelj i njegovi svoje vlasništvo izvodi iz vlasništva i kvalificiranog posjeda i ima pravni interes da uskladi zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim em u katastru, a koje odgovara i vlasništvu i posjedu, pa se s predlaže naslovnom sudu donijeti sljedeću p r e s u d u
„I Utvrđuje se da je tužitelj I. R. iz S., OIB: stekao dosjelošću pravo vlasništva stana koji se nalazi u prizemlju
zgrade oznake čest.zgr. 959/2 z.k.ul. 506 K.O. S., anagrafske oznake S., K. T. a sastoji se od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje i kupatila ukupne površine 61.83 m2 s pripadajućim dijelom potkrovlja.
II Nalaže se tužniku R. H., zastupanoj po O. državnom odvjetništvu u S., da izda tužitelju I. R. iz S.,
T. OIB: tabularnu ispravu sljedećeg sadržaja:
Tuženik R. H., zastupana po O. državnom
odvjetništvu u S., dopušta tužitelju I. R. iz S., T. ,
OD3:, uknjižbu prava vlasništva bez ikakvog daljnjeg pristanka tuženika na nekretnini koji se nalazi u prizemlju zgrade oznake čest.zgr. 959/2 z.k.ul. 506 k.o. S., anagrafske oznake S., K. T. , a sastoji se od dvije sobe,
dnevnog boravka, kuhinje i kupatila ukupne površine 61.83 m2 s pripadajućim dijelom potkrovlja, u roku od 15 dana od dana od dana pravomoćnosti, u protivnom će ispravu navedenog sadržaja zamijeniti ova presuda.
III Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni trošak ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznim kamatama po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja ove presude do isplate, u roku od 15 dana.“
Podneskom od 06.09.2017.god. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev tako da isti glasi:
„I Utvrđuje se da je tužitelj I. R. iz S., OIB: stekao dosjelošću pravo vlasništva stana koji se nalazi u prizemlju
zgrade oznake čest.zgr. 959/2 z.k.ul. 506 k.o. Split, anagrafske oznake S., K. T. , a sastoji se od di'e sobe, dnevnog boravka, kuhinje i kupatila ukupne površine 61.83 m2 s pripadajućim dijelom potkrovlja a koja u naravi predstavlja stan u prizemlju koji se sastoji od predulaza, dnevne sobe s spavaćom sobom koja je sa zapadne strane, a sa sjeverne strane se nalazi hodnik, wc, kupatilo, sprerna i pomoćna soba ukupne površine 65,98 m2 povezano sa vlasništvom stana u potkrovlju sa terasom, stubištem i dvorom ukupne površine 39,98 m2;
II Nalaže se tuženiku R. H., zastupanoj po O. državnom odvjetništvu u S., da izda tužitelju I. R. iz S.,
OIB:, tabularnu ispravu sljedećeg sadržaja:
Tuženik R. H., zastupana po O. državnom
odvjetništvu u S., dopušta tužitelju I. R. iz S., T. ,
OIB:, uknjižbu prava vlasništva bez ikakvog daljnjeg pristanka tuženika
na nekretnini koji se nalazi u prizemlju zgrade oznake čest.zgr. 959/2 z.k.ul. 506 k.o. Split, anagrafske oznake S., a sastoji se od dvije sobe,
dnevnog boravka, kuhinje i kupatila ukupne površine 61.83 m2 s pripadajućim dijelom potkrov1ja a koja u naravi predstavlja stan u prizemlju koji se sastoji od predulaza, dnevne sobe s spavaćom sobom koja je sa zapadne strane, a sa sjeverne strane se nalazi hodnik, wc, kupatilo, sprema i pomoćna soba ukupne površine 65,98
m2 povezano sa vlasništvom stana u potkrovlju sa terasom, stubištem i dvorom ukupne površine 39,98 m2, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti., u protivnom će ispravu navedenog sadržaja zamijeniti ova presuda.
III Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni trošak ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja ove presude do isplate, u roku od 15 dana.“
U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i predlaže istu odbaciti. Tužitelj je 29. Travnja 2016. Godine pred ovim sudom podnio tužbu sa drugačije uređenim tužbenim zahtjevom jer isti sada traži utvrđenje prava vlasništva na predmetnom stanu temeljem dosjelosti. Ističe se i prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Tuženik navodi da tužbeni zahtjev nije osnovan.
U dokaznom postupku sud je proveo dokaze pregledom zahtjeva ODO-u od 23.05.2014.god., dopisa Ureda za imovinsko pravne poslove od 06.05.1998.god., zk izvatka ZU 506 od 03.03.2016.god. i 02.03.2016.god., dopisa Grada S. od
28.03.2011.god., Ministarstva prostornog uređenja i dr. od 11.11.1994.god., dopisa ovog suda od 17.02.2011.god. i od 01.03.2011.god., Ugovora o korištenju stana R. B. iz S., dopisa SOS od 07.01.1977.god.,
zapisnika o bodovanju stana u S.., stručnog mišljenja Državne
uprave za zaštitu i dr. od 04.12.1995.god., prethodne dozvole Ministarstva kulture od 05.12.1996.god., dopisa G. S. od 31.10.1996.god., dopisa G.
poglavarstva GS od 07.06.2001.god., zk izvatka ZU 16826 K.O. S., skice premjeravanja od 06.05.2002.god., obavijesti Ureda za prostorno uređenje i dr. od 08.01.1996.god. s kopijom katastarskog plana br. 49., lokacijske dozvole Ureda za prostorno uređenje i dr. od 18.12.1995.god., dopisa G. S. od 31.10.1996.god.,
dopisa Ureda za imovinsko pravne poslove od 06.05.1998.god., spisa ovog suda IIP- 490/05 i IP-3891/99, spisa Službe za imovinsko pravne poslove SDŽ-a Klasa:UP-I- 942-04/97-01/2703, proveo dokaz pregleda predmetne nekretnine uz sudjelovanje građevinskog vještaka P. P., dipl. ing., te njegovog vještva, saslušanjem
svjedoka Ž. R., T. L., L. M., te tužitelja kao parnične
stranke.
Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.
Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je tužitelj stekao dosjelošću pravo vlasništva stana koji se nalazi u prizemlju zgrade oznake čest.zgr. 959/2 z.k.ul. 506 k.o. S., anagrafske oznake S., ukupne
površine 65,98 m2, povezano sa vlasništvom stana u potkrovlju sa terasom, stubištem i dvorom ukupne površine 39,98 m2, te da se tuženiku nalaži da izda tužitelju tabularnu ispravu.
Presudom ovog suda posl.br. P-2224/2016. od 3.10. 2018. Godine sud u cijelosti kao osnovan usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.
Rješenjem Županijskog suda u Splitu broj poslovni broj Gž-630/2020 od 9. Lipnja 2020. Godine ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.
U ukidnom rješenju Županijski sud između ostalog navodi sljedeće:
"prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije pružio valjane i nedvojbene argumente iz kojih bi se dalo zaključiti da je tužitelj, samostalni pošteni posjednik sporne nekretnine. Naime sama činjenica da tužitelj u predmetnom stanu živi od 1950., da je njegovom pok. ocu stan svojedobno dodijeljen na korištenje, te da je obitelj tužitelja renovirala stan, ne znači samo po sebi da su pok. otac tužitelja B. R., kao i sam
tužitelj pošteni posjednici predmetnog stana, tim više što u spisu postoje dokazi - isprave koje eventualno mogu opovrgnuti tvrdnje tužitelja i zaključke prvostupanjskog suda kako je isti stekao pravo vlasništva dosjelošću.
Tako se rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja, Klasa: UP/II-371-01/93-06/1092, Urbr. 531-06/3-94-2 od 11. studenog 2014. (str. 21. do 25. spisa) pored ostalog, odbija zahtjev R. I. (očigledno tužitelja) za priznavanje prava stanarskog prava na stanu. Iz rezultata dokaznog postupka za zaključiti je kako je riječ upravo o stanarskom pravu u odnosu na predmetni stan. Nadalje, u obrazloženju ovog rješenja se navodi kako pok. otac tužitelja nije u navedenom roku ispunio svoju obvezu iz rješenja od 19. srpnja 1985. pa stoga da mu je naloženo iseljenje iz stana u S. O. br. Iz podataka koje se nalaze
u spisu proizlazi da je ranija anagrafska oznaka predmetnog stana, upravo O. br. , S., a sada T. br. , S..
U svezi pitanja samostalnog poštenog/nepoštenog posjedovanja predmetnog stana od strane tužitelja za istaknuti je njegovo kazivanje na ročištu za glavnu raspravu od 15. veljače 2017.
Tako tužitelj u svom stranačkom iskazu pored ostalog navodi i slijedeće: „Također i ja plaćam naknadu za korištenje tog stana i to plaćam G. S. kao bespravni korisnik tog stana.“ Već sama ova okolnost da tužitelj izjavljuje kako plaća naknadu za korištenje predmetnog stana sama po sebi isključivala bi postojanje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva predmetnog stana dosjelošću, jer osoba koja posjeduje nekretninu kao njezin vlasnik zasigurno ne plaća naknadu drugoj osobi za korištenju te nekretnine - konkretno stana. "
U ponovljenom postupku sud je u cijelosti ponovno pregledao cjelokupni raspravni materijal.
Pregledom zahtjeva tužitelja za mirno rješenje ovog spora od 23. svibnja 2014. god. koji je upućen ODO-u S. sud je utvrdio da taj zahtjev sadrži sve ono što sadržava tužba pa je stoga prigovor zz tuženika da bi tužbu tužitelja u ovom predmetu trebalo odbaciti neosnovan.
Tužena osnovano ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije u ovoj pravnoj stvari.
Naime, Pregledom zemljišno-knjižnog izvatka predmetne nekretnine sud je utvrdio da je ista upisana na ime Općenarodna imovina sa organom upravljanja G. narodni odbor u S., čiji je pravni slijednik G. S., a ne R.
H..
Stoga tužitelj neosnovano od tuženika traži utvrđenje prava vlasništva, odnosno, kako je zatražio, da mu tužena prizna pravo vlasništva i izda valjanu tabularnu ispravu.
Nadalje, tužitelj tvrdi da je njegovo pravni prednik njegov sada pokojni otac B. R. bio u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu od 1968. godine.
Iz pregleda spisu priloženog Ugovora o korištenju stana razvidno je da je prednik tužitelja B. R. zaključio s P. za izgradnju S. U. o
korištenju stana u S., O. , prizemlju, površine 60 m² kojim ugovorom
se obvezuje u pojedinim godinama od 1966. Godine pa nadalje plaćati stanarinu mjesečno unaprijed i to P. za izgradnju S..
Iz Zapisnika o bodovanju predmetnog stana od 10. Lipnja 1988. godine razvidno da je da je izvršeno bodovanje predmetnog stana, a u zapisniku se navodi
da je u tijeku prijenos stanarskog prava na sina I. R., te da je I. R. član njegovog porodičnog domaćinstva.
Stan je mijenjao anagrafsku oznaku pa bivša ulica O. broj j
promjenila oznaku u T..
Iz citiranih dokaza jasno proizlazi da je prednik tužitelja, njegov otac sada pok B. R. znao da on nije vlasnik predmetnog stana već da je od P. za
izgradnju S. dobio stan na korištenje zbog čega je morao plaćati stanarinu.
Na raspravi dana 15. Veljače 2017. Godine tužitelj u svom iskazu navodi slijedeće:
"Ja sam na tom stanu ishodio stanarsko pravo, koje mi je poništeno iz razloga što je tada navedeno da je ta nekretnina određena za ruđenje, a kasnije je navedeno da je to zaštićeno UNESCO-m.
Moj otac na ovom stanu je imao stanarsko pravo od 1946. god. dok se nije iz tog stana odselio i to baš 1991. god. On je plaćao naknadu za korištenje tog stana.
Također i ja plaćam naknadu za korištenje tog stana i to plaćam G. S. kao bespravni korisnik tog stana."
Iz citiranog dijela iskaza tužitelja jasno proizlazi da tužitelj zna da on nije vlasnik predmetnog stana, a ni njegov pokojni otac.
To što je tužitelj odnosno njegov pravni prednik vršio uređenje odnosno rekonstrukciju predmetnog stana nije od značaja za ovaj postupak odnosno za utvrđivanje prava vlasništva nekretnine.
Budući da tužitelj, pa ni njegov pravni prednik koji je bio nositelj stanarskog prava nisu sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo otkupili predmetni stan tužitelj ovu nekretninu drži, kako u svom iskazu sam navodi "kao bespravni korisnik tog stana". Stoga tužitelj nije ni zakonit, ni pošten, ni istinit posjednik predmetne nekretnine pa dosjelošću ne može steći pravo vlasništva na predmetnom stanu.
Sud nije na uvid pribavio U. spis S. za imovinsko-pravne poslove u
S.-dalmatinskoj županiji K.: U./I-942-04/97-01/2703, jer se isti još uvijek, po informacijama stranaka, nalazi u radu. P. tog spisa sud bi blokirao daljnji rad na tom upravnom predmetu, a po ocjeni ovog suda pregled tog spisa nije nužan za meritorno odlučivanje u ovom postupku tim prije što iz navoda stranaka proizlazi da su donesena prvostupanjska rješenja ukinuta.
T. bespravno koristi predmetni stan a u svom vlasništvu ima nekretninu
odnosno kuću na Č. kod S. pa se ne može u ovom konkretnom slučaju pozivati
na pravo na dom.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.
Tuženiku je sukladno važećoj odvjetničkoj Tarifi, VPS i popisanom trošku trebalo obistiniti trošak za zastupanje na 1 ročištu 750,00 kuna.
Umješačima je također sukladno važećoj odvjetničkoj Tarifi, VPS i popisanom trošku trebalo obistiniti trošak sastava prijedloga za miješanje 750,00 kuna, za sastav jednog podneska 750,00 kn, za zastupanje na 1 ročištu 750,00 kuna, ukupno 2.250,00 kuna.
U Splitu, 5. listopada 2022.
Sudac
Josip Mrkonjić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana
od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u
.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.
