REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3802/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. iz K., OIB: …, zastupane po punomoćniku N. C., odvjetniku u Z., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. Č., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž-1268/2021-2 od 26. svibnja 2022., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-483/19-22 od 5. srpnja 2021., na sjednici održanoj 5. listopada 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž-1268/2021-2 od 26. svibnja 2022., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-483/19-22 od 5. srpnja 2021. postavljajući šest pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
"1. Pripada li korisniku kredita s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivosti kamatne stope sadržane u ugovoru o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF isplata razlike između iznosa kamate po kamatnoj stopi koja bi bila utvrđena objektivnim kriterijima odnosno objektivnim referentnim parametrima za utvrđivanje visine kamatne stope i iznosa kamate koja bi bila obračunata po stopi određenoj odlukom tuženika kao banke, pod uvjetom da takova razlika postoji ili isplata razlike koju je platio i kamate koja bi za cijelo vrijeme otplate kredita bila izračunata na temelju redovne početne ugovorene kamatne stope naznačene u ugovoru o kreditu?
2. Obzirom da se na Ugovor o kreditu koji je sklopljen 30.05.2007. godine ne primjenjuje Direktiva 93/13, jer se ista primjenjuje samo na ugovore koji su zaključeni nakon datuma pristupanja dotične države članice, je li u konkretnom slučaju došlo do pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg je dopuštena revizija, sve jer su prvostupanjska i drugostupanjska presuda temeljene na Direktivi 93/13?
3. Da li je tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kao tužba treće osobe koja nije sudionik obveznog odnosa radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara sukladno odredbi članka 241. Zakona o obveznim odnosima, odnosno da li se ista računa od dana donošenja / pravomoćnosti prvostupanjske odluke ili od pravomoćne odluke u kolektivnom sporu u kojem tuženi nije sudjelovao, odnosno od kada se računa početak zastarnog roka kod potraživanja temeljem zahtjeva za isplatu temeljem ništetne pravne osnove?
4. Može li se tužitelj pozivati na odredbe Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o parničkom postupku kao potrošač imajući bez da taj svoj status dokaže te bez dokaza preuzimati benefite tog statusa bez potrebe dokazivanja istog ukoliko je prigovoreno tom statusu?
5. Da li je dopušteno, zbog ništetnog načina promjene kamatne stope jednostranom odlukom banke, primijeniti drugu vrstu kamatne stope i to fiksnu kamatnu stopu za kredite u kojemu je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, ako ugovaranje promjenjive kamatne stope (kao vrste kamatne stope) nije ništetno?
6. Da li sud može meritorno odlučiti o tužbenom zahtjevu u parnici radi stjecanja bez osnove u smislu odredbe članka 502.c Zakona o parničnom postupku koja je bila na snazi kada je tužba podnesena i prije stupanja izmjena Zakona o parničnom postupku od dana 1.9.2019.?"
2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka revizijskog suda, županijskih sudova, suda Europske unije i Ustavnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-308/22 od 19. travnja 2022., Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019., Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 5. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
