5P-1238/20-
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj, po sucu Angeli Koštro, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice V. L., T., P. 6 (OIB:…) zastupane po punomoćnici I. K., odvjetnici iz M. protiv tuženika R. H. zastupane po O. državnom odvjetništvu u S., S. M., G.-upravni odjel, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. rujna 2021. godine u nazočnosti punomoćnice tužiteljice I. K., odvjetnice i pun.zz tuženika M. T., savjetnice u O., dana 05. listopada 2022. godine
p r e s u d i o j e
I/ Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:
1. Utvrđuje se da je tužiteljica V. L. iz T., P. 6 OIB:…, isključiva vlasnica dijela čest. zem. 752/1, upisne u zk. ul. 75, k.o. T., u nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke P. P. od 25. lipnja 2021. godine označenog slovima C-D-E-F-G-C u površini od 374 m2, od kojeg dijela nekretnine će se temeljem ove presude prijavnim listom formirati nova katastarska čestica, koja će biti isključivo vlasništvo tužiteljice, te je tužiteljica ovlaštena temeljem ove presude i prijavnog lista u zemljišnim knjigama upisati svoje pravo vlasništva na toj katastarskoj čestici na svoje ime za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika R. H..
2. Utvrđuje se da je tužiteljica V. L. iz T., P. 6 OIB:…, isključiva vlasnica zk. č. zem. 755, zk. ul. 76, k.o. T., te je tužiteljica ovlaštena temeljem ove presude u zemljišnim knjigama upisati svoje pravo vlasništva na toj katastarskoj čestici na svoje ime za cijelio, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika R. H..
II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 10.062,50 kn (deset tisuća šezdeset dvije kuna i pedeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. listopada do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Tužiteljica V. L. podnijela je tužbu protiv tuženika R. H., radi utvrđenja, dana 01. prosinca 2020. godine u kojoj navodi da je ona izvanknjižna vlasnica nekretnine označen kao zk. čest. zem. 752/1 upisane u zk. ul. 75, k.o. T. koja odgovara k.č. 52/1 upisane u posjedovni list 131 k.o. T. anagrafske oznake P. C., te zk. čest. zem. 755 zk. ul. 76, k.o. T. koja odgovara k.č. 755 upisane u posjedovni list 131 k.o. T., anagrafske oznake ispod C.. Tužiteljica navodi da je njeno izvanknjižno vlasništvo utemeljeno na pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju iza smrti supruga tužiteljica sada pok. I. L. pok. M. koje je doneseno dana 23. rujna 2016. godine pod brojem O.250/13 od strane javnog bilježnika A. P. , a prema kojem rješenju je tužiteljica jedina nasljednica. Nadalje, ističe da je u posjedovnom listu broj 131 kao isključivi posjednik predmetnih nekretnina upisan sada pok. I. L., a iz povijesnog posjedovnog lista da je razvidno da je obitelj L. dugi niz godina u posjedu predmetnih nekretnina.
U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da tužiteljica nije mogla steći pravo vlasništva predmetne nekretnine na istaknutom pravnom osnovu (nasljeđivanjem) imajući u vidu zemljišnoknjižno stanje iste. Nadalje, ističe da je iz povijesnog zemljišnoknjižnog uloška broj 76 u kojem je predmetna nekretnina i danas upisana , razvidno da je ista upisana kao drugo zemljišnoknjižno tijelo te da je od 1991. godine u vlasništvu Državnog erara(kasnije općenarodne imovine) i konačno tuženika, dok je u listu C (teretovnici) vidljiv upis težačkih prava u korist L. I. pok. J. te je razvidni da je ovo težačko pravo prenošeno na njegove nasljednike s time da tužiteljica nije dostavila nikakve dokaze koji bi upućivali da bi upisani težak ujedno bio i pravni prednik tužiteljice. Tuženik ističe da i u situaciji kada bi tužiteljica dokazala da su upisani kmetovi njeni prednici, da nema dokaza o tome da li je i kada razvrgnut kmetski odnos odnosno nema dokaza da bi kmetski odnos bio razriješen podnošenjem agrarne prija e od strane od tužiteljičinih prednika temeljem koje bi došlo do razrješenja prethodnog kmetsko agrarnog odnosa. Tuženik ističe da tužiteljica nije dokazala niti da bi njeni prednici obrađivali predmetnu nekretninu i plaćali veleposjedniku dužne iznose u vrijeme stupanja na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja iz 1946. godine.
U dokazne svrhe ovaj sud je izvršio uvid u presliku punomoći (list 5-7), presliku zahtjeva za mirno rješenje spora (list 8-11), dopis ODO U S., SS M. broj N-DP-5042/2018 (list 12), dopis ODO S., S. M.. broj N-DO-5176/2020 (list 13), presliku rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika A. P. broj O-250/13 (list 15-18), presliku rješenja o ispravku broj O-250/13 (list 19, presliku posjedovnog lista (list 20), izvadak iz zemljišne knjige (list 21-22), izvod iz katastarskog plana (list 23-24), povijest promjena na katastarskim česticama DGU, Područnog ureda za katastar S., ispostava M. klasa broj 936-02/21- 05/59, ur. br. 541-28-02-04/10-21-2 (list 34), izvod iz posjedovnog lista broj 131 (list 35), povijesni zk izvadak (list 36 (list 36-56), izveo dokaz očevidom uz sudjelovanje vještaka mjernika P. P.. (list 62-65, list 77), izveo dokaz saslušanjem svjedoka S. B. i V. L. (list 84- 85), te dokaz uvidom u spise ovog suda broj O-148/79 i O-76/71.
Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.
Iz iskaza svjedoka S. B. (rođen 1969.) utvrđeno je da se predmetno zemljište nalazi u G. T. na predjelu kojeg zovu „R. brdo“, a to da mu je poznato jer se njegova kuća nalazi nekih 20-ak metara dalje od predmetnog zemljišta. Ova nekretnina u naravi da predstavlja maslinik sa starim maslinama kojih ima 15-20 stabala, a to zemljište da se sastoji od pristava na kojima su raspoređene stare masline. Iz iskaza je utvrđeno da od kada svjedok zna za sebe da je te masline radio sada pok. T. L., suprug tužiteljice, a nakon njegove smrti te masline da je nastavio raditi njegov sin M. L.. Utvrđeno je da bi se radilo o maslinama koje su pomlađene, a maslinik da je uređen s time da svjedoku nije poznato tko je sadio te masline, ali da zna da se radi o dosta starim maslinama. Na terenu da se vide granice predmetnog zemljišta u vidu suhozida, a u blizini da se nalazi i put kojim se može doći do ovog zemljišta. Svjedoku da nije poznato da bi sada pok. T. L. odnosno njegove nasljednike itko smetao u posjedovanju predmetnog zemljišta, a da je to oduvijek bila zemlja T. L..
Iz iskaza V. L. utvrđeno je da se predmetno zemljište nalazi u G. T. na predjelu pučkog naziva „R. brdo“ ili P. C., a to da mu je poznato jer se njegova zemlja nalazi pored predmetnog zemljišta. Na predmetnom zemljištu da se nalaze stare masline i to njih 15- 20 stabala otprilike, a od kada svjedok zna za sebe da je te masline radio sada pok. T. L., suprug tužiteljice, a nakon njegove smrti da je to nastavio njegov sin M. L.. Iz iskaza je utvrđeno da svjedoku nije poznato tko je sadio te masline, ali da se predmetno zemljište sastoji od nekoliko pristava na kojima su raspoređene te masline. Svjedoku da nije poznato da bi itko sada pok. T. L. ili njegove nasljednike smetao u posjedovanju tog zemljišta. Iz iskaza je utvrđeno da je sada pok T. L. imao sina M. L. dok je njegov drugi sin T. ranije poginuo. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedok pamti još iz djetinjstva da je te masline radio T. L. , a svjedok da je u to vrijeme živio u R., ali da je često dolazio u T. i to većinom ljeti.
Iskazima svjedoka, ovaj sud je poklonio vjeru obzirom su isti iskazivali životno, logično i u bitnom suglasno, te u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu. Iskazima navedenih svjedoka ovaj sud je poklonio vjeru obzirom se radi o mještanima i susjedima kojim je dobro poznato stanje na terenu, a osim toga radi se o osobama koje se sa tužiteljem nesrodne, te samim time nisu osobno niti zainteresirane za ishod ovog postupka.
Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mjernika P. P. utvrđeno je da predmetno zemljište nalazi u G. T. na predjelu zv. I. C. i isto je položeno jugozapadno od državne ceste i do nje se dolazi pješačkim putem, da je ista podijeljena na 8 lazova na kojima se nalazi ukupno dvadesetak maslina. To zemljište je na skici prikazano i označeno na način da sastavne dijelove iste čine čest. zem. 755 u površini od 284 m2 i koja je na skici prikazana i označena slovima A-B-C-G-A, te od dijela čest. zem. 752/1 u površini od 374 m2 koja je na skici prikazana i označena slovima C-D-E-F-G-C. Nalaz i mišljenje vještaka mjernika ovaj sud je prihvatio kao stručan i izrađen u skladu s pravilima struke i znanosti, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi.
Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak utvrđeno je da je nekretnina označena kao čest. zem. 752/1, vrt u pospilišće, zk. ul. 75, k.o. T. upisana kao vlasništvo R. H. za cijelo, dok je nekretnina označena kao čest. zem. 755, vrt u pospilišće, k. ul.76, k.o. T. upisana kao vlasništvo R. H. za cijelo.
Uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika A. P. broj O-250/13 iza smrti I. L. pok. M. rođenog 1935. godine utvrđeno je da je istog naslijedila njegova supruga V. L. za cijelo. Iz obrazloženja navedenog rješenja je utvrđeno da je u zemljišnoknjižnim ulošcima ZU 18 i 336 položenim u k.o. T. I. L. (M.) upisan pod imenom L. T.-I. pok. M., te je konstatirano da se radi o istoj osobi.
Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama DGU, Područnog ureda za katastar S., Ispostava M. klasa 936-02/21-05/09, ur. br. 541-28-02-04/10-21-2 utvrđeno je da su čest. zem. 752/1 površine 632 m2 i čest. zem. 755, površine 284 m2 obje k.o. T. od revizije katastra 50-tih godina prošlog stoljeća upisane u posjedovnom listu broj 131 na ime L. M. pok. M. T. od 1971. godine temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-76/71 na ime L. M. ud. M., a od 1982. godine temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-148/79 na ime L. I. (T.) pok. M., P., T., a takav upis je i danas.
Uvidom u izvod iz posjedovnog lista broj 131 utvrđeno je da je nekretnina označena kao k.č. 752/1, P. C., maslinjak površine 632 m2 i k.č. 755. I. C., maslinjak, površine 284 m2 upisane kao posjed I. L., P., T., kao posjednik za cijelo. Uvidom u ostavinski spis Općinskog suda u M. broj O-76/1 iza smrti pok. M. L. pok. M. utvrđeno je da ej isti rođen 1901. godine, a da je istog naslijedila njegova supruga sada pok. M. L. za cijelo nakon što su se sinovi ostavitelja I. L. zv. T., B. i M. odrekli svojih nasljednih dijelova u korist majke M. L..
Uvidom u spis ovog suda broj O-148/79 iza smrti M. L. ud. M. utvrđeno je da je ista rođena 1910, a umrla 1079. godine te da je imala supruga M. te sinove B., I.-T. i M. L., te kćer A.. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. M. L. utvrđeno je da je njenim nasljednikom temeljem zakona i ustupa ostalih sunasljednika proglašen sin L. T.-I. pok. M. za cijelo.
Naime, u odnosu na stjecanje prava vlasništva dosjelošću Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine u čl. 388. st. 4. je propisivao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dana 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije tog datuma. Nadalje, dana 17. studenog 1999. godine Ustavni sud Republike Hrvatske je ukinuo čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98,137/99,22/00,73/00,114/01,79/06,141/06,146/08,38/09,153/09,143/12 i 152/14- u daljnjem tekstu ZV),(Odluke U-I-58/1997, U-I-1235/1997, U-I-1237/1997, U-I 1053/1997 i U-I 1054/1997 od 17. studenog 1999. godine-Narodne novine broj 137/99 od 04. prosinca 1999. godine).
Odredbom čl. 159. st. 4 ZV-a propisano je da ako se nekretnina nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske, županije i jedinice lokalne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba tada za stjecanje prava vlasništva je potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle, za zakonit, istinit i pošten posjed 20 godina, a za pošteni posjed 40 godina.
Prema tome u konkretnom slučaju je bilo potrebno utvrditi činjenice da li postoje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini prije 08. listopada 1991. godine kada je ukinuto društveno vlasništvo.
Ovo iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama Rev-2776/206 od 29. siječnja 2019. godine i Rev-x- 974/2017 od 07. svibnja 2019. godine kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati vrijeme prije 08. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđanju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388 st. 4. ZV-a nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.
Nadalje, Europski sud za ljuska prava u svojoj presudi T. protiv Republike Hrvatske broj 35298/04 je izrazio shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnina u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina ex lege na temelju odredbe čl. 388 st.4 ZV-a, stupanjem na snagu tog zakona 01. siječnja 1997. godine postao vlasnik posjedovane nekretnine odnosno da posljedicu ukidanja odredbi čl. 388.st. 4. ZV-a ne može snositi osoba koja je stekla neko pravo tj. da se greške koje su počinila državna tijela mora snositi država, te se takve greške ne smiju ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoje drugi suprotstavljeni interesi. U presudama Europskog suda R. i drugi protiv Hrvatske broj 37685/10 i J. protiv Hrvatske broj 22768/12/10 izraženo je i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 388 st. 4. ZV-a nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe odnosno da nije odlučno da li je tužba podnesena nakon 17. studenog 1999. godine, kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, kojim je odredba čl. 388-. st. 3. ZV-a , ukinuta.
Stoga je u konkretnom slučaju obzirom da u tužbi tužiteljica tvrdi da se njen prednik nalazio u kontinuiranom, mirnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnine koje u naravi predstavljaju jedinstveno zemljište na kojem se nalaze zasađene starije masline , dugi niz godina, pa da je iste stekao dosjelošću, u postupku je bilo potrebno utvrditi da li je prednik tužiteljice računajući i posjed njegovog pravnog prednika, a budući je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 01. prosinca 2020. godine unatrag 40 godina, računajući i vrijeme prije 08. listopada 1991. godine, bio u posjedu predmetnih nekretnina.
Imajući u vidu sve prethodno navedeno, a posebno iskaze saslušanih svjedoka kojima je ovaj sud poklonio vjeru, kao i ostale dokaze izvedene tijekom ovog postupka, a sve promatrajući kroz prizmu prethodno navedenih zakonskih propisa i važećeg pravnog shvaćanja Europskog suda za ljudska prava, utvrđeno je da se predmetne nekretnine ranije nalazile u posjedu sada pok. M. L. (svekra tužiteljice-rođen 1901. godine) najkasnije od pedesetih godina prošlog stoljeća, a nakon njegove smrti u posjedu njegovog sina sada pok. I. L. zv. T., supruga tužiteljice (rođen 1935. godine) koji je na istima nastavio izvršavati faktičnu vlast i posjedovne čine bez da ih je itko u tome smetao. Stoga, imajući u vidu promatrano razdoblje, a uzimajući u obzir iskaze svjedoka i mogućnost njihovog neposrednog opažanja obzirom se radi od domicilnim stanovnicima, kao i njihova saznanja do kojih su došli od svojih pravnih prednika, te utvrđenja suda prilikom očevida na terenu, sve navedeno ukazuje na zaključak da se predmetno zemljište ranije ekonomski iskorištavalo na način kako su iskazivali saslušani svjedoci, te da se predmetno zemljište nalazilo u nesmetanom i kontinuiranom posjedu prednika tužiteljice još od početka 20-og stoljeća, pa tako i u razdoblju prije 08. listopada 1991. godine, na kojem su isti izvršavali faktičnu vlast i posjedovne čine, bez da ih je u tome itko smetao ili da bi neka treća osoba polagala kakvo pravo na istoj, čime su se i ostvarili uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću.
Obzirom iz svega navedenog proizlazi da je prednik tužiteljice sada pok. I. L. zv. T., suprug tužiteljice osobno i putem svojih pravnih prednika nedvojbeno uživao pošten i kontinuiran posjed predmetne nekretnine kroz zakonom određeno vrijeme od 40 godina, koji je potreban za stjecanje dosjelošću, s time da je evidentno da ga je on uživao i dulje od roka potrebnog za stjecanje, ovaj sud je došao do uvjerenja da je prednik tužiteljice izvorno putem dosjelosti stekao vlasništvo predmetne nekretnine sukladno čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
Kako je upravo prednik tužiteljice izvorno putem dosjelosti stekao vlasništvo predmetne nekretnine to je stoga i sama tužiteljica nasljeđivanjem sukladno čl. 128 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stekla isključivo vlasništvo predmetne nekretnine slijedom čega je i odlučeno kao u izreci.
Tužiteljici je dosuđen trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st.2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću odvjetničku tarifu, i to za sastav tužbe 750,00 kn prema Tbr. 7. toč.1. za sastav podnesaka od dana 22. veljače 2021. godine i dana 13. rujna 2021. godine svaka radnja po 750,00 kn prema Tbr. 8. toč. 1. za zastupanje na ročištima dana 08. travnja 2021. godine, dana 19. svibnja 2021. godine, dana 23. lipnja 2021. godine i dana 13. rujna 2022. godine, svaka radnja po 750,00 kn prema Tbr. 9. toč.1-, koji iznosi uvećani za 25 iznose 6.562,50 kn. Tužiteljici je priznat i cjelokupno zatraženi trošak očevida i vještačenja u iznosu od 3.500,00 kn kao neophodno potreban za vođenje ovog postupka, a što čini ukupan trošak tužiteljice u iznosu od 10.062,50 kn slijedom čega je i odlučeno kao u izreci pod točkom II.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Makarskoj, 05. listopada 2022. godine
Sudac
Angela Koštro,v.r.
