REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 843/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. V. iz O., OIB ... , zastupan po punomoćniku P. K., odvjetniku u B., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB ... , zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-132/2020-3 od 1. srpnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-119/17-20 od 9. prosinca 2019., u sjednici održanoj 5. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj – za Ministarstvo obrane da tužitelju K. V., na ime neisplaćene naknade troškova prijevoza isplati iznos od 4.590,00 kuna (četiri tisuće petsto devedeset kuna), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena tekućom:
- na iznos od 680,00 kuna počev od 15.12.2011. godine
- na iznos od 1.700,00 kuna počev od 15.02.2012. godine
- na iznos od 2.210,00 kuna počev od 15.03.2012. godine, pa sve do isplate,
kao i naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.250,00 kn (četiri tisuće dvjesto pedeset kuna) sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude (9. prosinca 2019.) pa do isplate, sve u roku od 8 dana.“.
2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja tako da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom.
3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 5550/2021-2 od 26. siječnja 2022. podnosi tužitelj zbog pitanja:
„Obzirom na odredbe Pravilnika o naknadi troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji ("Narodne novine" 141/04, 22/05) prema kojem su definirana samo dva načina isplate troškova prijevoza (prema cijeni mjesečne karte i pojedinačne karte javnog prijevoza), je li je zakonita i dopuštena isplata predmetne naknade od strane poslodavca u umanjenom iznosu na način da poslodavac isplatu vrši prema fiktivnom jediničnom iznosu cijene karte javnog prijevoza, dočim u odluci o isplati predmetne naknade koju je sam donio isplatu regulira prema cijeni mjesečne, odnosno pojedinačne karte?
U slučaju da je radniku odlukom poslodavca priznato pravo na trošak prijevoza prema cijeni mjesečne karte javnog prijevoza, a poslodavac je navedenu naknadu isplaćivao u umanjenom iznosu, ima li radnik pravo na isplatu razlike troškova prijevoza prema cijeni mjesečne ili prema cijeni pojedinačne karte javnog prijevoza?“.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. U ovom postupku tužitelj kao djelatna vojna osoba potražuje utužene iznose na ime troškova prijevoza na posao i s posla u visini vijene karte javnog prijevoza.
7. U ovoj fazi postupka, s obzirom na pitanja koja postavlja tužitelj sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu troškova prijevoza na posao i s posla.
8. Odredbom čl. 4. st. 1. Pravilnika/04, donesenog na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02 i 175/03) propisano je da djelatna vojna osoba zahtjev za osiguranje prijevoza na posao i s posla, odnosno naknadu troškova prijevoza, podnosi zapovjedniku samostalne postrojbe odnosno čelniku ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen.
9. Odredbom čl. 5. st. 6. i 7. Pravilnika/04 određeno je da je za djelatnike Ministarstva obrane rješenje ovlašten donijeti čelnik ustrojstvene jedinice u koju je djelatnik raspoređen, a da o zahtjevu za naknadu troškova prijevoza osoba raspoređenih u Oružane snage odlučuju osobe koje odredi načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga, dok je odredbom čl. 5. st. 8. Pravilnika/04 određeno da o žalbi na rješenje odlučuje pomoćnik ministra obrane za ljudske sustave.
10. Prema odredbi čl. 14. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09) o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donijetima na temelju tog Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima, dok je odredbom čl. 63. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 92/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08) odlučeno da (st. 1.) o rasporedu na radno mjesto te o drugim pravima i obvezama službenika (...) odlučuje rješenjem čelnik tijela ili osoba koju on za to pisano ovlasti, te (st. 3.) da su ta rješenja upravni akti.
11. Iz navedenoga proizlazi da odlučivanje o pravu tužitelja - djelatne vojne osobe za naknadu troškova prijevoza, predstavlja upravu stvar o kojoj u upravnom postupku odlučuje nadležno tijelo tuženika.
11.1. Nije sporno da je tužitelj Rješenjem Ministarstva obrane, Hrvatska kopnena vojska, Klasa: UP/I-121-05/09-01/97, URBROJ: 1114-S1-09-2 od 29. rujna 2009., odbijen sa zahtjevom za priznavanje prava na naknadu troškova međumjesnog prijevoza na posao i s posla autobusom na relaciji K. - Z. i obratno, a na koje rješenje je tužitelj izjavio žalbu drugostupanjskom tijelu te je rješenjem Ministarstva obrane, Državnog tajnika, Klasa: UP/II-121-05/09-01/183, URBROJ: 512-05-10-4 od 27. siječnja 2010. odbijena žalba tužitelja protiv rješenja zapovjednika Gardijske motorizirane brigade K. Klasa: UP/I-121-05/09-01/97, URBROJ: 1114-S1-09-2 od 29. rujna 2009., kao neosnovana. Dakle, navedeno rješenje Ministarstva obrane, Državnog tajnika, Klasa: UP/II-121-05/09-01/183, URBROJ: 512-05-10-4 od 27. siječnja 2010. je izvršni upravni akt kojim tužitelju nije priznato pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza na posao i s posla autobusom na relaciji K. - Z. i obratno, protiv kojeg je tužitelj imao mogućnost pokretanja upravnog spora koji nije pokrenuo.
12. Slijedom navedenoga, pravilno je sud drugog stupnja presudio, budući da je u upravnom postupku odlučeno o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova prijevoza, rješenjem koje je postalo konačno i pravomoćno (tužitelj protiv njega nije u tom postupku podnosio pravne lijekove), to se ne mogu sada u parničnom postupku sudovi upuštati u ocjenu pravilnosti i zakonitosti rješenja donesenog u upravnom postupku (čl. 12. ZPP-a), pa stoga niti odlučivati pripada li tužitelju pravo na isplatu naknade troškova prijevoza u nekoj drugoj, većoj visini od one određene takvom odlukom, uvećanoj za pojedinačnu dnevnu kartu iz odredbe čl. 3. Pravilnika/04 (tako i ovaj sud u odlukama poslovni broj Revr-747/2017 od 17. srpnja 2018., Revr-187/17 od 30. siječnja 2018. i Rev-4777/2019 od 19. studenog 2019.).
13. Dakle, odgovor na pitanja zbog kojih je dopuštena revizija u ovoj pravnoj stvari glasi:
Tužena je obvezna isplatiti djelatnoj vojnoj osobi troškove prijevoza ako mu je to pravo priznato u upravnom postupku.
14. Zbog svega gore navedenog odbijena je revizija tužitelja čl. 393. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).
Zagreb, 5. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
