REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 6 Pr-14744/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I.R. OIB: … iz Zagreba, kojeg zastupa punomoćnik K.Š., odvjetnik iz Z., protiv tuženika A. G. S. C.d.o.o. OIB… Z., kojeg zastupaju odvjetnici iz O.d. B., Š., D. i S. iz Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 06. rujna 2022. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja K. Š., odvjetnika i punomoćnika tuženika D. M., odvjetnika, dana 05. listopada 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku A.G.S.C.d.o.o. OIB:… Z., da tužitelju I.R. OIB: iz Zagreba, Ružmarinka 21 isplati iznos od 141.936,00 kn bruto /18.838,14 eura[1] , sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, tekućom na iznos od:

- na iznos od 11.828,00 kn od 16.05.2020. do isplate,

- na iznos od 11.828,00 kn od 16.06.2020. do isplate,

- na iznos od 11.828,00 kn od 16.07.2020. do isplate,

- na iznos od 11.828,00 kn od 16.08.2020. do isplate,

- na iznos od 11.828,00 kn od 16.09.2020. do isplate,

- na iznos od 11.828,00 kn od 16.09.2020. do isplate,

- na iznos od 11.828,00 kn od 16.11.2020. do isplate,

- na iznos od 11.828,00 kn od 16.12.2020. do isplate,

- na iznos od 11.828,00 kn od 16.01.2021. do isplate,

- na iznos od 11.828,00 kn od 16.02.2021. do isplate,

- na iznos od 11.828,00 kn od 16.03.2021. do isplate,

- na iznos od 11.828,00 kn od 16.04.2021. do isplate,

u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 9.375,00 kn / 1.244,28 eura[2] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. listopada 2022. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu dana 01. srpnja 2021. godine podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi je naveo da je bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu od 28. prosinca 2017. godine na radnom mjestu regional administrator. Tužiteljev radni odnos kod tuženika prestao je 31. ožujka 2020. godine temeljem obavijesti o otkazu koju je tužitelj dostavio tuženiku 23. siječnja 2020. godine. Tužitelj se u razdoblju od jedne godine nakon prestanka ugovora o radu, odnosno u razdoblju od 01. travnja 2020. do 31. ožujka 2021. godine nije zaposlio kod druge osobe koja je u tržišnoj utakmici s tuženikom. Člankom 6 ugovora o radu ugovoreno je da se radnik u razdoblju od jedne godine nakon prestanka važenja ugovora o radu ne smije zaposliti kod druge osobe koja je u tržišnoj utakmici s društvom te ne smije za svoj ili za račun treće osobe sklapati poslove kojima se takmiči s društvom. U navedenom razdoblju trajanja zabrane društvo se obvezuje isplaćivati radniku naknadu u iznosu od jedne polovice prosječne plaće isplaćene radniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu. Tužitelj je ispunio svoju obvezu iz članka 6 ugovora o radu, ali tuženik ije ispunio svoju obvezu iz navedenog članka jer tužitelju nije za vrijeme ugovorne zabrane isplaćivao naknadu. Tužbenim zahtjevom naznačenim u tužbi tužitelj na ime naknade za vrijeme trajanja ugovorne zabrane natjecanja potražuje ukupni iznos od 141.936,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je tužbeni zahtjev neosnovan jer je o prestanku tužiteljevog radnog odnosa između parničnih stranaka sklopljen sporazum u okviru kojeg je tuženik svojom odlukom o prestanku radnog odnosa tužitelju priznao pravo na otkazni rok u trajanju dužem od onog na koji bi inače imao pravo. Navedenim sporazumom parnične stranke odrekle su se i svih međusobnih novčanih tražbina (postojećih i budućih) s osnove radnog odnosa odnosno otkazanog ugovora o radu. Tako se tužitelj odrekao i zahtjeva s osnove naknade za ugovornu zabranu natjecanja.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 28. prosinca 2017. (list 5-13 spisa), obavijest o otkazu (list 15 spisa), odluku tuženika (list 16 spisa), odluku o korištenju godišnjeg odmora (list 17 spisa), elektronički zapis o radnopravnom statusu (list 18-21 spisa), obračunske liste (list 22- 24 spisa), dopis tužitelja od 17. prosinca 2020. (list 31 spisa).

4. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Uvidom u ugovor o radu od 28. prosinca 2017. godine utvrđeno je da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika ne neodređeno vrijeme, a člankom 6.1 navedenog ugovora utvrđeno je da se u razdoblju od jedne godine nakon prestanka važenja tog ugovora, radnik ne smije zaposliti kod druge osobe koja je u tržišnoj utakmici s društvom te ne smije za svoj ili za račun treće osobe sklapati poslove kojima se takmiči s društvom. Društva koja su u tržišnom natjecanju s poslodavcem su A. G. sa svim članicama, S., R., F., D., H., R., P. I S.. Člankom 6.2 ugovora o radu određeno je da se u slučaju iz prethodnog stavka, društvo obvezuje radniku za vrijeme trajanja zabrane isplaćivati naknadu u iznosu od jedne polovine prosječne plaće isplaćene radniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

6. Uvidom u obavijest na listu 15 spisa utvrđeno je da je tužitelj obavijestio tuženika da daje otkaz s danom 29. veljače 2020. godine s otkaznim rokom od 30 dana.

7. Uvidom u odluku na listu 16 spisa utvrđeno je da je tuženik tom odlukom utvrdio da je 23. siječnja 2020. zaprimio otkaz ugovora o radu radnika I. R., da se radniku utvrđuje otkazni rok od 30 dana te da tužiteljev radni odnos kod tuženika prestaje 31. ožujka 2020. godine. U razdoblju od 23. siječnja 2020. do 18. veljače 2020. godine radnik će koristiti godišnji odmor, a u razdoblju od 18. veljače 2020. do 31. ožujka 2020. godine radnik se oslobađa obveze rada uz prava koja mu pripadaju.

8. Temeljem obavijesti o otkazu i odluke tuženika (list 15-16 spisa) sud je zaključio da je tužiteljev radni odnos kod tuženika prestao temeljem jednostranog otkaza ugovora o radu koji je tužitelj dao tuženiku.

9. Tužitelj tvrdi da je njegov radni odnos kod tuženika prestao temeljem jednostranog pisanog otkaza koji je tužitelj dao tuženiku, a tuženik nasuprot tome, tvrdi da je ugovor o radu prestao temeljem usmenog sporazuma stranaka kojim se tužitelj, između ostalog, odrekao prava na naknadu za vrijeme trajanja zabrane tržišne utakmice.

10. Sud nije prihvatio tuženikovu tvrdnju da je tužiteljev radni odnos kod tuženika prestao temeljem sporazuma između tužitelja i tuženika jer je člankom 113 Zakona o radu (Narodne novine 93/14) propisano da sporazum o prestanku ugovora o radu mora biti zaključen u pisanom obliku. Navedena odredba je kogentne naravi pa eventualni usmeni sporazum o prestanku ugovora o radu je ništetan i ne proizvodi pravne učinke. Iz navedenog razloga sud je odbio tuženikov prijedlog za saslušanje stranaka te svjedoka Z.C. i I.M. na okolnost usmenog sporazuma o prestanku ugovora o radu i sadržaja tog sporazuma.

11. Uvidom u elektronički zapis o radnopravnom statusu utvrđeno je da je tužitelj od 01. travnja 2020. do 31. listopada 2020. bio u radnom odnosu kod poslodavca G. d.o.o., a od 01. studenog 2020. na dalje tužitelj je u radnom odnosu kod poslodavca H.l. d.o.o. Iz navedenog proizlazi da tužitelj u navedenom razdoblju nije bio u radnom odnosu u društvima koja su u tržišnoj utakmici s tuženikom jer tužiteljevi poslodavci u tom razdoblju nisu društva koja su predviđena člankom 6.1 ugovora o radu, što znači da je tužitelj ispunio svoju obvezu preuzetu člankom 6.1. ugovora o radu.

12. Otklanjajući svoju obvezu da tužitelju isplati naknadu predviđenu člankom 6.2 ugovora o radu od 28. prosinca 2017. godine tuženik je naveo da je s tužiteljem sklopio usmeni sporazum o prestanku ugovora o radu kojim se tužitelj odrekao zahtjeva s osnove naknade za ugovornu zabranu natjecanja.

13. Polazeći od utvrđenja da je tužiteljev radni odnos kod tuženika prestao temeljem jednostranog otkaza, a ne temeljem sporazuma, sud je zaključio da se tužitelj nije odrekao prava na naknadu za ugovornu zabranu natjecanja, iz čega proizlazi da je tuženik dužan tužitelju isplatiti naknadu određenu člankom 6.2 ugovora o radu.

14. Uvidom u obračunske liste za siječanj, veljaču i ožujak 2020. godine utvrđeno je da je tužiteljeva bruto plaća iznosila 23.656,00 kn, što predstavlja prosječnu plaću tužitelja u razdoblju od tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, s obzirom da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika do 31. ožujka 2020. godine.

15. Jedna polovina prosječne plaće od 23.656,00 kn predstavlja iznos od 11.828,00 kn pa je sud zaključio da je tuženi dužan tužitelju na ime naknade zbog zabrane tržišne utakmice isplatiti mjesečni iznos od 11.828,00 kn u razdoblju od godine dana od prestanka ugovora o radu, odnosno u razdoblju od 01. travnja 2020. do 31. ožujka 2021. godine, odnosno ukupno 141.936,00 kn.

16. Tužitelju je na svaki pojedini mjesečni iznos naknade dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec jer plaća, sukladno članku 92 stavak 3 Zakona o radu (Narodne novine 93/14) dospijeva petnaestog dana u idućem mjesecu.

17. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 78/15).

18. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

19. Tužitelju je priznata nagrada za sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 7/1), za sastav podneska od 10.08.2021. godine u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 06.09.2022. godine u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9/1).

20. Ukupan trošak tužitelja iznosi 7.500,00 kn, a navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 1.875,00 kn pa je tužitelju na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 9.375,00 kn.

21. Tužitelju je temeljem članka 30 stavak 2 Ovršnog zakona dosuđena kamata na parnični trošak.

22. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 05. listopada 2022.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika