Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž R-19/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Emira Čustović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. M. iz Z., OIB: … , zastupanog po punomoćniku D. L., odvjetniku u Z., protiv tuženika K. b. D. Z., Z., OIB: … , zastupanog po punomoćniku T. R., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-7394/2020-21 od 25. travnja 2022., u sjednici održanoj 5. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
I Žalba se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-7394/2020-21 od 25. travnja 2022.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-7394/2020-21 od 25. travnja 2022. suđeno je:
" I. Nalaže se tuženiku K. b. D. Z., Z., OIB: … , isplatiti tužitelju J. M. iz Z., OIB: … , iznos od 17.193,17 kn bruto, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 17.193,17 kn, kako slijedi:
- na iznos od 733,95 kn od 16.01.2019. godine pa do isplate;
- na iznos od 620,58 kn od 16.02.2019. godine pa do isplate;
- na iznos od 998,34 kn od 16.03.2019. godine pa do isplate;
- na iznos od 1.176,79 kn od 16.04.2019. godine pa do isplate;
- na iznos od 1.208,48 kn od 16.05.2019. godine pa do isplate;
- na iznos od 987,86 kn od 16.06.2019. godine pa do isplate;
- na iznos od 1.303,64 kn od 16.07.2019. godine pa do isplate;
- na iznos od 809,25 kn od 16.08.2019. godine pa do isplate;
- na iznos od 1.107,73 kn od 16.09.2019. godine pa do isplate;
- na iznos od 1.479,73 kn od 16.10.2019. godine pa do isplate;
- na iznos od 933,59 kn od 16.11.2019. godine pa do isplate;
- na iznos od 1.291,36 kn od 16.12.2019. godine pa do isplate;
- na iznos od 1.344,93 kn od 16.01.2020. godine pa do isplate;
- na iznos od 1.057,42 kn od 16.02.2020. godine pa do isplate;
- na iznos od 868,70 kn od 16.03.2020. godine pa do isplate;
- na iznos od 631,79 kn od 16.04.2020. godine pa do isplate;
- na iznos od 155,02 kn od 16.05.2020. godine pa do isplate;
- na iznos od 394,17 kn od 16.06.2020. godine pa do isplate;
- na iznos od 17,89 kn od 16.07.2020. godine pa do isplate;
- na iznos od 71,95 kn od 16.09.2020. godine pa do isplate u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku K. b. D. Z., Z., OIB: …, naknaditi tužitelju J. M. iz Z., OIB: … trošak parničnog postupka u iznosu od 9.687,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj topi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 17.193,17 kn bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a s osnove razlike plaće za razdoblje od 16. siječnja 2019. do 16. rujna 2020.
6. U postupku je utvrđeno:
- da je knjigovodstveno-financijskim vještačenjem, utvrđeno da tuženik u spornom razdoblju nije isplaćivao tužitelju dodatak na posebne uvjete rada koji iznose 8.254,81 kn, a nije ni isplaćivao dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi koje za sporno razdoblje iznosi 6.537,86 kn. Manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad posljedično na naprijed navedene neobračunate dodatke iznosi 2.400,50 kn, pa ukupno potraživanje tužitelja temeljem naprijed neobračunatih dodataka iznosi 17.193,17 kn.
7. Prvostupanjski je sud prihvatio zahtjev jer tuženik nije izvršio obračun plaće primjenom članka 45. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18) prema kojem plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.
8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima, te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.
9. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 47, 57, 59 i 51 KU/13 koje odredbe su identične odredbama članka 45, 55, 58 i 49 KU/18 kada je u pobijanoj presudi naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od ukupno 17.193,17 kn bruto koji se odnosi na dodatke za posebne uvjete rada, za odgovornost i zdravlje života pacijenata, za obračunate prekovremene sate, te naknadu za godišnji odmor.
10. S obzirom da tužitelju nisu isplaćeni utuženi dodaci pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju razlike na ime neisplaćenog dijela plaće i naknade plaće. Tako je pravno shvaćanje zauzeto i na sjednici Građanskog odjela Vrhovni sud Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019., koji glasi: " Zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu".
11. Neosnovano ističe tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o predmetu spora, jer da je propustio cijeniti odredbe i tumačenja zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU.
12. Odredbom članka 19. stavak 6. KU/13 i članka 15. KU/18 je propisano da tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora te da je sud u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Revr-630/2017, Rev-281/2021 i dr). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili slično, a što je prvostupanjski sud učinio pravilno se pozivajući na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
13. Odluka o zateznim kamatama ispitana je u skladu s člankom 365. stavak 2. ZPP-i ista je pravilna i zakonita u smislu članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – u daljnjem tekstu: ZOO).
14. I odluka o parničnim troškovima je pravilno donesena temeljem odredbe članka 154. i 155. ZPP, a tužitelju su za poduzete radnje odmjereni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – u daljnjem tekstu: Tarifa). Neosnovano žalitelj navodi da plaćeni iznos troškova financijskog – knjigovodstvenog vještačenja nije bio neophodan za ishod ove parnice. Naime, nakon tužiteljeve uplate predujma za provođenje vještačenja (lipanj 2021) tuženik je u studenom 2021. dostavio CD evidencije rada, isplatne liste kao i izračun potraživanja izrađen po tuženiku, a koji izračun se iako neznatno ipak razlikuje od izračuna napravljenog po sudskom vještaku.
15. Temeljem odredbe članka 166. stavak 1. u svezi s odredbom iz članka 154. stavak 1. odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe, jer tuženik sa žalbom nije uspio.
16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 5. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Josita Begović