Poslovni broj: 5Pr-24/2022-30

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: T. B. iz Š., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tužene: O. B. Š.-K. Ž., , koju zastupa ravnatelj, a ovoga punomoćnica N. B., dipl. iur. iz Š., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 31. kolovoza 2022.g. u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 5. listopada 2022.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj: O. B. Š.-K. Ž., OIB:k, da tužitelju: T. B. iz Š., na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 3.059,25 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 263,92 kn od 16.01.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 252,40 kn od 16.02.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 90,15 kn od 16.04.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 204,62 kn od 16.05.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa do isplate,

- 131,96 kn od 16.06.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 276,48 kn od 16.07.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 261,28 kn od 16.09.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 81,48 kn od 16.10.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 125,04 kn od 16.11.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 251,20 kn od 16.01.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 262,64 kn od 16.02.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 93,43 kn od 16.04.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 16,19 kn od 16.05.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 137,56 kn od 16.06.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 393,96 kn od 16.07.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 79,38 kn od 16.09.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 137,56 kn od 16.10.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate, po stopi propisanoj čl.

29. Zakona o obveznim odnosima, koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 9.500,00 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude, pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje:

1. Presudom suda prvog stupnja pod posl.br. Pr-62/18 od 7. travnja 2021.g. naloženo je tuženoj da isplati tužitelju iznos od 6.024,96 kn bruto sa zateznom kamatom na pojedine iznose kako je pobliže navedeno u izreci, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, kao i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 11.375,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude tužena je izjavila žalbu, pa je odlučujući povodom žalbe Županijski sud u Osijeku donio rješenje pod posl.br Gž R-486/2021-2 dana 8. veljače 2022.g. kojim se ukida presuda Općinskog suda u Šibeniku i predmet vraća na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u nastavku raspravljanja i dalje navodi da temeljem Ugovora o radu ima zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme kod tužene, da je u utuženom razdoblju, a prema rasporedu radnog vremena tužene, mjesečno ostvarivao prekovremeni rad u redovnom radu od ponedjeljka do petka, dnevno duže od 8 sati i tjedno duže od 40 sati, te u smjenskom radu (duže od 8 sati koliko je trebao raditi u smjeni) i turnusu (duže od 12 sati koliko je trebao raditi u turnusu), da je u navedenom razdoblju, pored toga što je odradio sve radne dane prema rasporedu tužene, ostvarivao rad i na dane blagdana, državnih praznika i drugih neradnih dana i na Uskrs, koji su padali od ponedjeljka do petka, da je tužitelj radio na blagdane, državne praznike i druge neradne dane i na Uskrs u navedenom razdoblju pa da je imao pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima, da je tužitelj odradio u mjesecu sve radne sate i da su svi sati odrađeni na blagdan, državni praznik i drugi neradni dan i na Uskrs, predstavljali prekovremeni rad jer da su prelazili redovni mjesečni fond radnih sati, a da tužena nije tužitelju obračunala i isplatila sve sate rada na blagdan, državni praznik i druge neradne dane i na Uskrs ako su isti padali od ponedjeljka do petka iako su prelazili redovan mjesečni fond radnih sati. Tužitelj navodi da svi sati rada koje je ostvarivao na blagdan, državni praznik i drugi neradni dan i na Uskrs, su prekovremeni rad, sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a kojima da je regulirano da su redovni mjesečni fond radnih sati, sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, na bazi 40-satnog radnog tjedna, da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (u koje ne ulaze blagdani) u tekućem mjesecu s 8 sati. Tužitelj nadalje navodi da zbog neplaćanja prekovremenog rada u spornom razdoblju, nije u cijelosti isplaćena naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmor, a na koju da ima pravo temeljem tada važećeg Zakona o radu, da je čl. 60.st.1. istog (NN 149/09 i 61/11) kojim je propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj KU, Pravilnikom o radu i Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), a identična odredba da je sadržana i u važećem Zakonu o radu (NN 93/14). Naposljetku tužitelj navodi da je u spornom razdoblju pogrešno obračunavana mjesečna osnovna plaća, jer svaki sat prekovremenog rada koji je ostvarivao u navedenom razdoblju, nije obračunavan na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada, pa da nije u cijelosti plaćen rad u drugoj smjeni, rad noću, rad subotom i nedjeljom i stoga svega, a sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju Centra za vještačenja d.o.o. u Splitu, na kojeg nema primjedbi, specificira tužbeni zahtjev sukladno uputi višeg suda i predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev, pobliže opisan u izreci ove presude i naloži tuženoj naknadu parničnog troška.

4. Tužena se i dalje protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, te osporava osnovanost svih potraživanja jer da je podmirila sve obveze prema tužitelju sukladno važećim propisima, te navodi da je sukladno čl. 51.st.1. KU 143/13 i identičnoj odredbi čl. 49 KU 29/18 tužitelju isplaćivan dodatak za prekovremeni rad na osnovnu plaću, da osporava navode tužitelja da su svi sati koje je odradio na dane blagdana, državnog praznika, neradog dana i na dan Uskrsa prekovremeni rad sukladno KU, te navode da blagdani ne ulaze u mjesečni fond radnih sati pozivajući se na odredbu čl. 51.st. 9. - 12. KU 143/13 i identičnoj odredbi čl. 49.st. 9. - 12. KU 29/18. Nadalje, se tužena poziva na Zaključak br. 153. KU sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 21.12.2015.g., a koje tumačenje da je obvezujuće, te ističe da rad na blagdan ne mora biti nužno i prekovremeni rad, a na što da upućuje i naprijed navedeni Zaključak br. 153, te da ne odgovara istini navod tužitelja da mjesečni fond sati tvori umnožak radnih dana u koje ne ulazi blagdan u tekućem mjesecu s 8 sati, jer da Zaključak br. 153 jasno kaže da se rad na blagdan ubraja u satnicu, pozivajući se pri tome na odredbu čl. 52 KU/13 i identičnu odredbu čl. 50. KU/18, pa da su sukladno svemu naprijed navedenom neosnovane tužiteljeve tvrdnje, ističući da je tužena tužitelju svaki sat rada plaćala sukladno odredbama važećih KU, te shodno tome isplatila i naknadu za korištenje godišnjeg odmora. Tužena nadalje navodi da je neosnovana tvrdnja tužitelja da tužena pogrešno obračunava mjesečnu osnovnu plaću jer svaki sat prekovremenog rada koji je tužiteljica ostvarivala nije obračunala na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada, da prema odredbi čl. 4. Zakona o plaćama u javnim službama, plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te se tužena poziva na odredbu čl. 47. KU/13 i identičnoj odredbi čl. 45. KU/18, te navodi da je i KU određeno kako osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova za svako pojedino radno mjesto, osnovice za izračun plaća, i to uvećane za 0,55 za svaku navršenu godinu radnog staža, a da se pri tome pojmom osnovna plaća označava ona mjesečna plaća koja je ostvarena u redovitom mjesečnom fondu radnih sati bez dodataka i uvećanja, te se sati prekovremenog rada plaćaju posebno i uvećano, te izrijekom naglašava kako odredba st.3. izričito navodi da se (svi) dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću kako je definirana čl. 47.st.2. KU/13, odnosno čl. 45.st.2. KU/18. Naposljetku, tužena ističe činjenicu da plaću obračunava i isplaćuje sukladno parametrima određenim Centralnim obračunom plaća (COP), te da nema ovlasti, niti tehničkih mogućnosti, mijenjati postojeći način obračuna plaće s obzirom da se informacijski sustav COP postavlja po naputku resornog ministarstva iz kojeg proizlazi kako s prekovremeni rad obračunava sukladno KU u svim bolnicama RH, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev, s tim da nema primjedbi na nalaz Centra za vještačenja d.o.o. Split.

5. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Izviješća o privremenoj nesposobnosti za rad, Zaključka br. 34 sa 6. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU od 5.2.2014.g., Zaključka br. 146, 147, i 148 sa 23. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU od 1.7.2015.g, Zaključka br. 225, 258, 338, 360, Zaključka br. 167, 168, 169, 170 i 171 sa 30. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU od 12.4.2017.g., Zaključka br. 4 i 48 sa 10. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU od 3.3.2014.g., Zaključka br. 142, 143, 144 i 145 sa 20. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU od 3.3.2015.g., Zaključka br. 68, 69 i 70 sa 13. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU od 25.3.2014.g., te nalaza i mišljenja Centra za vještačenje d.o.o. u Splitu.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu neisplaćenog dijela dodatka za sate prekovremenog rada odrađene na državne blagdane i neradne dane koji padaju u dane od ponedjeljka do petka, koji, po stavu tužitelja, u cijelosti imaju karakter prekovremenog rada, ujedno zbog tako pogrešno obračunatih iznosa plaće traži i razliku naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora.

7. Obzirom na razdoblje na koje se tužbeni zahtjev odnosi, mjerodavne su odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj: 143/2013. - dalje: KU/13) s Dodatkom I (Narodne novine, broj: 96/2015. - dalje: Dodatak I) i odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj: 28/2018. - dalje: KU/18).

8. Prema odredbi čl. 30. st. 1. i st. 2. KU/13 (čl. 28. st. 1. i st. 2. KU/18) puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno i raspoređeno je na pet dana u tjednu, u pravilu od ponedjeljka do petka.

9. Odredbama čl. 51. st. 9. i st. 10. KU/13 (čl. 49. st. 9. i st. 10. KU/18) propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

10. Nadalje, prema odredbi čl. 52. KU/13 (čl. 50. KU/18) sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovan rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

11. Odredbom čl. 47.st.2. KU/13 i identičnom odredbom čl. 45.st.2. KU/18, propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

12. Odredbom čl. 51.st.1. KU/13 i identičnom odredbom čl. 49.st.1. KU/18, propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Smjenski rad je svakodnevni rad radnika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji radnik obavlja u prijepodnevnom (prva smjena), poslijepodnevnom (druga smjena) ili noćnom dijelu dana (treća smjena) tijekom mjeseca. Smjenski rad je i rad radnika koji mijenja smjene ili obavlja poslove u prvoj i drugoj smjeni tijekom jednog mjeseca. Smjenski rad je i rad radnika koji naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, odnosno tjedan dana u mjesecu obavlja rad u drugoj smjeni. Radom u turnusu smatra se rad radnika prema utvrđenom rasporedu radnog vremena poslodavca koji radnik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca po 12 sati dnevno u ciklusima

12 – 24 – 12 – 48. Uvećanje plaće iz stavka 1. podstavka 5. ovoga članka utvrđuje se za efektivno odrađene sate u drugoj smjeni, odnosno od 14 do 22 sata. Noćni rad je u pravilu rad radnika u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana. Za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Poslodavac je obvezan svakom radniku platiti prekovremeni rad. Ako radnik to želi, poslodavac će na njegov pisani zahtjev umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada iz stavka 1. podstavka 4. ovoga članka odobriti korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta za utvrđivanje ukupnog broja sati i slobodnih dana), sukladno mogućnostima organizacije rada. Dodaci iz stavka 1. i 8. ovoga članka međusobno se ne isključuju.

13. Odredbom čl. 57. KU/13 i identičnom odredbom čl. 55. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

14. Sukladno odredbi čl. 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN 33/96, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11) zaposlenici u dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće.

15. Odredbom čl. 36. st.1. i 2. KU/18 propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

16. Nadalje, Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje u tekstu: TKU/12) koji se primjenjuje i na tužitelja, plaću radnika iz čl. 51. KU/13 i čl. 49. KU/18 definira na jednaki način kao i KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

17. Sukladno odredbi čl. 94. Zakona o radu (NN 93/14 i 27/17, dalje u tekstu: ZR) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad, te rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na povećanu plaću.

18. Zaključkom br. 148 sa 23. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU od 1.7.2015.g., na koji se tužitelj poziva, sukladno KU mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana i to bez blagdana, subota i nedjelja u tekućem mjesecu s 8 sati, pa stoga svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad, te je u navedenom Zaključku navedeno i da je u skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. U ovom Zaključku je navedeno i da poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom, te da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti, odnosno, da sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

19. U skladu s naprijed navedenim, radi utvrđivanja visine potraživanja tužitelja, provedeno je financijsko vještačenje po C. za vještačenja d.o.o. S., te je isti sačinio izračun, odnosno, nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da je tužitelju na sate rada obračunavao uvećanja zavisno da li su odrađeni subotom, nedjeljom, na dane blagdana i druge dane određene Zakonom i na dan Uskrsa, odnosno zavisno od toga da li su isti odrađeni u noćnom dijelu dana i u drugoj smjeni.

20. Tužitelj nije imao primjedbi na provedeno financijsko vještačenje te je konačno uredio tužbeni zahtjev, sukladno uputi višeg suda, na način pobliže opisan u izreci ove presude.

21. Tužena nije imala primjedbi na provedeno financijsko vještačenje i visinu potraživanja.

22. Valja navesti da iz citiranih odredbi čl. 51.st.1. KU/13 i identičnog odredbi čl. 49.st.1. KU/18 i Zaključka br. 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja proizlazi da se u mjesečni fond sati ne ubrajaju dani blagdana koji padaju u vremenu od ponedjeljka do petka, slijedom čega tužitelju pripada naknada za prekovremeni rad ukoliko ti sati prelaze redovni mjesečni fond radnih sati.

23. Polazeći od toga da je mjesečni fond radnih sati za sve (ne)zdravstvene radnike jedinstven i da se sukladno čl. 58.st.9. KU/13, odnosno, čl. 49.st.10. KU/18 i da se dobije na način da se broj radnih dana pomnoži sa osam, s time da se u radne dane ne ubrajaju dani blagdana, tužitelj koji je radio na blagdan koji pada od ponedjeljka do petka (neradni dan) osam sati ima pravo na isplatu naknade za osam sati odrađenog prekovremenog rada.

24. Dakle, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, odnosno na bazi 40-satnog radnog tjedna, s time da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak rada u tekućem mjesecu s 8 sati, pa dakle, redovni mjesečni fond sati predstavlja umnožak radnih dana u mjesecu s 8 iz čega slijedi da se u taj fond sati ne ubrajaju dani blagdana, jer to nisu radni dani u smislu odredbe čl. 1.st.2. Zakona o blagdanima sukladno kojoj su određeni neradni dani u RH, a ta se odredba primjenjuje na jednak način na sve radnike u RH, pa stoga ako je Zakonom nešto određeno kao neradni dan istodobno se ne može tretirati kao radni dan u smislu prikaza redovnog mjesečnog fonda radnih sati kako to predviđa Zaključak br. 153, jer se radi o kogentnoj odredbi Zakona o blagdanima koja se ne može derogirati drugačijom odredbom KU, odnosno, u konkretnom drugačijim tumačenjem KU kojeg je dalo Zajedničko povjerenstvo.

25. Činjenica je da se zakonom može propisati koja su tijela, odnosno, osobe dužne raditi u dane blagdana u RH, u koju djelatnost nedvojbeno spada poslodavac tužitelja, međutim, navedeno ne utječe na kategoriju radnog, odnosno, neradnog dana, nego se radi o tome da su pojedine djelatnosti dužne raditi i u neradne dane, a činjenica da je tužitelj dužan raditi u neradni dan ne znači da taj dan postaje radni, odnosno, da ga se ima uvrstiti u redovni mjesečni fond radnih sati, jer i dalje prema cit. odredbi čl. 1.st.2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH taj dan ostaje neradni dan.

26. Nadalje, valja navesti da iz razloga što je zbog neobračunavanja i neisplaćivanja dodatka na sate rada koje je tužitelj odradio u prekovremenom radu, tužitelju je bila isplaćivana manja plaća, pa posljedično tome joj osnovano pripada razlika plaće s osnove naknade za godišnji odmor.

27. Naposljetku, tužitelj u slučaju kada mu KU istodobno daje pravo na isplatu više različitih dodataka ima pravo na isplatu kumulativno dodataka iz st.1. (za prekovremeni rad 50%) i st.8. (za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa za 150%) čl. 51. KU, jer se isti međusobno ne isključuju, pa je slijedom svega navedenog valjalo presuditi kao u toč. I. izreke ove presude.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 151., 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP, pa je tužitelju, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i popisani trošak, za puni uspjeh u parnici valjalo priznati, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kako slijedi: za sastav tužbe od dana 15.6.2018.g. u visini od 50 bodova, za sastav podneska od 30.8.2018.g.-50 b., za zast. na roč. 4.9.2018.g.-50 b., za sastav podneska od 21.11.2018.g.- 50 b., za sastav podneska od 17.9.2019.g.-50 b., za zast. na roč.

25.9.2019.g.-50 b., za zast. na roč. od 11.3.2020.g.-50 b., za sastav podneska od 12.2.2021.g.-50 b., za zast. na roč. od 29.3.2021.g.-50 b., za sastav odgovora na žalbu od 26.4.2021.g.-50 b., za sastav podneska od 17.6.2022.g.-50 b. i za zast. na roč. od 31.8.2022.g.-50 bodova, što je sveukupno 600 bodova, što iznosi 6.000,00 kn, a uvećano za 25% PDV- a od 1.500,00 kn i trošak vještačenja od 2.000,00 kn, ukupno iznosi 9.500,00 kn, koliko je tužena dužna naknaditi tužitelju na ime parničnog troška (toč. II. izreke).

U Šibeniku, dana 5. listopada 2022.g.

Sutkinja:

Silvana Klisović