Poslovni broj: Usž-3220/21-5
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Gordane Marušić- Babić, članica vijeća, te sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja S. V., S., kojeg zastupaju opunomoćenici I. V., odvjetnik u L., i L. K., odvjetnik u R., protiv tuženika I. Povjerenstva za žalbe, Z., radi izdavanja dozvole za boravak i rad, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 UsI- 310/2021-11 od 17. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
I Žalba tužitelja se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 UsI- 310/2021-11 od 17. lipnja 2021.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika I. Povjerenstva za žalbe, KLASA:UP/II-217-02/20- 06/172, URBROJ:317-20-2 od 12. veljače 2021., te odbijen zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave i., Policijske postaje L., broj: 511-08-25/3-UP/I-8/356-2020 od 17. rujna 2020., te odbijen zahtjev radi nadoknade troškova ovog upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 12. veljače 2021. odbijena je žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 17. rujna 2020. kojim je odbijen zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad stranca S. V., državljanina Bosne i Hercegovine, za radno mjesto direktora.
3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj radi povrede pravila sudskog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu. Navodi u bitnom da se sud nije osvrnuo na predložene dokaze i razlog odbijana pojedinih dokaznih prijedloga, čime je povrijeđen članak 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima. Ističe da je u upravnom postupku pogrešno utvrđeno da ima porezno dugovanje, jer je to dugovanje imalo trgovačko društvo B. & F. d.o.o. koje društvo je dana 21. siječnja 2021. sklopilo ugovor s poreznom upravom te reguliralo predmetno dugovanje, odnosno trgovačko društvo nema poreznih dugovanja. Navodi da mu tijekom upravnog postupka nije omogućeno potpuno i stvarno izjašnjenje o činjenicama radi kojih mu je dano negativno mišljenje Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA). Ističe da je prije pokretanja upravnog spora obavijestio SOA-u o spremnosti za suradnju koja je bezuspješna. Poziva se na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske u vezi sa sudjelovanjem u ispitnom postupku, te se poziva na predmet Europskog suda za ljudska prava T.G. protiv Hrvatske. Ističe da je sud odbio saslušati ga, iako je pristupio na ročište. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu odnosno usvojiti tužbeni zahtjev. Potražuje trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik, iako pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu upravnog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Upravni sud je odluku donio razmatranjem relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja i za istu dao dostatno obrazloženje, ocjenjujući pri tome navode tužbe, koje navode tužitelj ponovno u bitnome iznosi u ovoj žalbi. Imajući na umu mjerodavne odredbe u ovom predmetu i to članak 5., članke 47. i 54., te članak 81. Zakona o strancima („Narodne novine“ 130/11., 74/13., 69/17., 46/18. i 53/20.), pravilno je tužbeni zahtjev odbijen.
8. Prema podacima spisa predmeta postupak je pokrenut na zahtjev tužitelja radi izdavanja dozvole za boravak i rad, poslodavca B.&F. d.o.o. L., na mjesto direktora. U postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu omogućeno je tužitelju izjašnjavanje o njegovim osobnim i poslovnim prilikama (zapisnik od 24. kolovoza 2020.), kada je upoznat i s negativnim mišljenjem SOA-e o podacima koji predstavljaju razlog za odbijanje zahtjeva za produženje dozvole za boravak i rad. 9. Valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 33. stavak 3 ZUS-a). Međutim, sud je dužan u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora (članak 60. stavak 4. ZUS-a), što je upravni sud i učinio.
10. Upravni sud je izvršio i uvid u cjelokupnu dokumentaciju na kojoj se temeljilo mišljenje SOA-e. Na temelju uvida u klasificiranu dokumentaciju SOA-e, utvrdio je da ta dokumentacija sadržava u dovoljnoj mjeri jasne i argumentirane navode iz kojih proizlazi da postoje sigurnosne zapreke radi kojih je odbijen zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad. Sud je u osporavanoj presudi naveo zašto nije u mogućnosti iznositi detalje činjeničnih utvrđenja na temelju kojih je zasnovano klasificirano mišljenje SOA-e. Dana 5. listopada 2022. i ovaj je Sud izvršio uvid u klasificirane podatke SOA-e. Iz tih podataka proizlazi da u tužiteljevu slučaju postoje okolnosti koje upućuju na zaključak da postoje sigurnosne zapreke odnosno razlozi zaštite javnog poretka i nacionalne sigurnosti. Ocjenjujući navedene podatke sadržane u spisu SOA-e samostalno i zajedno s ostalim dokazima provedenima u postupku, ovaj Sud smatra da činjenično stanje utvrđeno u postupku pruža valjanu osnovu za donošenje rješenja javnopravnih tijela.
11. Ovaj Sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da su postupak donošenja osporavanog rješenja i sadržaj tog rješenja zakoniti u širem konvencijskom smislu pravnosti da su težili legitimnom cilju, zaštiti javnog interesa i nacionalne sigurnosti te da odluka tuženika nije nerazmjerna, uzevši u obzir da se može smatrati prikladnom i nužnom u demokratskom društvu i da nije došlo do neravnoteže između zaštite javnog interesa i postupovnih prava tužitelja.
12. Razlozima navedenim u žalbi nije dovedena u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
13. Kako je tužbeni zahtjev odbijen, pravilno je odbijen i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a. S obzirom da je i žalba odbijena, to tužitelj nema pravo ni na troškove za sastav žalbe sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a.
14. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 4. i stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 5. listopada 2022.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Otočan
