Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-Us-68/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća, te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. M. zbog kaznenih djela iz članka 347. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97.; broj 27/98.; broj 50/00.; broj 129/00.; broj 51/01.; broj 105/04.; broj 84/05.; broj 71/06.; broj 110/07.; broj 152/08. i broj 57/11. – u daljnjem tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 19. travnja 2022., broj K-Us-5/2022-13, u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2022. godine, u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika D. R.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe USKOK-a i optuženog D. M. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi D. M. proglašen je krivim zbog kaznenih djela protiv službene dužnosti, primanja mita iz članka 347. stavak 1. KZ/97. , činjenično i pravno opisanih u izreci te presude, te mu je na temelju članka 347. stavak 1. KZ/97., za kazneno djelo pod točkom 1. izreke utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 godine, a za kazneno djelo pod točkom 2. kazna zatvora u trajanju od 2 godine, pa je temeljem članka 60. KZ/97. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine.

2. Temeljem članka 63. KZ/97. u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je optuženi D. M. osuđen, uračunato mu je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. prosinca 2012. do 28. lipnja 2012.

3. Temeljem odredbe članka 560. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) od optuženog D. M. oduzeta je imovinska korist ostvarena počinjenjem kaznenog djela tako da se utvrđuje da je iznos od 1.362.800,00 kuna imovina Republike Hrvatske i naloženo je optuženom D. M. da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude uplati navedeni iznos u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

4. Temeljem članka 148. stavak 1. i članka 145. stavak 2. ZKP/08. optuženi D. M. obvezan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 136.386,38 kuna, od čega na ime provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja u iznosu od 88.062,00 kuna, na ime provedenog građevinskog vještačenja u iznosu od 38.324,38 kuna, te na ime paušala u iznosu od 10.000,00 kuna.

5. Protiv te presude žalbe su podnijeli USKOK i optuženik.

6. USKOK se žali zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači u pogledu odluke o kazni na način da optuženiku izrekne strožu zatvorsku kaznu.

7. Optuženi D. M. žali se po branitelju D. R., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni s prijedlogom da se ''pobijana presuda preinači, odnosno ukine'' iz razloga navedenih u žalbi. Zatražio je obavijest o održavanju drugostupanjske sjednice vijeća.

8. USKOK je podnio odgovor na žalbu optuženika s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

9. Optuženi D. M. je po branitelju, odvjetniku D. R., podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da žalba USKOK-a odbije kao neosnovana.

10. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

11. Sjednica vijeća je održana u prisutnosti branitelja optuženika, odvjetnika D. R., dok uredno pozvani optuženik i zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske nisu pristupili te je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti, na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08.

12. Žalbe USKOK-a i optuženika nisu osnovane.

13. U odnosu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, optuženi D. M. ne obrazlaže u čemu bi se ona sastojala nego tek paušalno navodi da je ''izreka presude suprotna samom obrazloženju presude''. Nasuprot tvrdnji optuženika ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., na koju sadržajno upire, jer u pobijanoj presudi nema proturječnosti između izreke i obrazloženja.

14. Stoga je neosnovana žalba optuženika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ispitivanjem pobijane presude u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka druga bitna postupovna povreda na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

15. Nije u pravu optuženik niti kada tvrdi da je činjenično stanje nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno.

16. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i iznio valjane i logične razloge u obrazloženju presude.

17. Prvenstveno valja istaći da je optuženi D. M. kao ravnatelj U. …za stambeno zbrinjavanje te pomoćnik ministra u Ministarstvu … (ranije Ministarstvo …) imao svojstvo službene osobe u smislu odredbe članka 89. stavak 3. KZ/97. u čijoj je nadležnosti, među ostalim, i rješavanje stambenog zbrinjavanja hrvatskih ratnih i vojnih invalida iz Domovinskog rata i članova obitelji poginulih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i to u vezi s položajem pomoćnika ministra i ravnatelja navedene U., što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako iz obrane samog optuženika tako i iz radno-pravne statusne dokumentacije dostavljene od nadležnog Ministarstva …, pa su neosnovani žalbeni prigovori optuženika da je imao samo eventualno savjetodavnu ulogu cijelom postupku. Upravo suprotno, pravilno zaključuje prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza, napose iskaza svjedoka A. R., B. B., M. B., R. M. i I. O. da je Ministarstvo … imalo ključnu ulogu u odlučivanju o lokaciji te broju i strukturi stanova koji će se kupiti za potrebe stambenog zbrinjavanja stradalnika Domovinskog rata te o ulozi optuženog D. M. preko kojeg je išla komunikacija između Ministarstva … i Ministarstva … vezana za program stambenog zbrinjavanja stradalnika Domovinskog rata.

18. Nije stoga u pravu žalitelj kada tvrdi da je u navedenom postupanju davao samo svoje mišljenje nego je, kao što je prethodno obrazloženo, njegova uloga u cijelom postupku bila odlučujuća. Nije u pravu žalitelj kada u prilog vlastitoj tezi da nije odlučivao o kupnji stanova ističe dopis tadašnje ministrice J. K. „Zašto nema Zagreba? Na stol M. jer iz očitovanja optuženika od 10. listopada 2006. ministrici K., u kojem obrazlaže zašto treba kupiti stanove u V., a ne u Z. proizlazi njegova odlučujuća uloga u postupku kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud jer se upravo njemu obraća tadašnja ministrica K. radi pojašnjenja odluke.

19. Na osnovi pogrešne tvrdnje da nije imao nužno svojstvo, optuženik zaključuje da nije niti mogao počiniti inkriminirana kaznena djela, odnosno u okviru svoje ovlasti obaviti radnju koju ne bi smio obaviti te zahtijevati dar da u okviru svoje ovlasti obavi radnju koju ne bi smio obaviti. Pri tome pogrešno tvrdi da je prvostupanjsku presudu donio na temelju zatvorenog kruga indicija i upire da je trebao donijeti oslobađajuću presudu primjenom pravila“ in dubio pro reo“.

20. Nasuprot tome, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, valjano obrazložio svoja utvrđenja na temelju provedenih dokaza, posebice ispitanih svjedoka E. B. i I. S. čiji su iskazi potvrđeni kontrolnim dokazima, dokumentacijom vezanom uz isplatu dobiti, kratkoročnim kreditima za tvrtku S. d.o.o. iz V., evidencijom ulazaka u Ministarstvo … te iskazima svjedoka B. J., D. P. i R. M. i pritom iznio jasne i logične razloge zašto nije prihvatio iskaz svjedoka B. D..

21. Iako je točno da materijalnih dokaza o traženju i predaji novca kao predmeta mita nema, navedeno ne ukazuje da je pobijana presuda donesena na temelju zatvorenog kruga indicija, već je prvostupanjski sud valjano analizirao iskaze svjedoka koji navode da im je upravo svjedok B. D. to rekao, a žalbama nije ukazano zbog čega bi oni optuženika lažno teretili.

22. Optuženik je nedvojbeno imao veliki utjecaj na odabir stanova na varaždinskom području i taj je svoj položaj koristio da bi tražio i dobio dar, odnosno tražio dar od vlasničke strukture „S. d.o.o., kako bi, u granicama svoje ovlasti, obavio službenu ili drugu radnju koju ne bi smio obaviti . Da tome nije bilo tako, ne bi bilo nikakvog smisla da pripadnici vlasničke strukture S. d.o.o. daju ili obećaju dar za nešto što optuženik nije učinio niti je mogao učiniti. Upravo suprotno žalbenim navodima, optuženi D. M. je imao veliki utjecaj na cijelu proceduru stambenog zbrinjavanja i odabir stanova na varaždinskom i radi činjenice da je obnašao dvije funkcije, pomoćnika Ministra u Ministarstvu … i ravnatelja U. za stambeno zbrinjavanje što mu je omogućilo utjecaj i objektivnu mogućnost počinjenja djela.

23. Nije u pravu žalitelj kada se žali radi povrede kaznenog zakona tvrdeći opetovano da nije bio službena osoba pa nije niti mogao počiniti inkriminirano kazneno djelo nego eventualno kazneno djelo prijevare. Već je prethodno navedeno da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da je optuženik bio službena osoba u smislu odredbe iz članka 89. stavka 3. KZ/97. S obzirom da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen kazneni zakon u pogledu pravne kvalifikacije djela, nije osnovana žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona, koju ističe kao tzv. posrednu povredu, a ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavak 1. točka 2 ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu optuženika na neki drugi način bio povrijeđen kazneni zakon.

24. USKOK se žali zbog odluke o kazni upirući da je prvostupanjski sud precijenio okolnost neosuđivanosti optuženika, dok utvrđene otegotne okolnosti nisu našle dovoljno odraza u visini izrečene kazne, a izrečena kazna ne predstavlja adekvatnu društvenu reakciju kako u odnosu na kaznena djela koja je optuženik počinio tako i u odnosu na njegovu osobnost. Nasuprot tome, optuženik, u okviru ove žalbene osnove, prigovara da je prvostupanjski sud kao olakotnim trebao cijeniti protek vremena od počinjenja djela, optuženikovo narušeno zdravstveno stanje i da počinjenjem djela nije nastupila šteta niti trgovačkom društvu niti Republici Hrvatskoj zbog čega je izrečena kazna neprimjerena svim okolnostima.

25. Suprotno suprotstavljenim citiranim žalbenim navodima stranaka u pogledu odluke o kazni, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve odlučne činjenice važne za proces individualizacije kazne i zatim im dao odgovarajući značaj pravilno utvrđujući i vrednujući kako otegotne tako i olakotne okolnosti. Ispravno su kao olakotne okolnosti uzete u obzir činjenica ranije neosuđivanosti, starije životne dobi, protek vremena od počinjenja djela, činjenicu da je umirovljenik i otac petero punoljetne djece, a kao otegotne upornost u počinjenju djela te da je svojim ponašanjem naštetio ugledu tijela državne uprave koja su dužna postupati savjesno i u skladu sa zakonom te je da je da je njegovo ponašanje usmjereno na štetu posebno ranjive populacije, hrvatskih ratnih vojnih invalida i članova obitelji poginulih, zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.

26. Stoga nije u pravu USKOK kada predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu i izrekne strožu kaznu jer je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnost na strani optuženika a podcijenio utvrđene otegotne okolnosti na njegovoj strani.

.

27. Nije u pravu niti optuženik kada navodi da je izrečena kazna prestroga. Žaleći se na odluku o kazni optuženik i dalje polemizira s utvrđenim činjeničnim stanjem pa navodi kako u cijelom postupku nije sudjelovao posve zanemarujući utvrđeno njegovo dualno svojstvo pomoćnika ministra i ravnatelja Uprave. Nadalje, pogrešno tvrdi da njegovim postupanjem nisu ugrožena prava branitelja i stradalnika Domovinskog rata i da svojim postupanjem nije obezvrijedio povjerenje građana u tijela državne uprave. Ovaj sud nalazi notornim da je protuzakonito postupanje svakoga pa i optuženika u obavljanju službene dužnosti dovodi do pada povjerenja građana u tijela državne uprave, pogotovo kada se to čini radi stjecanja koristi pri čemu tvrdnja da počinjenjem djela nije nastupila šteta je irelevantna u odnosu na prirodu kaznenih djela za koja je proglašen krivim.

28. Stoga su kao neosnovane odbijene žalbe USKOK-a i optuženika radi odluke o kazni.

29. Slijedom svega iznijetog, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 5. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

dr.sc.Tanja Pavelin, v.r.