Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Daruvaru

Daruvar, S. Radića br. 27

Poslovni broj REF. 20: Povrv-32/2022-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u B. Stalna služba u D., po sutkinji toga suda D. G. J., kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja H. R., P. 3, 10000 Z., OIB …, koju zastupa odvjetnica N. O. iz O., H. I. P., odvjetničko društvo d.o.o., Z., P. 10, protiv tuženika M. L., Ž. F. 6, 43500 D., OIB: …, radi isplate, nakon održane zaključene glavne i javne rasprave dana 07. rujna 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, te tužene osobno, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 05. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika M. Č. P. iz B. poslovni broj Ovrv-6118/19 od 13. prosinca 2019. godine, te se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan. II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U ovršnoj pravnoj stvari pobliže naznačenoj u uvodnom dijelu ove odluke, ovaj sud je dana 04. veljače 2020. godine donio rješenje Povrv-79/2020-2 kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika M. Č. P. iz B. poslovni broj Ovrv-6118/19 od 13. prosinca 2019. godine u dijelu kojim je određena ovrha općenito na imovini ovršenika, ukinuo sve provedene ovršne radnje i riješio da se postupak nastavlja kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 19. veljače 2020. godine.

2. Iz ovršnog prijedloga tužitelja kao ovrhovoditelja, te njemu priležeće vjerodostojne isprave koju čini izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja sa stanjem na dan 03. prosinca 2019. godine proizlazi, da tužitelj prema tuženiku ima dospjelu, a nenaplaćenu novčanu tražbinu po osnovi neplaćene pristojbe u ukupnom iznosu 480,00 kn i to za vremensko razdoblje (1. do 6. mjeseca 2019. godine).

3. Iz prigovora tuženika proizlazi, da se ističe prigovor zastare. Potom se ističe, da je 02. listopada 2018. tužena odjavila prijamnik, jer je isti posudila od brata, no isti se pokvario i više nije bio u funkciji. Tužena ističe, da su sa istim datumom kontrolori tužitelja upali kod nje u dom, što smatra da je bio neovlašteni ulaz i da tom prilikom uopće nisu utvrđivali čiji je tranzistor i radi li uopće. Tužena ističe, da ona ne posjeduje ništa i da je sve odjavila tužitelju i da stoga tužitelju ništa niti ne duguje.

4. Tužitelj se u podnesku od 19. veljače 2020. na istaknut prigovor po tuženoj izjasnio da je tužena sukladno članku 34. stavak 1. i 35. stavak 1. i 2. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji obveznik plaćanja mjesečne pristojbe koja iznosi 80,00 kn, te se pozvao na prijavu prijamnika od dana 20. travnja 2008. i prijavu prijamnika – reaktivacija od dana 02. listopada 2018. Tužitelj ističe, da tužena nije podmirila predmetnu utuženu obvezu. Ističe da je tužena bila evidentirana kao obveznik mjesečne pristojbe prema prijavi od 20. travnja 2008., te je za tu obvezu tužena podnijela zahtjev za odjavu prijamnika dana 12. srpnja 2017. u skladu s tada važećom Odlukom o načinu odjave prijamnika od 27.8.2018., te je isti odjavljen. Međutim, prema prijavi od dana 02. listopada 2018. prijamnik je reaktiviran, pa je tužena ponovno postala obveznik mjesečne pristojbe kao zakonske i to kao osoba koja ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam. Tužitelj ističe da tuženikov zahtjev za odjavu prijamnika, na koji se poziva tužena u prigovoru, od 02.10.2018., nije podnesen u skladu s čl. 3.3. Odluke o načinu odjave prijamnika od 27.8.2015., obzirom da uz zahtjev nije priložena preslika valjane osobne iskaznice, stoga tuženik nije odjavio prijamnik na valjan način, time što je tužitelj dopisom od 04. ožujka 2019. tuženu obavijestio o načinu odjave uz koji dopis je i dostavio izjavu o neposjedovanju prijamnika, čime smatra da je na detaljan način upoznao tuženu s postupkom odjave prijamnika.

5. U postupku izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u priležeći spis javnog bilježnika M. Č. P. Ovrv-6118/2019 (list 1-9), dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 19. veljače 2020. koju čine ispis obveznika plaćanja HRT pristojbe s datumom prijave 20.4. 2008. i 22.9.2017. (list 15), prijava prijamnika od 20.4.2008. (list 16), prijava prijamnika od 02. listopada 2018. (list 17), HRT rj pristojba, saldakonti sa stanjem na dan 19. veljače 2020. (list 18-25), zahtjev za odjavu prijamnika od 12.7.2017. (list 26), dopis HRT-a upućen tuženoj od 04. ožujka 2019. (list 27), pročitan je iskaz tužene sa zapisnika od 14. prosinca 2020. (list 42-44). Izvršen je uvid u dokumentaciju dostavljenu od ODO B. iz predmeta broj Kr-DO-362/2019 (list 48-69, list 88-92).

6. Temeljem provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja sud je ocijenio zahtjev tužitelja neosnovanim, te je slijedom toga u cijelosti ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7. Tužitelj predmetnom tužbom od tužene potražuje isplatu pristojbi u mjesečnom iznosu od 80,00 kn za vremensko razdoblje mjesec siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj i lipanj, sve u 2019. godini. Tužbeni zahtjev temelji na čl. 34. i 35. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji, te se poziva na prijavu prijamnika od dana 20. travnja 2008. i prijavu prijamnika – reaktivacija od dana 02. listopada 2018., tvrdeći da je tužena bila obveznica plaćanja pristojbe temeljem prijave prijamnika od 20. travnja 2008. i priznaje da je tužena 12. srpnja 2017. dostavila tužitelju zahtjev za odjavu prijamnika, no da je dana 02. listopada 2018. reaktivirana njezina obveza prijavom prijamnika – reaktivacija od 02. listopada 2018. Iako je tužena u svom iskazu od 14. prosinca 2020. tvrdila da potpis na preslici prijave prijamnika od 02. listopada 2018. nije njezin, jer da ona to nije nikada potpisala, prema podacima iz predmeta koji se vodi kod Općinskog državnog odvjetništva u B. Kr-DO-362/2019 (list 88-92) proizlazi da je tužena ispisala sporni potpis na predmetnom obrascu. Dakle, sud prihvaća utvrđenim, da je tužena doista 02. listopada 2018., a kada su joj prema njezinom iskazu na adresu stanovanja došli kontrolori HRT-a, istima potpisala obrazac prijave prijamnika od 02. listopada 2018. koji prileži na listu 17 spisa. Iz iskaza tužene proizlazi da su prilikom dolaska u njezin stan kontrolori primijetili radioprijamnik koji se nalazio kod nje i rekli joj da mora reaktivirati prijamnik, iako im je ona govorila da je prijamnik pokvaren i da nije njezin, budući se radilo o prijamniku njezina brata kojega joj je ovaj posudio i to negdje još prije 2018. godine, a koji se vrlo brzo pokvario. Tom prilikom kontrolori su je uputili da ukoliko je prijamnik potrgan da ga tužena mora maknuti iz stana i da ne smije ništa od prijamnika imati te da ga mora odjaviti, no da je za sada potrebno reaktivirati prijavu. Tužena ističe da je odmah istoga dana dakle 02. listopada 2018. uputila tužitelju zahtjev za odjavu prijamnika. Navedeni zahtjev tužena je priložila uz svoj prigovor (list 8). Uvidom u priloženi zahtjev za odjavu prijamnika od 02. listopada 2018. vidljivo je da se tužena na istome vlastoručno potpisala. Tužitelj u podnesku od 19. veljače 2020. ne osporava da mu je tužena podnijela zahtjev za odjavu prijamnika od 02. listopada 2018., međutim ističe da njezin zahtjev nije bio podnesen u skladu s člankom 3.3 . Odluke o načinu odjave prijamnika od 27. kolovoza 2015., obzirom da uz zahtjev tužena nije priložila presliku valjane osobne iskaznice, a da ju je na to upozorio tužitelj dopisom od 04. ožujka 2019. Tužitelj nije dostavio u spis Odluku o načinu odjave prijamnika od 27.8.2015. na koju se poziva u svom podnesku, a koja bi bila na snazi u to vrijeme, dok je u vrijeme donošenja ove odluke na snazi druga odluka i to Odluka o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika (pročišćeni tekst) od 07. siječnja 2021., a u kojoj odluci se nigdje ne navodi obveza, da se prilikom odjave TV prijamnika uz zahtjev za odjavu prijamnika ima priložiti preslika važeće osobne iskaznice.

8. Sud je imao u vidu da se od 25. svibnja 2018. u svim državama članicama Europske unije, pa tako i u R. H., izravno primjenjuje Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016., o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (opća uredba o zaštiti podataka) i da sukladno članku 4. stavak 1. točke 1. i članku 6., navedene Uredbe, obrada osobnih podataka je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više posebnih svrha; obrada je nužna za izvršavanje ugovora kojim je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora; obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade; obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe; obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade; obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka, osobito ako je ispitanik dijete. Tužitelj ničime nije dokazao, da bi postojali opravdani razlozi za obradu podataka koje čine osobni podaci tužene sadržani u njezinoj osobnoj iskaznici, a prilikom odjave prijamnika. Sud smatra da je tužitelj neosnovano smatrao da zahtjev tužene o odjavi prijamnika od 02. listopada 2018. nije valjan i to samo stoga što tužena nije uz istoga dostavila preslik osobne iskaznice, jer ova obveza ne proizlazi niti iz jedne zakonske osnove. U prilog navedenome ide i Odluka tužitelja o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika (pročišćeni tekst od 07. siječnja 2021.) koja je na snazi u vrijeme donošenja ove odluke, a prema kojoj niti iz jedne njezine odredbe ne proizlazi obveza da stranka prilikom odjave prijamnika ima obvezu dostaviti presliku osobne iskaznice. Tužitelj se poziva na Odluku o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika iz 2015. godine, no kako je već ranije obrazloženo, ovu Odluku nije dostavio. Sukladno odredbama Zakona o hrvatskoj radioteleviziji ravnatelj HRT-a ovlašten je donijeti Odluku o načinu odjave prijamnika, međutim ne smije izaći iz zadanih pravnih okvira te propisivati prava i obveze za koje nema zakonsku ovlast, a koje normiranje bi bilo protivno drugim propisima više pravne snage ili kojim bi bila kršena neka druga ustavna i zakonska prava građana.

9. Stoga, kako nije sporno da je tužena dostavila tužitelju zahtjev za odjavu prijamnika od 02. listopada 2018. vlastoručno potpisan (list 8 spisa), neovisno o tome što istome nije priložila presliku važeće osobne iskaznice, treba se smatrati da je tužena odjavila prijamnik, pa slijedom navedenog ista više nije bila obveznik plaćanja HRT pristojbe nakon ove odjave, za vremensko razdoblje koje je obuhvaćeno predmetnom tužbom, siječanj do lipanj, sve 2019. godine.

10. U svezi istaknutog prigovora zastare po tuženoj, navedeni prigovor ocijenjen je neosnovanim, imajući u vidu da je ovršni prijedlog radi naplate predmetne tražbine podnesen 13. prosinca 2019., a utuženo razdoblje je (1. do 6. mjesec 2019. godine), te dakle tražbina utužena unutar zastarnog roka, koji sukladno članku 232. stavak 1. točke 2. Zakona o obveznim odnosima iznosi 1 godinu.

11. Obzirom na sve naprijed utvrđeno i izloženo sud je ocijenivši tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim, istoga odbio i ukinuo u cijelosti platni nalog temeljem članka 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku.

12. Budući da tužitelj nije uspio u predmetnoj parnici nema pravo na naknadu troškova postupka pa je takav njegov zahtjev odbijen kao neosnovan. Tužena nije postavila zahtjev za naknadu parničnih troškova.

U D., 05. listopada 2022.

S U T K I N J A

D. G. J.

P O U K A : Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od uručenja iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetničko društvo O. i H., Z.

2. L. M., D.