REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1810/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. A., odvjetnik u V., protiv tuženika Grada V., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-108/2020-3 od 23. veljače 2021. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-5149/18 od 11. listopada 2019., u sjednici održanoj 5. listopada 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije kao nedopušten.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-108/2020-3 od 23. veljače 2021. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-5149/2018. od 11. listopada 2019.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je predložio odbaciti prijedlog tužitelja kao nedopušten, a njemu nadoknaditi trošak sastava odgovora na prijedlog.
3. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije je nedopušten.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), čl. 385.a ZPP i čl. 387. st. 1. i st. 3. ZPP revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Prvo postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer nije utemeljeno na utvrđenom činjeničnom stanju. U svezi tog pravnog pitanja treba reći da sud, ocjenu da posjed tužitelja i njegovog pravnog prednika nije pošten, nije donio isključivo iz razloga što je odbijena uknjižba prava vlasništva u korist prodavateljevog pravnog prednika, već na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, dajući za svoju ocjenu valjane razloge u smislu čl. 8. ZPP. Odluke ovog suda broj Rev 2426/1990-2 od 15. veljače 1991. i broj Rev 1209/2016-3 od 11. veljače 2020., na koje se tužitelj poziva kao na razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja, donesene su u činjeničnim i pravnim okolnostima koje nisu usporedive s onima u ovoj parnici.
6. Za drugo postavljeno pravno pitanje tužitelj nije naznačio odgovarajuće razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP. Osim toga ocjena poštenja posjednika koji kupoprodajom stječe nekretninu, u situaciji kad njegov prodavatelj u trenutku kupoprodaje vodi parnični postupak u ulozi tužitelja protiv uknjiženog ovlaštenika prava korištenja radi utvrđenja prava vlasništva, ovisi o konkretnim okolnostima svakog pojedinog slučaja.
7. U odnosu na treće pitanje koje je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije i označio kao pravno pitanje, treba navesti da prema ocjeni vijeća to pitanje ne predstavlja pravno pitanje u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP. Naime, radi se o hipotetskom pitanju koje se odnosi poziciju tužitelja i postupanje sudova u eventualnim budućim sličnim postupcima, te primjenu zakonskih odredbi o rokovima propisanim za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama upisanim kao općenarodna imovina, društveno vlasništvo i slično. Presude koje tužitelj navodi kao razloge važnosti tog pitanja: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i drugi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37685/10 i 22768/12) i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 219/2004 od 17. travnja 2019., nisu primjenjive u ovoj parnici jer su donesene u postupcima koji niti činjenično, niti pravno, nisu usporedivi s ovom parnicom. Naime, u ovom postupku se ne radi o greškama, niti o propustima koja bi počinila državna tijela, na štetu tužitelja ili njegovih prednika.
8. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 6. ZPP, riješio kao u izreci ovog rješenja.
9. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 5. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.