REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 4 Pr-13138/2020-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužiteljice M.Č. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici M.J.J., odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika C.o. d.d., Z., OIB: …, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 2. rujna 2022., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 5. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 30.400,00 kuna/4.034,77 eura (prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. prosinca 2020. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 7.350,00 kuna/975,51 eura (prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. listopada 2022. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je 8. srpnja 2019. zadobila ozljedu na radu kod poslodavca K. p. i. d.d. Z. između

13,00 i 13,59 sati, kada joj je prilikom ručnog slaganja kutija sa gotovim proizvodima na paletu jedna kutija iskliznula iz ruku te je pri pokušaju hvatanja iste ozlijedila palac desne ruke. Činjenica da HZZO nije priznao utuženu ozljedu kao ozljedu na radu, zbog vremenskog odmaka od nastanka ozljede do pregleda, odnosno obrade po ortopedu traumatologu, nema nikakvog utjecaja na činjenicu da je tužiteljica ozlijeđena tijekom obavljanja poslova svog radnog mjesta kod osiguranika tuženika. U predmetnom štetnom događaju zadobila je tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji, uslijed kojih je trpjela jake bolove i strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Stoga, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 20. rujna 2021. predlaže sudu naložiti tuženiku na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplatiti joj iznos od 30.400,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe pa do isplate, uz naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda. Nadalje, ističe prigovor isključive odgovornosti tužiteljice nastanku štetnog događaja jer se ista ozlijedila uslijed vlastite nepažnje, te je u konkretnom slučaju šteta nastala radnjom koju osiguranik nije mogao otkloniti i izbjeći, a ne postoji niti propust osiguranika iz obavljanja djelatnosti. Osim toga, tužiteljica je predmetnu ozljedu mogla zadobiti izvan radnog procesa na nekom drugom mjestu, budući da postoji vremenski odmak između datuma nastanka predmetnog štetnog događaja, pa do pregleda po ortopedu traumatologu, a zbog čega tužiteljici od strane HZZO-a nije niti priznata ozljeda na radu. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Rješenje HZZO-a od 20. siječnja 2020. (list 5-6 spisa), Rješenje HZZO-a od 13. prosinca 2019. (list 7-8 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 9-47, list 60-61 spisa), sudsku praksu (list 75-84 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje (list 64-68 spisa), te je saslušana tužiteljica (list 91-92 spisa).

4. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica potražuje isplatu naknade štete od tuženika kao osiguravatelja njegovog poslodavca zbog ozljede koju je pretrpjela na radu. Nije sporno da su tuženik kao osiguravatelj i poslodavac tužiteljice kao osiguranik sklopili policu osiguranja odgovornosti prema vlastitim djelatnicima. Tužiteljica je utužila tuženika kao osiguravatelja, a što je njezino pravo sukladno članku 965. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.). Kod ovakve vrste polica, osiguravatelj - tuženik stupa u poziciju poslodavca, te može prema radniku – tužiteljici istaknuti sve prigovore koje inače može istaknuti poslodavac, te tuženik odgovara na isti način i u istom opsegu kao što bi odgovarao poslodavac tužiteljice, ali najviše do iznosa osiguravateljeve obveze. Prema tome, tužiteljica traži naknadu štete zbog pretrpljene štete na radu u vezi odgovornosti poslodavca na temelju članka 111. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. i 127/17., dalje u tekstu: ZR-a).

5. Iako tuženik nije poslodavac, ovaj sud smatra da se radi o radnom sporu. Ovo iz razloga što se sukladno članku 34. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) radnim sporom smatra spor iz radnog odnosa što znači da je radni spor svaki spor u odnosu na prava i obveze iz radnog odnosa, jer zakon ne određuje personalni kriterij. Tužiteljica naknadu štete potražuje s osnove ozljede na radu i odgovornosti poslodavca da naknadi štetu uzrokovanu radniku te tuženik stupa u poziciju poslodavca, pa se radi o radnom sporu za koji je nadležan Općinski radni sud u Zagrebu na temelju članka 2. točka XV. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/18.). Slijedom navedenog, na ročištu 1. ožujka 2021. odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu.

6. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica u vrijeme predmetnog štetnog događaja bila zaposlena kod K.p.i. d.d. koje je imalo

ugovoreno osiguranje od odgovornosti i djelatnosti po polici broj: ….

7. Između stranaka je sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, odgovornost, osnov i visina tužbenog zahtjeva.

6. Na temelju iskaza tužiteljice utvrđeno je da se ista ozlijedila dok je obavljala poslove rukovatelja stroja sa celofanirkom. Te poslove kod tuženika je obavljala više od 10 godina. Njezin zadatak je bio uzimati napolitanke sa stroja i iste stavljati u transportnu kutiju koju kutiju je trebalo provući kroz jedan stroj kako bi se ta kutija zalijepila. Nakon toga se lijepe naljepnice na kutiju, te se kutija stavlja na paletu. U trenutku kada je kutiju stavljala na paletu zamahnula je sa obje ruke i u tom trenutku joj je kutija ispala iz ruku i u trenutku dok je lovila kutiju palac na desnoj ruci joj se okrenuo. To se desilo pred kraj radnog vremena oko 14,00 sati. Nakon toga je otišla kući, taj prst je hladila i ledila i pila tablete za bolove. Sljedeći dan imala je sistematski pregled u S. R.. Dan iza sistematskog pregleda otišla je kod liječnice i rekla joj je da ju boli palac. Taj dan je to i poslikala i ispalo je da nije slomljeno. Liječnica joj nije otvorila bolovanje, već joj je rekla da štedi palac, pije analgetike, da bi to trebalo proći i da nije slomljeno. Nakon toga je radila oko dva tjedna i pokušala je štedjeti taj palac, što nije bilo moguće, pa je otišla na godišnji odmor za koje vrijeme je skroz štedjela palac. Po povratku na posao shvatila je da ne može raditi s tim palcem jer ju boli. Liječnica ju je potom uputila kod ortopeda, te joj je dijagnosticirana parcijalna ruptura ligamenta. Nakon što je po povratku s godišnjeg još neko vrijeme radila, liječnica joj je otvorila bolovanje. Za vrijeme bolovanja pomoć joj je pružao suprug. Kod promjene vremena osjeća taj palac s kojim ne može raditi kao s palcem na lijevoj ruci. Ne postoji mogućnost da je palac ozlijedila za vrijeme godišnjeg odmora. Prije predmetne ozljede nije imala sličnu ozljedu i nije imala bolove u palcu desne ruke. Ona s tim palcem nije mogla ništa primiti, primjerice otvoriti čep, sve je to muž radio umjesto nje. Osposobljena je za rad na siguran način.

7. Sud je iskazu tužiteljice poklonio vjeru, jer je ista iskazivala objektivno i uvjerljivo. Vremenski odmak od dana nastanka ozljede do pregleda, odnosno obrade po ortopedu traumatologu, može biti razlog nepriznavanja prava tužiteljici sa osnove zdravstvenog osiguranja, kao što to proizlazi iz predmetnog rješenja HZZO-a. Navedeno, međutim, ne utječe na zaključak kako se tužiteljica dana 8. srpnja 2019. ozlijedila na radu.

8. Sukladno čl. 111. st. 1. ZR-a ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

9. Ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu /“Narodne novine“, broj: 71/14., 118/14. i 154/14., dalje u tekstu: ZZR-a/). Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (čl. 25. st. 2. ZZR-a).

10. Tuženik paušalno ističe prigovor odgovornosti tužiteljice, pri čemu ne navodi i dokazuje okolnosti na temelju kojih bi sud mogao utvrditi da je tužiteljica isključivo ili djelomično odgovorna za predmetni štetni događaj. Slijedom navedenog, kao i činjenice da se tužiteljica predmetne zgode ozlijedila dok je obavljala svoje redovite radne zadatke, za zaključiti je da tuženik po načelu objektivne odgovornosti u cijelosti odgovara za predmetnu štetu.

11. Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka B.Š. od 30. kolovoza 2021. utvrđeno je da je tužiteljici prilikom slaganja kutija na paletu, jedna kutija s keksima težine oko 3 kilograma skliznula iz ruke, te je pri pokušaju hvatanja iste ozlijedila palac desne ruke. U predmetnom štetnom događaju zadobila je djelomični razdor ulnarnog postraničnog ligamenta i volarne ploče metakarpo- falangealnog zgloba, palca desne šake, a što je utvrđeno MR-om. Liječena je imobilizacijom palca ortozom kroz 5 tjedana. Nakon toga provela je dugotrajnu fizikalnu terapiju. Tijekom fizikalne terapije navode se i dijagnoze upale fleksorne tetive palca i artroze malih zglobova šake. Tužiteljica je već prije predmetnog štetnog događaja imala tendinozu fleksorne tetive palca desne šake uslijed prenaprezanja, a u štetnom događaju je došlo do dodatne ozljede posttraničnog ligamenta i volarne ploče u području metakarpofalangealnog zgloba. Kao posljedica navedenih ozljeda kod tužiteljice su zaostali povremeni bolovi u palcu desne šake i manja nestabilnost metakarpofalangealnog zgloba terminalno. Bolno ograničena fleksija palca je dijelom posljedica oštećenja volarne ploče u štetnom događaju, a dijelom tendinoze fleksforne tetive zbog prenaprezanja. Navedene trajne posljedice uzrok su umanjenja životne aktivnosti od 3% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno (dugotrajno liječenje). Tužiteljica je trpjela i nelagodnosti zbog imobilizacije palca desne šake ortozom, zbog dolazaka na brojne preglede, zbog RTG i MR slikanja, zbog dugotrajne fizikalne terapije. Tužiteljica je trpjela primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, dok je u nastavku liječenja trpjela sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 3 tjedna kumulativno). Tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno je bila potrebna 5 tjedana (imobilizacija palca desne šake ortozom) za obavljanje težih kućnih poslova za nabavku i pripremu hrane i slično. Liječenje tužiteljice je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo s pregledom fizijatra 30. listopada 2020.

12. Navedenom nalazu i mišljenju stranke nisu prigovarale, te ga je i ovaj sud prihvatio kao stručan i objektivan.

13. Prema mišljenju ovog suda, a na temelju provedenih dokaza, sud je utvrdio kako je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05. i 41/08., dalje u tekstu: ZOO-a) čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

14. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je prije svega uzeo navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti kako slijedi:

- utvrđena jačina i trajanje pretrpljenih fizičkih boli opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 14.000,00 kuna,

- utvrđeni intenzitet i opseg pretrpljenog straha opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 10.000,00 kuna,

- stupanj trajnog oštećenja zdravlja tužiteljice u opsegu od 3%, što se očituje u povremenim bolovima u palcu desne šake i manjoj nestabilnosti metakarpofalangealnog zgloba terminalno opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 5.000,00 kuna.

15. Sukladno navedenom, tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu radi pretrpljene neimovinske štete u iznosu od 29.000,00 kuna.

16. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade (neimovinske štete) dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući da je liječenje tužiteljice završeno 30. listopada 2020., dakle, prije podnošenja tužbe, istoj su zakonske zatezne kamate na iznos od 29.000,00 kuna dosuđene od 28. prosinca 2020. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate.

17. Temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužiteljici za 140 sati potrebne tuđe pomoći i njege pripada pravična novčana naknada. Kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijenama sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije manja od 20,00 kuna po satu, tužiteljici pripada pravo na tu naknadu u iznosu od 1.400,00 kuna. Troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju oštećeniku pripada pravo na zatezne kamate od dana njezinog nastanka (čl. 1086. ZOO-a), odnosno u vrijeme kad je ta pomoć pružana, pa je tužiteljici na iznos od 1.400,00 kuna valjalo dosuditi zakonske zatezne kamate tekuće od podnošenja tužbe 28. prosinca 2020. pa do isplate.

18. Slijedom navedenog, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice i tužiteljici dosuditi iznos od 30.400,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. prosinca 2020. pa do isplate.

19. Stopa zateznih zakonskih kamata temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO- a.

20. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13., u daljnjem dijelu teksta: ZPP) te su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 91/04., 37/05. i 59/07., dalje u tekstu: OT/04, 148/09., dalje u tekstu: OT/09, 142/12., dalje u tekstu:OT/12) prema vrijednosti predmeta spora konačno preciziranog tužbenog zahtjeva.

21. Tako su tužiteljici priznati troškovi tužbe (100 bodova prema Tbr. 7/1 OT/04), sastava podneska od 20. rujna 2021. (100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/04 i OT/12) te pristupa na ročišta 1. ožujka 2021., 16. svibnja 2022. i 2. rujna 2022. (po 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT/04 i OT/12), što uz vrijednost boda od 10,00 kn (Tbr. 50. OT/12) i poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42. OT/12) ukupno iznosi 6.250,00 kn. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 1.100,00 kn, pa je tužiteljici na ime troškova parničnog postupka dosuđen iznos od 7.350,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

22. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 5. listopada 2022.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. tuženiku