Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-40/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr. sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. T., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. u vezi s člankom 152. stavak 1. i člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18; dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 23. studenog 2021. broj: K-14/2020, u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika J. T. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru optuženi J. T. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode, silovanja u pokušaju, opisano u članku 153. stavak 1. u vezi s člankom 152. stavak 1. i člankom 34. Kaznenog zakona KZ/11., te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11. optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 28. srpnja 2019. do 27. kolovoza 2019.

3. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), optuženik je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. stavak 2. točka 1. do 5. te paušalnu svotu iz čl. 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. ZKP/08. u iznosu od 1.000,00 kuna (slovima: tisućukuna), kao i oštećenoj J. B. troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08. i to nagradu opunomoćenika oštećene u roku od 15 dana.

4. Na temelju članka 189. stavak 1. ZKP/08. optuženom J. T. će se nakon pravomoćnosti ove presude vratiti privremeno oduzeti predmet prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Bjelovar broj … od 28. srpnja 2019. i to mobilni telefon marke Samsung sa razbijenim ekranom, prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Bjelovar … od 29. srpnja 2019. i to kratke hlače smeđe boje marke "Denim 1982" na kojima se nalazi kožni remen smeđe boje marke "Mustang" i majica kratkih rukava bež-sive boje sa cvjetnim uzorkom marke "Angelo Litrico".

5. Na temelju članka 189. stavak 1. ZKP/08. oštećenoj J. B. će se nakon pravomoćnosti ove presude vratiti privremeno oduzeti predmet prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Bjelovar broj … od 28. srpnja 2019. i to mobilni uređaj marke Huawei pozivnog broja … crne boje

6. Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženi J. T..

6.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju.

6.2. Optuženik se po braniteljici M. B., odvjetnici u Z., žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači „ u smislu žalbenih razloga“ a podredno da ukine pobijanu presudu i uputi predmet na ponovno suđenje i odluku.

7. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

8. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

9. Žalbe nisu osnovane.

10. Optuženik u žalbi navodi da je izreka presude proturječna sama sebi i razlozima presude, te da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama pa time upire na bitnu povredu kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Međutim, iz sadržaja žalbe vidljivo je da se žali ustvari na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa će žalbeni navodi biti razmatrani u okviru te žalbene osnove.

11. Optuženik, iako ističe kao žalbenu osnovu povredu kaznenog zakona istu ne obrazlaže, a ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu i utvrdio da nisu utvrđene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08.

12. Iz žalbenih navoda je vidljivo da optuženik ustvari problematizira zaključke suda u pogledu ispunjenja subjektivnog i objektivnog obilježja kaznenog djela. Ukazuje da je sud zaključak o krivnji optuženika izveo isključivo iz iskaza same oštećenice koji je nevjerodostojan te da je motiv oštećenice bio ustvari izbjegavanje vraćanja pozajmljenog novca optuženiku. U prvom redu valja ukazati da je prvostupanjski sud (suprotno žalbenim navodima) zaključak u pogledu ispunjenja subjektivnog i objektivnog obilježja kaznenog djela zasnovao na nizu provedenih dokaza a iskaz oštećene J. B. ima izuzetni značaj. Međutim, prvostupanjski sud je detaljno i precizno analizirao iskaz oštećenice pri čemu je uzeo u obzir određena odstupanja u iskazu (točka 7.2.) te je u odnosu na sve relevantne činjenice izveo zaključke koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Ovdje valja ukazati da prvostupanjski sud u prilog zaključku o vjerodostojnosti iskaza oštećenice ispravno upućuje na iskaz saslušanog svjedoka N. B., supruga oštećenice (točka 8.), respektirajući njihovu komunikaciju neposredno nakon događaja, izgled (šokirana i uplakana) i uočene ozljede na tijelu oštećenice koje su u bitnome iste kao i ozljede utvrđene prilikom očevida i pregleda liječnika (točka 10.) te činjenicu da je oštećenica isti dan, svega nekoliko sati nakon događaja, podnijela kaznenu prijavu protiv optuženika (točka7.3.) kao i činjenicu da su prilikom vršenja očevida pronađena razderana majica i gaćice s higijenskim uloškom (točka12.)

12.1. Nadalje, optuženik u žalbi ukazuje na pismenu komunikaciju s oštećenicom, (putem aplikacije M.) i na neposredne kontakte na javnom mjestu (caffe baru V.) i u kući S. C.. Smatra da prvostupanjski sud „znakovito i pogrešno“ to uopće ne obrazlaže niti uzima u obzir. Međutim, prvostupanjski sud (točka 9.) precizno analizira komunikaciju SMS porukama kao i putem društvene mreže F. M. od 28. srpnja 2019. i pravilno zaključuje da je iz sadržaja komunikacije vidljivo da se optuženik boji posljedice svog svjesnog postupanja na štetu žrtve ako i kada ga žrtva prijavi. Ovdje valja ukazati da je ispis komunikacije putem aplikacije F. M. od 22. kolovoza 2019. predan u spis na raspravi 13. rujna 2021. te je pročitan na raspravi 23. studenoga 2021 (strana 529 spisa) a prvostupanjski sud sadržaj te komunikacije osnovano ne smatra odlučnim, a kao uostalom i neposredne kontakte (točka 16.1.), posebno kad se dovedu u vezu sa sadržajem prethodno navedene komunikacije od 28. srpnja 2019. Prvostupanjski sud ispravno upućuje na iskaz S. C. (strana 466 spisa) te suprotno žalbenim navodima pravilno zaključuje da je upravo iz komunikacije optuženika i oštećenice, kako to opisuje svjedok, vidljivo da je optuženik svjestan svog postupanja i odgovornosti (točka 8.1.).

12.2. Optuženik također smatra neprihvatljivim zaključak prvostupanjskog suda o tome da su „utvrđene ozljede žrtve očito svježe, a ne potiču iz sukoba sa suprugom N. B.“, jer prvostupanjski sud ne raspolaže odgovarajućim medicinskim znanjem za ocjenu nastanka i dinamike ozljeda. Suštinski se radi o pitanju vjerodostojnosti optuženikove obrane koja upućuje na raniji sukob oštećenice i njenog supruga koji je rezultirao ozljedama i vjerodostojnosti iskaza oštećenice kada opisuje dinamiku događaja i mehanizam nastanka ozljeda. Valja ukazati, kako to ispravno navodi prvostupanjski sud, da iskaz oštećenice, i u pogledu zadobivenih ozljeda podržavaju svi prethodno navedeni dokazi od kojih ovdje valja izdvojiti dokumentacijski list pregleda u ambulanti (strana 62) gdje se, između ostalih opisuje otvorena rana potkoljenice. Stoga prvostupanjski sud osnovano obranu optuženika i u tom djelu ne smatra vjerodostojnom i zaključuje da niti jednim provedenim dokazom nije utvrđeno da bi žrtva zadobila ozljede od svog supruga par dana prije ovog događaja (točka 16).

12.3. Nadalje, optuženik smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju jer je prvostupanjski sud neosnovano odbio kao nevažan dokazni prijedlog za provođenje psihijatrijsko-psihološkog vještačenje oštećenice, iako je prihvatio to isto vještačenje u odnosu na optuženika, čime je primijenio dvostruki kriterij. Međutim, u pogledu odbijanja dokaznog prijedloga u smislu članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08. prvostupanjski sud je (točka 16.1.) iznio razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i nema ih potrebe ovdje ponavljati.

13. Stoga ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud nakon temeljite analize i ocjene provedenih dokaze, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te izveo valjane zaključke o bitnim činjenicama i to na prihvatljiv i dostatan način obrazložio u presudi.

13.1. Pritom na prethodno navedeni zaključak ne utječu nesporne činjenice na koje upire optuženik u žalbi, kada se dovedu u vezu sa rezultatima ostalih provedenih dokaza. Radi se o izostanku bioloških tragova na noktima, tragova sperme, krvi, kose, dlaka jer nastanak tih tragova za vrijeme počinjenja terećenog kaznenog djela nije nužan i ovisi o nizu okolnosti kojih evidentno u konkretnom slučaju nije bilo. 13.2. Dakle iz iznesenog je razvidno da nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. U odnosu na odluku o vrsti i mjeri kazne prvostupanjski sud je kao otegotne okolnosti na strani optuženika naveo činjenicu da optuženik nije izrazio žaljenje i kajanje već je žrtvu pokušavao prikazati kao osobu sklonu ljubavnim odnosima s drugim osobama i ostalim oblicima poročnog život, nekritičan stav prema vlastitom ponašanju, određenu upornost pri počinjenju kaznenog djela, primjenu sile prema žrtvi kao teži oblik osnovnog kaznenog djela silovanja, nepristanak na spolni odnošaj žrtve, ponašanje optuženika prema žrtvi nakon počinjenja kaznenog djela te iskorištavanje povjerenje žrtve s obzirom na ranije dobre prijateljske i susjedske odnose. Kao olakotne okolnosti prvostupanjski sud je cijenio smanjena ubrojivost, mlađu životnu dob optuženika, neosuđivanost, socijalnu adaptiranost koja se ogleda u tome da je isti zaposlen i ostvaruje primanja od kojih se uzdržava, dobrosusjedske i prijateljske odnose sa žrtvom i njenim suprugom N. B., činjenice da iako je više puta kontaktirao sa žrtvom nakon počinjenja kaznenih djela, nije ponovio takvo ponašanje prema žrtvi, a što ukazuje da će se ubuduće kloniti bilo kakvih kontakata sa žrtvom i postupanja na štetu žrtve.

14.1. Državni odvjetnik žaleći se zbog odluke o kazni, citira utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, relativizira životnu dob optuženika kao olakotnu okolnost te ukazuje da se je optuženik, uzimajući amfetamine, sam doveo u stanje „samoskrivljene smanjene ubrojivosti“. Nadalje ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno kao olakotnu okolnost cijenio dobrosusjedske prijateljske odnose optuženika s žrtvom i njenim suprugom jer je upravo taj odnos iskoristio za počinjenje kaznenog djela, s tim više što prvostupanjski sud iste te okolnosti ispravno cijeni kao otegotne. Nadalje, državni odvjetnik ukazuje da je zbog utvrđenih otegotnih okolnosti bilo nužno strože kažnjavanje optuženika radi ostvarivanja svrhe kažnjavanja.

14.2. Optuženik, žaleći se zbog odluke o kazni, smatra da je zbog svih navedenih žalbenih razloga u pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona i odluka o kaznenopravnoj sankciji neosnovana.

14.3. U prvom redu valja ukazati da činjenica primjene sile u konkretnom slučaju ne čini teži oblik kaznenog djela silovanja, kako to navodi prvostupanjski sud. O tome bi se eventualno radilo kada bi primijenjena sila (ali i iskazana upornost što također cijeni prvostupanjski sud) u značajnoj mjeri prelazila uobičajeni intenzitet nužan za ispunjenje obilježja kaznenog djela i tada bi ta okolnost mogla predstavljati otegotnu okolnost, a što ovdje nije slučaj, kao što uostalom niti izostanak pristanka ne može biti otegotna okolnost jer je dio obilježja terećenog kaznenog djela. Nadalje, eventualno iskazivanje kajanja i žaljenja zbog počinjenog kaznenog djela bilo bi u direktnoj suprotnosti s koncepcijom njegove obrane (poriče počinjenje kaznenog djela) pa se isto ne može uzeti kao otegotna okolnost. Prvostupanjski sud istu okolnost (žalbeni navodi državnog odvjetnika), dobrosusjedske i prijateljske odnose cijeni kao olakotnu (pogrešno jer se u određenoj mjeri pretpostavlja) i kao otegotnu (pravilno jer upravo taj odnos optuženik iskorištava). Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika (pogrešno, u konkretnom slučaju, upućuje na primjenu instituta samoskrivljene smanjenje ubrojivosti) prvostupanjski sud pravilno kao olakotnu okolnost uzima u obzir i smanjenu ubrojivost.

14.4. Stoga valja ukazati da u konkretnom slučaju sukladno članku 47. KZ/11., prevladavaju olakotne okolnost od kojih posebno valja ukazati da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, pa će izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i po ocjeni drugostupanjskog suda u cijelosti ispuniti zakonsku svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11. i ta kazna je primjerena osobnim prilikama optuženika te dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, kao i da se utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela.

15. Iz iznesenih razloga, je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 5. listopada 2023.

Predsjednik vijeća

Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.