1

                            Poslovni broj 33 Gž-1427/2024-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 33 Gž-1427/2024-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović kao sudu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice T. I., OIB:…, iz S., I., zastupane po punomoćnici Đ. I., odvjetnici u U., protiv tuženika: 1. J. K., OIB:…, iz S., Lj. i 2. H. K. iz S., Lj., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Psp-12/2023-42 od 24. studenoga 2023., dana 19. ožujka 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Psp-12/2023-42 od 24. studenoga 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo posl. broj Psp-12/2023-42 od 24. studenoga 2023. odlučeno je:

 

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da su tuženici K. J., OIB:… i K. H., iz S., Lj., smetali tužiteljicu T. I., OIB:…, iz S., I., u posljednjem mirnom posjedu parkirnog mjesta koje se nalazi uz ogradu kod prolaza u garaže u zgradu u Z., …, u zgradi sagrađenoj na k.č.br. 816/1 k.o. U. na način da su prerezali i uklonili lokot, te oštetili željeznu zapregu postavljenu na parkirno mjesto i parkirali svoje osobno vozilo.

Nalaže se tuženicima K. J., OIB: i K. H., iz S., Lj., da uspostave ranije posjedovno stanje na parkirnom mjestu koje se nalazi uz ogradu kod prolaza u garaže u zgradu u Z., …, u zgradi sagrađenoj na k.č.br. 816/1 k.o. U., na način da maknu osobno vozilo s parkirnog mjesta koje se nalazi uz ogradu kod prolaza u garaže u zgradu u Z., …, te da poprave oštećenu željeznu zapregu i postave istovjetni lokot skinutom, a ključeve lokota predaju tužiteljici, u roku od 24 sata, što će sve u protivnom učiniti tužiteljica na trošak tuženika, te se nadalje zabranjuje tuženicima K. J. i K. H. takvo ili slično smetanje ubuduće, uz prijetnju novčanom kaznom.

Tuženici su dužni solidarno tužiteljici naknaditi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi sukladno odredbi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana zaključenja glavne rasprave do isplate, u roku od 15 dana."

 

II Nalaže se tužiteljici da tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 398,00 eura/2.998,73 kn (slovima: tristodevedesetosam eura/ dvijetisućedevetstodevedeset osam kuna i sedamdesettri lipe) u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), kojom posebno pobija odluku o parničnom trošku, uz prijedlog da se rješenje preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tužiteljici dosude troškovi žalbe.

 

3. Tuženici nisu odgovorili na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Pravo na zaštitu posjeda regulirano je odredbom čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br.: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV) kojom je propisano da svatko koga drugi smeta u posjedu bio da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo ima pravo na zaštitu posjeda.

 

6. Odredba čl. 22. st. 1. ZV propisuje da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. A st. 2. istog članka propisuje da sud pruža posjedovnu zaštitu u posebnom, hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda, nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika i bez obzira na to koliko bi smetanje bilo u kakvom javnom ili sličnom interesu.

 

7. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od kada je smetani saznao za čin smetanja (uznemiravanja odnosno oduzimanje) i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja (čl. 21. st. 3. ZV-a). Valja navesti kako sudsku posjedovnu zaštitu zbog smetanja posjeda karakterizira sumarnost postupka, koja se odnosi na jednostavnost ograničenost samog predmeta raspravljanja kao i hitnost posjedovne zaštite, budući da se ista može zatražiti i biti od strane suda pružena samo u zakonom predviđenim kratkim prekluzivnim rokovima, čijim protekom se konkretna posjedovna zaštita više ne može ostvariti, budući da se nakon toga pravo na nju gasi.

 

8. U ovom postupku nije sporno da su tužiteljica i 1. tuženik vlasnici stanova koji se nalaze u zgradi u Z., …, sagrađenoj na k.č.br. 816/1, z.k.ul.br. 4935 k.o. U. (list 15-16), s time da je 1. tuženik suvlasnik stana zajedno sa svojim tastom B. I.. Nije ni sporno da se ispred navedene zgrade nalazi 10 parkirnih mjesta, pa tako i parkirno mjesto koje je označeno oznakom "P6" ( u nastavku sporno parkirno mjesto), koje je prikazano i na fotografijama (list 17-20).

 

9. Sporno je i dalje, u ovoj žalbenoj fazi postupka, tko je posljednji posjednik spornog parkirnog mjesta, te da li su tuženici prerezali i uklonili lokot, oštetili željeznu zapreku postavljenu na tom spornom parkirnom mjestu te potom parkirali svoje vozilo na tom mjestu.

 

10. Sud je obavio uviđaj lica mjesta te je utvrdio da se predmetna nekretnina nalazi u mjestu Z., … U naravi predstavlja parkirno mjesto ispred stambene zgrade, a radi se o dvije spojene stambene zgrade ispred kojih se nalazi deset parkirnih mjesta, ispred svake zgrade po pet. Sporno parkirno mjesto je peto u nizu ispred prve zgrade označeno oznakom "P6" na kojem postoji željezni stupić, pomična ograda, koja se ručno može spustiti s mogućnošću stavljanja lokota s time da lokota nije bilo. Ostala parkirna mjesta ispred te prve zgrade označena su oznakama "P2, P3, P4 i P5", s time da nema parkirnog mjesta koje bi bilo označeno oznakom "P1". Ispred druge zgrade nalazi se isto pet parkirnih mjesta od kojih je samo prvo označeno oznakom "P7". I tužiteljica i tuženici su tom prilikom pokazali parkirno mjesto koje je označeno s oznakom "P6" te izjavili da je to njihovo parkirno mjesto za koje ih je prodavatelj uveo u posjed, tužiteljicu 2007., a tuženike 2016.

 

11. Iz ugovora o kupoprodaji od 28. ožujka 2007. (list 10-12) proizlazi da je prodavatelj K. K. d.o.o. prodao kupcu I. d.o.o. nekretninu koja se sastoji od 48/3017 dijela k.č. br. 816/1 upisane u zk.ul.br. 4935 k.o. U., neodvojivo povezanog s vlasništvom posebnog dijela kojeg čini 14. etaža: drugi kat stan N. Uz taj stan prodavatelj je prodao ostavu broj O9 te parkiralište oznake P5. U čl. 7. naznačeno je da će se primopredaja nekretnine vršiti zapisnički s time da će o vremenu primopredaje prodavatelj pisano obavijestiti kupca.

 

12. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 29. prosinca 2010. (list 13-14) proizlazi da je prodavatelj I. d.o.o. prodao tužiteljici nekretninu navedenu u prethodnom ugovoru.

 

13. Iz Ugovora o kupoprodaji od 17. veljače 2016. (list 40-42) proizlazi da je prodavatelj S. d.o.o. prodao kupcima B. I. i 1.tuženiku nekretninu koja se sastoji od 50/3017 dijela k.č. br. 816/1 upisane u zk.ul.br. 4935 k.o. U., neodvojivo povezanog s vlasništvom posebnog dijela kojeg čini 8. etaža: prvi kat stan H. Uz taj stan prodavatelj je prodao ostavu broj O8 te parkiralište oznake P7. U čl. 9. naznačeno je da će kupci stupiti u posjed predmetne nekretnine odmah nakon isplate ugovorene cijene na način da će im prodavatelj predati ključeve predmetnog stana i ulaza u spremište. U čl. 3. istog ugovora naznačeno je da će ugovorna cijena biti plaćena najkasnije 15 dana od dana upisa predbilježbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

 

14. Iz aneksa Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 31. svibnja 2016. (list 43-44) proizlazi da su prodavatelj S. d.o.o. i kupci B. I. i 1.tuženik suglasno izmijenili čl. 1. st. 3. Ugovora o kupoprodaji na način da su suglasno utvrdili kako predmetnoj nekretnini pripada i spremište u podrumu oznake O8 i parkirno mjesto ispred zgrade oznake P6.

 

15. Iz Ugovora o prodaji nekretnine od 31. listopada 2005. (list 45) proizlazi da je prodavatelj K. d.o.o. prodao kupcu S. d.o.o. nekretninu koja se sastoji od 50/3017 dijela k.č. br. 816/1 upisane u zk.ul.br. 4935 k.o. U., neodvojivo povezanog s vlasništvom posebnog dijela kojeg čini 8. etaža: prvi kat stan H. Uz taj stan prodavatelj je prodao i parkirno mjesto oznake P6.

 

16. Iz situacije (list 46) proizlazi da je ispred predmetne zgrade predviđeno 11 parkirnih mjesta, te da sporno parkirno mjesto se nalazi šesto po redu ispred prve zgrade, dok preostalih 5 se nalazi ispred druge zgrade.

 

Međutim kao što je naprijed navedeno ima ih samo 10, u što se sud i osobno uvjerio neposrednim opažanjem, a isto proizlazi iz iskaza tužiteljice i 1.tuženika kao i iz iskaza svjedoka M. P. inače susjede i vlasnice stana u istoj zgradi.

Znači ispred predmetne zgrade nedostaje jedno parkirno mjesto i to prvo, te je tužiteljica po kupnji svoga stana i parkirnog mjesta zauzela peto po redu parkirno mjesto ispred prve zgrade. Znači parkirno mjesto oznake P5 kako je to i naznačeno u njenom kupoprodajnom ugovoru. Međutim, trebala je zauzeti i početi koristiti parkirno mjesto četvrto po redu ispred predmetne zgrade jer je već tada nedostajalo prvo parkirno mjesto.

 

17. 1/tuženik je uz svoj stan zajedno sa svojim tastom B. I. kupio i parkirno mjesto oznake P6. iz čega proizlazi da mu po ugovoru pripada parkirno mjesto koje bi bilo po situaciji šesto po redu ispred prve zgrade. Kako prvog parkirnog mjesta nema parkirno mjesto kojeg su 1.tuženik i njegov tast kupili jest isto ono koje svojata tužiteljica znači ono koje je označeno oznakom P6.

 

18. U ovom postupku nije odlučno pravo na posjed, već posljednji posjed, radi čega je sud bio dužan utvrditi tko je posljednji posjednik spornog parkirnog mjesta, a posebno kraj situacije da jedna i druga strana svoje automobile parkiraju na tom parkirnom mjestu i to kad one druge strane nema. Naime, da je tome tako sud zaključuje iz njihovih iskaza, a osim toga to je i logično u spornoj situaciji.

 

19. Tužiteljica tvrdi da je 20. kolovoza 2018. saznala da su tuženici ti koji smetaju njen posjed spornog parkirnog mjesta jer joj je njena prijateljica D. T., koja je tada bila u njenom stanu javila da je vidjela 2.tuženu kako u automobil marke M. koji je bio parkiran na spornom parkirnom mjestu odlaže svoje stvari i potom odlazi tim automobilom.

 

20. Njezin iskaz proturječan je činjenici koju su potvrdili i tuženici i ona te svjedok Branko Ivanić (inače otac 2.tužene), a to je da su se krajem 2017. tužiteljica, njezin suprug, 1.tuženik i B. I. sastali u S. i razgovarali o parkirnom mjestu. Zato sud zaključuje da nije uvjerljivo niti logično da je tužiteljica odnosno njena obitelj na sporno parkirno mjesto stavljala rampu i lokot koje je potom netko uklonio, a da nije znala tko je to učinio, a s 1.tuženikom je razgovarala o spornom parkirnom mjestu odnosno, kako je izjavila, razgovarala je o tome da je uz svoj stan kupila baš to sporno parkirno mjesto. Isto upućuje na to da su stranke svjesne problema oko parkirnog mjesta već dulje vrijeme, a na tom sastanku tužiteljica i 1.tuženik se nisu uspjeli dogovoriti, odnosno riješiti problem spornog parkirnog mjesta.

 

21. Nadalje, sin tužiteljice, I. I., u svom je iskazu (str.69) izjavio da je on snimio fotografije od 15. kolovoza 2018. (list 18-20), ali da je i prije toga datuma viđao da tuženici parkiraju auto na spornom parkirnom mjestu.

 

22. Svjedok Nada Kus (str. 71) koja u zgradi u Z. ima stan od 2007. izjavila je da je prije češće dolazila ali zadnjih četiri godine da dolazi manje, par puta godišnje i to uglavnom ljeti, te da je uvijek viđala da na spornom parkirnom mjestu tužiteljica parkira svoj automobil marke B. ili C..

 

23. Svjedok M. P. (str. 71-72) koja u zgradi u Z. ima stan od 2010. izjavila je da dolazi često i da preko ljeta ostaje i po dva mjeseca. Da je na spornom parkirnom mjestu uvijek viđala do 2017. ili 2018. automobil tužiteljice. U ljeti 2018. vidjela je da je rampa na tom parkirnom mjestu razbijena i da je na njemu parkiran auto tuženika.

 

24. Svjedok P. B. (str. 72) koji u zgradi u Z. ima stan od 2007. izjavio je da dolazi 10 puta godišnje i da je viđao da na sporno parkirno mjesto parkira tužiteljica. Tuženike zna iz viđenja, čuo je o problemu s parkiranjem ali ne zna gdje oni parkiraju kada dođu.

 

25. Svjedok S. Č. (str. 72-73) izjavio je da njegov otac ima stan u Z. od 2007. i da dolazi često u Z.. Da je viđao da na sporno mjesto uglavnom parkira tužiteljica, da zna da su tuženici i tužiteljica u svađi zbog tog parkirnog mjesta, da je 2018. bio u Z. ali ne zna tko je tada parkirao na spornom mjestu.

 

26. Iz iskaza ovih svjedoka sud zaključuje da je na sporno parkirno mjesto uglavnom parkirala tužiteljica, odnosno njena obitelj i to do 2017. To je logično jer su 1/tuženik i B. I. kupili svoj stan 2017., kada počinju problemi s tim parkirnim mjestom s obzirom da su ti svjedoci vidjeli da na to sporno parkirno mjesto parkiraju i tuženici, odnosno čuli su da između tužiteljice i tuženika postoji spor oko tog parkirnog mjesta. Međutim ti svjedoci nemaju saznanja tko je točno parkirao na spornom parkirnom mjestu trideset dana prije 20. kolovoza 2018. (čl. 21. st. 3. ZV-a – koje vrijeme je potrebno da se posjed umiri) osim svjedokinje M. P. koja je izjavila da je u ljeti 2018. vidjela da je na spornom parkirnom mjestu razbijena rampa i lokot, a nakon par dana da je tamo bio parkiran automobil tuženika.

 

27. Svjedok I. I., suprug tužiteljice, u svom je iskazu (str. 69-70) izjavio da su supruga i on bili u Z. početkom kolovoza 2018. i bili do 10. ili 11. kolovoza, za koje vrijeme su parkirali svoj automobil na spornom parkirnom mjestu. Jedno dva dana nakon njih došao je njihov sin koji je bio tamo tjedan dana, znači negdje do 17. ili 18. kolovoza 2018.

 

28. Svjedok D. T., prijateljica tužiteljice, u svom je iskazu (str. 70) izjavila da je u stanu tužiteljice zadnji puta bila 20. kolovoza 2018. i da kada je došla da je na spornom parkirnom mjestu bio parkiran bijeli M. a poslije da je vidjela 2/tuženicu da u taj M. stavlja neke stvari. Čak je izjavila da je moguće da je ona snimila fotografije od 15. kolovoza 2018., (list 17-20), ali nije sigurna.

 

29. Tuženici tvrde da su u mjesecu srpnju i kolovozu 2018. bili više puta u Z. u svome stanu, ali ne u kontinuitetu i da su uvijek parkirali svoj automobil na spornom parkirnom mjestu i da tada na tom parkirnom mjestu nije bila postavljena nikakva ograda, rampa ili sl.

 

30. Iz popisa odsutnosti 2/tuženice, odnosno popisa korištenja godišnjeg odmora u mjesecu srpnju i kolovozu 2018. proizlazi da je bila na godišnjem od 09. srpnja 2018. do 20. srpnja 2018. te od 13. kolovoza 2018. do 17. kolovoza 2018. (str. 47). 17. kolovoza 2018. bio je petak tako da je vrlo vjerojatno 2/tuženica bila u Z. bila i vikend iza znači 18. i 19. kolovoza 2018. Osim toga da je tamo bila u tome periodu proizlaze iz fotografija koje su snimljene 15. kolovoza 2018. koje prikazuju njezin automobil parkiran na spornom parkirnom mjestu (list 18-20), dok fotografija od 10. kolovoza 2018. (list 17) pokazuje prazno sporno parkirno mjesto sa podignutom rampom na kojoj se ne vidi lokot.

 

31. Prema iskazu tužiteljice i njezinog supruga oni su u Z. bili početkom mjeseca kolovoza 2018. do 10. ili 11. kolovoza 2018. Nakon dva ili tri dana dolazi njihov sin I. I. koji tamo ostaje do 17. ili 18. kolovoza 2018. nakon kojeg dolazi prijateljica tužiteljice D. T..

 

Kada su tužiteljica i njezin suprug bili u Z., tuženika nije bilo, te su svoj automobil tada (od početka kolovoza do 10. ili 11. kolovoza 2018.) parkirali na spornom parkirnom mjestu. Kasnije, 13. kolovoza 2018. tamo je došla 2/tuženica koja svoj automobil parkira na spornom parkirnom mjestu, a u isto vrijeme ili nešto kasnije dolazi sin tužiteljice i snima fotografiju 15. kolovoza 2018. na kojoj je automobil tuženika na spornom parkirnom mjestu.

 

Međutim, 2/tuženica je u Z. bila i u srpnju 2018. a iz popisa korištenja godišnjeg odmora proizlazi da je bila na godišnjem od 9. srpnja 2018. do 20. srpnja 2018. kada su ona i suprug parkirali automobil na spornom parkirnom mjestu.

 

32. Na temelju navedenog sud zaključuje, da se posjed spornog parkirnog mjesta nije umirio, jer i tužiteljica i tuženici svoje automobile naizmjence parkiraju na spornom parkirnom mjestu kad onog drugog nema u Z., dok je sin tužiteljice izjavio da on, kada vidi da je na spornom parkirnom mjestu automobil tuženika, parkira na drugom mjestu da ne bi ulazio u svađu s tuženicima, a isto je vidio i prije nego je snimio fotografiju od 15. kolovoza 2018.

 

33. Tužiteljica navedeni zaključak pobija na način, da osporava ocjenu iskaza saslušanih svjedoka, te ističe da je posjed tužiteljice, zajedno sa sinom i svjedokinjom T., u periodu koji prethodi podnošenju tužbe vršen kroz 29 dana, a od strane tuženika moguće 8 dana.

 

34. Iz navedenog proizlazi da niti sama tužiteljica ne tvrdi, da bi njezin posjed bio miran tijekom 30 dana, u razdoblju kada stranke uopće koriste sporno parkirno mjesto (a prije podnošenja tužbe).

 

35. Odredbom čl. 18. st. 2. ZV propisano je, da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tkao pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet.

 

36. Budući da prema čl. 21. st. 3. ZV, pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana saznanja smetanog za čin smetanja i počinitelja, a da tužiteljica nesporno nije bila u neprekidnom posjedu kroz trideset dana prije podnošenja tužbe, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da ista nije bila u posljednjem mirnom posjedu spornog parkirališnog mjesta.

 

Iz navedenog proizlazi da joj ne pripada niti pravo na zaštitu posjeda u smislu čl. 21. st. 2. ZV, jer je pretpostavka za isto da posjed postane miran.

 

37. Radi toga nisu odlučni žalbeni navodi o tome, da sud nije ocijenio sam opisani čin smetanja, odnosno utvrdio činjenice u odnosu na isto, jer je pretpostavka samog smetanja posjeda da je posjednik prije toga bio u posljednjem mirnom posjedu tijekom razdoblja za zaštitu prava (30 dana) a što u konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala.

 

38. Provedene dokaze sud je pravilno ocijenio, na temelju čl. 8. ZPP, a o istom je dao i jasne, logične i utemeljene razloge pa nije ostvarena istaknuta bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

 

39. Na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 19. ožujka 2024.

 

                                                                                              

                                                                                                                                     S u d a c:

Gordana Bošković Majerović, v.r.