Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-260/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković, kao predsjednika vijeća, Verice Perić Aračić, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Josite Begović, kao člana vijeća, temeljem nacrta višeg sudskog savjetnika Marijane Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužiteljice A. F., OIB … iz V., koju zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica u Č., protiv tuženika R. A. d.d., OIB …, Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz OD G. & G., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-107/20-28 od 17. veljače 2022., u sjednici održanoj dana 5. listopada 2022.

r i j e š i o  j e

Žalba se uvažuje te se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P- 107/20-28 od 17. veljače 2022. ukida i predmet vraća na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovce:

I/ Nalaže se tuženici R. A. d.d. Z. da tužiteljici A. F. isplati iznos 35.359,90 kuna (slovima: trideset pet tisuća tristo pedeset devet kuna i devedeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos 87,76 kuna od 29. veljača 2008. do isplate

- iznos 70,82 kuna od 31. ožujak 2008. do isplate

- iznos 0,82 kuna od 30. travanj 2008. do isplate

- iznos 11,04 kuna od 31. svibanj 2008. do isplate

- iznos 1,04 kuna od 30. lipanj 2008. do isplate

- iznos 21,04 kuna od 31. srpanj 2008. do isplate

- iznos 11,04 kuna od 31. kolovoz 2008. do isplate

- iznos 73,04 kuna od 30. rujan 2008. do isplate

- iznos 118,04 kuna od 31. listopad 2008. do isplate

- iznos 46,04 kuna od 30. studeni 2008. do isplate

- iznos 231,04 kuna od 31. prosinac 2008. do isplate

- iznos 221,04 kuna od 31. siječanj 2009. do isplate

- iznos 227,04 kuna od 28. veljača 2009. do isplate

- iznos 228,68 kuna od 31. ožujak 2009. do isplate

- iznos 217,68 kuna od 30. travanj 2009. do isplate

- iznos 178,68 kuna od 31. svibanj 2009. do isplate

- iznos 168,68 kuna od 30. lipanj 2009. do isplate

- iznos 158,68 kuna od 31. srpanj 2009. do isplate

- iznos 171,68 kuna od 31. kolovoz 2009. do isplate

- iznos 168,68 kuna od 30. rujan 2009. do isplate

- iznos 174,68 kuna od 31. listopad 2009. do isplate

- iznos 188,68 kuna od 30. studeni 2009. do isplate

- iznos 226,68 kuna od 31. prosinac 2009. do isplate

- iznos 241,68 kuna od 31. siječanj 2010. do isplate

- iznos 261,68 kuna od 28. veljača 2010. do isplate

- iznos 267,68 kuna od 31. ožujak 2010. do isplate

- iznos 288,68 kuna od 30. travanj 2010. do isplate

- iznos 286,68 kuna od 31. svibanj 2010. do isplate

- iznos 422,68 kuna od 30. lipanj 2010. do isplate

- iznos 396,68 kuna od 31. srpanj 2010. do isplate

- iznos 500,68 kuna od 31. kolovoz 2010. do isplate

- iznos 750,68 kuna od 30. rujan 2010. do isplate

- iznos 430,68 kuna od 31. listopad 2010. do isplate

- iznos 618,68 kuna od 30. studeni 2010. do isplate

- iznos 552,68 kuna od 31. prosinac 2010. do isplate

- iznos 564,68 kuna od 31. siječanj 2011. do isplate

- iznos 580,68 kuna od 28. veljača 2011. do isplate

- iznos 532,68 kuna od 31. ožujak 2011. do isplate

- iznos 603,68 kuna od 30. travanj 2011. do isplate

- iznos 702,68 kuna od 31. svibanj 2011. do isplate

- iznos 818,68 kuna od 30. lipanj 2011. do isplate

- iznos 824,40 kuna od 31. srpanj 2011. do isplate

- iznos 542,40 kuna od 31. kolovoz 2011. do isplate

- iznos 723,40 kuna od 30. rujan 2011. do isplate

- iznos 722,11 kuna od 31. listopad 2011. do isplate

- iznos 719,11 kuna od 30. studeni 2011. do isplate

- iznos 759,11 kuna od 31. prosinac 2011. do isplate

- iznos 791,11 kuna od 31. siječanj 2012. do isplate

- iznos 796,11 kuna od 29. veljača 2012. do isplate

- iznos 754,11 kuna od 31. ožujak 2012. do isplate

- iznos 765,11 kuna od 30. travanj 2012. do isplate

- iznos 778,11 kuna od 31. svibanj 2012. do isplate

- iznos 15.359,98 kuna od 30. lipanj 2012. do isplate

po stopi prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana. 3 II/ Nalaže se tuženici R. A. d.d. Z. da tužiteljici A. F. naknadi troškove postupka u iznosu od 7.306,00 kuna (slovima: sedam tisuća tristo šest kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. veljače 2022. do isplate po stopi prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19 i 80/22; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužiteljicu na plaćanje parničnog troška, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev za isplatu iznosa od 35.359,90 kn (konačno postavljeni tužbeni zahtjev), a za koji je iznos tužiteljica preplatila rate kredita temeljem Ugovora o kreditu, broj ugovora: … od 11. lipnja 2007., zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli.

6. Tužiteljica već u tužbi iznosi kako je valuta CHF specifična valuta, tzv. "valuta utočišta", te da je tuženiku, banci, bio poznat rizik švicarskog franka kao valute, a kojeg rizika potrošač nije bio svjestan niti ga razumije.

6.1. Prvenstveno valja istaknuti da "valutama utočišta" nazivamo valute koje ostaju stabilne ili im se vrijednost povećava za vrijeme nestabilnosti i nesigurnosti na tržištu, što ih čini sigurnima za ulagače. U vezi s tim, valja citirati dio obrazloženja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a "Ako imamo u vidu da su neke banke, o čemu je već bilo govora u dijelu u kojoj stoji:

obrazloženja koji se odnosi na razumljivost predmetne ugovorne odredbe, izjavile da su u svojim glasilima i u dnevnom tisku one same kao i guverner HNB-a upozoravale potrošače na postojanje rizika kod kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima zbog toga što je to specifična valuta, tzv. „valuta utočišta“, onda to znači da je švicarski franak siguran za ulagače, ovdje banke, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a postoji mogućnost povećanja vrijednosti. No, za drugu ugovornu stranu postoji rizik da će mu vrijednost narasti. S obzirom da je potrošač taj koji kredit otplaćuje u kunama, dakle u valuti u kojoj zarađuje, a ne zarađuje u valuti švicarski franak, o čijoj vrijednosti je ovisna glavnica koju otplaćuje u kunama, predmetnom ugovornom odredbom rizik švicarskog franka kao valute utočišta preuzeo je samo potrošač, i to ne znajući za opisani rizik. Iz navedenog proizlazi da odredbe kojima se glavnica veže za švicarski franak već samim njihovim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača. Banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i opći rizik valutne klauzule i dodatni veliki rizik koji je specifičan za švicarski franak kao valutu utočišta, sve to dugoročno, dok traje ugovor, što znači i do 30 godina, uz činjenicu da banka navedene odredbe i njihove posljedice razumije, a potrošač ih ne razumije i nije ni svjestan da ih ne razumije, jer su mu na prvi pogled jasne, pa misli da je preuzeo samo opći rizik koji je vezan uz sam pojam svake valutne klauzule."

7. Tuženik je, pak, tijekom postupka isticao da su tužiteljici tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, pa je predmetna odredba tužiteljici bila jasna, lako uočljiva i razumljiva u cijelosti, te da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo. Kao dokaz svojih tvrdnji, predložio je saslušanje tužiteljice i saslušanje svjedoka D. P., zaposlenice tuženika. Iako je prvostupanjski sud inicijalno prihvatio sve dokazne prijedloge tuženika, naknadno je odbio te dokazne prijedloge, kao nepotrebne. Prvostupanjski sud smatra da su sve odlučne činjenice utvrđene u postupku povodom kolektivne tužbe, pa bi se ponovnim izvođenjem u pojedinačnom postupku, nepotrebno odugovlačio postupak (točka 5. obrazloženja prvostupanjske presude).

8. Takav stav prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti kao pravilan.

9. Primjena načela ekonomičnosti nije i ne smije biti nadređena zakonitom postupanju u parničnom postupku niti se predmetnim načelom može opravdati uskraćivanje mogućnosti raspravljanja jednoj stranci (u ovom slučaju tuženiku) pred sudom (odbijanjem dokaznih prijedloga kojima se dokazuju relevantne okolnosti).

9.1. U vezi s navedenim, valja istaknuti dvije odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 30. lipnja 2022., U-III/4372/2021 i U-III-5458/2021, u kojima je prihvaćena ustavna tužba banaka te su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska odluka. U predmetnim je odlukama Ustavni sud uputio na povredu načela "jednakosti oružja" i prava na pristup sudu u slučajevima kada sud u pojedinačnom potrošačkom sporu odbije argumentirani dokazni prijedlog banaka za saslušanjem zaposlenika banke na okolnosti obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu. U postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, za ocjenu jesu li banke potrošačima objasnile razloge i iznijele razumljive kriterije temeljem kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz spornih odredbi, mjerodavan je onaj dio predugovorne faze u kojem je pojedina banka komunicirala općenito sa svim potrošačima, odnosno s neodređenim i apstraktnim fizičkim osobama. Međutim, informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne su za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača. Banke su u pojedinačnim sporovima ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu određenom potrošaču pružile odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Naime, u kolektivnom se sporu utvrđuje razumljivost odredbi prosječnom (neodređenom) potrošaču, a pojedinačni spor se odnosi na određenog potrošača i određene okolnosti svakog pojedinog slučaja, pa je na redovnim sudovima zadaća da u pojedinim potrošačkim sporovima provjere na koji način te okolnosti utječu na promjenjivost pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti odredaba konkretnog ugovora.

9.2. Ukoliko tuženiku ne bi bilo omogućeno dokazivanje da su tužiteljici kao određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dane odgovarajuće obavijesti o spornoj odredbi, unatoč tome što je na tuženiku teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti te odredbe zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, temeljila na pravnoj presumpciji koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena, niti u kolektivnoj parnici (koja se odnosi općenito na potrošače), niti u pojedinačnoj parnici (vezanoj za konkretnog tužitelja kao potrošača). Takav pristup nesumnjivo je u suprotnosti s pravom na pravično suđenje i načelom ravnopravnosti procesnih oružja stranaka.

9.3. Tuženik je već u odgovoru na tužbu, a i kasnije tijekom postupka isticao da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi o valuti, te da joj je ponudio sve informacije temeljem kojih je mogla donijeti informiranu odluku o sklapanju ugovora o kreditu, odnosno, da je tužiteljicu "informirao o svim okolnostima vezanim uz kretanje CHF o kojima je sam imao saznanja" (stranica 176 spisa). U tom pravcu predložio je provođenje dokaza saslušanjem svjedoka (zaposlenika banke). Tako tuženik navodi kako su "tužitelju tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, a na koje je tužitelj pristao…" (list 26. spisa). Međutim, prvostupanjski je sud odbio dokazni prijedlog na tu odlučnu okolnost, smatrajući kako povreda interesa tužiteljice kao pojedinačnog potrošača, beziznimno proizlazi iz utvrđene povrede kolektivnih interesa u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, a koji se stav, sukladno svemu gore iznesenom, ne može prihvatiti kao pravilan i osnovan. Slijedom iznesenog, prvostupanjski je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi, jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama (kako je gore izneseno), radi kojeg se razloga ne može ispitati njena pravilnost i zakonitost.

10. Primjenom odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a prihvaćena je žalba tuženika, ukinuta pobijana presuda i predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje stadij glavne rasprave, jer je upravo u tom stadiju došlo do povrede u postupanju prvostupanjskog suda (odustanak od saslušanja svjedokinje D. P.).

11. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, uzimajući u obzir utvrđenja iz ovog drugostupanjskog rješenja, a naročito navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Sud će izvesti dokaze radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica, uzimajući u obzir i načelna stajališta o dokaznoj vrijednosti iskaza zaposlenika banaka i drugih svjedoka (razlike u dokaznoj vrijednosti iskaza zaposlenika koji je sudjelovao u sklapanju pojedinačnog ugovora o kreditu, drugih zaposlenika banaka ili javnih bilježnika), temeljem iznesenih odluka Ustavnog suda, a nakon čega je potrebno donijeti novu odluku, koju je u svakom slučaju potrebno valjano obrazložiti, na način da se može ispitati njena pravilnost i zakonitost.

Dubrovnik, 5. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Kate Brajković